U srijedu, 1. lipnja/juna, u prostorijama Bošnjačke nacionalne zajednice za grad Zagreb i Zagrebačku županiju, predstavljena je knjiga Williama C. Chitticka „Sufijski put spoznaje, Ibn al-‘Arabijeva metafizika imaginacije“.
Prisutnima se pozdravim govorom obratio predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice za grad Zagreb dr. med. Adis Keranović.
„Imamo sreću spoznavanja, ona se prema Ibn Arabiju temelji na svjesnosti o Bogu i kroz tu svjesnost čovjeku se pomalo raskriva suština stvari kakve one uistinu jesu – tako da narastanje spoznaje istovremeno znači narastanje u istinskoj sreći“, rekla je dr. Mubina Moker, naglasivši da ono što iziskuje istinsku spoznaju je bogobojaznost, u onome smislu da iz ljubavi prema Bogu ne činimo ono što je grijeh, haram. Ova knjiga govori o tome kako kroz taj put spoznaje da odgojimo sebe i kod sebe izgradimo najveći kodeks uljudnosti i lijepoga ponašanja, zaključila je Moker.
„Na početku ove knjige o Ibn Arabiju, autor William C. Chittick se pita ‘kako mogu pronaći Boga’ – to bih promijenio u ovo ‘kako mogu proći s druge strane zastora koji skriva Boga’ – subjekt kojeg autor knjige i Ibn Arabi na tom putu vide jeste salik – ime za duhovnog putnika, za svakog od nas, za subjekta koji živi, misli, vjeruje i pita se o sebi, o svijetu, o Bogu“, rekao je doc. dr. Rusmir Šadić ističući da svaki čovjek u skladu s vlastitom spoznajom učitava značenja u tekst.
„Rasvijetliti, osvijetliti, predivna je dimenzija sufizma, jer kakvoga smisla ima bilo što govoriti ako time nećemo rasvijetliti i svoju poziciju čovjeka u današnjem svijetu“, rekao je prof. dr. Sead Alić, govoreći o vlastitom spoznajnom odnosu i komunikaciji s ovim Ibn Arabijevim djelom.
Iz predgovora
(William C. Chittick, SUFIJSKI PUT SPOZNAJE, Ibn al-’Arabijeva metafizika imaginacije, u prijevodu profesora Rešida Hafizovića, akademika i teologa i izdanju Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“ u Sarajevu)
… Zašto je Ibn ‘Arabi tako značajan? Jednostavno zato što nudi najdetaljnija i najprodubljenija izlaganja islamskog razumijevanja Boga, univerzuma i ljudske duše, koja se uopće mogu pronaći u bilo kojem vremenu ili na bilo kojem mjestu. Nije bez razloga što su ga njegove pristalice nazvali Al-Shaykh al-Akbar (Najveći Učitelj). On je, naravno, bio i kontroverzan, kao što je bilo za očekivati od bilo kojeg mislioca koji je kazivao ljudima da je njihova primarna zadaća prema Bogu da Ga razumiju poradi sebe i po sebi.
Drugim riječima, ljudi se trebaju približavati Bogu ne jednostavnim taqlidom, ‘oponašanjem’, već i tahqiqom, ‘duhovnim ozbiljenjem’. Oni moraju sezati ponad formalnog naučavanja, primljenog od učitelja, i pronaći, spoznati i pojmiti Boga poradi sebe i po sebi… Ibn ‘Arabijeva djela su odaslala snažan poziv svima onima koji su u potrazi za Bogom, a taj poziv je iznio ozbiljne probleme pred tradicionalne učenjake, koji su željeli da njihovi sljedbenici slijepo prihvaćaju sve što oni kažu.
… Ibn ‘Arabi je danas najbolji raspoloživi vrutak koji može pomoći ljudima da shvate kako da sačuvaju svoju ljudskost i, istodobno, da se saosjećajno pozabave svijetom u najširem smislu. Ah, to nije tako jednostavna zadaća, a ispunit će je samo oni pojedinci koji žele, pojedinačno i samostalno, posvetiti svoje živote potrazi za duhovnim ozbiljenjem. ‘Traži znanje,’ veli Vjerovjesnik, ‘od bešike do motike.’ Prvo znanje o kojem ovise sva druga znanja jeste spoznaja samoga sebe. To je ono znanje koje se nikada ne može naučiti u školama i na univerzitetima…
foto: Institut „Ibn Sina“