Izložba autorice Amine Abdičević, s nizom eksponata, pregleda stvaralaštva i bilješki iz života, naslovljena „Kemal Monteno, pamtim samo sretne dane“, otvorena je 17. travnja u KIC-u veleposlanstva BiH u zagrebačkoj Ilici 44 i ostat će dostupna posjetiteljima do 29. travnja, radnim danom od 10 do 13 sati.
„Postoje umjetnici čije pjesme slušamo, postoje oni rijetki čije pjesme prepoznajemo kao da su od uvijek bili dio nas. Kemal Monteno pripada upravo toj drugoj vrsti umjetnika. Njegove pjesme nisu tražile pažnju, one su se prirodno zadržavale i trajale. U njima nije bilo viška riječi, ali je uvijek bilo viška osjećaja. Sarajevo mu je bilo polazište, a Zagreb jedno od najvažnijih mjesta susreta s publikom, koja ga je razumjela bez objašnjenja i zato večeras ne govorimo samo o glazbi, govorimo o vremenu koje još uvijek traje kroz njegove stihove, o glasovima koji su ostali s nama i kada su se pjesme utišale“, rekao je Dražen Gagulić, voditelj KIC-a i najavio Radu Šerbedžiju koji je posebno za ovu priliku došao odati počast svojem prijatelju Kemalu Montenu.
„Tužno je, uvijek je tužno kad prisustvujemo ovakvom nekom času gdje njega nema, ne samo njega. Koliko se osvrnem, nema Arsena, nema Gabi. Odlazi jedna generacija, otišla je. Kemal Monteno bio je jedan od najsvjetlijih naših generacija. Bio je pjesnik, iako se svađao s Dačom (Davorin Popović) tko je od njih dvojice Pjevač. Bio je pjesnik, veliki pjesnik. Nitko toliko velikih hitova nije napravio kao Kemal Monteno. Sve je to u redu, on ima svoje mjesto u srcu, najprije Sarajeva, onda Bosne i Hercegovine, onda čitave one bivše Jugoslavije. Pisat će se o njemu i govorit će se o njemu i pamtit će se on. Srećom, eto vidiš, da postoje ploče i tehnika da taj božanstveni glas živi zauvijek s nama, dok god mi živimo. Mijenjat će se ritmovi, ali opet će, vjerojatno negdje daleko, daleko ondje gdje mi i ne slutimo kakvi će se ritmovi svirati i šta će uopće biti s muzikom – opet će svijetliti taj njegov božanstveni glas. To nešto što ima, što je on imao, uvijek sam razmišljao, nije bez vraga to Monteno. Ima u njemu, naravno, Bosne njegove u kojoj je rođen i odrastao. I sevdaha, a ima i Italije, ima tog talijanskog šmeka onih koji su zaista bili najveći majstori muzike.
Kemal Monteno za mene je još nešto drugo, najbliži prijatelj, brat. Jedan od onih koji nedostaje toliko duboko. Naročito smo se sprijateljili, zbližili kad je počinjalo to ludilo u svijetu u kojem smo i živjeli, u kojem živimo i danas. Kad je počelo to ludilo prije rata još, dolazili smo u Sarajevo, dolazio sam kod njega i kod pokojnog Vehbije Karića, biznismena, našeg druga. Pa smo pravili koncerte, napravili smo onu pjesmu „Neću protiv druga svog“ koja je bila najpopularnija u Bosni jedno vrijeme. Odjavljivali su TV dnevnik s tom pjesmom koju smo Kemo i ja napravili. Trebali smo imati promociju te ploče kad sam došao u Sarajevo. Nikada ta ploča nije izišla, a na njoj smo pjevali zajedno i „Kad umre ljubav“. Šta da kažem još, bio je ljudina. Jedan od najveće gospode koju pamtim. Život prolazi, najbolji odlaze prerano“, završio je Šerbedžija i izgovorio bezvremensku „Modru rijeku“ Maka Dizdara.
„Večeras nismo slušali interpretaciju, slušali smo sjećanje koje ima glas. U nekoliko minuta otvorili ste prostor koji se ne može režirati, niti unaprijed isplanirati. Prostor u kojem umjetnost prestaje biti izvedba i postaje iskustvo“, zahvalio je Gagulić.
Od jeseni prošle godine, kada je na glavnom zagrebačkom trgu predstavljena sarajevska muzička scena, večeras je, kako je rekla autorica izložbe, predstavljen njezin najistaknutiji „pjesnik grada ljubavi“. Zahvalila je na prepoznavanju značaja ovog projekta, rekavši kako joj je drago što je naslovom „Pamtim samo sretne dane“ povezala i Gabi i Arsena i Kemu.
Kemal Monteno obilježio je jednu epohu, veliki bard Josip Pejaković često je imao običaj kazati da je obilježio emociju i ljubav, a prije svega ostao je velika raja do kraja života.
Otvarajući izložbu, ambasadorica BiH Elma Kovačević Bajtal pohvali je autoricu i njezin dosadašnji predani rad i izložbe koje nisu samo postavke slika već su i pažljivo ispričane priče poput ove.
„Večeras ne obilježavamo samo lik i djelo Kemala Montena, već oživljavamo i onu emociju koju je ostavio iza sebe. Njegove pjesme nisu samo muzika, nego priče, uspomene i osjećaji koje smo nosili i prepoznavali u sebi. Ostalo je iza Keme mnogo ljepote, u njegovim pjesmama o ženama i ljubavima, u emocijama, pa i o gradovima koje je volio, a volio je i Sarajevo i Zagreb. Ova izložba je pokušaj da tu ljubav i ta osjećanja prepoznamo“, rekla je Kovačević Bajtal.
O autorici izložbe:
Amina Abdičević je bosanskohercegovačka kustosica i muzeologinja posvećena očuvanju i promociji kulturne baštine Sarajeva. Njezini autorski projekti prepoznatljivi su po suvremenom multimedijalnom pristupu kojim reinterpretira književnu, teatarsku i muzičku povijest druge polovice 20. stoljeća. Autorica je brojnih izložbi o velikanima regionalne scene, poput Rejhana Demirdžića, Jurislava Korenića i Kemala Montena, kao i kultnih sastava poput Indexa i Crvene jabuke. Njezine postavke nisu samo dokumentarni prikazi, već „živi prostori sjećanja“ koji povezuju tradiciju sa suvremenom publikom. Njezin rad zapažen je i širom regije, a posebno se izdvajaju gostovanja u Hrvatskoj tijekom 2025. godine, uključujući izložbu o grupi Indexi u Vili Angiolina u Opatiji te veliku autorsku izložbu o sarajevskoj pop-rock sceni (1961–1991) postavljenu na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Svojim djelovanjem Amina Abdičević kontinuirano potvrđuje značaj Sarajeva kao važnog regionalnog i međunarodnog kulturnog središta.
fotografije: Ognjen Karabegović Ogi
