U četvrtak, 2. lipnja/juna 2022. u okviru tribine „Dr. Sulejman Mašović“ u zagrebačkom Islamskom centru predstavljena je knjiga Ilahinama, Feriduddina Attara, perzijskog pjesnika, teoretičara sufizma i hagiografa, u izdanju Instituta „Ibn Sina“ iz Sarajeva.

Prisutne je uvodno pozdravio ambasador Islamske Republike Iran u Hrvatskoj, Nj.E. Parviz Esmaeili koji je istakao da će prijevodi ovakvih djela zasigurno ojačati i produbiti duboko ukorijenjene povijesne i kulturne veze između Irana, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Program predstavljanja knjige moderirao je prof. dr. Sead Alić.

Prevoditeljica djela s perzijskog, dr. Mubina Moker usporedila je odnos zapadnih autora i autora istočne provenijencije prema književnom djelu, kazavši da autori poput šejha Attara nisu željeli promovirati svoju ličnost nego uputiti primatelja. Prema njezinim riječima Ilahinama je prvo Attarovo poetsko djelo prevedeno s izvornika na perzijskome jeziku, a naslov je prevela kao „Pismo Bogu“, o čemu je u jednom ranijem razgovoru rekla: „Prijevod „Knjiga o Bogu“ ili „Knjiga o Božanskom“, naslov kojeg su neki naši istraživači preuzeli na temelju prijevoda sa engleskog jezika, mi se činio previše uopćenim, neadekvatnim i „hladnim“, imajući u vidu način na koji šejh Attar gradi svoj odnos s Bogom kroz sadržaj Ilahiname. Jer, Attar piše Prijatelju. A Prijatelju se otvara srce i kazuje mu se sve. A Bog je za Attara jedini istinski Prijatelj kojem do najsitnijih pojedinosti opisuje stanja i bol kroz koju prolazi na svojoj duhovnoj stazi. Osim toga perzijska riječ nāme ima značenje „knjige“ i „pisma“, tako da mi se naslov „Pismo Bogu“ nametnuo kao najljepše rješenje da iskaže onu toplinu s kojom Attar govori o Bogu.“

Ilahinama, čuveno Attarovo poetsko djelo, svrstava se u remek djela perzijske gnostičke književnosti. Attar u Ilahinami govori o sufijskome putovanju i ciljevima koje pred sebe postavljaju putnici duhovne staze, ne oslanjajući se pri tome na logičko argumentiranje, već potkrepljujući svoje tvrdnje predajama, pričama i alegorijama s gnostičkim nabojem. U ovom poetskom djelu Attar nas želi podučiti da s onu stranu svake nedokučive čovjekove želje postoji njena zbilja koju može pronaći u svome biću.

Uputivši čestitke Naučnoistraživačkom Institutu „Ibn Sina“ i Izdavačkom centru „El-Kalem“, kao i prevoditeljici Moker na realizaciji ovog projekta, dr. Rusmir Šadić istaknuo je da ova knjiga poziva čitatelja da traži Živoga Boga u samome sebi, za što je nužan i čovjek budnoga srca.

Prisutnima se potom obratio pjesnik Enes Kišević koji je nadahnuto govorio o svojem doživljaju za  nedavnog posjeta Iranu. Potom je izrecitirao nekoliko svojih pjesama i obradovao sve prisutne.

Feriduddin Muhammed Attar, pravim imenom Abū Ḥamīd bin Abū Bakr Ibrāhīm, poznat i po pseudonimima Farīd ud-Dīn i ʿAṭṭār iz Nišapura, mistički perzijski pjesnik značajno je i trajno utjecao na perzijsko pjesništvo i sufizam. Rođen je u okolici Nišapura (Nīshābūr), grada na sjeveroistoku Irana 1146. a preminuo je u travnju 1221. godine. Bio je veliki uzor Mevlani Dželaludinu Rumiju, kojega je upoznao kao dječaka, a obojicu smatraju najvećim sufijskim pjesnicima perzijskoga kulturnoga kruga. Zbog izuzetnog dara za duhovnu poeziju dobio je ime Feriduddin, što znači ,,biser vjere“, dok Attar na perzijskom znači travar, prodavač ljekovitog bilja, apotekar, ljekarnik. Slovio je za najučenijeg čovjeka svoga doba i iza sebe je ostavio oko dvjesto tisuća stihova i nešto proze.