U broju 59. „Bošnjačkog glasa“ Bermin Meškić analizira uzroke svoga neuspjeha na izborima za Sabor Republike Hrvatske. Kako je bilo i očekivati, analiza je bez imalo samokritike, samo sa superlativima o sebi i svom radu. Veći dio teksta bavi se odnosima unutar stranke SDAH koja ga je kandidirala i optužbama na račun predsjednika stranke, nabrajajući pogreške u njenom radu i vođenju. Ne mislim se time baviti jer je to stvar stranke i njenih tijela. U svojoj analizi, kako se to često događa kod mladih, nadobudnih i ambicioznih osoba, polazno stanovište mu je da svijet počinje od njega, pa se npr. opširno bavi idejom o predizborima kao originalnom vlastitom zamisli, kao da niko prije njega nije o tome razmišljao i promišljao u svim aspektima, podrobnije i dublje nego što to on navodi. Dalo bi se puno toga reći o tome zašto Bošnjaci ne glasaju za svoga saborskog zastupnika itd. ali ću se ovdje sadržati samo na jednom pasusu iz toga teksta koji glasi:

Smiješne su mi postavke o „političkoj trgovini“ i „načelnoj neutralnosti“ nekih organizacija Bošnjaka u Hrvatskoj, da ih sad ne imenujem, o davanju podrške bošnjačkom kandidatu na izborima. Iste te institucije i predstavnici su cijelu godinu dana prije izbora davali podršku meni i onda su ustuknuli „zbog principijelnosti“. Nije to principijelno. Principijelno je održati svoju riječ.

Kako je u ovom pasusu sve rečeno neodređeno, onda je sve podložno slobodnoj interpretaciji, najčešće usmenoj, bez ikakvih argumenata. Kad piše o „načelnoj neutralnosti“ nekih organizacija Bošnjaka u Hrvatskoj, koje neće da imenuje (valjda u strahu i da bi sačuvao živu glavu) misli na neke organizacije Bošnjačke nacionalne zajednice. Kako sam predugo (nažalost) u vodstvu BNZ, i dobro pamtim a imam arhiviranu dokumentaciju za cijelo to razdoblje, smatram da sam kompetentan da nešto kažem o „principijelnosti“.

Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske, a posebno naša organizacija BNZ za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, uvijek je imala u pogledu podrške kandidatima za Sabor čvrsti principijelan stav kojega se držala i u ovim izborima. A taj stav je bio da su svi bošnjački kandidati na izborima naši kandidati kojima će bošnjački birači dati glas prema svome opredjeljenju i savjesti. U svim izborima nismo nikada vodili negativnu kampanju prema bilo kojem kandidatu, već smo striktno držali jednakopravnu poziciju prema svima. U svim izborima pozvali smo Bošnjake da se odazovu na izbore i glasaju u manjinskoj izbornoj jedinici, a prigodom nekoliko izbora organizirali smo u našim prostorima u Zagrebu predstavljanje kandidata na kojima su bili ravnopravno tretirani u svakom pogledu. Samo u dva navrata BNZH je dala podršku i to kandidatu iz svojih redova: prvi puta Ibrahimu Ružniću (Primorsko-goranska županija) na izborima 2011. i drugi puta Senadu Pršiću (Istarska županija) na izborima 2015. godine. Oba ova kandidata su bili u to vrijeme predsjednici svojih županijskih organizacija. Te podrške na terenu u županijskim organizacijama negdje nije ni bilo a najviše što se moglo uraditi bilo je predstavljanje kandidata u svojoj sredini. Financiranje kampanje osiguravali su kandidati sami i u tome BNZH nije učestvovala. Na izborima 2015. godine podršku BNZH je osim Senada Pršića tražio i Alija Avdić, predsjednik BNZ Sisačko-moslavačke županije. Podrška mu je uskraćena zbog toga što se kandidirao kao predsjednik novoosnovane „Stranke Bošnjaka Hrvatske“ i, slijedeći već uspostavljenu praksu u tri prethodna izborna ciklusa, principijelno smo odbili podržati stranačkog kandidata. Alija Avdić je uvažio izloženu argumentaciju i bez protivljenja i džentlmenski prihvatio takvu odluku. I njegov protukandidat Senad Pršić podržao je takav principijelan stav.

Nismo tu principijelnost napustili niti 2016. godine kada smo birali novog predsjednika BNZH. Najspremniji kandidat na kojeg se računalo bio je Alija Avdić, ali mu je opet kao predsjedniku stranke uskraćena podrška. Alija Avdić je, po usvojenom i statutarno normiranom principu da se nastoji poštivati rotacija na mjestu predsjednika, imao i prednost koja nije bila dostatna da prevagne veliki nedostatak zbog svoje stranačke funkcije. Logika u donošenju odluke bila je posve jasna: kako bi razlučili što će on i na koji način raditi – kao predsjednik BNZH ili predsjednik stranke?

Mislim da ne treba više objašnjavati da su neka načela egzistirala unutar BNZH i BNZ Zagreb puno godina prije ovih izbora i nisu nastala s pojavom Bermina Meškića na bošnjačkoj političkoj sceni. Sukladno tome, na Glavnom odboru BNZH, BNZ Grada Zagreba i Zagrebačke županije nije bila za to da Bermin Meškić dobije podršku BNZH.

Toliko o principijelnosti.

Nadalje, Bermin Meškić piše da su neke institucije i predstavnici Bošnjačke nacionalne zajednice cijelu godinu prije izbora davali podršku njemu, da bi na kraju ustuknuli „zbog principijelnosti“. Bilo bi opet dobro da je, zbog transparentnosti i otvorenosti, na koje se stalno poziva, napisao koje institucije i njihovi predstavnici, kada i na koji način su mu dali podršku pa „iznevjerili“. Htio bih da vjerujem da su svi pojedinci, pa i predstavnici BNZ koji su ga prije izbora podržavali zaista osobno i glasali za njega i da ga nisu prevarili. Ja nisam bio među njima. Kad je riječ o institucijama, znam pouzdano da mu BNZ Zagreb nikad službeno nije dala podršku, već se opredijelila za dugogodišnji stav da se ne daje podrška kandidatu koji nije kandidat BNZH ili stranačkom kandidatu. BNZ Hrvatske mu je mogla dati službenu podršku samo na sjednici svog Glavnog odbora, gdje je nije dobio. Zanimljivo je na koji način Bermin Meškić shvaća funkcioniranje društvenih organizacija: političkih stranaka, udruga civilnog društva, udruga nacionalnih manjina, profesionalnih udruga itd. Zar mu nije jasno da predstavnik neke udruge nije jednako što i udruga i da osim predsjednika i potpredsjednika koji predstavljaju udrugu postoje i tijela odlučivanja. Pa ne misli valjda da smo još na feudalnom nivou: „Ja, car i kralj Franjo Josip odlučio sam…“. Ili je smatrao (naivno?) da su ti „predstavnici“ takvi moćnici i autoriteti da mu mogu garantirati podršku tijela odlučivanja. Na koncu, kad je prijedlog o podršci njegovoj kandidaturi došao na legitimno tijelo – Glavni odbor BNZH – unatoč svim pripremama i zakulisnim radnjama, nije dobio većinu.

I konačno piše kako su mu smiješne postavke o političkoj trgovini. Opet iznosi paušalne i neodređene ocjene na kakve političke trgovine misli. Zašto nije jasno i koncizno rekao ili demantirao da li je u njegovoj kandidaturi bilo političke trgovine, s kime je što dogovarano, što je kome obećano itd. Je li on nešto obećavao ili nije, je li njemu nešto obećavano ili nije… Ono što ja znam jeste da je BNZH ponuđen „Sporazum o suradnji kandidata za Hrvatski sabor g. Bermina Meškića (u daljem tekstu: kandidat) i Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske i njezinih podružnica (u daljem tekstu: BNZH)“ kojeg su članovi Glavnog odbora BNZH dobili tek nekoliko dana prije sjednice.

 

Prvih nekoliko članaka sporazuma su općenite naravi a u članku III. piše:

BNZH će, u cilju postizanja našeg zajedničkog uspjeha na parlamentarnim izborima, osigurati kandidatu infrastrukturu i sve ljudske i druge kapacitete na terenu za vrijeme predizborne i izborne kampanje.

BNZH će u svrhu izborne promidžbe će i financijski poduprijeti kandidata, sukladno mogućnostima.

 

Te u članku IV.:

Kandidat će, nakon izbora, inzistirati da BNZH i podružnice budu adekvatno prepoznate od strane Savjeta za nacionalne manjine, shodno njihovim programima, sve s ciljem očuvanja kulturne autonomije bošnjačke zajednice.

 

Ovo je očit primjer političke trgovine ili korupcije: glasajte za mene a ja ću se potruditi da vam u Savjetu za nacionalne manjine povećam sredstva za vaše programe (skriveno iza „adekvatno prepoznati“). Kao da nije dužnost i obaveza saborskog zastupnika da se bori da bošnjačke udruge dobiju više sredstava i da na najpošteniji i najčestitiji način utječe na njihovu raspodjelu na programe svih udruga, bez obzira ko ga podržavao ili ne u izbornoj kampanji. Znači li to, a očito slijedi iz svega: ako mi ne date podršku nećete „biti adekvatno prepoznati“? Po čemu bi se g. Bermin Meškić onda razlikovao od dosadašnjih bošnjačkih saborskih zastupnika koji su upravo tako djelovali. Ovo je samo potvrda pogubnog utjecaja političkih manira (negativnog) djelovanja koje stranke unose u prostor kulturne autonomije i očuvanja identiteta nacionalnih manjina.

Članovi Glavnog odbora iz BNZ Zagreb na sjednici Glavnog odbora, prije nego se o podršci Berminu Meškiću glasalo, inzistirali su da se ovaj sporazum unaprijed odbaci, bez obzira na rezultat glasanja.

Da zaključim: ovo je eklatantan primjer političke trgovine koji je svakome potpuno vidljiv, što se ono kaže „iz aviona“. Kako to nije bilo vidljivo autoru/ima sporazuma? Ili je za njih sve to normalno?