U čemu vidite specifičnost rada Bošnjačke nacionalne zajednice u odnosu na ostale bošnjačke organizacije?

Mislim da bi Bošnjačka nacionalna zajednica trebala biti stablo iz kojeg se granaju tj. iz kojeg se granaju ostale bošnjačke organizacije, za dobrobit ploda svoga stabla. Ako su sve grane stabla ( tj. sve bošnjačke organizacije) zdrave i stabilne onda možemo očekivati bogat urod odnosno dobre rezultate.

Što Vas kao predsjednika ove zajednice čini ponosnim, a što mislite da bi trebalo i moralo biti bolje?

Ponosan sam na koordiniran rad bošnjačkih zajednica, udruga, na prostorima lijepe naše Hrvatske koje su se udružile, a tužan zato što taj rad nije u potpunosti zaživio po svim gradovima i županijama Hrvatske.

Što općenito mislite o položaju Bošnjaka u Hrvatskoj i gdje vidite mogućnost pozitivnih pomaka.

Bošnjaci su dobri ljudi, dobri radnici, vrijedan i odan narod, a mislim da u svemu tome nisu dovoljno prepoznati u Hrvatskoj. Imamo pojedince plemenitih medalja, vrhunskih kvaliteta. Mislim da bi naši plemeniti Bošnjaci u Hrvatskoj mogli puno više pomoći, utjecati svojim radom ugledom na ostale Bošnjake i tako poboljšati rejting Bošnjaka.

Kako ocjenjujete rad Savjeta za nacionalne manjine? Što biste im zamjerili a što preporučili?

Savjet za nacionalne manjine radi po već ranije utvrđenom Statutu, kojeg pretpostavljam vrlo dobro poštuje i primjenjuje. Ja nisam osoba koja opravdava nesporazume i zamjeranja, ali isto tako mislim da unutar tog statuta i rada Savjeta za nacionalne manjine treba biti više mjesta i razumijevanja prema nacionalnoj manjini koja je druga po brojnosti u Hrvatskoj.

Postoji li mogućnost bolje suradnje između bošnjačkih organizacija, mogućnost rada na većim i zajedničkim projektima?

Ne da postoji goruća potreba za boljom suradnjom među bošnjačkim organizacijama za boljitak Bošnjaka u Hrvatskoj, nego je potrebno čim prije ostvariti čvršću povezanost i razvijati međusobna povjerenja kao preduvjet realiziranja značajnih zajedničkih projekata.

Što vidite kao prioritete BNZH u sljedećem periodu?

BNZH zajedno sa ostalim bošnjačkim organizacijama mora se izboriti za ravnopravnost sukladno s ostalim nacionalnim manjinama unutar Republike Hrvatske. Uskraćeno nam je (nije dakle dovoljno) da onda kada se na popisu stanovnika izjasnimo kao Bošnjakinja ili Bošnjak – da automatski  imamo pravo biti birani ili birati ( tj. glasovati) za svoje predstavnike koji bi nas zastupali u Hrvatskom saboru. Da bi ispunili svoja biračka prava moramo se obraćati nekim službama po županijskim uredima gdje zna biti problema, pa čak i da zahtjevi budu odbijeni.

Kakva je starosna struktura članstva i kako privući više mladih članova?

Starosna struktura članstva nije baš pohvalna, ali je primjetan blagi porast mlađih osoba. Već sam napomenuo da naši, u društvu i gospodarstvu viđeniji Bošnjaci   transparentnošću svoga rada  mogu i te kako utjecati na brojnost kako mlađih tako i malo vremešnijih osoba.

Kako se osjećate kad razmišljate o aktualnoj situaciji u Bosni?

Mislim da situacija u BiH nije bajna u političkom i gospodarskom smislu. Puno je faktora koji utječu na takvo stanje, ali brojni nisu baš dobro i dovoljno vidljivi i a njih  se ne može baš lako utjecati.

Zašto Bošnjaci nisu snažnije prisutni u oblikovanju javnosti u Hrvatskoj?

Važan faktor za bilo koju grupu ili grupaciju stanovništva je njen stupanj obrazovanja te vrijeme nastajanja ili ti postojanja na prostoru definiranom određenom političkom opcijom. Uzlazno napredovanje je ipak primjetno.

Što su najčešći uzroci podjela među Bošnjacima i ima li nade da se zajednički i snažnije nastupi?

Mentalitet Bošnjaka je dosta složen. Na tom bi se mogle odraditi višestruke doktorske disertacije što osobno i očekujem da bi se u skoroj budućnosti netko odlučio dublje i više proraditi. Ako se u nekim situacijama uzrocima pristupi svestranije, različitim terminologijama moglo bi se prići uzrocima neslaganjima. Ako ste na pragu problema onda su izgledi za rješivost vidljivi. Ja sam optimist.

 

BIOGRAFIJA

Hase Salihović od nedavno umirovljeni profesor matematike i fizike.

Rođen  30.07.1952. godine u samom takvom, najljepšem, gradu na svijetu, a nalazi se na gornjem toku rijeke Sane u Bosni i Hercegovini. Osnovnu i srednju školu završio sam u Ključu, a studij na Rijeci.

Prvo zaposlenje bilo je u Srednjoškolskom centru u Mrkonjić gradu prije odlaska u JNA, a po povratku u Srednjoškolskom centru u Ključu. Slijedi posao  u Zadru u Ekonomskoj školi gdje dočekuje mirovinu .Živi u svojoj obiteljskoj kući u Bibinjama kod Zadra sa suprugom   Fatimom. Ima dva sina. Oba žive u Zagrebu. Alem je ekonomist i poduzetnik u Zagrebu a Anes, građevinski inženjer, zaposlen također u Zagrebu. Život mu trenutno čine posebno sretnim unučići Sara i Din s kojima je kad god COVID-19 dozvoli.