I večeras je Beograd, po šesti put, podigao glas protiv nasilja. „Srbija protiv nasilja“ akcija je građana Beograda ali sve više i ostalih gradova Srbije kojoj je cilj srušiti bitne stupove stvaranja atmosfere beznađa, manipuliranja, medijskih zabrana, medijskog jednoumlja… Desetine tisuća građana izašle su na ulice protestirati protiv sistema koji je posredstvom medija svoje građane pretvorio u nezrelu televizijsku publiku, navijače instant zvijezda reality show programa.
Da će totalitarno zatvaranje medija za slobodu i raznolikost iznjedriti ulicu kao jedini slobodni medij, odavno smo sugerirali. Da će se rat protiv medija koji su huškali na rat vratiti na ulice srpskih gradova, odavno smo upozoravali. Da je u središtu govora mržnje medijsko manipuliranje, i to smo najavljivali. No to je sada manje važno.
Bitno je da je svijest prosječnog građanina Srbije dospjela do stava da mediji oblikuju društvenu javnost i da bez slobode medija nema slobodnoga društva. Do sada su službene i neslužbene institucije i organizacije uvijek uspješno uništavale slobodu medija. Masovna ubojstva bila su, nažalost, potrebna da bi do svijesti došla banalna istina – živimo u zatvoru bez zidova.
Prvi je korak napravljen. Nažalost ne od naših kolega koji se bave filozofijom medija. Još jednom se pokazalo koliko filozofija zna biti salonskom damom koja selfijima stvara privid vlastitog postojanja. Ono što slijedi stvar je koja je odavno trebala biti napravljena. Trebalo je povezati agresiju Srbije na ostatak Jugoslavije i huškačke medije Srbije koji su dodavali ulje na vatru. Hoće li taj sljedeći korak biti ikada napravljen teško je govoriti. No bez njega neće biti mira u zemlji medijskih diktatora i glumljenog novinarstva.
Bez sučeljavanja s istinom, a ona je bolna i bit će bolna za sve one koji se nisu trudili prodrijeti kroz mrežu medijskih laži i ideologije – neće biti uspostavljanja demokratskog društva u Srbiji. Nisu daleko ni druge državice nastale raspadom Jugoslavije, no Srbija je prednjačila u dokidanju medijskih sloboda, u skrivanju istine od svojih građana, u građenju mitova potrebnih za provođenje zločina nad nesrpskim stanovništvom u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Bez katarze nema prestanka tragedije.
Večeras je na ulici bila Srbija kakve se sjećamo iz naših najljepših dana. Nadajmo se da će masovna ubojstva i ovi protesti baciti dovoljno svjetla na medijske i ratne zločine koji će, ako ih se ne oslobodimo, živjeti u kolektivnim svijestima svakog od naroda i koji će tamo čekati neki novi rat.