U Novinarskom domu u Zagrebu, 27. travnja 2023. održana je promocija nove knjige Seada Alića, UZ BOSNU. Knjiga se sastoji od autorovih tekstova objavljivanih po različitim publikacijama, te predstavlja bosanskohercegovačku političku, društvenu, kulturnu i religijsku situaciju.

Izdavači knjige su Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju i Vijeće Bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba.

Promociju je otvorio pjevački zbor Bosana, a o knjizi su uz autora govorili: potpredsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju Sead Berberović, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine – Grad Zagreb Armin Hodžić i pjesnik Enes Kišević.

Prisutnima se prvi obratio Sead Berberović:

„Knjiga sadrži tekstove i komentare koji se odnose na BiH, ali autor u tim tekstovima raspravlja i o univerzalnim pitanjima: morala, vjere, nacije, moći, geostrateških interesa, filozofskih, političkih i religijskih pitanja. Raspravlja o govoru mržnje, ratnim zločinima, medijskim zločinima, zločinima šutnje, itd.

Sead Alić piše vrlo jasno, britko, direktno, bez zadrške što onda njegovim tekstovima daje posebnu draž, oni su neuobičajeni“, istaknuo je i nastavio:

„Na preklopu korica na unutrašnjoj strani Sead Alić je napisao: ‘Na ovom bi mjestu trebale biti informacije u autoru, no budući da autor takve informacije ne smatra važnima on ih nije niti stavio’, što govori o tome da je Sead Alić skroman čovjek a to je velika vrlina. ‘I jedino što autor smatra važnim’, stoji dalje na unutrašnjoj strani preklopa knjige, ‘jeste nadahnuće koje oblikuje njegovu rečenicu i tjera ga na svakodnevne pokušaje uobličavanja duha u riječ. To je nadahnuće „krivac“ i za ovaj pokušaj pronalaženja svijetla i na crnim podlogama geostrateške točke, mislim na Bosnu i Hercegovinu koja je i autoru podarila život i kojoj se želi ovom knjigom barem malo odužiti’.

Sead Berberović je dalje govorio o autoru, „čovjeku s dva doktorata znanosti“, govorio je o njegovim brojnim aktivnostima i na kraju napomenuo da bi se „još puno toga moglo reći o tome što je sve radio Sead Alić“, te dodao i to da svog imenjaka poznaje relativno vrlo kratko vrijeme, a čini mu se kao da ga poznaje cijeloga života.

Tim slijedom bi se i sve što je radio i čime se bavio Sead Alić teško moglo smjestiti u samo jedan život, samo jedne osobe, ali to je ono po čemu je on poseban, nesvakidašnji, izuzetan. Od svega ovdje nabrojanog o njegovom radu, angažmanu, aktivnostima, moglo bi se za njega reći da je to njegova profesija – izuzetan. A takva je i ova nova knjiga, koja je gledajući autorov stvaralački opus, iako posebna – samo jedna u nizu.

Prisutnima se obratio i Armin Hodžić, koji je ispričao da je na njegov prijedlog da se promocija knjige održi u Novinarskom domu, Sead Alić rekao: „A što misliš da će to nekoga zanimati…“ što je, osim skromnosti, bila sugestija da treba o knjizi na promocijama govoriti onoliko koliko će zainteresirati ljude koji budu tamo da kad dođu kući, knjigu uzmu u ruke.

Armin Hodžić je istaknuo dvije stvari koje su kod profesora Alića zanimljive. Prva je da on govorio o stvarima koje su izuzetno apstraktne i složene, ali ih objašnjava na vrlo jednostavan način.

„I samu filozofiju predstavlja u jednom čistom obliku, da to bude jasno svim ljudima bez obzira na njihovu upućenost o temi o kojoj govori pa je tako i u ovoj knjizi, jer koju god stranicu da otvorite, o kojoj god temi da je riječ, prikazano je na vrlo pitak način da će svatko moći razumjeti“.

Druga stvar koju je istaknuo Hodžić je, da mu je kao čovjeku koji je aktivan u bošnjačkoj zajednici izuzetno drago da je profesor Alić izuzetno društveno angažiran, i tu je jedan od rijetkih.

„Često imamo slučajeve da se intelektualci povlače u osamu, produciraju svoj intelektualni sadržaj ali se ne uključuju u društvenu zbilju. Profesor Alić nije od takvih. Sjećam se da je bio jedan od rijetkih, ako ne i jedini koji je reagirao na presude u Hagu. Napisao je Otvoreno pismo Europi. On je čovjek koji svoj intelektualni sadržaj daje na uslugu zajednici i stavlja ga u funkciju, a to je jako važno. Primjerice, u ovoj knjizi je prikazan trokut koji pokazuje političku ali i religijsku situaciju kakva je bila u ono vrijeme“.

Na kraju su o knjizi nešto rekli pjesnik Enes Kišević i sam autor. Bio je to razgovor dvojice dobrih znalaca prilika u BiH, razgovor dvojice prijatelja i suradnika koji se jako dobro razumiju; ispreplitanje misli, igra dvojice bardova riječi i duha. Bilo je to, kako je Sead Alić napomenuo, jednako kao kad oni tako često razgovaraju kod kuće, u njegovom vrtu, sjedeći pod jorgovanom, „samo što tada ti postavljaš pitanja na koja odgovaram, a sad ću ih ja postavljati tebi“, rekao je Enes Kišević.

Tekstovi ove knjige, kako navodi autor, nastajali su i objavljivani u zadnji petnaestak godina, pisani u različitim prigodama, inspirirani događanjima koja su potresala bosanskohercegovačke prostore a koji su se osjetili i u drugim zemljama regije. Neki od njih pisani su za različite portale, časopise, a neki s namjerom znanstvenog propitivanja fenomena. Pitanje Bosne i Hercegovine, njene današnje situacije i svega što je dovelo do toga teško je i bolno, to je zemlja izrezbarena masovnim zločinima, kako navodi autor na stranicama knjige, jer bosanskohercegovački čvor čvrsto je zapetljao pitanja morala, vjere, rata i mira, nacija…

Slika crnog trokuta na crnoj podlozi (što stoji u podnaslovu knjige) alegorijski je zoran prikaz mraka koji se uvukao i zatamnio tri stavke bosanskohercegovačkog pitanja: naciju, vjeru, društvo. Tamo je sve po tri – tri nacije, tri vjere, tri tipa društvenog ustroja. Moglo bi se reći da taj mračni triangl otjelovljuje i tri tipa morala koji bi po svim pravilima logosa trebao biti univerzalan. Crno na crnom, ali samo naoko. Čitava ova kompleksna studija slijedom kritičkog razmatranja stvarnosti želi pronaći svjetlo. Taj mračni triangl na ovitku knjige, alegorija isto tako mračnog bosanskohercegovačkog, oivičen je svjetlijom, kontrastnom bojom koja „baca“ na narančasto, ide prema boji tople svjetlosti, sunca.

Jer, kako autor navodi, „tekstovi pisani o situaciji u Bosni i Hercegovini postali su prostor propitivanja filozofijskih, političkih, teoloških i drugih važnih pitanja sadašnjice“.

I jer, nema goreg zločina od zločina šutnje…, šutnje koja prekriva, onemogućava bilo kakvo kritičko razmatranje koje bi moglo krenuti u smjeru rješavanja nekog problema. Zataškavanje, skrivanje zločina, zabašurivanje situacije, zamagljivanje, sve to (prešutno !) vodi nastavku neizvjesnosti i zla. „Šutnja (je) kao govor mržnje“, napominje autor na mjestu gdje govori o zataškavanju zločina počinjenih u BiH za vrijeme ovog posljednjeg rata (a bilo ih je još tijekom mukotrpne povijesti te zemlje! Tušta i tma, jako puno, svega i svačega, svakakvih sukoba, razmirica, ratova. Zemlja je to na razmeđi svjetskih sila, nadmetanja, igara moći, jedno od stalnih područja nemira u svijetu, trusno tlo tektonskih previranja političkih, religijskih, društvenih. Zemlja u kojoj stalno nešto „kuha“, „vrije“; zemlja strasti – pozitivnih emocija, zajedništva, u miru i negativnih, mržnje, onda kad zarati…)

„Ove rečenice pišem“, kaže autor na stranicama knjige „s nadom da će se probuditi kritički, neovisni, misaoni, filozofijski, povjesničarski, humanistički interes za razumijevanje taloga na kojemu svako neko vrijeme izrastaju nove mržnje, ratovi i genocidi“, čime se ova knjiga bavi – univerzalnim pitanjima mogućnosti ostvarenja slobode za sve na planetu. Jer zlo je univerzalnog karaktera, na djelu je svuda u svijetu, u glavama ljudi, kroz povijest, a sluti se da niti u budućnosti neće biti drugačije.

Univerzalno zlo caruje u svijetu, ali jednako tako caruje i ideja univerzalnog dobra, i to je ono svjetlo što se nazire u pozadini mračnog triangla.

Puno je zla počinjeno u Bosni i Hercegovini od 1990.-tih kad je „počelo“ pa i na dalje. Bosanskohercegovački trokut oštrih, tvrdih kutova postojan je i britkih bridova, pomno konstruiran od strane i u napetosti nasuprotnih vrhova koji strše svaki u svom smjeru, izgrađen od vrlo tvrdog materijala, i o tome se može čitati na stranicama ove knjige. Otkrivaju se stvari kojih niste bili svjesni da je uopće moglo biti tako, da je i sad baš tako kako netko površan, ili nedovoljno upućen ne bi mogao niti pomisliti. Kod malo pažljivijeg iščitavanja javit će se misao: pa kako je tako nešto bilo moguće!

„Zaronimo malo u mulj bosanskohercegovačkih paradoksa“, poziva autor i sugerira da je to još uvijek opasno tlo dobrosusjedskih odnosa, etničke ušančenosti, vječne spremnosti na rat.

Bosanskohercegovačko tlo još uvijek je trusno, nestabilno; i kako na njemu graditi zajedničku zemlju, kako prevladati teškoće, pitanje je koje se postavlja.

Ova knjiga na kraju sugerira da je odgovor u međusobnom otvaranju, priznavanju zločina počinjenih od strane jednih nad drugima (i obrnuto), otvaranje prema istini, traženje i razumijevanje izvora zla, i to je put koji vodi oslobađanju od bijesa.

Ne jednom mjestu u knjizi autor govori o bijesu, „riječi kojom započinje Homerova Ilijada s kojom započinje zapadna kultura“, bijesu kao ljudskoj energiji koju treba kultivirati i što je važno, na kojoj se ne smije ništa graditi.

A to sve još trebamo dobro razmotriti, naučiti. Ova knjiga puno govori o tome, vrijedno je zaviriti u nju, zaustaviti se na čas.

Autor smatra da je potrebno osloboditi se bijesa i graditi građansko društvo u BiH, to je i krajnja poruka ove knjige, s napomenom koja sluti svjetlo u mračnom crnom trokutu na crnoj podlozi, a to su riječi autora koje kazuju da „s nadom gledamo u nove susrete i nove ljude.“

I još za kraj jedna od autorovih poruka koja se nalazi na ovitku knjige:

„Putniče, ako te put nanese uz Bosnu, stani u Donjoj Vraci kraj Zenice, uz česmu s izvorskom vodom. Sve će ti biti jasno“.

Fotografije: Ognjen Karabegović