Godine 2021. redakcija Bošnjačkog glasa odlučila je umjesto šest brojeva objaviti 12 brojeva Bošnjačkog glasa. Svi smo se u redakciji nadali da će netko u Savjetu prepoznati volju, energiju, pa i kvalitetu učinjenoga. Volonterski smo dakle odradili više od pola posla, ne samo mi u redakciji nego i pisci tekstova, fotografi, i svi ostali koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom pokušaju.
Zatražili smo za sljedeću godinu financiranje 12 brojeva, nadajući se da je učinjeni posao (vidljiv i na stranicama www.bnzh.hr) svojevrsnim jasnim pokazateljem postojanja volje i želje da se radi više i bolje. Odgovor nas je više nego iznenadio. Dobili smo dopuštenje da objavimo 12 brojeva ali bez povećanja sredstava. Budući da su troškovi tiskanja rasli iz dana u dan bili smo prisiljeni tražiti odobrenje za manji broj časopisa jer je i šest brojeva bilo nemoguće složiti s odobrenim iznosom.
I ove smo godine dobili ‘odobrenje’ da objavimo 12 brojeva financijskim sredstvima koja se kreću na razini prošlih godina. Evo kako to izgleda u brojevima:
Za 12 brojeva Bošnjačkoga glasa izdvojeno je 17.000 Eura. Nevladine udruge izdvajaju 30 posto za održanje hladnog pogona, pa se već nakon tog odbitka cifra smanjuje na oko 12.000 Eura. E sad, samo tisak 12 brojeva iznosit će između 15.000 i 18.000 Eura. Za prijelom, uređivanje brojeva, tekstove, fotografije, eventualni izlazak na teren, organizaciju, itd. – ne ostaje ništa. Točnije rečeno, odobrena sredstva nisu dovoljna niti za tisak, a da o ostalom i ne govorimo. Koja je poruka ovakve kalkulacije?
Zlonamjerna bi osoba vjerojatno pomislila kako je riječ o pokušaju onemogućavanja jednog ozbiljnog časopisa ozbiljne manjinske nevladine udruge. Ponajprije i ponajviše zbog toga što konkurentski časopis bošnjačkog korpusa iz kojeg dolazi bošnjački predstavnik u Savjet za nacionalne manjine ima trostruko više sredstava (premda godinama ne objavljuje predloženih 12 brojeva). Budući da nismo zlonamjerni ostaje nam misliti kako nas Savjet za nacionalne manjine smatra nevjerojatno sposobnim osobama, intelektualcima koji mogu i znaju iz ničega napraviti nešto.
Još je jedna (vjerojatno) poruka odaslana prema Bošnjačkom glasu. I ovaj se časopis željelo natjerati da zamoli smanjenje objavljenih brojeva. Mi smo to prošle godine učinili a morat ćemo i ove. No za razliku od časopisa konkurentske bošnjačke udruge Bošnjački glas dobije tri puta manje sredstava. S trostruko većim iznosom mi bismo zasigurno objavili svih 12 brojeva, svake godine.
No, nakon svega ostaje ipak gorak okus. Zar baš nikoga u Savjetu nije bilo tko bi se upitao kako je moguće ono što je već na razini jednostavne matematičke računice – nemoguće. Zar nema nikoga tko gleda, uspoređuje, čita, valorizira, pa ako hoćete i računa. Zar nema nikoga tko može vidjeti da je nešto nerealno, neizvedivo s iznosom koji je za to predviđen. Zar nema nikoga tko bi barem dao jednaka sredstva dvama časopisima koji se bave sličnom problematikom i koji žele izlaziti po 12 puta godišnje. Čini se da nema.
To je bio i jedan od ključnih razloga zašto je BNZH kandidirao pisca ovih redaka za Savjet. Iščitali smo iz proračuna poruku da se mora biti u blizini ognjišta ako se želimo zgrijati barem onoliko koliko se grije konkurencija.
Nekom novom Savjetu pak preporučamo malo više objektivnosti, malo više konzultiranja struke i malo više kontrole odnosa prijavljenih i realiziranih projekata. Uvijek se naravno mogu dogoditi situacije u kojima je prenamjena sredstava nužna. No ako se to događa najmanje pet godina i to svake godine po istom obrascu onda ili nitko ne kontrolira što se radi sa sredstvima poreznih obveznika, ili se stimulira način rada koji je u najmanju ruku problematičan.
Savjet za nacionalne manjine ne bi se smio pretvoriti u tijelo koje će svojim financijama stimulirati ili onemogućavati neke eventualne političke opcije. Savjet se, upravo suprotno, treba suprotstaviti takvim tendencijama. Svi aspekti kulturnog djelovanja nacionalnih manjina odnosno manjinskih udruga morali bi biti početak i kraj svega. To bi se moralo osjetiti i u odobravanju sredstava.