СӘИДӘ МӨХӘММӘТҖАНОВА / MUHAMETZYANOVA SAIDA AYRATOVN / SAIDA MUHAMMADJAN (rus. Саида Мухаметзянова) MUSLIMANSKA DJEVOJČICA KOJU SAM ODABRAO KAO TRAJNU LITERARNU „ALELUJA“- POKĆERKU – ,TATARKA, REPUBLIKA TATARSTAN, RUSKA FEDERACIJA
Rus. Саида Мухаметзянова – Engl. Saida Muhammadjan tatarski: СӘИДӘ МӨХӘММӘТҖАНОВА
Rođena je 12. siječnja. 2001. u Kazanju. Republika Tatarstan, RF. Tatarka i praktična muslimanka.
Moja pandemijska virtualna obitelj
Istražujući tijekom pandemije i nametnute samoizolacije preko svemrežja i You-tubea dugo mi je trebalo vremena dok nisam pronašao djevojčicu koja maestozno izvodi Cohenovu „Aleluju“ i čiji životopis zaslužuje da ju uvrstim u svoju virtualnu obitelj kao pokćerku. A onda sam naišao na čudo Božje, anđela koji je stigao iz neke druge galaksije. Ona govori, čini i predstavlja sve što cijenim. Njezini roditelji su dobili dar od Boga. Zove se Saida Muhammadjan. Dolazi iz dalekog Tatarstana, svjesna je Tatarka i k tome kćerka uglednoga muslimanskog imama. Pjeva „Aleluju“ na arapskome jeziku svojim čudesnim i kristalnim glasom, s neponovljivim emocijama. Bože moj, evo djelatna muslimanska djevojka izvodi nadahnuto pjesmu jednog Židova, sa sadržajem koji je blizak kršćanima u muslimanima. Saida je time pokazala točku sklada triju abrahamskih religija. Djevojčica svira klavir i samu sebe prati na tom instrumentu. Pjeva na nekoliko jezika. Glumi i bori se za čuvanje narodnosne samobitnosti svoga tatarskoga naroda.
Kako ne bi ispalo starački sentimentalno i pretenciozno s moje strane, a k tome i „čudno“, dragi čitatelji, poslušajte kako pjeva moja virtualna pokćerka.
Citiram izvor:
10.4.2015.
Aliya Sharafutdinova:
„Kći imama u šou „Glass djece”. Saida Mukhametzyanova o sudjelovanju u ovom showu“.
https://aif.ru/culture/showbiz/doch_imama_v_golos_deti_saida_muhametzyanova_ob_uchastii_v_shou
Saida Mukhametzyanova u tatarskoj narodnoj nošnji
Saida Mukhametzyanova osvojila je publiku emisije „Glas. Djeca 2 ”s pjesmama na svom materinjem tatarskom jeziku. Obitelj djevojke preselila se iz Sibira u Kazanj kako bi odgajala djevojčicu u duhu nacionalnih tradicija i islamskih kanona. Dne, 10. travnja 2015., odmah nakon završetka programa moskovske TV emisije "Vremya", uslijedila je nova faza druge sezone popularne emisije "Glas. Djeca" Zbog brojnih zahtjeva gledatelja, autori projekta odlučili su natjecateljima pružiti drugu priliku kako bi došli do finala.
Obožavatelji kazanjske djevojčice-pjevačice, Saide Mukhametzyanove uspjeli su se uzrujati. Mladoj izvođačici, koja je osvojila žiri tatarskom narodnom pjesmom "Su builap" („Uz vodu“) na tzv. "slijepim audicijama", a potom sjajno nastupila s Hallelujahom u "Duelima", nije dopušteno doći do finala. Članica Prosudbenog vijeća, poznata pjevačica Pelageya, razišla se s djevojkom na turneji "Song to Fly". Djevojčica je tada izjavila: "Sanjala sam o ulasku na Kanal l i nisam ni očekivala da ću prijeći prvu fazu. – Odjednom se san ostvario. I unatoč činjenici što sam odustala od natjecanja, bila sam zadovoljna svojim rezultatom. "
Poznajući ruski etnocentrizam i velikodržavnu svijest, nije teško zamisliti odnos žirija prema narodnoj pjesmi izvedenoj na tatarskome, a ne na velikome ruskom jeziku.
Novinar dalje izvješćuje:
„U tatarsko-engleskoj gimnaziji №16 u Kazanju upoznali smo 14-godišnju Saidu Mukhametzyanovu, koja je pokorila rusku publiku nacionalnom pjesmom. Na ulazu u školu nalazi se plakat – čestitka učenici 7 "B" na prolasku slijepe audicije u emisiji „Glas. Djeca“.
Mlada umjetnica priprema se za svoj školski nastup – veterani se okupljaju u skupštinskoj dvorani kako bi im se dodijelile prigodne medalje u čast 70. obljetnice Pobjede. Djevojčina majka, Zilya Faritovna, uređuje duge pletenice svoje kćeri.
Saida Mukhametzyanova živjela je u Sverdlovskoj regiji prije Kazanja, a preselila se u glavni grad Tatarstana s majkom i mlađim bratom, kako bi razvila svoj talent na nacionalnim tradicijama.
Mama plete Saidine tatarske pletenice svaki dan.
„Djevojka je iz muslimanske obitelji, pa je teško bilo ocu i majci odlučiti bi li njihovo dijete trebalo odabrati pjevačku karijeru. Doista, prema kanonima islama, žene bi trebale izbjegavati javne nastupe. Nakon konzultiranja s vjerskim autoritetima, Saidin otac, imam bakrene džamije u Verkhnyaya Pyshmi (regija Sverdlovsk, Ayrat Khazrat Mukhametzyanov, omogućio je kćeri da se usavršava u folklornom pjevačkom studiju. Ali svojoj je kćeri dao vrijedne savjete: da njezini kostimi budu zatvoreni, a djevojka će pjevati samo ispravne pjesme. Naglasio je kako djevojku treba svuda krasiti skromnost. Ona sam priznaje: ‘Dugo me otac nije želio pustiti nastupati na pozornici, ali ja jako volim pjevati. Ubrzo je popustio i dopustio mi raditi ono što volim “.
Mlada ljepotica pomalo podsjeća na junakinje iz tatarskih bajki: duga haljina s volanima, vezeni šal na ramenima, kosa duga i spletena. U slijepoj audiciji dvojica mentora okrenula su se umjetnici, jedva čuvši njezin kristalni glas.
Tatarska djevojčica Saida
„Moj otac kaže da svaki umjetnik ima svoj repertoar koji sadrži njegov unutarnji svijet. Lirske pjesme teže je izvoditi – objašnjava učenica. – Čuvši te riječi, ljudi pamte neke događaje iz svog života. Potrebno je prenijeti melodiju na takav način da uhvati dušu kako bi publika doživjela katarzu “. Većina skladbi u Saidinom repertoaru su narodne, lirske tatarske pjesme.
Nakon što je TV-u čula obavijest o novom projektu "Glas. Djeca”, Saida nije ni slutila da će postati sudionica popularnog showa. Kad je obitelj dobila poziv, u početku su pomislili kako je to šala. Ali ubrzo su otišli na snimanje. Saida je na slijepoj audiciji zatražila dozvolu za izvođenje tatarske narodne pjesme.
Mlada pjevačica svira klavir. Obrazovana i vjerna svome narodu
„Pročitala sam Kuran prije odlaska na pozornicu. Rečeno mi je kako nitko neće razumjeti tatarski jezik i da s ovom pjesmom imam malo šanse za pobjedu", sjeća se Saida. "Ali pjesma ‘Su builap’ meni je najdraža. Sanjala sam kako ću s njom nastupiti pred ruskom publikom, čak i ako se mentori ne bi okrenuli prema meni."
Orkestar pod ravnanjem Sergeja Žilina proučavao je narodnu melodiju po aranžmanu. "Ovu je pjesmu teško izvesti", kaže Saida. – Mnogo je melizama (melodijska dekoracija zvuka koja ne mijenja tempo i ritmički uzorak melodije) koje je potrebno otpjevati. Odgovarala sam im koliko sam mogla. S vremenom je izvedba postajala sve bolja i bolja."
Djevojčica je prva četiri pjesme otpjevala na slijepim audicijama a cappella, odnosno bez glazbe. "Prije pozornice, čitala sam sure iz Kurana", kaže djevojka i izvuče mali talisman s molitvama u obliku knjige, iz džepa. – Allah mi pomaže. Sjećam se da sam se na slijepim audicijama uspinjala stubama i osjetila kako mi kuca srce. Ugledala sam Sergeja Žilina koji mi se smiješio. Postalo je lakše. Kad su se Pelageya i Dima Bilan okrenuli prema meni , val emocija je ponovno zavladao, ali nastojala sam da se to ne vidi. "
Nakon slijepog slušanja, nastava je započela kod Pelageye i njezine majke, jazz pjevačice Svetlane Khanove. Dva tjedna djevojka je bila u Moskvi na probama i snimanju spotova. „Propustila sam nastavu, ali to nije utjecalo na moj uspjeh u školi. "Prije testa iz fizike uznemirenija sam nego prije nastupa u showu", smije se djevojka. Matematika i fizika su teški za Saidu.
Nakon škole, Saida žuri na mjuzikl. Tamo studira vokale, pohađa satove klavira. Unatoč mladoj dobi, već je uspjela održati solistički koncert. Učenica također radi i kao TV voditeljica jednog od programa na lokalnom kanalu, vodi zabavne emisije. Djevojka troši cijelu plaću na koncertnu odjeću.
Sada se umjetnica zajedno s majkom aktivno priprema za nastup. 10. travnja u eteru o sudbini mlade izvođačice odlučit će obožavatelji njezina djela. I vjerojatno će cijeli Tatarstan navijati za Saidu.
Saida Mukhametzyanova jedna je od najsjajnijih i najneobičnijih zvijezda druge sezone showa GLAS. DJECA. Ušla je u ekipu nama poznate Pelageje i stigla do super finala. Saida je tada imala 13 godina. Inzistirala je na izvođenju pjesme na svome materi-njem tatarskom jeziku i sjajno je nastupila. Osobno me ovo oduševilo. Stasala je u nacionalnu veličinu.
+Poštovani čitatelji, molim vas, poslušajte Saidin govor. 27. siječnja, 2019. godine
Ono što je Saida Mukhametzyanova postala
https://zen.yandex.ru/media/silver_slider/kakoi-stala-saida-muhametzianova-5c4d8bb46e808000ada985ea
Poslušajte kako Saida pjeva:
С. Мухаметзянова, К. Кусова и Р. Тазетдинова. "Алиллуйа" – Поединки – Голос Дети – Сезон 2
•27. ožujka, 2015.
https://www.youtube.com/watch?v=zPEfSffPEno
Saida Muhammadjan – Hallelujah, "Tatar Girl – 2015"
•6. ruj 2015.
https://www.youtube.com/watch?time_continue=80&v=2P8Ih6NFGRk&feature=emb_logo
SAIDA.Ya,Ilahi(Arabic).
•1. srpnja, 2015.
https://www.youtube.com/watch?v=wYP_NiQZPIw&list=RD2P8Ih6NFGRk&index=5
Сәидә Мөхәммәтҗанова (13 яшь) – Йә Иләһи. [Saida Muhammadjan – Hallelujah]
•24. ožujka 2014.
https://www.youtube.com/watch?v=DuuD7hQEABk&list=RD2P8Ih6NFGRk&index=4
Saida.’Hallelujah’.
•5. ožu 2015.
https://www.youtube.com/watch?v=KcA2QGgax88&list=RD2P8Ih6NFGRk&index=8
Pjeva kao djevojčica i prati se sama na klaviru
AVE MARIA(SCHUBERT) – Saida(11years) – Саида Мухаметзянова – Сәйдә
•14. listopada, 2013.
https://www.youtube.com/watch?v=7jPp9RcSnDw&list=RD2P8Ih6NFGRk&index=6
Saida pjeva na latinskom.
Saida Muhammadjan – "Ruhum sana aşiktir efendim", [Istanbul, Türkiye, 22.08.2015]
•23. kol 2015.
https://www.youtube.com/watch?v=iNlMhGVvtoc&list=RD2P8Ih6NFGRk&index=7
Poslušajte: Saida pjeva vjersku muslimansku pjesmu na tatarskom jeziku:
СӘИДӘ МӨХӘММӘТҖАНОВА (14 яшь) – "Балачактан килми китәсем" [Җырының ПРЕМЬЕРАсы]
•27. listopada, 2015.
https://www.youtube.com/watch?v=TEHcfwSpQjQ&list=RD2P8Ih6NFGRk&index=10
Ovo čudo od djeteta izvodi po naređenju čuvenu pjesmu Edit Piaf: „Ništa ne žalim“.
Саида Мухаметзянова "Non, je ne regrette rien" – Финал – Голос Дети – Сезон 2
•17. travnja, 2015.
https://www.youtube.com/watch?v=vL8Ip-Y-Q08
Ovo je primjer suptilnog etničkog pritiska: mladu praktičnu muslimanku, Tatarku, kćerku imama, natjerali su da pjeva pjesmu slavne Edit koja je, s moralnoga motrišta, negacija Saidinog etičkog kodeksa.
Саида Мухаметзянова – Су буйлап. Голос Дети. 2 Сезон 2015 (13.03.2015)
•16. ožujka, 2015.
Pjeva o Volgi na materinskom jeziku
Саида Мухаметзянова – Бодрэ тал(татарская народная песня)-Кудрявая ива.
•29. listopada, 2016.
https://www.youtube.com/watch?v=gjqrIhWVVYs&list=RD2P8Ih6NFGRk&index=14
Сәидә Мөхәммәтҗанова (14 яшь) – "Җырларым дусларыма". "Татар кызы – 2015", Чиләбе шәһәре, 16.10.2015
•28. listopada, 2015.
https://www.youtube.com/watch?v=ANWXRq3R1mQ&list=RD2P8Ih6NFGRk&index=15
Саида Мухаметзянова – Гимн веры
18. listopada, 2014.
https://www.youtube.com/watch?v=ahkQOxMhO7c&list=RD2P8Ih6NFGRk&index=16
Želio bih da ovu poslušaju naši muslimani.
Саида Мухаметзянова – САКМАР СУ( народная песня)
•2. ožujka, 2017.
https://www.youtube.com/watch?v=Bw4Zc__0j_I&list=RD2P8Ih6NFGRk&index=18
Саида Мухаметзянова – Кайтуыңны сагынырмын [Official Video]
•26. svibnja, 2020.
https://www.youtube.com/watch?v=gQsPlB04UaA
Мухаметзянова Саида – Су буйлап (г.Казань)
•3. siječnja, 2015.
https://www.youtube.com/watch?v=36t-T08kt8M
Сәидә Мөхәммәтҗанова (12 яшь) – "Йә, Аллаһым". [Saida Muhammadjan – O, Allah] 鞑靼民族音乐
•12. rujna, 2013.
https://www.youtube.com/watch?v=ad4ahMjK-g8
Nightwish – "While Your Lips Are Still Red" covered by Саида Мухаметзянова (Saida Muhammadjanova)
•25. kolovoza, 2016.
https://www.youtube.com/watch?v=kbXOh7AckJ8
"While Your Lips Are Still Red"- "Dok su ti usne još crvene" pjesma je iz 2007. Autori su Tuomas Holopainen i Marco Hietala i finskog hevi-metal kvinteta „ Nightwish“-a. Izveli su ga Holopainen, Hietala i Jukka Nevalainen za finski film „Lieksa“, koji je napisao i režirao poznati finski redatelj Markku Pölönen. Film je premijerno prikazan u Finskoj u rujnu 2007. Pjesma je uključena u singl Nightwish-a "Amaranth“, koji je objavljen 22. kolovoza 2007. kao drugi singl njihovog šestog studijskog albuma, „Dark Passion Play“. Objavljen je i na njihovom live / kompilacijskom EP-u 2009. godine.
Saida
Saida, punim imenom Mukhametzyanova Saida Ayratovna rođena je 12. siječnja 2001. u Kazanju. Saidin otac, Airat Anvarovich Mukhametzyanov, prethodno je radio kao imam bakrene džamije u gradu Verkhnyaya Pyshma (Srednji Ural), Sverdlovsk.
Od 2012. žive u Kazanju, prijestolnici Kazahstana. Mama Zilya Faritovna Mukhametzyanova trenutno odgaja Saidinog malog brata Alima. Saida je s 5 godina počela pjevati, išla je u folklornu grupu Ak Kalfak u Kazanu, gdje je naučila pjevati munajete – islamske napjeve na tatarskom jeziku, i postala solistica ove grupe. Od šeste godine sudjelovala je na koncertima poznatih tatarskih pjevača Asilyara i Gabdulfat Safina u Kazanju, putovala s turnejama po gradovima Rusije – Moskvi, Ufi, Jekaterinburgu, Orenburgu, Čeljabinsku, okruzima i selima Tatarstana, nastupala na mnogim dobrotvornim koncertima, na koncertu pred delegatima 4. svjetskog kongresa Tatara.
U Kazanju Saida je upisana glazbenu školu broj 22 Volga, regije Kazanj, gdje je studira vokal i klavir. Godine 2015. godine sudjelovala je u projektu „Glas. Djeca ”i postala je finalistica druge sezone emisije na Kanalu jedan, o čemu je gore bilo riječi. Za jedno glasilo Saida je detaljnije govorila o sebi i nastupu u navedenoj emisiji. Donosim zanimljive odgovore, one koji otkrivaju njezinu vjerski u historijsku svijest.
Dopisniku mrežnog uredništva TNV-a govorila je o tome kako promiče tatarsku kulturu, o stečenoj hrabrosti nakon revije, kao i o tome kakav bi umjetnik trebao biti.
Mukhametzyanova Saida Ayratovna
Ako još uvijek postoji prilika za TV show „Glas“. S kojom biste pjesmom išli?
– Samo s tatarskom narodnom pjesmom! Jer od početka mi je cilj bio veličanje tatarske kulture, a to mogu reći da i danas. Slava tatarske kulture kroz tatarske narodne pjesme. "Ja, šokant Allaga“, nisam podlegla zvjezdanoj groznici.
Tko vas je pripremio za „Glas“? Tko vam je bio učitelj glazbe i vokalnih zapisa?
– U to sam vrijeme išla kod Gulnaz Talipovne Abdulline, ona me je pripremala u Kazanu. Ali 90% sam se morala sama pripremiti i naučiti pjesme. Preostalih 10% već pokazujete svome mentoru, a on nešto ispravlja.
Kako ste preživjeli najbolje sate? Jeste li patili od zvjezdane groznice?
– Ovdje mogu izraziti zahvalnost svojim roditeljima, jer imam drugačiji odgoj, i zato nisam podlegla zvjezdanom šokiranju (Hvala Bogu). Nije me diralo, iako su mi nakon emisije "Glas. Djeca” ponudili da potpišem neke projekte, ali nisam pristala. Želim se držati podalje od show businessa i jedino se baviti svojim poslom.
Što se promijenilo u vama nakon ovog natjecanja?
– Stekla sam malo hrabrosti kad sam išla na druge scene, nakon emisije "Glas. Djeca“. Ali, ipak, bilo je uzbuđenja na svakom nastupu. I naravno, to mi je bilo sjajno iskustvo tako da sada znam kako je nastupati uživo, odnosno kako djeca pjevaju do 12 sati noću, kao što pokazuju gledateljima na TV-u. Ako gledate s vokalnog stajališta, može se reći da je glas već spavao u 12 sati noću, a mi smo pjevali.
Prvobitno ste se bavili narodnim pjevanjem, jeste li sada otišli dalje i u kojem se smjeru krećete?
– Trudim se pridržavati svih pravaca, isprobati nešto novo, a naravno, da nikad ne zaboravljam na tatarske narodne pjesme, one su mi na prvom mjestu. Pjevam i pjevam, mogu pjevati na više jezika, naravno, u ovom slučaju trebate biti višestruki. Izvodim pjesme na francuskom, talijanskom, portugalskom, arapskom i engleskom, turskom, uz, naravno, tatarski i ruski. Mislim, kako umjetnik treba biti sposoban pjevati u različitim smjerovima.
Navodno ste postali jedno od prepoznatljivih lica Republike (Tatarstan). Vidjeli smo vas u reklami za tvornicu mliječnih proizvoda u Kazanu. Bilo je puno sličnih prijedloga, postati lice branda, ili se pojaviti u oglašavanju?
– Nakon toga, nije zaprimljena nikakva ponuda.
Kako je vaš otac reagirao na vašu strast prema glazbi?
– Pa, da me nije podržao, vjerojatno ne bih sudjelovala u projektu „Glas. Djeca“. Otac me podržava u kreativnom smjeru, upravo me je on na svaki mogući način podržavao u projektu, nešto savjetovao, nije mu smetalo. Ali u početku je postavio uvjete, s religioznog motrišta, ne bih trebala imati otvorene haljine, a pjesma bi trebala biti s dubokim sadržajem i trebala bi prenositi ljudima dobre poruke. Tata je sada s nama u Kazanu.
U 2015. godini otkazan je Turkvision u kojem ste trebali sudjelovati. Nema više poziva na ovo natjecanje?
– Ne, nakon toga nije ga bilo.
"Moj je glavni cilj bila upravo promocija tatarske kulture".
Smatrate li svojim glavnim ciljem promoviranje kulture svog naroda masama?
– Da naravno. Čak i kad sam išla na „Glas. Djeca ”moj je glavni cilj bio promicanje tatarske kulture kako bi ljudi znali o njoj ne samo u Rusiji, nego i u inozemstvu. Imam svoj You-tube kanal i tamo pišem na više stranaca o našim Tatarima. To im se jako sviđa i drago mi je što su stranci čuli i za Tatare. Jer mnogi od njih nisu ni znali za postojanje takvog naroda.
Dio ste religiozne kulture i prisustvovali ste iftaru. Dolazi li ta želja u potpunosti od vas?
(Moja opaska:
Iftar je jedan od značajnijih karakteristika mjeseca ramazana i često se obavlja u sklopu zajednice, gdje se okuplja veći broj osoba kako bi zajedno okončali dan posta. Iftar se započinje odmah nakon nastupanja vremena akšama, odnosno nakon zalaska sunca ispod horizonta. Tradicionalno, ali ne i obvezatno, iftar se započinje jedenjem tri ploda datulje, jer se to smatra za sunnet, tj. da je tako radio Božji Poslanik Muhammed s. a. v. s. Mnogi muslimani smatraju da je izuzetno pobožno i dobro djelo nahraniti siromašne i ponuditi im iftar, što se također smatra za sunnet.
Prilikom mrsenja, tj. samog početka iftara, muslimani uče sljedeću molitvu:
Allahume inni leke sumtu we bike amentu we alejke tewekkeltu we bi riskike eftartu – O Allahu, postio sam u Tvoje ime, vjerujem u Tebe, oslanjam se na Tebe i mrsim se Tvojom hranom.)
– Svakako. Budući da je moja religija islam, pokušavam je proslaviti. Kao što sam već napomenula, u svom repertoaru imam i arapske pjesme, koje također glorificiraju kulturu – to je također dobar povod.
Gdje se vidite u budućnosti, kamo ćete krenuti?
– Znate, u isto vrijeme još uvijek razmišljam o rezultatima položenih ispita, a zasad ne mogu odgovoriti na pitanje, postat će to jasno u rujnu. Sve će ovisiti o USE rezultatima gdje ću se prijaviti i koju nišu ću odabrati. Mislila sam, naravno, ići na Sveučilište vezano za jezike, iako ne znam kako će se sve ispasti. Razmatram dva grada za prijem: Moskvu i Kazanj.
Pričaj nam o svojim hobijima.
– Stvarno volim crtati slike brojevima, pomaže mi da se smirim nakon napornog dana. Obožavam čitati knjige, a također sviram klavir i pjevam za dušu, samo za sebe.
https://tnv.ru/articles/i-said-i-want-to-be-away-from-show-business-and-engaged-in-the-business/
Kao 14-godišnja djevojčica, 2016., Saida je sudjelovala u projektu koji na tatarskome nazivaju „Mavlid-an-Nabi“, u prijevodu „Razgovor s dušom“. Glumila je kćer poznatoga tatarskog glumca, Marata Basharova.
Mlada partnerica Marata Basharova – Saida
Mukhametzyanova, dokazala se kao kćer imama
– "I pristala sam igrati u ovoj predstavi jer je neobična, vjera – i posvećena je proroku Muhammedu," Saida je objasnila na konferenciji za novinare prije izvedbe. Mlada partnerica Basharova priznala je kako prije izvedbe čita sure iz Korana, uvijek ima sa sobom malu knjigu s molitvama – svoj talisman.
Saida je došla na konferenciju za novinare u Ufi noseći muslimansku maramu. Na fotografiji je s glavnim imamom Moskovske džamije Ildar Alyautdinovim
"Allah mi pomaže i uopće se ne brinem", kaže djevojka.
Predstava "Mavlid an-Nabi. Razgovor sa dušom" već je visoko ocijenjena od strane moskovske, kazanjske i ufijske publike. U skoroj budućnosti predstava će biti prikazana u Astani, a zatim su planirane turneje u Čečeniji, Dagestanu, Azerbejdžanu i drugim muslimans-kim republikama.
https://www.ufa.kp.ru/daily/26493.5/3362237/
Na You-Tubeu može se vidjeti vrlo dojmljiv intervju Saide i njezinoga zemljaka Almaza Murtazina. Trebali bi ih poslušati mnogi mladići i djevojke iz naše zemlje, ali i iz susjedne BiH.
Саида Мухаметзянова и Алмаз Муртазин перед конкурсом «Татар кызы. Татар егете — 2017»
•19. siječnja, 2018.
https://www.youtube.com/watch?v=IszGKs5uPhI
Poslušajte kako dječak recitira pjesmu na tatarskom jeziku
Saida Mukhametzyanova – Grad zvijezda (naslovnica iz filma "La La Land")
A posebno mi se svidjela pjesma! "Alilujah" na tri jezika. Odjeknula je u emisiji "Glas-djeca". Pelageya je ovaj nastup uprizorila za svoje štićenike, uključujući Saidu. U broju koji je upriličen za natjecanje u ljepoti 2015. godine, Saida pjeva sva tri dijela. Vrlo lijepo. Unatoč činjenici da video nije najbolje kvalitete, vrijedi ga pogledati.
Saida Mukhametzyanova. "Su builap" – Glas djece – 2. sezona
Saida nastavlja promovirati kulturu svoga naroda. Na njenom kanalu možete slušati pjesme na tatarskom, a ponekad i na engleskom. Često je pozvana da nastupa na grupnim koncertima. Saidin glas postao je još iskreniji i ljepši. Pogledajte njen nastup na TV-u 2018. godine.
Saida Mukhametzyanova – Tormysh tuzany
A ovo je nastup na X-godišnjem međunarodnom festivalu etno-glazbe u Krutushki. Snimanje je napravljeno 25. kolovoza 2018. godine.
Saida Mukhametzyanova-Zulya Kamalova – "Scarlet zhәl tүgel sia" (tatarska narodna pjesma)
Još jedan unos iz prošle godine. Omot na engleskom jeziku.
Saida Muhammadjan – Hallelujah, "Tatarska djevojka – 2015."
Saida nije konzervativna muslimanska djevojka, već suvremena, obrazovana i svjesna mlada dama. Njezina historijska svijest, ljubav za vlastiti narod i njegovu kulturnu baštinu, poštovanje Kurana i tradicija, pokazuju kako se može uskladiti suvremenost i baština. Ona tatarskom kulturom obogaćuje suvremenu Rusiju, ali i svijetu nudi model koji zaslužuje divljenje. Vjerujem, kako će nakon završetka studija Saida postati čimbenik u kulturnoj i državnoj politici svoga Tatarstana, ali i šire. Npr. rođena je za veleposlanicu dobre volje.
Саида Мухаметзянова♡Saida Muhametzianova
30 sječnja,2016.
Poslušajte:
Аллилуйя Saida Muhammadjan – Hallelujah Сәидә контактта:
https://vk.com/Saidanur4
Сәидәнең рәсми төркеме:
https://vk.com/Saida_Muhammadjan
Сәидә FaceBook’та:
https://www.Facebook.com/Saidanur4
Сәидә Instagram’да:
https://instagram.com/Saidanur4
***
Sa zadovoljstvom predstavljam Saidinu Domovinu i njezin narod:
TATARSTAN
Republika Tatarstan, (ruski: Респу́блика Татарста́н, tatarski: Татарстан Республикасы) je jedna od federalnih jedinica Ruske Fesderacije.
Tatarstan se nalazi u središtu Istočnoeuropske nizine, otprilike 800 km istočno od Moskve. Leži duž rijeka Volge i Kame (pritoke rijeke Volge), i pruža se istočno prema Uralu.
Površina: 67,836.2 km².Prema popisustanovnika iz 2010. godine, broj stanovnika Tatarstana iznosio je 3.776.488.
Državni jezik Republike Tatarstan je ruski, a donedavno je bio i tatarski. Činjenica što ga je Moskva deklasirala oblik je nacionalne diskriminacije.
Srednji vijek
Najranije poznata organizirana država unutar granica Tatarstana bila je Volga Bugarska (oko 700.–1238.). Ova je Država imala vrlo napredan trgovački sustav koji joj je omogućio trgovačke kontakte širom Eurazije, Bliskog Istoka, te Baltika
Volga Bugarska je konačno pala pod naletom vojske mongolskog princa Batu Khana u kasnim 1230-ima. U novoj mongolskoj državi poznatoj pod imenom „Zlatna horda“ dolazi do miješanja Volho-Bugara s etnosima kipčatskog govora, nakon čega je nastala etnička mješavina poznata kao ‘Volga-Tatari’. Druga teorija postulira da u tom razdoblju nije bilo etničkih promjena, a Bulgari su jednostavno prihvatili tatarski jezik sa sjedištem na Kipčaku. U 1430-im, regija je ponovno postala neovisna kao baza Kazanskog kanata, glavnog grada koji je osnovan u Kazanju, 170 km (110 milja) uz Volgu od uništene prijestolnice Bugara.
Do XIV. st. Tatari su uglavnom živjeli na području Zlatne Horde i bili islamske vjere, a vjeroispovijesti, a raspadom te države osnovali su Kazanjski, Sibirski, Astrahanski i Krimski Kanat. Dok je u XVI. st. prva tri kanata osvojio moskovitski car Ivan IV. Vasiljevič Grozni, Krimski je Kanat isprva bio vazalna država Osmanskoga Carstva, a 1783. bio je pripojen Rusiji. U XVI. st. dio tatarskoga stanovništva u Ruskom Carstvu prisilno je preveden na pravoslavnu vjeru (Krašeni), a islamu vjerni Tatari bili su proganjani pa su se masovno iseljavali u današnji Turkestan, kazaške stepe i Sibir. Često su se pridruživali Baškirima u zajedničkim oružanim pobunama te sudjelovali u dvama velikim ruskim seljačkim ustancima pod vodstvom S. T. Razina i J. I. Pugačova (1667–71. i 1773–75). Zahvaljujući slabljenju antitatarske politike za vladavine Katarine II. Velike (1762–96), započelo je razdoblje suradnje s ruskim vlastima i gospodarsko jačanje tatarskoga stanovništva, koje je uspostavilo trgovačke postaje u Srednjoj Aziji, Sibiru i Kini. Unatoč represiji u XIX. st., gospodarski ojačalo tatarsko građanstvo pružilo je otpor novoj politici i utemeljilo reformistički pokret (džadidizam) među tatarskim stanovništvom, koji je uključivao sve oblike društvenog života (vjeru, obrazovanje, emancipaciju žena). U XIX. st. glavnim središtem tatarske islamske kulture i intelektualnoga života postao je grad Kazanj. Za Listopadske revolucije 1917. i građanskog rata koji je potom uslijedio, Tatari su stali na stranu boljševika, primamljeni Lenjinovim i Staljinovim obećanjima o samoodređenju. No zamisao o stvaranju velike nacionalne države na Volgi propala je stvaranjem Baškirske (1919.), a zatim i Tatarske (1920.) Autonomne Sovjetske Socijalističke Republike. I danas većina Tatara živi na području tih dviju nekadašnjih sovjetskih republika (danas Baškortostan i Tatarstan na području Ruske Federacije).
Tijekom građanskog rata u Ruskome Carstvu 1918.-1920. tatarski nacionalisti pokušali su uspostaviti neovisnu republiku ( Idel-Uralnu državu ). Oni su, međutim, svrgnuti od strane boljševika, a umjesto neovisne države stvorena je Tatarska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika uspostavljena 27. svibnja 1920. godine. Granice republike nisu uključivale većinu Volga-Tatara. Godine 1928. Tatari su doživjeli velike Staljinove čistke i progone. Prije tih čistki u Tatarstanu je izazvana glad 1921. do 1922. kao rezultat Staljinove politike. Glađu je umoreno oko 2.000.000 Tatara, što znači kako je ovaj etnos demografski prepolovljen. Ova glad je u Tatarstanu poznata i kao "teror-glad" i "glad-genocid". Nakon što su istrijebili Tatare, komunističke sovjetske vlasti su u njihova naselja naselili etničke Ruse. Posljednjih godina je Sveruski tatarski centar (VTOTs) zatražio o UN-a da osude genocid gladomorom nad Tatarima izvršen 1921. godine. Ova gladomor je usporediv s onim izvršenim nad Ukrajincima.
Nakon demontaže SSSR-a vodstvo Tatarstana pokušava izaći iz Ruske Federacije. Dne 30. kolovoza 1990. Tatarstan je objavio Deklaraciju o državnom suverenitetu Tatarske Sovjetske Socijalističke Republike, a 1992. godine u Tatarstanu je održan referendum o novom Ustavu. Oko 62% onih koji su sudjelovali glasovalo je za ustav. Ovaj Ustav iz 1992. Tatarstan je definirao kao suverenu državu. Međutim, referendum i Ustav, Ruski je Ustavni sud u Moskvi proglasio je neustavnim.
Dne, 15. veljače 1994. Tatarstanu Moskva nameće Ugo-vor o razgraničenju nadležnih predmeta i uzajamno prenošenje ovlasti između državnih tijela Ruske Federa-cije i državnih tijela Republike Tatarstan, te Sporazum između Vlade Ruske Federacije i Vlade Republike Tatarstan O razgraničavanju ovlasti u sferi vanjsko-ekonomskih odnosa.
Godine 2002. nametnuti su novi, 1. i 3. članak Ustava koji definiraju Tatarstan kao dio Ruske Federacije.
Sporazum o podjeli energije obnovljen je 11. srpnja 2007., a po njemu smanjen je veći dio delegirane moći Tatarstana.
Dne 20. prosinca 2008., kao odgovor na činjenicu što je Rusija, nakon okupacije i oružane agresije na Gruziju, priznala okupirane gruzijske pokrajine, Abhaziju i Južnu Osetiju, kao nezavisne države, i Tatarstan se proglasio neovisnim državom i zatražio priznanje Ujedinjenih naroda. Međutim, UN vodi neprincipijelnu politiku i zajedno s ruskom Vladom ignoriraju molbu Tatarstana. Moskva ubrzo reagira osvetnički i 24. srpnja 2017.kada je istekao sporazum o autonomiji potpisan 1994. godine između Moskve i Kazana, ne potpisuje novi. Time je Tatarstan postao posljednja republika u Rusiji koja je izgubila svoj državno-pravni status i izjednačena s nekadašnjim ruskim gubernijama. Kako krinka ostalo je samo ime Republika Tatarstan.
Tatarstan na pozicijskoj karti Ruske Federacije
Republika Tatarstan
TATARI
Tatari, narod turkijskoga podrijetla u istočnoj Europi i Aziji; oko 6,7 milijuna pripadnika. Od toga 5 522 000 u Ruskoj Federaciji, najviše u Tatarstanu (1 765 400 pripadnika), Baškortostanu (1 120 700), Udmurtiji (110 000), također u povolško-uralskoj regiji, zapadnom i istočnom Sibiru i dr. Žive i u Uzbekistanu (467 800), Kazahstanu (327 900), Ukrajini (86 900), Kirgistanu (70 500) i drugim državama nastalima raspadom bivšega SSSR-a. Uobičajena je podjela na tri osnovne etno-teritorijalne skupine: povolško-uralske Tatare (uključujući Kazanjske Tatare i Mišare), sibirske Tatare i astrahanske Tatare. Pretpostavlja se da se ime Tatari javilo između VI. i IX. st. među mongolskim i turkijskim plemenima oko Bajkalskoga jezera i na današnjem pograničnom području između Kine i Mongolije. Rusi su nekada nazivali Tatarima i niz naroda na sjeveru Kavkaza, u Azerbajdžanu, dapače i neka neturkijska plemena (Čuvaše, Mordvine i dr.). Etnonim Tatari odnosi se na potomke Kipčaka i drugih turkijskih plemena koja su se od X. do XIII. st. selila iz južnog Sibira prema zapadu i koja su bila važan dio Zlatne Horde. U razdoblju od XIII. do XIV. st. kao rezultat složenih etničkih procesa u okviru Zlatne Horde Kipčaki su asimilirali druga turkijska i mongolska plemena i preuzeli etnonim Tatari. Njime se, međutim, nazivao samo vladajući sloj u zemljama koje je držala Zlatna Horda. Tek se u doba raspada tatarskih kanata ime Tatari počelo upotrebljavati i za šire slojeve stanovništva; među samim su Tatarima, međutim, sve do kraja XIX. st. i jačanja tatarskoga nacionalnog pokreta, prevladavali različiti lokalni, odnosno plemenski etnonimi. Po vjeri su muslimani suniti (od XIV. st.), osim nekih skupina Kazanjskih Tatara (tzv. Krašena) koji su u XVI. i XVII. st. prešli na pravoslavlje. Nekoć su se bavili uglavnom ratarstvom, nomadskim stočarstvom (astrahanski Tatari), lovom i ribolovom. Živjeli su u brvnarama s bogato izrezbarenim pročeljima i u jurtama, a njegovali su umjetnički obrt (izradba kožnatih pred-meta, tkanje, zlatarstvo).
Jezik. Termin »tatarski« odnosi se na nekoliko različitih jezika. Tatari, koji su u XIII. st. pod Džingis-kanom pokorili velik dio Eurazije, govorili su mongolskim jezikom iz kojega je potekao suvremeni halha-mongolski jezik. Međutim, vazalna plemena kojima su gospodarili mongolski Tatari govorila su turkijskim dijalektima, te se termin »tatarski« danas redovito odnosi na turkijske dijalekte na području Rusije i drugih zemalja bivšega SSSR-a. Među njima treba razlikovati tatarski (zapadno-turkijski jezik kojim govori oko 5 milijuna ljudi pretežno u Ruskoj Federaciji, ponajviše u Tatarstanu i Baškortostanu) od krimskotatarskog, zapadnoturkijskoga jezika koji se govori na Krimu (oko 260 000 govornika) i u središnjoj Aziji (oko 150 000 govornika), ponajviše u Uzbekistanu. S tatarskim se terminološki miješa i zbog toga što su se govornici obaju jezika u SSSR-u etnički razvrstavali kao Tatari.
POZNATI TATARI
Među Tatarima postoje mnogi talentirani ljudi koji su postali poznati širom svijeta. To su sportaši, radnici nauke i kulture, pisci, glumci. Evo nekih od njih: Chulpan Khamatova – glumica. Marat Basharov je glumac. Rudolf Nurejev je baletni plesač. Musa Jalil je poznati pjesnik, Heroj Sovjetskog Saveza. Zakir Rameev klasik je tatarske književnosti. Alsou je pjevačica. Azat Abbasov je operni pjevač. Gata Kamsky – Grandmaster, prvak SAD-a u šahu 1991. godine, jedan je od 20 najjačih šahista na svijetu. Zinetula Bilyaletdinov – olimpijska šampionka, višestruka svjetska i evropska prvakinja u hokejaškom sastavu, trener ruske hokejaške reprezentacije. Albina Akhatova je petostruka svjetska prvakinja u biatlonu.
https://brendoptom.ru/bs/kak-vyglyadyat-tatary-vneshnost-zhenshchin-i-muzhchin-foto-tipichnye.html
Uvjeren sam kako će i moja „Aleluja“ – pokćerka Saida Muhammadjan vrlo brzo biti uvrštena među zaslužne narodne umjetnike Tatarstana.