IBRAHIM ISMAYIL OGLU NASRULLAYEV, MOJ „ALELUJA“- POSINAK – TAT / TATS IZ AZERBAJDŽANA, IMIGRANT U ŠVEDSKOJ, MUSLIMAN (r.1999.) .
(INKULTURACIJA KOJA MOŽE POSLUŽITI KAO UZOR)

Ibrahim Nasrullayev (ruski: Ибрагим Насруллаeb), puno ime: Ibrahim Ismayil oglu Nasrullayev) rođen je 18. siječnja 1999. u selu Amirjan /Amirjani (azerski: Əmircan), Amiradžan (ruski: Амираджан) nedaleko Bakua Bakua, prijestolnice Azerbajdžana. Danas s majkom i sestrom živi u Švedskoj kao cijenjena tinejdžerska zvijezda. Izabrao sam ga kao „aleluja“ – posinka jer je upravo tom Cohenovom pjesmom, kao i godinama starosti, ispunio moje uvjete. 
Poslušajte kako Ibrahim izvodi Cohenovu „Aleluju“  u travnju 2015., na glazbenom festivalu „Travanjske kapi“ u Estoniji : 

IBRAGIM NASRULLAEV – HALLELUJAH 
6. svibnja, 2015. 
https://www.youtube.com/watch?v=uISvpYOTUW4 
https://www.youtube.com/watch?v=Vy2mL3hY3Cs 
https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=uISvpYOTUW4 

 

Ibrahim Nasrullayev – na raskrsnici:  
egzil ili Domovina 

Ibrahim Nasrullayev pripada malobrojnom etnosu kod nas potpuno nepoznatom, a koji se naziva Tati, odnosno Tats. Etnos ima oko 30.000 duša, a žive nedaleko azerbajdžanske prijestolnice Bakua, te u raspršenome etničkom arhipelagu u susjednim zemljama. O tome narodu napisati ću riječ-dvije malo kasnije. Služio sam se isključivo podatcima do kojih sam došao preko svemrežja. 

Ibrahim je glazbenu nadarenost pokazao u najranijoj dobi. Već u petoj godini pjevao je za širi krug obiteljskih prijatelja. Po tome podsjeća na našu mladu pjevačku zvijezdu, Ibru Bublina. 

„Pjevati je počeo s pet godina. Svojim idolima smatra Rashida Behbutova, Muslimana Magomajeva, Luciana Pavarottija, Placida Dominga, Josea Carrerasa, a albumi ovih velikih majstora pozornice postali su njegovi ‘desktop’ diskovi“ – izjavila je njegova majka. 

Niti u jednome tekstu koji sam pronašao na svemrežju nema obavijesti o Ibrahimovom obiteljskom stablu, ili o široj obitelji. Spominju se jedino majka i sestra, dok se otac, te djedovi i bake prešućuju. To može značiti slijedeće: ili mu je majka udovica, ili su roditelji razvedeni a majka skrbi o njemu i sestri, ili je vanbračno dijete.  

Obavijesti o dječakovoj glazbenoj karijeri kazuju kako je njegova majka mudra, pronicljiva i ambiciozna žena. Uočivši rano sinovljevu glazbenu nadarenost trudila se usmjeravati ga prema glazbenom obrazovanju, tako da mu je osigurala ne samo upis u glazbenu školu, već i glazbenu pedagoginju s kojom je Ibrahim učio azerske pjesme (ne spominje se tatska glazba !), ali i talijanske, ruske i engleske šlagere. Potom ga je upisala u glazbenu školu za djecu njegova uzrasta i zarana slala na razna pjevačka natjecanja. Stekao sam dojam kako je promišljeno gradila dječakovu karijeru: najprije pjevačko glazbeno obrazovanje, zatim nastupi s pjesmama kojima je stekao simpatije kod kuće izvodeći azerske narodne pjesme, zatim je u nastupe uključila Moskvu, odnosno Rusiju, s ruskim pjesmama, pa Tursku s njihovom glazbom, a nakon toga, SAD-e i Estoniju. Ondje se obitelj zadržala kako bi stekla mogućnost preseljenja u Švedsku. Dječak je postao vrlo rano solist azerbajdžanske Državne dječje filharmonije. Dječak Ibrahim je stekao solidne temelje za pjevačku karijeru. U Azerbajdžanu mu je ta karijera bila osigurana. Majka je, očito, željela više, shvativši velike glazbene i glasovne potencijale svoga sina. Naravno, ovakva je tvrdnja na razini pretpostavke.

Od 2008. do svibnja 2013. Ibrahim je bio učenik Dječje umjetničke škole broj 3 u Bakuu. Pet je godina, kao nadareno dijete, bio učenik zaslužnih azerbajdžanskih umjetnika, Zije Bagirova i Maryam Babaeve. 

O skrbi majke i njezinoj dalekovidnosti svjedoči osobno Ibrahim u jednom intervjuu, sjećajući se nastupa u Hollywoodu: 

"Bio sam jako zabrinut jer mi je to bio prvi nastup u inozemstvu, pogotovo na tako ozbiljnom akademskom natjecanju. Svoj uspjeh dugujem dvojici ljudi koje toliko volim – mojoj majci Reikhan, koja je vjerovala u moju pobjedu, a prije putovanja neprestano mi ponavljala: ‘Sine, ti si talent, samo prvo mjesto’, i svojoj učiteljici vokalnog pjevanja, zasluženoj učiteljici Republike Azerbajdžan, Maryam Babaevoj (rus. Марьям Бабаева). Sedam mjeseci učila me suptilnostima vokala, pomogla mi da profesionalno savladam tehniku ​​izvođenja i razvoja glasa", rekao je Ibrahim. 

 

prof. dr. Maryam Babayeva, 5. listopada, 2012.   

Važna obavijest o promišljenosti gospođe Reikhan Nasrullayeve: madam Maryam Babaeva je azerbajdžanska sveučilišna profesorica. Umjetnička je voditeljica na Odsjeku za kanende – izvođače narodne glazbe i komorno koncertno pjevanje, Azerbejdžanskog državnog sveučilišta za kulturu i umjetnost (ASUKI). Doktorica je filozofije i povijesti umjetnosti, te nositeljica visokog priznanja „Zaslužna učiteljica Azerbajdžana“. Nakon završetka studija u Bakuu radila je u Moskvi do 2001. kada se vratila u Azerbajdžan i dobila mjesto profesorice  

Naslov „zaslužna učiteljica Azerbajdžana“ je najviše priznanje koje može dobiti prosvjetni djelatnik. Meni ovaj podatak mnogo govori o Ibrahimovoj majci koja je sinu osigurala glazbenu edukaciju osobe najvišega stručnog ranga. Naravno, kopka me, gdje majka radila i koja su joj bila primanja, jer prof. Babajeva sigurno nije podučavala besplatno? Isto tako je intrigantno pitanje, zbog čega se nakon Ibrahimovog školovanja i uspjeha u Državnoj filharmoniji za djecu, te uspješnih međunarodnih nastupa, odlučila pokupiti sina i kćerku i krenuti u egzil? Učinila je to opet promišljeno: kada je Ibrahimu bilo 16 godina, dakle kada je završio srednju glazbenu školu i poduku prof. dr. Babajeve i bio spreman za javne nastupe na svjetskim pozornicama. 

Prof. Babajeva se u jednome intervjuu prisjetila i svoga učenikaIbrahima: 
„S Ibrahimom počela sam kao nastavnica raditi 2011. godine. (Njemu je tada bilo 12 godina, op. Đ.V.). Jedan od mojih učenika je pjevao s Dječjim orkestrom narodnih glazbala, a Ibrahim je pjevao s puhačkim orkestrom. Kod tog dječaka oduševila me priroda njegovoga glasa. Iskreno govoreći, on je bio neobrađeni dragi kamen. Njegov glas je bio divan materijal. Kako kažu stručnjaci, Ibrahimu je sve dano što je potrebno kako bi proslavio Azerbajdžan“. 

 

Ibrahim 2011. kao učenik profesorice  
Babajeve 

Poslušajte dječaka-pjevača iz Azerbajdžana: 
Ibrahim Nasrullayev – Azerbaijan. Part 4.mp4 
•2. srpnja, 2011. 
https://www.youtube.com/watch?v=hyLL6Xv4aho 

Dječak pjeva azersku pjesmu uz klavirsku pratnju, pokazujući velike glasovne mogućnosti i savladanu tehniku pjevanja. Glas je još dječački „tanak“, ali savršeno oblikovan. 

*** 

Kada mu je bilo 16 godina, 2015., majka je s Ibrahimom i kćerkom krenula u legalnu emigraciju, najprije u Estoniju, a zatim u Švedsku. Dječak je već bio glazbeno obrazovan, njegov prekrasan lirski sopran se uobličio, osjećaj za glazbu se ustalio zahvaljujući usavršavanju kod prof. Babajeve. Sve je to bio siguran „kapital“ s kojim je mogao startati u inozemstvu 

Kratka kronologija Ibrahimove karijere:  

2011. (12 mu je godina) 

Poslušajte: 
Ibrahim Nesrullayev – Azerbajdžan 
•8. prosinca 2012. 
https://www.youtube.com/watch?v=Qo2M2An6VpI&t=37s 

MAMMA. IBRAHIM NASRULLAYEV.VI-Международный фестиваль-конкурс "TV START" 
•13. listopada, 2012. 
https://www.youtube.com/watch?v=w3tLn52Pw_w 
Ovu poznatu talijansku kanconu dječak je otpjevao na talijanskom jeziku. 

Ibrahim postaje domaća azerbajdžanska zvjezdica izvođenjem azerskih pjesama. Navodim članak glasila „Kultura“ od 20. svibnja, 2011.: 

„Ibrahim Nasrullayev: slavuj iz Amiradžana 
… 
„Zemlja svjetlosti bogata je talentima. ’Dvostruki’ – talent, kako se kaže, rađa se jednom u 100 godina. Čini se da novi naraštaj hrabro opovrgava ovu hipotezu. Talentirani momci pojavili su se na glazbenom Olympusu, čiji su glasovi upečatljivi u sličnosti s glasovima svjetiljki. 
(…) 

… U bakuskom selu Amiradžan gotovo svi poznaju 12-godišnjeg Ibrahima Nasrullayeva. Priroda ga je obdarila lijepim, mekim, lirskim glasom, koji vrlo podsjeća na glas velikog Rašida Behbudova. Vokalni podatci – lirski tenor, način njegovoga pjevanja bio je razlog za stanovnike sela da ga zovu ‘naš Rašid’. Usmena predaja odigrala je svoju ulogu i mladi je izvođač postao poznat već daleko izvan rodnoga sela. Prema riječima njegove majke Reikhan Nasrullaeve, Ibrahim je već snimio je nekoliko diskova pjesama koje je ona predstavila njegovim kolegama iz razreda i poznanicima, a namjerava ih objaviti na YouTubeu. Ibrahim Nasrullaev je učenik srednje škole N310, a već treću godinu studira solo-pjevanje u Glazbenoj školi br. 3 ovog sela.“ 

*** 

NB 
Rashid Behbudov (azerski: Rəşid Məcid oğlu Behbudov ; 14. prosinca 1915. – 9. lipnja 1989.) bio je azerski pjevač i glumac. Rođen je u  gruzijskoj prijestolnici Tbilisi 1915. godine. Njegov otac, Madžid Behbunov, također je bio pjevač. 1945. godine, na poziv Tofig Guliyeva (Tofig Alakbar oglu Guliyev (azerski: Tofiq Ələkbər oğlu Quliyev ,turski: Tevfik Elekber oğlu Guliyev ; 7. studenog 1917., Baku, - 4. listopada 2000., Baku bio je azerski skladatelj, pijanist i dirigent), Rashid Behbudov preselio se u Baku. Iste godine dobio je glavnu ulogu Asgar u filmu „Aršin Mal Alan”. Njegova uloga u ovom filmu u kombinaciji s vokalnim vještinama donijela mu je slavu u cijelom Azerbajdžanu.Za kratko vrijeme Behbudov je postao i istaknuti azerbejdžanski pop pjevač. Njegova izvedba vokalnih remek-djela kretala se od klasičnih izvedbi do lirskih pjesama. Rijetki vokalni talent Behbudova pružio mu je priliku da putuje dalje od "željezne zavjese" Sovjetskog Saveza, a kao pjevač je gostovao s koncertnim nastupima u nekoliko zemalja svijeta, uključujući Iran, Tursku, Kinu, Indiju, Japan, Argentinu i mnoge druge zemlje u Europi, Aziji i Latinskoj Americi.1966. stvorio je Državno kazalište pjesme, koje i danas nosi njegovo ime, i postao njegov solist i umjetnički menadžer. 

*** 

„Prvi javni nastup – na sceni „Kazališta pjesme“ … 

U dobi od 12 godina, naš mladi izvođač počinje svoj uspon: polazište za njegov début  bilo je koncertno kazalište nazvano po velikom Rashidu Behbutovu. Ibrahimu su pljeskali u Zelenom kazalištu, u Azdramu, na koncertu posvećenom sjećanju na H. Aliyeva (bivši predsjednik Azerbajdžana, op. Đ. V.), gdje je izveo pjesmu s repertoara M. Magomayeva – ‘Azerbajdžan“.   

Očito je kako mladi pjevač samouvjereno osvaja i prestižna moskovska koncertna mjesta. Baza su mu udruge njegovih zemljaka koji ondje žive. U svom kreativnom zaletu uspio je ostvariti samostalni koncert: početkom godine u Njemačko-azerbajdžanskom kulturnom centru Kapelhauz održala se večer vokalne glazbe od 16 pjesama. 

„- U ovom centru pjevao sam pjesme na azerbejdžanskom, talijanskom i ruskom jeziku iz repertoara Rašida Behbutova, M. Magomajeva, pjesme T. Gulijeva. Koncertni program također je uključivao i pjesme poput ‘O Sole mio’, ‘Santa Lucia’ i druge’, – kaže Ibrahim. 

Ibrahim solo-pjevanje vježba 5-6 sati na dan.  

– Prvi put čuo sam nastup ovog nadarenog, zgodnog dječaka čarobnog glasa na koncertu koji je organizirao Ruski centar za kulturu na predstavljanju književne nagrade Yu. Dolgoruky, piscima Gruzije i Azerbajdžana. Ibrahim je osvajao i šarmirao sve nazočne svojim glasom, koji je vrlo podsjećao na glas našeg Rašida Behbudova. ’Ovom dječaku treba pružiti stalnu njegu i podršku, nadležna ministarstva trebaju mu obratiti pažnju’, rekao je G. Yusifzade, predstavnik moskovskog Doma sunarodnjaka iz Azerbajdžana. 
Ibrahim planira sudjelovati na 8. natjecanju ‘Izvori duše’. Simbolično je što će natjecanje ponovno završiti na pozornici Kazališta pjesme. Naš će junak nastupiti s programom koji uključuje pjesme ‘Uz more’ T. Gulijeva, ‘Ne žalim, ne zovem, ne plačem …’ i ‘Mali princ’. 

… a prva pjesma bila je azerbajdžanska narodna "Evlyari var …’ 

Upravo je nježna, lirska narodna pjesma postala jedna od prvih na repertoaru nadarenog i svrhovitog dječaka koji vokalne vještine uči od uglednog umjetnika Zije Bagirova. Danas je njegov repertoar značajno proširen i uključuje djela azerbejdžanskih i stranih skladatelja. 
‘U budućnosti bih želio proslaviti svoju domovinu – Azerbajdžan na prestižnim svjetskim prostorima, kao i proći obuku u posebnim glazbenim školama za pjevanje u Italiji i Francuskoj’, rekao je Ibrahim. 

Kao i mnogi njegovi vršnjaci, Ibrahim voli sport i jako voli životinje.“ 

Nov podatak: majka je pored prof. Babayeve angažirala još jednu glazbenu veličinu, Ziju Bagirova, kako bi pomogao Ibrahimu usavršiti vokalne vještine.

Navedeni intervju mladoga pjevača otkriva i njegovu diplomatsku umješnost u komunikaciji s medijima. Planirao je otići u emigraciju, ali taj obiteljski projekt ostvaren je uz maksimalnu diskreciju i naglašavanje domoljublja. 

*** 

2012. (dječaku je 13 godina)  

Nastupi u Estoniji i u Turskoj  

Kamal Akhmedov https://my.mail.ru/community/farhang-aze/2196DCCD3A604438.html 
28. 3. 2012. na jednom internetskom glasilu čitam: „Mladi vokali iz Bakua osvojili su baltički Olimp“ 

Ibrahim Nasrullayev- Sari Gelin (a capella) 22.03.2012. Estonia 
•29. ožujka, 2012 
https://www.youtube.com/watch?v=l_h607YDAGI

Čitam ćlanak Kamala Akhmedova objavljen na svemrežju:

„Azerbejdžanski glasovi osvajaju svijet: nakon pobjede na Euroviziji 2011., trijumfalni nastup mladih vokala iz Azerbajdžana na 5. međunarodnom akademskom vokalnom natjecanju za djecu i mlade u estonskom gradu Kohtla-Yarva. Već smo najavili, ovaj međunarodni glazbeni događaj održao se od 21. do 25. ožujka u nekoliko dobnih skupina, a na njemu je sudjelovalo preko 50 vokala iz Rusije, Bjelorusije, Azerbejdžana, Ukrajine, Latvije i Estonije. (…)

Svako dječje glazbeno natjecanje poseban je, nezaboravan živopisni događaj. A za naš ‘trio’ to je postao još jedan test na međunarodnoj sceni. Sjajnu izvedbu azerbejdžanskih mladih umjetnika visoko je ocijenio mjerodavni žiri. Valja napomenuti da su naši mladi laureati u natjecateljski program uključili takva ne-dječja djela kao što su: „Evləri var, xana, xana“ (a capella), „Sarı gəlin“ (a capella), „Girdim yarın baxçasına“ (a capella) , "Ölkəm" A. Zeynalli, "Ave Maria", "Mama" C. Bixio, "Karo mio ben" Giordani, "Ne žalim, ne zovem, ne plačem" itd.“ ). (Navodim nazive pjesama u izvorniku, kako bi čitatelj koji želi više saznati o ovoj glazbi mogao na You tubeu lakše pronaći navedene skladbe, op. Đ. V.). 

U nastavku članka Kamal Akhmedov piše: 

“Bio sam vrlo zabrinut’, kaže jedan od pobjednika natjecanja, Ibrahim Nasrullayev, ‘iako sam u rodnom Bakuu imao koncertno iskustvo: nastupao sam u Palači nazvanoj po. H. Aliyevu, u Az Drami, palači Buta, čak sam imao i samostalni koncert u Kapellhausu, ali u inozemstvu – ovo je moj prvi nastup. Uz to, ovo je moje prvo putovanje izvan Azerbajdžana. Svoj uspjeh dugujem dvjema osobama koje sam jako volio: mojoj majci Reikhan, vjerovala je u moju pobjedu i nakon dugih i ustrajnih proba prije ovog putovanja uvijek je govorila: sine, ti si talent, samo prvo mjesto; i mojoj učiteljici vokala, počasnoj učiteljici Republike, Maryam Babaevoj: za sedam mjeseci naučila me suptilnostima vokala, pomogla mi da profesionalno savladam tehniku ​​izvođenja i razvijem glas’. 
 (…)

Profesorica Babayeva je zaželjela posredstvom tiska zahvaliti se našoj dijaspori u Estoniji, predstavni-cima društva azerbejdžanske kulture u Kohtla-Jarveu, dopredsjedniku u estonskom Parlamentu, E. Efendijevu, za pažnju iskazanu našoj delegaciji, dobro organiziranoj Novruzovoj večeri i što je najvažnije, za podršku publike tijekom nastupa’. 
 (…)

Naši estonski kolege posebno su primijetili azerbejdžanske umjetnike: ‘Na završnom koncertu dječak iz Bakua, Ibrahim Nasrullayev, doslovno je ‘ dignuo na noge’ dvoranu napuljskom pjesmom Cesara Bixio ‘ Mama’. Njega i ostale izvođače koji su sudjelovali u natjecanju odlikovala je visoka umjetnička razina,“ zaključuje azerbajdžanski novinar. 

Novinar s ponosom nastavlja: „Azerbejdžanski glasovi osvajaju svijet već dugi niz desetljeća: Muslim Magomayev, Rashid Beibutov, Zeynab Khanlarova … S tako uspješnim i ambicioznim startom, sa svojih nepotpunih trinaest ili četrnaest godina, naši pobjednici i laureati, položivši test na međunarodnoj sceni, uspjeli su pojačati izglede za daljnju profesionalnu karijeru … Ovi mladi umjetnici su kandidati za veliku budućnost.“ 

Novinar je u pravu. Ovaj članak otkriva postojanje niza međunarodnih festivala za djecu i mlade izvođače, o kojima u Hrvatskoj ništa ne znamo. A bilom bi korisno da se ondje pojavljuju i sjajni mladi hrvatski pjevači. 

Ibrahim i njegova majka dobro su shvatili važnost izlaska na međunarodnu glazbenu scenu. Već slijedeći članak govori o našem Ibrahimu, ali sada kao pobjedniku.    
 
Čitam azerbajdžanski internetski list „Kultura“ od 22. listopada, 2012. godine: 
„Ibrahim Nasrullayev osvojio je Grand Prix međunarodnog natjecanja ‘TV STAR’ u turskoj Antaliji“. 

Ispod naslova stavljena je fotografija mladoga pobjednika Ibrahima. Na njoj vidimo nasmijanog simpatičnog dječaka koji me podsjeća na  Marsela Sabirova iz Baškortostana. 

 

Ibrahim kao pobjednik u Antaliji 

„Ibrahim Nasrullaev, učenik Dječje umjetničke škole br. 3, uspješno je sudjelovao na međunarodnom natjecanju. Prema izvještaju Trend Life s pozivom na web-stranicu Odjela za kulturu i turizam u Bakuu, na VI. međunarodnom natjecanju TV STAR, koje se održalo u Antaliji, Turska, Nasrullayev je osvojio Grand Prix i nagrađen je diplomom Shining Star. 
Imajte na umu da je u ožujku ove godine Ibrahim Nasrullayev nagrađen 1. nagradom i diplomom za umjetnost na VII. Međunarodnom akademskom vokalnom natjecanju koje je održano u Estoniji.“ Dodajem: ovo se natjecanje održalo 21. ožujka 2012. u Talinu, prijestolnici Estonije, u Kulturnome centru „Lindakivi“. Pored sudjelovanja u natjecanja,  estonska azerska imigrantska zajednica organizirala u isto vrijeme veliki muslimanski praznik Novruz Bayrami. Ibrahimu je pripala čast uveličati ovu veliku muslimansku svetkovinu izvođenjem azerskih narodnih pjesama. Nastup u Talinu očito će imati presudno značenje u Ibrahimovu životu. 

NB 
Bayram je turska riječ (podrijetlom iz srednjoperzijskog govora) za nacionalno-vjerski festival i blagdan. U skladu s ovom dvostrukom primjenjivošću, metoda kojom se određuje godišnje vrijeme Bayrama razlikuje se za državne i vjerske praznike. 

Vjerojatno zahvaljujući trajnom osmanskom turskom utjecaju na Balkanu i dijelovima jugoistočne Europe, mnogi ne-turski narodi, poput Bošnjaka, Albanaca, Goranaca, Pomaka, kao i Muslimani sa sjevernog Kavkaza, Azerbajdžana, Krima i drugih tjurskih naroda, na sličan su način usvojili upotrebu riječi "Bayram", koristeći izraz "Mali Bayram" koji se odnosi na njihove vlastite proslave Ramazanskog bajrama ; "Veliki bayram" odnosi se na Kurban-bajram, te „Novruz Bayram“ u Azerbajdžanu.  

Državni blagdani u Turskoj odredili su datume prema nacionalno korištenom gregorijanskom kalendaru, dok islamske vjerske blagdane unaprijed koordinira i javno najavljuje Vladin Odsjek za vjerska pitanja prema Mjesečevom kalendaru, a potom su smješteni u nacionalni gregorijanski kalendar, što rezultira time da se datumi za vjerske praznike mijenjaju svake godine s marginom pomaka od približno 11 dana. 

Ne-tjurske, ili neislamske tradicije i proslave mogu se slično nazvati Bayram, što pokazuje „Halloween“ koji se naziva "Cadılar Bayramı" (tj. "Bayram od vještica"), a Uskrs kao "Paskalya Bayramı" (tj. "Pashalni ili Uskršnji Bayram" "), Božić kao "Noel Bayramı" (Božićni Bayram"), Pasha kao "Hamursuz Bayramı"(" Bez tijesta {što znači ‘kvasac’} Bayram"), a Hanuka kao "Yeniden Adanma Bayramı" (tj."Obnova" / Rededication Bayram"). Međutim, ne naziva se svaka posebna prigoda ili praznik Bayramom, što ilustrira slučaj Svjetskog dana zdravlja ili Oslobođenja Istanbula. 

Bayram u Azerbajdžanskoj Republici naziva se Novruz Bayramı. On je tradicionalni blagdan kojim se slavi Nova godina i dolazak proljeća. Kad je Azerbajdžan bio dio SSSR-a, proslava Novruza bila je uglavnom neslužbena, a ponekad čak i zabranjena. Trenutno se u Azerbajdžanu Novruz tretira kao službeni državni praznik. U skladu s člankom 105. Zakona o radu Azerbajdžana, donesenog 2006. godine, radnici dobivaju pet slobodnih dana za Novruz. Nakon susjednog Irana, Azerbajdžan je domaćin najdužeg obilježavanja i broja javnih dana povezanih s Novruzom, s ukupno (uključujući vikend) od 5 dana. 

Obično priprema za Novruz započinje mjesec dana prije festivala. Svakog utorka ljudi slave dan jednog od četiri elementa - vode, vatre, zemlje i vjetra. Ljudi uređuju kuće, sade drveće, nabavljaju novu odjeću, boje jaja i izrađuju nacionalna peciva, poput šekerbure, pahlave, šorgogala, uz veliku raznolikost nacionalne kuhinje. Pšenica se prži uz kishmish (grožđice) i orašaste plodove (govurga). Kao počast predislamskom zoroastrijskom vjerovanja, svakog utorka tijekom četiri tjedna prije praznika djeca preskaču male krijesove i pale se svijeće. U predblagdansko vrijeme grobovi rodbine se posjećuju i čuvaju.   

Tijekom Novruza na glazbenim skupovima održavaju se razne tradicionalne igre i emisije poput "Kos-kosa" (simbolizira dolazak proljeća), "Khidir Ilyas" (simbol plodnosti i cvjeta) i gatanje. Narodni pjevači pjevaju pjesme dok hrvači iskušavaju snagu.  

Novruz je vrijeme obiteljskog odmora. Navečer prije praznika cijela se obitelj okuplja oko blagdanskog stola krcatog raznim jelima kako bi Nova godina bila bogata. Praznik traje nekoliko dana i završava svečanim javnim plesom, natjecanjima nacionalnih sportova i drugom zabavom, poput narodnih bendova. Tijekom blagdana Novruza pjevaju se razne pjesme vezane uz Novruz, a na javnim trgovima odvijaju se različite aktivnosti poput hoda po užadi i hrvanja. Druga je ceremonija uzgajanja samanija u tanjuru, što simbolizira plodnost proljeća. Jedan od posebno zapaženih dijelova festivala tradicionalna je komična izvedba priče o Kosi i Kecelu – stalnim likovima blagdanske pripovijesti. Te osobe i njihove borbe predstavljaju sukob između zime i proljeća. Na kraju ceremonije, Kecel pobjeđuje u dvoboju, što ukazuje na pobjedu proljeća nad zimom. Praznik Novruz traje oko tjedan dana u Azerbejdžanu.  

Dekoracija svečanog stola poznata je pod nazivom khoncha. Veliki srebrni ili bakreni pladanj sa samani - zelenim izbojcima iz sjemenki pšenice – (kao kod nas za Božić) postavlja se u središte sobe, okružen svijećama i obojenim jajima. Običaj nalaže da se stol postavlja s najmanje sedam jela. 

 

Dječaci se raduju samani – pšenici i prigodnim jajima. 

     

Azerska mladež slavi Novruz.       Poštanska marka posvećena Novruzu 
Prelijepi likovni prilozi 

*** 

Koliko je državi Azerbajdžan bilo važno sudjelovanje njihovih glazbenih izvođača na međunarodnim natjecanjima, gdje su bili i simpatični ambasadori svoje zemlje, svjedoči podatak da i državne „Službene novine“ obavještavaju o Ibrahimovom uspjehu u Turskoj. Citiram prema internetskom izdanju na ruskom jeziku: 

Ибрагим Насруллаев завоевал Гран-при Международного конкурса "TV STAR" 
(Ibrahim Nasrullayev osvojio Gran-pri na Međunarodnome natjecanju „TV STAR“  ) 

Naravno, glasilo Ministarstva kulture, čini isto: 
КУЛЬТУРА 22. октября 2012 17:27 (UTC+04:00) 
Kultura, 22. listopada, 2012. 

„Kako javlja Trend Life na sajtu Uprave za kulturu i turizam u Bakuu, na VI. Međunarodnom natjecanju ‘TV STAR’  koje je održano u Antaliji, Nasrullayev je osvojio premiju Gran-pri i bio nagrađen diplomom ‘Shining Star’ (‘Blistajuća zvijezda’). Podsjećamo kako je Ibrahim u ožujku osvojio 1. nagradu  na V. Međunarodnom natjecanju akademskih (školovanih) vokala, koji je održan u Estoniji“. 

2013. 

Velika prekretnica – riskantan majčin potez 

Prvi uspjeh: 
„Azerbejdžanski vokal nastupio je na natjecanju u Hollywoodu“ 

   

Ibrahim zaogrnut azerbajdžanskom zastavom 

Azerbaycan Muslum Maqomayev 
•29. listopada, 2013. 
https://www.youtube.com/watch?v=4uxp7NIfykA 

„Jedanaestogodišnji vokal predstavlja Azerbajdžan na hollywoodskom natjecanju 
29. srpnja 2013.“ (Pogrešno: 2013. Ibrahim je imao 14 godina, jer je rođen 1999. g.) 
„… 
Časopis World stars objavio je intervju s Ibrahimom, koji je rekao da osim što pjeva, sanja i o tome da postane filmska zvijezda. 

– Sudjelovanje na ovom prvenstvu već je uspjeh. Ako budem imao sreće, postat ću jednog dana holivudska zvijezda. I pokušat ću dati sve od sebe da to postignem -, rekao je Ibrahim za magazin. 

U to vrijeme Ibrahim je pohađao Dječju umjetničku školu br. 3 pri Bakuskom Odjelu za kulturu i turizam i ‘zahvaljivao je svima koji su ga podržali u njegovim kreativnim pothvatima, napominjući kako vodstvo zemlje pruža sve mogućnosti za predstavljanje Azerbajdžana u raznim sferama kulture.’ 

Novinar u nastavku opisuje važnost sudjelovanja u Holiwoodu: 

„Svjetsko natjecanje izvedbenih umjetnosti jedino je međunarodno natjecanje mladih izvođača koji se pripremaju za izvedbene umjetnosti. Održava se svake godine u Hollywoodu, svjetskoj prijestolnici zabave. Dragocjene brončane, srebrne i zlatne medalje dodjeljuju se svjetskim prvacima u plesu, pjevanju, glumi, modeliranju, instrumentalima i estradnim umjetnostima u mlađim dobnim kategorijama (15 i manje) i seniorima (16 i više godina), samostalno i u skupinama. Uz to, ukupno s više od 130.000 američkih dolara stipendiraju poznati plesni kompleks Millennium u sjevernom Hollywoodu u Kaliforniji i prestižni New York Conservatory for Dramatic Arts School of Film and Television. … Svaki pobjednik dobiva priželjkivanu zlatnu medalju koja sa sobom donosi poštovanje i divljenje ljudi širom svijeta, kao i potencijalnu životnu priliku. Nevjerojatna snaga nacionalnog ponosa tjera svakog od ovih natjecatelja da pruži sve od sebe. 

Natjecatelji koji se natječu na Svjetskom prvenstvu izvedbenih umjetnosti imaju i vrlo dragocjenu priliku nastupiti prije i upoznati se s profesionalcima iz zabavne industrije.“ 

Slijedi dio članka koji želim navesti kao primjer mudre Ibrahimove pripreme za stvaranje međunarodne karijere, bez davanja bilo kakve sumnje da planira otići u emigraciju. Majka je i ovdje sina dobro pripremila za komunikaciju s novinarima i javnošću. 

„Nasrullayev je izrazio zahvalnost svima koji ga podržavaju u njegovim kreativnim naporima, napominjući da vodstvo zemlje stvara sve mogućnosti za adekvatno predstavljanje Azerbajdžana u različitim sferama kulture. Izvođač je naglasio kako je veliki uspjeh nastupiti u Hollywoodu u takvoj konkurenciji. 

– Ako mi se sreća i dalje bude smiješila, postat ću holivudska zvijezda. Za ovaj san učinit ću sve što ovisi o meni, rekao je Nasrullayev“. 

Drugi uspjeh: 

Uspješno je nastupio u Turskoj. 

2014. 

2014. godine, povodom Dana neovisnosti, Azerbejdžanska zaklada za mlade, TUMIB bila je jedan od pobjednika natječaja na projektu „Ponosan sam što sam Azerbajdžanac“ koji zajednički provode Udruženje bivših turskih sveučilišta i Organizacija mladih Step. 
Iste godine, očito nakon proslave Dana neovisnosti, Ibrahim s majkom i sestrom boravi u Estoniji. O tome nisam na svemrežju pronašao obavijesti, premda bi bilo zanimljivo znati tko mu je omogućio odlazak i gdje se smjestila cijela obitelj. Nije teško zamisliti pomoć koju im je pružila azerska zajednica. Napominjem da je dopredsjednik estonskog Parlamenta Azer. Ove godine nema u vijestima iz Azerbajdžana obavijesti o Ibrahimovome nastupu, bilo u Domovini, bilo u inozemstvu. 

2015. : IBRAHIM NAPUSTIO DOMOVINU

Prema dostupnim izvorima saznao sam kako Ibrahim 2015. više nije u Estoniji. Nalazim ga u švedskom selu Haradsu, 50 kilometara udaljenom od grada Bodena, u Norrbottenu.   
Koliko je Ibrahimova majka bila odlučna glede egzila, svjedoči, po meni, prihvaćanje stanovanja u imigrantskom kampu u tom dalekom i hladnom sjevernome dijelu Švedske. U odnosu na toplu klimu Bakua i Kaspijskog jezera, ovdje se morao suočiti s hladnoćom. Konačno, napustili su svoj stan. Fotografije otkrivaju nasmiješeno Ibrahimovo lice. 

     

Ibrahim 

5. siječnja 2018.  · „Pozdrav iz Bodena“ u Švedskoj. Na prvoj je fotografiji s majkom i sestrom, a drugu sam presnimio iz filmića koji je prikazan na You tubeu. 

Obitelj Nasrullayev u snježnom pejzažu sjeverne Švedske. Ibrahim s majkom  
Reyhan i sestrom Afsanom Nasrullayevom.  

Majka Reyhan i njezina djeca u Bodenu nisu dobili stalan boravak, već, vjerojatno, privremeni imigrantski boravak kako bi mogla potražiti neki posao i prehraniti obitelj. Ne zaboravimo kako je to vrijeme imigrantskog cunamija na Europu preko Turske, iz Bliskog i Srednjeg Istoka, poglavito iz Sirije. Iraka i Eritreje. Ratuje se protiv ISIL-a, ruši se vlast sirijskog Predsjednika, Irak je razdiran unutarnjim sukobima, Libija je potonula u građanski rat. Islamski fundamentalistički teror prebacuje se u Europu izazivajući podozrenja Europljana prema muslimanima, a moj je posinak musliman i nosi prepoznatljivo muslimansko ime, Ibrahim. Tko će u Švedskoj razlikovati Azere od Tata, ili Arapa. Kako bi izbjegla neugodnosti ovoga tipa, majka se odlučuje na inkulturaciju u švedsko društvo. Umjesto povezivanja s ostalim muslimanima imigrantima, ona se mudro povezuje sa Župom mjesne Švedske Protestantske Crkve. Vjerujem kako to nije bilo jednostavno jer je moglo prijetiti izolacijom, pa i prezirom od strane sunarodnjaka i istovjernika koji žive u Švedskoj. Mogli su ju optužiti za izdaju islamske vjere, a to je vrlo opasno. Vjerujem kako je imala i dobre savjetnike. Ibrahim se uključuje u župni crkveni zbor, otkriva svoj savršeni pjevački dar i ubrzo počinje nastupati kao solo pjevač. 

Očito je netko iz Estonije posredovao u korist obitelji, jer je majka Ibrahima ubrzo upisala i u švedsku školu namijenjenu strancima imigrantima, kako bi savladao jezik ove zemlje. Bio je to novi mudar potez. Glazbeno obrazovanje i glazbenu kulturu dječak je imao, posjeduje izvanredne glasovne mogućnosti, još samo treba savladati jezik. Majka je čekala pogodnu priliku da sve to dođe do izražaja. 

NB 
Obavijesti o kraju i mjestu u koji su smjestile švedske vlasti Ibrahima, majku u i sestru. 

Norrbotten (švedski: Norrbottens län) najsjevernija je i prostorno najveća švedska županija. Njezin teritorij ulazi u sastav dviju pokrajina: dvije trećine su u pokrajini Lappland, a ostatak u pokrajini Norrbotten. Južnim dijelom graniči sa Županijom Västerbotten. Glavni grad Norrbottena je Lulea, dok su drugi značajni gradovi Boden, Kiruna i Pitea. Većina stanovništva živi u istoimenoj provinciji, dok je laponski dio županije slabo naseljen. Sjeverni dio Norrbottena nalazi se unutar arktičkog kruga. Županija Norrbotten pokriva gotovo četvrtinu švedske površine, ali je slabo naseljena. To se posebno odnosi na kopnene dijelove Laponije. Populacija se povećala tijekom posljednjih stotinu godina. Procjenjuje se kako je 2002. godine bilo 250 000 stanovnika. U popisu stanovništva 1912. godine, stanovništvo je bilo 166.641, (4.000 više muškaraca nego žena), a od toga je oko 120.000 pripadalo dijelu provincije Norrbotten. Dvadeset godina ranije, 1892. godine, broj stanovnika bio je samo 110 000. Međutim, od 1960-ih, većina općina u županiji bilježi smanjenje broja stanovnika, posebno onih u unutrašnjosti. 

                         

Okrug Norrbotten u Švedskoj     Boden u kojemu se nastanila obitelj Nasrullayev.  

Boden (šved. Bodens kommun) je općina u okrugu Norrbotten na sjeveru Švedske. Njegovo sjedište nalazi se u gradu istog imena – Boden. Danas je Boden još uvijek vojno uporište i u njemu se nalazi najveći garnizon švedske vojske. Vojska i Općina dva su najveća poslodavca u Bodenu. Kako se vojska kontinuirano razoružava, s pet pukovnija ujedinjenih u jedan garnizon, broj stanovnika smanjio se za 2.000 ljudi tijekom posljednjih deset godina. 
Ostala je na You Tubeu sačuvana snimka Ibrahimove izvedbe prekrasne pjesme Jošue Grabena „You Raise Me Up“ koju jer otpjevao na engleskom jeziku. Švedski još nije savladao. 

Poslušajte:

You Raise Me Up (Podižeš me) 
•27. studenoga, 2015. 
https://www.youtube.com/watch?v=Vy2mL3hY3Cs

2016.  Ibrahim pohađa školu za strance kako bi naučio švedski jezik

Ibrahim pohađa školu za strance kako bi naučio švedski jezik. Nastavlja s pjevačkim vježbama. Uči švedsku glazbu. Ono što me oduševilo i što držim mudrim potezom njegove majke, ne povezuje se isključivo s muslimanskim udrugama koje u Švedskoj postoje i žive u svojim zatvorenim zajednicama njegujući šerijatsko pravo i kuranski kanon, već se povezuje i s mjesnom Švedskom protestantskom crkvom. Obitelji je omogućeno preseljenje u općinsko središte Boden. Čim je ovladao jezikom, počeo je pjevati u mjesnoj crkvi. To znači kako je njegova majka znalački uspostavila kontakt sa Švedskom Protestantskom Crkvom, dakle ne iz vjerskih pobuda. Ponudila je suradnju mjesnoj župnoj zajednici. Prethodni razgovori sigurno su bili napeti, jer kako uvjeriti kršćansku zajednicu da prihvati solističke nastupe mladića koji se zove Ibrahim i želi ostati musliman? Sigurno je bilo preslušavanja njegovog repertoara prije nastupa, ali kako je on imao pripremljen set skladbi transcendentnog, pa i kršćanskog nadahnuća, uz anđeoski glas, suradnja je uspostavljena. Što više, orguljašica u mjesnoj crkvi i voditeljica Crkvenog zbora, Leona Stenlund, počela je vježbati Ibrahima, a kasnije s njime zajedno i nastupati.    

– Bio je u zboru, imali smo zajedničke koncerte i pjevao je tijekom službi, izjavila je Lena Stenlund. 

U izjavi nakon pobjede  na natječaju „Talang 2017“ o tome je javno svjedočio i Ibrahim osobno: 

-Tako sam sretan što sam u Crkvi našao toliko dragih ljudi, kaže i posebno spominje Lenu Stenlund koja je orguljašica u župi Överluleå i koja svira s Ibrahimom Nasrullayevim. Zahvaljujući ovoj glazbenici Ibrahim je dospio na nacionalno natjecanje. Snimila je njegove nastupe na  facebook stranici, a zatim na You Tubeu: 

– Bio je u crkvenom zboru, imali smo zajedničke koncerte i pjevao je tijekom službi, kaže Lena Stenlund. 

Prošlog proljeća novine NSD izvijestile su o Ibrahimu Nasrullayevu i s tim u svezi objavile isječak na Facebooku gdje pjeva pobjedničku pjesmu Tommyja Körberga s festivala održanog 1988. godine City in Light. Video se proširio kao požar i na kraju je stigao do TV4 i Talanga koji su kontaktirali Ibrahima Nasrullajeva. Bio je to početak putovanja koje je završilo pobjedom na natjecanju. 

NB
(Bert Gustav Tommy Körberg; rođen 4. srpnja 1948.) švedski je pjevač, glumac i glazbenik. Publika koja govori engleski najbolje ga poznaje po ulozi Anatolija / "Rusa" u mjuziklu „Šah“. Sudjelovao je na konceptualnom albumu 1984., te na sceni u svjetskoj premijeri West Enda u Londonu. Körberg je također igrao glavnu ulogu u mnogim švedskim produkcijama drugih mjuzikala.) 

Godine 2016. Ibrahim je u crkvi Överluleå otpjevao švedsku himnu „Ti drevni, ti slobodni, ti planinski sjevere“. Snimka je stavljena na You Tube. Genijalan potez.

Poslušajmo kako Ibrahim izvodi Švedsku Himnu 

IBRAHIM NASRULLAYEV " DU GAMLA, DU FRIA " (SVERIGES NATIONALSÅNGEN) (Ibrahim Nasrullayev: „Ti drevni, ti slobodni“/ Švedska nacionalna pjesma) 
•22. srpnja, 2016. 
https://www.youtube.com/watch?v=hd_SKAlVr3w 

NB
Du gamla, du fria (šved. Ti drevni, ti slobodni) je državna himna Švedske. Iako je opće prihvaćena i često izvođena (npr. na športskim događajima), nikada nije službeno priznata kao švedska himna već status himne ima po tradiciji. Tekst prve dvije strofe je napisao 1844. švedski istraživač i povjesničar Richard Dybeck. Druge dvije strofe je napisala Luis Ahlén 1910. godine, no one se rijetko izvode i uglavnom su nepoznate populaciji. U izvornom tekstu koji je napisao Dybeck osjeća se nedostatak patriotizma što je u duhu skandinavizma koji je bio popularan u doba nastanka pjesme. U tekstu se izričito ne spominje Švedska nego se spominje Sjever što obuhvaća sve nordijske zemlje.  

Prijevod izvornih stihova 
 
Ti drevni, ti slobodni, ti planinski Sjevere 
Ti tiha, ti radosna ljepoto! 
Pozdravljam te, najljepša zemljo na svijetu, 
Tvoje sunce, tvoje nebo, tvoje zelene livade. 
Tvoje sunce, tvoje nebo, tvoje zelene livade. 
Na prijestolju si uspomena na velike stare dane, 
kad je tvoje časno ime lebdjelo nad svijetom. 
Znam da jesi i da ćeš biti kakava si bio 
Da, želim živjeti i želim umrijeti na Sjeveru. 
Da, želim živjeti i želim umrijeti na Sjeveru. 
Prijevod stihova Louise Ahlén 
 
Zauvijek ću ti služiti voljena zemljo, 
U tvoju sudbinu, do smrti, ću se zakleti. 
Tvoja prava branit ću umom i rukom, 
Tvoj barjak, velike su pobjede koje nosi. 
Tvoj barjak, velike su pobjede koje nosi. 
Uz Božju pomoć ću se boriti za dom i za 
ognjište, za Švedsku, dragu domovinu. 
Mijenjati te ne ću za ništa na svijetu 
Ne, želim živjeti i želim umrijeti na Sjeveru. 
Ne, želim živjeti i želim umrijeti na Sjeveru. 

*** 

NB 
Crkva Överlulea u Bodenu, u kojoj Ibrahim počinje svoju švedsku karijeru,  svečano je otvorena 17. srpnja, 1831. godine. Pravokutnog je tlocrta s korom na istoku. Može primiti 800 vjernika. Crkva ima troje orgulje. U sredini crkve podignuta je 1980 kapelica – „Mariakoret“, za manji broj vjernika. 

   

Crkva Överluleå je župna crkva u župi Överluleå u biskupiji Luleå , općina Boden. U 
njoj je Ibrahim imao svoje prve pjevačke nastupe u Švedskoj. Dio nagrade koju je dobio na natjecanju „Talang“ darovao je ovoj Župi. 

  

U istoj crkvi šarmantni mladi Szerbajdžanac maestralno je otpjevao Cohenovu „Aleluju“, na engleskom, i zaradio moje „posinjenje“. A zatim i Schubertovu „Ave Maria“ na talijanskom jeziku. U dnu fotografije koju sam presnimio s filmića na svemrežju, vidi se Ibrahim kako vježba sa svojom švedskom učiteljicom. 

Ibrahim Nasrullajev-Hallelujah  19. veljače, 2016. 
https://www.youtube.com/watch?v=tN7HvVpuD54 

IBRAHIM NASRULLAYEV " AVE MARIA " 
•22. srpnja, 2016. 
https://www.youtube.com/watch?v=Bc-Ly59xoYE 

https://www.youtube.com/watch?v=810nwpFPJn4  
15. prosinca, 2016. 

  

Ibrahim nastupa u kršćanskoj bogomolji 

*** 

Kasnije, nakon pobjede na natjecanju „Talang“, dio nagrade Ibrahim je poklonio ovoj crkvi, kao znak zahvalnosti, a dio je poklonio školi za imigrante u kojoj je naučio švedski jezik. 

– Želim dati mali dio novca školi za odrasle u kojoj sam išao i koja mnogim izbjeglicama pomaže naučiti švedski. To dolazi iz mog srca, rekao Ibrahim Nasrullayev. 

 2017.  

Ibrahim – Sprid ditt ljus (Audio) 
•3. studenoga, 2017. 
https://www.youtube.com/watch?v=ez2NsglJQmY 

Pjesmu je egzilant Ibrahim, musliman iz Azerbajdžana, otpjevao na švedskome jeziku. Savladao je taj težak jezik (za moje uho to je jezik bez potrebne melodioznosti) i njime otpjevao snažnu i iznimno osjećajnu kršćansku skladbu „Širite svoje svjetlo“. Iz njegovoga grla potekle su nježne note, pune čežnje i straha. Mladi Tat je švedskome jeziku dao novu glazbenu poetiku, novu nježnost, gotovo na granici transcendencije. K tome, sadržaj ove pjesme snažno je opisivao i Ibrahimovu čežnju za mirom i svjetlom, za ostvarenjem snova. Bila je ta pjesma njegova aurora borealis. Nazočni Šveđani su morali osjetiti što im poručuje tamnokosi stranac, koje životne trenutke prolazi u novoj Domovini. I zaplakali su! 

Širite svoje svjetlo 
Sofia Källgren 

Bila je to prva noć 
Novorođena zvijezda sjajno je zasjala. 

Pokazala nam put 
Oh, kako smo je slijedili jer 
od tada otkriva nam život 
daleko većim nego što smo ga vidjeli prije 
Oh, kroz sve dane kojima nas vodi  
do luke, do kraja vremena 
rasprostrla je svjetlo 
u najmračnijem trenutku 
Toplo nam je sada 
Neka nam je osjećati mir. 
 
(…) 
Širimo Tvoje svjetlo 
u najmračnije vrijeme 
Ugrij nas sada 
Osjećamo mir 

Prekretnica.  

Ibrahimu je 18 godina, dakle punoljetan, ali djeluje mnogo mlađe. Majka je izabrala pravi trenutak za njegovo predstavljanje javnosti. Pomogla je i Lena Stenlund. Prijavila ga je na švedski nacionalni natječaj mladih pjevačkih nada, nazvan „Talang 2017.“ Pobijedio uz veliku pompu i iznenađenje, jer je jedan Ibrahim „iz tko zna koje daleke muslimanske države“, pjevao (anđeoski) na njihovome materinjem švedskom jeziku. Članovi žirija ostali su najprije „zabezeknuti“ čuvši kako muslimanski imigrant pjeva na švedskom jeziku, a što je pjesma odmicala, slušajući dječakov glas, kvalitetu izvedbe i siguran scenski nastup, pojavile su se suze. Ibrahim je rasplakao cijelu dvoranu, ali i milijunski TV auditorij koji je prenosio ovo natjecanje. Neobična situacija za hladne Šveđane. Nagrada: 500.000 švedskih kruna. Tada Ibrahim, kao što rekoh, čini genijalan potez: dio nagrade poklanja školi u kojoj ući švedski jezik, dio župnoj crkvi u Bodenu, a dio za izbjeglice. 

– Želim dati mali dio novca školi za odrasle koju sam pohađao, koja mnogim izbjeglicama pomaže da nauče švedski. To dolazi iz moga srca. 

 Rezultat je: hitno odobravanje stalnog boravka u Švedskoj, preseljenje iz hladnog sjevera na jug u mjesto Saltsjö-Boo, snimanje nosača zvuka, nastupi, status mlade zvijezde. Ibrahim Nasrullayev prethodno je živio u Skogalundsklippan 21 u Nacki  s majkom Reyhan Nasrullayevom i sestrom Afsanom Nasrullayevom.  
Švedski novinari Frida Hansson, Michael Töpffer ovako su opisali pobjedu mladog Tata: 

„Ibrahim Nasrullayev (18) nekoliko je puta pohvaljen od žirija Talang. U prvom programu sezone rasplakao je žiri svojim emotivnim pjevanjem. U subotnjem programu Ibrahim je izveo je švedsku interpretaciju klasične balade: "Ti me podižeš". Slijedi obavijest koja izvan hedonističkog i raskalašenog društvenog mentaliteta zvuči neukusno, obzirom da je riječ o dječaku: „Ibrahim Nasrullayev je samac. Kaže i da još nije našao djevojku, unatoč zvjezdanom statusu koji je dobio u novoj domovini. On je na to odgovorio vrlo smireno i razložno: 

– Ne, trenutno se moj život uglavnom svodi na glazbu i školu.“ 

Mudro. Ibrahim je marljivo učio za njega vrlo težak švedski jezik, a uz to svakodnevno vježbao pjevanje i držao kondiciju glasnih žica. U toj situaciji nije mogao ni misliti na tulumarenje i jurcanje za djevojkama, na život kakav provode njegovi situirani švedski vršnjaci. Trebalo je preživjeti, ili se vratiti u Azerbajdžan.  

Drugo glasilo 20. svibnja 2017. piše umjerenije:  

„Mladi Ibrahim Nasrullayev pobijedio je na novom natjecanju talenata u Švedskoj. 
Ibrahim Nasrullayev pobjeđuje na novom natjecanju talenata u Stockholmu. Ibrahim Nasrullayev je 17-godišnjak iz Azerbajdžana. Živi godinu dana u Bodenu, gradu u Švedskoj. U Švedsku je došao s majkom i sestrom. Kad je ušao u natjecanje za talente, Ibrahim i njegova obitelj još uvijek nisu dobili odgovor od švedske Službe za migracije može li ostati u ovoj skandinavskoj zemlji. Sada su Ibrahim i njegova obitelj dobili dozvolu boravka. 

Mladić je preko noći postao omiljeni umjetnik na ovom natjecanju kada je na švedskom jeziku izveo pjesmu švedskog skladatelja Tommyja Körberga ‘The City in Light’. Mladić je sjajan talent i s divnim glasom, ne samo da je pokupio simpatije gledatelja već i žiri programa ‘Talang’, a oni su glasali za nastavak u programu koji se emitira na Televiziji Channel 4. 
Ibrahim Nasrullayev osvojio je glasove gledatelja kada je bilo natjecanje za finale, a u noći 19. svibnja 2017. gledatelji su glasali za Ibrahima i on je osvojio nagradu koja ga čini Novim talentom 2017. u Švedskoj. Nagrada se sastoji od oko 50.000 kruna. Mladi umjetnik zahvalio je švedskom narodu na ovoj pobjedi. 

ČESTITAMO IBRAHIME!“ 

Nije ga zaboravila ni Domovina, što mi stvara problem glede objašnjavanja njegovog odlaska u emigraciju: 

Azerbajdžansko glasilo „Kultura“ koje sam više puta citirao, objavilo je slijedeću vijest: 

„18-godišnji Azerbajdžanac osvojio je 500.000 kruna u Švedskoj (FOTOGRAFIJE, VIDEO)“ 

Slijede fotografije dodjele visoke nagrade i sretan osmjeh Ibrahima Nasrullayeva. Vrijedilo je truda koji je uložio i napora kojem se obitelj izložila. 

 

20. svibnja 2017. POBJEDA. Ibrahim s majkom Reyhan i sestrom  
Afsanom Nasrullayevom.  

 

Pogledajte Ibrahimovo gostovanje na TV 4 švedske nacionalne televizije, nakon pobjede na „Talangu 2017.“, s umetnutom snimkom njegovoga izvođenja pobjedničke pjesme kojom je rasplakao sve nazočne. 

Kakan: "Jag får hålla mig nu för att inte börja gråta igen" – Nyhetsmorgon (TV4) 
•19. ožujka, 2017. 
https://www.youtube.com/watch?v=ahhX7fQBNIE

    

 

Robusni mali tamnokosi Tat, Ibrahim i drugi kandidat za pobjedu, mali debeljuškasti rumeni plavokosi Šved. Susret dvaju tipova kavkaske rase: tjurko-perzijske i skandinavske 

„BAKU, Azerbajdžan, 8. ožujka Trend Life: 18-godišnji Azerbajdžanac Ibrahim Nasrullayev pobijedio je u emisiji Talent-2017 koju je vodio švedski TV kanal izvješćuje Trend Life pozivajući se na švedske medije. U finalu talent showa Ibrahim Nasrullaev izveo je pjesmu Hold My Heart. Nagrađen je novčanom nagradom od 500.000 kruna, od kojih dio Ibrahim Nasrullayev namjerava donirati školi u kojoj uči švedski“. 

Drži moje srce (Hold My Heart.) 
Sara Bareilles 

Nikad nisam mislio biti taj koji će te iznevjeriti. 
Ako ništa, mislio sam da sam sebe vidio kako idem prvi, 
ne znam kako se držati, 
kako vidjeti nekoga osim mene kako se ozljeđuje. 
Uvijek se prisjećam ljetne noći 
I razgovora koji su razbijali raspoloženje. 
Nisam ti htio reći da si u pravu, 
Jer se sezona mijenja, oh, i ja sam to osjećao. 
Zna li netko 
Kako zadržati moje srce? 
Kako zadržati srce? 
Jer ne želim pustiti, pustiti, pustiti prerano. 
Želim ti to reći. 
Prije nego što sunce zamijeni mrak 
Kako zadržati srce, 
Jer ne želim pustiti, pustiti, pustiti tebe? 
Nisam od onih će pokušati reći da bježi, 
Ali istina je da sam se skrivao od njega previše. 
Ne vidim kraj koji se šulja iza očiju 
govoreći stvari koje nikada ne bih mogao učiniti 
Zna li netko 
kako zadržati moje … 

*** 

VELIKA NEIZVJESNOST – ZA OBITELJ NASRULLAYEV BILO JE: BITI, ILI NE BITI 

 

  

Majka Reyhan i sestra Afsana u iščekivanju pravorijeka Prosudbenog vijeća 

 

Majka Reyhan čestita sinu na pobjedi.       Sretna obitelj. Život im se naglo promijenio. 

Zvijezda je ponovo rođena 

 

Finale je za Ibrahima Nasrullajeva bio triler – sa sretnim završetkom. 
Fotografija otkriva mladog pjevača kao smirenog, promišljenog i iskusnog sudionika ranijih međunarodnih pjevačkih susreta i natjecanja. 

– Kada su izgovorili moje ime, bio sam nevjerojatno sretan i nisam mogao ništa reći, kazao je Ibrahim Nasrullayev nakon pobjede. 

– Poslije su mnogi dolazili i grlili me, čestitali i govorili mi dobre stvari. 

 

Ibrahim Nasrullayev i Lena Stenlund, orguljašica i voditeljica crkvenoga zbora u Švedskoj protestantskoj crkvi, kojoj može zahvaliti svoj uspjeh u Švedskoj. Ima Boga, kazali bi u mome kraju. 

 Mladi pjevač Ibrahim pokazao je mudrost dostojnu iskusnih ljudi i diplomatsku vještinu, dostojnu veleposlanika. Nije zaboravio osobu koja mu je u Švedskoj pomogla u karijeri: voditeljicu Župnog zbora crkve iz Överlulea: 

„Lena Stenlund također je neizmjerno sretna zbog moga uspjeha“. 
Ona je dodala: 

– Bilo je nevjerojatno. Svi smo jako sretni, kaže Lena Stenlund koja kaže kako je pomogla u jeziku i odabrala pjesme. 

– Redovno smo se sastajali, a on je također otišao kod profesora pjevanja koji radi u Musikgymnasietu u Bodenu. On ima ogroman nagon za pjevanjem, kaže gospođa Stenlund. 

 

26. svibnja, 2017. Ibrahimovi ravnopravni nastupi s mladim švedskim pjevačima. San je postao java. 

Ova suradnja otkriva mnogo više od „slučaja“ Ibrahim Nasrullayev – on ukazuje na put koji bi trebali slijediti imigranti iz muslimanskih zemalja. Umjesto što inzistiraju na prenošenju svojih kuranskih odredaba u novu postojbinu i organiziraju se kao corpus separatum, pa i kao potiratelji  kulturnih, tradicijskih i vjerskih vrijednosti stare Europe i njenih naroda, Nusrullayev im nudi drugi put – put inkulturacije, put uvažavanja naroda koji ih je primio, put vjerske tolerancije. Ibrahim je mogao na natjecanju otpjevati neku talijansku kanconu, ili još uspješnije neku azerbajdžansku narodnu pjesmu i naglasiti svoje muslimanstvo, no umjesto toga odlučio je pjevati na švedskom jeziku koji još nije dobro ni savladao, zatim razgovarati s članovima žirija i novinarima na ovom jeziku. Pa naravno da je rasplakao nazočno gledateljstvo, ali i širu javnost. Pred njima je bio lijepi muslimanki dječak potpuno drukčije antropološke građe od švedskih ljudi, snažan, crne kose, širokog osmjeha, skromnog držanja, ali anđeoskog glasa. Otvorio je dušu hladnih sjevernjaka. S pravom. Ponosan na svoga „aleluja“ – posinka, mladoga Tata iz Azerbajdžana, a sada imigranta u Švedskoj. 

Budimo otvoreni: nije sigurno bi li obitelji Nusrullayev bilo dopušteno ostati u Švedskoj da nije bilo ove pobjede. Naime, oni nisu bili ni ekonomski, ni politički ugroženi. No, nakon pobjede obitelj je dobila dozvolu za stalni boravak u Švedskoj. Uslijedila nova velika promjena u Ibrahimovom životu: preseljenje u južni dio Švedske, bliže prijestolnici, snimanje albuma, registriranje male nakladničke kuće, nastupi i ekonomska sigurnost. Što je također važno: sada će Ibrahim Nasrullayev moći ulagati u glazbu – i završiti studij. Navodim ulomke iz jednog novinskog razgovora: 

– Želim se baviti glazbom i pjevati. I želim više raditi sa švedskom glazbom, ima mnogo pjesama koje želim naučiti, kaže. – Mnogo je dobrih pjesama. Također mislim kako švedske pjesme odgovaraju mom glasu i da mi dobro leže. 

Pobjedom ste dobili pravi poticaj u karijeri. Hoćete li ostati u Bodenu? 

– Imam puno poziva na koncerte tijekom ljeta i jeseni. Tako da ne znam bih li trebao ostati u Bodenu, jer su mnogi koncerti u drugim gradovima. Vidjet ćemo. 

No, tu je i njegova dobra vila iz Švedske Protestantske Crkve: 

„No, već 2. lipnja Bodenborna može uživati u zvijezdi padalici: on i Lena Stenlund nastupaju na Velikoj sceni s tri pjesme tijekom Noći kulture“. 

Slijede nove dobre vijesti: 

Kupio je kuću u mjestu Saltsjö-Boo i registrirao 1. prosinca, 2017. svoju malu tvrtku:  SNI industrija: 59200 Studio za snimanje zvuka i izdavanje fonograma, te proizvodnju umjetničkih djela, književnost i umjetnost. 

Adresa: Adresa: Skarpövägen 53 LGH 1002, 132 32 Saltsjö-Boo 

     

Pozicijska karta mjesta Saltsjö-Boo 

NB 
Boo je četvrt u općini Nacka koja se nalazi na zapadnom dijelu otoka Värmdö istočno od Skurusundet-a. Do 2015. godine Boo je bio ruralno područje, nakon čega je rastao zajedno s urbanim područjem Stokholma.   

 

Boo – Crkva 

Nova zanimljivost: obitelj Nasrullayev nije prekinula vezu s Azerbajdžanom. Novine u Bakuu obznanile su njegov uspjeh u Švedskoj: 
 
BAKU.WS izvještava s pozivom na Report da je u finalu pjevao pjesmu na švedskom " Hold My Heart ". (Dnevne vijesti. - 2017. - 26. svibnja – P. 10.) 

Pogledajte snimku Ibrahimovog veselja nakon pobjede, ali i reakciju švedskog okruženja. 

 

17. listopada 2017. 
Talangvinnaren Ibrahim Nasrullayev har tävlat i musik sedan barnsben: "Jag drömmer om att stå p“ 

Pobjednik „Talenta“, Ibrahim Nasrullayev od djetinjstva se natjecao kao pjevač. „Sanjam biti na pozornici“. Rasplakao je žiri i pobijedio na televizijskom natjecanju Talang. Ali Ibrahim Nasrullayev se u glazbi natječe od djetinjstva. A kad je kao izbjeglica došao u Švedsku, cilj mu je bio raditi s glazbom. Slušajte snažnu Ibrahimovu životnu priču. 

Poslušajte i pogledajte:

2017-12-05 • 6 min 44 sek 
Snimak Ibrahimove pobjede 
https://www.youtube.com/watch?v=8LonGlXvN_s 

Kraj 2017. godine donio je još jednu radost Ibrahimu Nasrullayevu: snimanje vlastitog albuma i njegovo svečano predstavljanje  

             

Ibrahim, 21. rujna 2017. u studiju i  3. prosinca 2017. s prvim CD-om 

Ibrahim pokazuje svoj prvi nosač zvuka: "Sprid ditt ljus här"!… „Širite svoje svjetlo ovdje“, sa 17 pjesama. Snovi su se ostvarili.  

Ibrahim na svečanome predstavljanju nosača zvuka, 10. prosinca, 2017.: 

 

Ibrahim, 10. prosinca 2017.   
„Sad mi je dosta današnjeg potpisivanja“  
Hvala svima koji su došli “ 
#ibrahimnasrullayev 
#Spriddittljus 
#talangvinnare 

Na Božić 2017. popularni švedski kanal TV 4 snima posebnu emisiju posvećenu Ibrahimu Nasrullayevu. U emisiji mladi pjevač otvoreno govori o svome životnome putu od Azerbajdžana do Švedske. 

 

"Ovo je bilo najbolje vrijeme u mom životu" 
Ibrahim iz Talanga, koji je bio uspješan u "City in Light", govori o putovanju svog života, od Azerbajdžana do Bodena, a sada je kao pobjednik u Talangu upravo objavio novi božićni album koji ovdje predstavljamo. Sve je izuzetno impresivno, jer je švedski učio samo dvije godine. 
25. prosinca, 2017.  
Podijelite isječke 

https://www.tv4play.se/program/nyhetsmorgon/3949714?utm_medium=social&utm_source=nyhetsmorgon_fb&utm_campaign=nyhetsmorgon&linkId=46281996&fbclid=IwAR26v9flWnckT2qRcWDyslRI6YxHm3KfsVZMkvBGJOZPzPSS6ityuOhqppg

Isti dana, dakle na Božić 2017., otpjevao je Šveđanima na njihovome jeziku prekrasnu Božićnu pjesmu „Sveta noć“. I nimalo se nije ponizio kao musliman. Glazba treba povezivati ljude i donositi im sreću. 

Poslušajte: 

"Det här har varit den bästa tiden i mitt liv" – Nyhetsmorgon (TV4)  „Ovo je najljepše razdoblje moga života“ – Jutarnji program TV4   (Sveta noć) 
•25. prosinca, 2017. 
https://www.youtube.com/watch?v=upmmX9JBvyE

Na staru godinu, 31. siječnja 2017. Ibrahim je na svojoj facebook stranici napisao: 
Ibrahim 
31. prosinca 2017.  ·  
„2017. je bilo najbolje putovanje na koje sam krenuo. San mi se ostvario kada sam dobio dozvolu boravka ovdje u Švedskoj. U Talangu sam prošao od audicije do polufinala, a zatim do finala. ‘Talent 2017.’ bilo je najveće TV natjecanje na kojem sam ikada pobijedio. Nakon pobjede počeo sam raditi sa Sony i putovao sam u nekoliko različitih mjesta u Švedskoj. … „ 

Život mu se promijenio na bolje. Skoro kao u bajci. Ali zahvaljujući i mudroj majci Reykhan. Ali i pomoći od Gospodina naših sudbina.

*** 

11. siječnja 2018. redakcija TV kanala TV4 dala je priopćenje: 
„Ibrahim je zapalio sva švedska srca s City in Light  2017. U petak novi talenti čekaju da budu otkriveni. Dobro ste sjeli!?“ 

Ibrahim se vrlo uspješno koristi svemrežjem. Ima svoj instagram i facebook-stranicu. Preko njih komunicira s javnošću. Fotografija koju je priložio otkriva promjenu imidža. Umjesto malo razbarušenog dječaka sada je pred nama mladi pjevač sa skraćenom i ukroćenom kosom, njegovan i zadovoljan. Uz to zahvalan i uljudan. 

 

Ibrahim, 18. ožujka 2018.   
„18. ožujka 2017. 
Prije godinu dana prvi put sam se vidio na # tv4talang . Kakav je to bio uzbudljiv dan !!! Nastup na Talangu u Švedskoj bilo je najbolje što sam ovdje u Švedskoj doživio. 
Hvala svima kojima se svidio moj nastup! … „ 

Ibrahim se useljenjem u Švedsku i inkulturacijom u švedsko društvo u mjeri koja je uključivala suradnju sa Švedskom Protestantskom Crkvom, nije odrekao svoje muslimanske vjere. Na pjevačkom natjecanju „Talang“ nije se mogla uočiti niti jedna osoba koja bi podsjećala na Azera, a uz njegovu majku i sestru nalazili su se isključivo Šveđani. To mi se nije sviđalo. Po mome mišljenju, Ibrahim se oslobodio ne samo islamskog ekskluzivizma, ali vjeru je sačuvao. O tome svjedoči obavijest o proslavi Novruza, središnjeg muslimanskog praznika, koju je stavio na svoju facebook-stranicu. „Sretan Novruz“ napisao je na čestitci na engleskom jeziku. Ispod čestitke Ibrahim je, također na engleskom, a ne na azerskom jeziku, dakle za svoje sunarodnjake u Švedskoj, napisao „Happy Novruz Holiday“ – Sretna vam praznik Novruz“. Osim čestitke nije priložio obavijest o eventualnoj vjerskoj svečanosti na kojoj je pjevao. Vjerojatno je taj podatak sačuvao za privatnu uporabu, a možda nije bio pozvan.  

 

Ibrahim 
20. ožujka 2018.  ·#HappyNovruzHoliday 
Mudro je učinio što je produžio suradnju s Švedskom Crkvom. Na njezinoj facebook-stranici o tome postoje obavijesti. Navodim tek neke: 

Švedska crkva u Bodenu 
17. srpnja 2018.  ·  
U velikoj misi 22. srpnja 2018. u 11. sati, u crkvi Överluleå, priređujemo dobrodošlicu IBRAHIMU NASRULLAYEVU koji će nam otpjevati nekoliko solo pjesama. Ostali sudionici: …  

2019.  
Sada već kao mlada zvijezda, odrastao i stasit mladić, Ibrahim je u istoj crkvi potresno otpjevao skladbu švedskog autora Berta Gustava Tommy Körberga „Poput mosta preko mračnih voda“, na švedskom jeziku. Riječi pjesme odražavaju i životni put samoga Ibrahima i zbog toga je njegova izvedba bila potresna. 

SOM EN BRO ÖVER MÖRKA VATTEN Ibrahim 2019 („Poput mosta preko mračnih voda“) 
•6. kolovoza, 2019. 
https://www.youtube.com/watch?v=KLEMctcYPxQ 
sta preko mračne vode2 
Poput mosta preko mračnih voda 

Kad si umoran, kada želiš pobjeći 
I tjeskoba šapće da tvoj dan nikada neće svanuti 
Ja sam s tobom, osjećaj ruku oko ruke 
Budi miran, ne boj se 
Kao most preko mračnih voda, nosit ću te 
poput mosta preko tamna voda, nosit ću te 
 
Kad sjena postane hladna, kad hodaš i 
Kad ptica više ne bude vidljiva, a sunce umire 
palim svijeće, palim nebesko svjetlo 
Budi siguran i vjeruj mi 
Kao most preko mračnih voda, nosit ću te 
Poput mosta preko mračnih voda, nosit ću te 
 
preko mračnih voda, preko mračnih voda 
Usmjeri se prema moru, isplovi 
Sad je tvoj kratki trenutak, život koji si čekao 
Slijedi put vala, vidi kako dubine ne zastrašuju 
jer Ja sam ovdje s tobom 
Kao most preko tamnih voda, nosit ću te 
Kao most preko tamnih voda, nosit ću te 
poput mosta preko tamnih voda, nosit ću te 
preko tamnih voda 

NB
Bert Gustav Tommy Körberg (rođen 4. srpnja, 1948.) švedski je pjevač, glumac i glazbenik. Publika koja govori engleski najbolje ga poznaje po ulozi Anatolija / "Rusa" u mjuziklu „Šah“. Odigrao je ulogu na konceptualnom albumu 1984. i na sceni u svjetskoj premijeri West Enda u Londonu, kao i nekoliko puta od tada. 

Körberg je također igrao glavnu ulogu u mnogim švedskim produkcijama drugih mjuzikala. 

Ibrahim je stasao u mladića lijepog na holivudski način, koji unatoč uspjehu ne napušta suradnju sa Švedskom Crkvom 

 

Ibrahim poprima obličje holivudskog ljepotana

Švedska crkva u Bodenu 
10. srpnja, 2019.  ·  
"Ljetna večer s Ibrahimom" – srijeda 17. srpnja u 18 sati u crkvi Överluleå. Koncert s Ibrahimom Nasrullayevim – vokal, Lena Stenlund – klavir. Ulaz slobodan.“.  

Gospođa Lena i dalje glazbeno prati Ibrahima. 

Možda sam opteretio knjigu ovim detaljima, ali bili su mi neophodni kako bih upozorio na mladog muslimanskog imigranta koji je krenuo s obitelji, željan većeg glazbenog uspjeha, iz svoga azerbajdžanskog muslimanskog kulturološkog, etničkog, obrazovnog i klimatskog kraja, iz zemlje gdje je bio dječja zvijezda, u daleku sjevernu zemlju u kojoj ga nitko nije poznavao, u kojoj vladaju drugi običaji, druga vjera, drugi mentalitet i hladna klima. Uspio je, naravno, zahvaljujući svojoj mudroj majci, koja je shvatila kako je to moguće jedino ako prihvati inkulturaciju. Ali i pomoći s Neba. Ibrahim ne mijena ime, ne uzima umjetnički pseudonim. Suprotno, kao Ibrahim postaje miljenik Švedske Crkve i švedskog naroda jer je pokazao koliko ih poštuje i koliko je zahvalan. Naučio je jezik, etiku, glazbenu baštinu ovoga naroda i predstavio im se kao jedan od njih. A pri tome se nije odrekao svoga lijepoga muslimanskoga Novruza. 

I nakon uspjeha na Talangu 2017., Ibrahim je nastavio pohađati školu za imigrante, anonimno, bez isticanja svojih glazbenih uspjeha, kako bi što bolje naučio švedski jezik. Bez toga teško bi mogao napredovati u karijeri, odnosno uvijek bi bio stranac. Donosim ulomak iz internetske prezentacije švedskog projekta „OTVORERNA VRATA NOVINARSTVA“ u kojem je sudjelovao i naš junak. 

UREDNIŠTVO 
Objavljeno 3.10.2018. 
ČINJENICE O „OTVORENIM VRATIMA“ PROJEKTA NOVINARSTVA 

Projekt u kojem sudjeluju studenti u programu Zajednice i studenti u programu IM (uvodni program koji je pripremljen za srednju školu) financira općina Nacka, a cilj mu je stvoriti nove susrete između etabliranih (Šveđana, op. Đ. V.) i novopridošlih mladih ljudi u Nacki. Prije razgovora, svi su razredi pripremljeni kroz kratki tečaj tehnike razgovora i savjetima kako dobro fotografirati jedni druge mobilnom kamerom. Studenti su također razmišljali o temama i pripremali pitanja koja će postavljati jedni drugima.  

Rad novinarskim metodama i alatima Mobile Stories način je da se ostvari razumijevanje kako funkcioniraju švedski mediji i novinarstvo. Kroz male članke sa savjetima i provjerenim pitanja, studenti se vode kroz novinarski postupak i otvaraju za rasprave o vjerodostojnosti različitih izvora. Ali u ovom projektu fokus je uglavnom na samom sastanku. 

– Studenti puno nauče, formuliraju pitanja, slušaju i razumiju što netko govori, pišu članak. Također se nauče usuditi razgovarati s nekim s kim prije nisu razgovarali. Mnogi su upoznali nekoga sa sličnim interesima i uvijek je zabavno razgovarati s nekim tko ga ima. Projekt provode Mobile Stories i udruga Made by Aya. 

• Više srednje škole i više srednje škole u Nacki koje prihvaćaju nove imigrante, motiviraju ih na sudjelovanje u projektu tijekom jeseni. Projekt je besplatan za više i srednje škole u Nacki.  Iza inicijative stoje Mobilne priče, koje je osnovala Jenny Sköld, novinarka, i fotoreporterka Lotta Bergseth. Mobile Stories razvio je urednički sustav suradnje sa školama. Studenti i nastavnici vode se kroz novinarski proces i istovremeno prolaze obuku iz medijske i informacijske pismenosti. 
(…) 
Ispred stolice su učiteljica švedskog jezika, Malin Sundström, te učiteljice Sofia Eriksson i Åsa Vestlund, koji rade u razredima u kojima je većina učenika u Švedskoj manje od tri godine, u takozvanom IM programu.  

                  

Ibrahim Nasrullayev kao učenik                         Alice Morris Andersén, Šveđanka. 
(Dva prekrasna tipa kavkaske rase: istočni i sjeverni) 

– Ibrahim će razgovarati s Alice. (…) 

Učenici znatiželjno podižu pogled i potvrdno kimaju glavama. Nakon brze probe tehnike intervjua i pravila ponašanja, vrijeme je da anketar pronađe sigurno mjesto za intervju.  

Alice i Ibrahim sjedaju u učionicu, nekoliko hodnika i stepenica od sobe za probe. Gimnazija Nacka je velika. Pohađa ju više od 2.000 učenika, a većina učenika se ne druži preko programskih granica. Švedski studenti i studenti IM-a ne dijele učionice ili svlačionicu, pa prirodni sastanci međi njima izostaju (podcrtao Đ. V.). Za Ibrahima i Alice ovo je prvi put da su se susreli.   

– Upoznali smo se – šali se Ibrahim – prije 20 minuta.   

Ali Alice ga prepoznaje – ne iz škole, već s televizije. 

– Vidjela sam ga u Talangu, ali tek sam jučer saznala da ide u našu školu! Nisam imala pojma.  

Ibrahim želi što više saznati o svojoj novoj domovini.   

– Živio sam u Bodenu, a sada živim u Stockholmu. Sviđaju mi se i jedan i drugi grad, ali velika je razlika. U Bodenu je sve tako tiho. Ali inače nisam imao vremena vidjeti veći dio Švedske, pa želim započeti upoznavanje. Nakon toga mogu putovati i u druge zemlje.  

 

7. ožujka 2020. 
Evo i moga azerbajdžanskog „posinka“ kako u kupaonici gleda u svoj mobilni pametni telefon. Na majici mu piše „Boss“.  

Želio bih upoznati Ibrahima, provjeriti jesam li točno opisao njegov put od Bakua do Stokholma. Tko zna? 

*** 

Dragi čitatelji, 
rekao sam na početku kako je Ibrahim pripadnik maloga i nama nepoznatog naroda Tati / Tats. Potrudio sam se saznati što više o tom narodu. Nije bilo lagano, jer se izvori razlikuju. Ruski pišu jedno, azerski drugo, iranski treće, turski četvrto, a tatski, malobrojni i bojažljivi izvori, nemaju dovoljno znanstvenih suradnika. Pokušao sam u tome višeglasju otkriti istinu o Tatima, ili joj se bar približiti. 

Naravno, tek bi mi Ibrahim mogao osobno kazati koja je njegova etnička samobitnost, koji je njegov etnički identifikacijski kod, odnosno u kojoj se mjeri osjeća pripadnikom naroda Tati, a u kojoj je mjeri asimiliran u Azere. Svojim glazbenim djelovanjem u staroj Domovini afirmirao je azerski melos i Azerbajdžan kao državu. Njegova majka, međutim, ako se smije suditi po antropološkim crtama, potpuno se razlikuje od svoje djece. Budući ne spominje oca, a on i sestra nisu slični majci, moguće je razmišljati i o etnički mješovitom braku. Međutim, jedan detalj upozorio me je kako mu je tatska komponenta u životu značajna. Na svojoj facebook-stranici čestitao je svojim prijateljima, 28. svibnja 2018., Dan azerbajdžanske državnosti, ali, očito, Azerbajdžana prije boljševičke okupacije, uz fotografiju prvoga azerbajdžanskog predsjednika Məhəmməd Əmin Rəsulzadə .

Prenosim: 
„Ibrahim Nasrullayev 
28. svibnja 2018.  ·  
1918 #28MAY #THE #REPUBLIC #DAY #OF #AZERBAIJAN . 

*** 

NB
M əmm əd Əmin R əsulzad ə bio je azerbejdžanski državnik, učenjak, javna ličnost i prvi i jedini Predsjednik Demokratske Republike Azerbajdžan 1918.-1920. 
Sretan Dan Republike dragi Azerbajdžanci!“ 

Pretpostavljam kako je Ibrahimu važna činjenica što je veliki književnik, državnik i političar, prvi predsjednik Azerbajdžana – bio Tat. O tome sam našao mišljenje kompetentnog povjesničara, zamjenika Dekana Fakulteta za orijentalne studije i stručnjaka za orijentalne studije na Univerzitetu u Erevanu, prof. dr. Vardana Voskanyana: 

„Od prvih godina formiranja Azerbajdžana narod Tati igrao je glavnu ulogu u uspostavi ove umjetno stvorene države. Prvi predsjedavajući parlamenta Azerbaj-džanske demokratske republike, Rasulazade, bio je Tat. U budućnosti je, naravno, ova zemlja počela ugnjetavati i asimilirati ovaj narod i danas su Tati među narodima u Azerbajdžanu koji žive u najgorim uvjetima ”.  

NB 

   

Məhəmməd Əmin Rəsulzadə (tatski: Məhəmməd Əmin Axund Hacı Molla Ələkbər oğlu Rəsulzadə; 31. siječnja, 1884.- 6. ožujka, 1955. - azerbajdžanski državnik i javna osoba, političar i književnik, predsjednik Azerbajdžanske Demokratske Republike (1918.-1920). i jedan od vođa azerbajdžanske političke emigracije. Bio je jedna od najistaknutijih i najvećih ličnosti u povijesti Azerbajdžana i vodio je pokret za nacionalnu neovisnost Azerbajdžana. Njegova poruka: "Zastava koja se jednom uzdigne, više se nikada neće spustiti!"  postala je moto pokreta za neovisnost Azerbajdžana u XX. stoljeću.  

U jesen 1917. M.A. Rasulzade izabran je u ruski parlament iz Azerbajdžana i Turkestana. 26. svibnja 1918. Zakavkaški Parlament je raspušten kao rezultat unutarnjih frakcijskih borbi. 27. istog mjeseca osnovano je Azerbejdžansko nacionalno vijeće, sastavljeno od članova različitih stranaka koje pripadaju muslimanskoj frakciji Parlamenta. Većinom glasova Rasulzade je izabran za Predsjednika nacionalnog vijeća. 28. svibnja 1918. godine radio stanice i novine svih zemalja emitirale su svijet o proglašenju neovisne Demokratske Republike Azerbajdžan. Formirana je Vlada na čelu s Fatalikhanom Iskanderom oglu Khoyskim. Dakle, narod Azerbajdžana uspostavio je Republiku ne samo prvu među tjurskim narodima, već i prvi put u cijelom islamskom istočnom svijetu. Na sastanku Nacionalnog vijeća Azerbajdžana 17. lipnja, MA Rasulzade je u svom vatrenom govoru rekao: 

"Azerbajdžan, koji je rođen pod utjecajem svjetskog rata i ruske revolucije, prvi puta je ušao u svjetsku politiku i prolazi kroz važne trenutke. To je stvar koja zaokuplja sve umove! To je težak zadatak za one koji uzimaju nacionalizam u svoje ruke, na primjer da ne unište sudbinu Azerbajdžana, ali to je častan zadatak i časna odgovornost zajedno sa svim poteškoćama. 

Godine 1907. Rasulzade se upoznao sa Staljinom, koji je bio revolucionar u Bakuu. Prema seriji memoara MA Rasulzadea u istanbulskim novinama Dunya pod naslovom "Revolucija sa Staljinom", 1905. bogati ljudi na naftnim poljima Balakhani htjeli su baciti Staljina u naftnu bušotinu jer je pozivao radnike na štrajk, ali Rasulzade ih je u tome onemogućio. Također je bio organizator otmice Staljina iz zatvora Bayil od strane članova Musavata. Početkom studenog 1920. Staljin, koji je bio u Bakuu na godišnjicu Listopadske revolucije, saznao je da je Rasulzade u zatvoru. Komesar za narode RSFSR-a V. Pankratova, načelnik posebnog odjela Staljinove XII. armije, dao je upute i osobno otišao u zatvor i pustio MA Rasulzadea. Na taj je način Staljin zahvalio Rasulzadeu, koji ga je spasio od smrti 1905. godine. Doveo ga je u Moskvu imenovao službenikom za tisak u Komesarijatu za narode RSFSR-a. MA Rasulzade je, također, predavao perzijski jezik na Moskovskom institutu za orijentalne studije (bivši Lazarev) pri Komesarijatu naroda RSFSR-a. U prvom broju časopi-sa "Novi Vostok" iz 1922., koji je bio tijelo Komesarijata nacija RSFSR-a, izvještava da će u drugom broju časopisa biti objavljen članak MA Rasulzadea "Komunisti drevnih zemalja. Iran. " Međutim, usprkos vijestima u izdanju, ovaj članak nije objavljen. Ovaj se članak o pokretu mazdakizma vjerojatno može objasniti emigracijom MA Rasulzadea. Točne detalje o odlasku MA Rasulzadea u inozemstvo iznosi poznati azerbajdžanski književni kritičar povodom njegove smrti, u memoarima. Piše:  

Jedna od najvažnijih inicijativa tajnog središnjeg odbora stranke "Musavat" bila je oteti M. A.  Rasulzadea iz Moskve. Prvo se išlo preko prijatelja, a zatim slanjem bivšeg člana Parlamenta, pokojnog Rahima bega Vakilova i šefa vojne organizacije u Bakuu, našeg mučeničkog druga dr. Dadsha Hasanzadeha, s nešto novca u Moskvu. Uspjeli su doći u kontakt s Rasulzadom. Mohammadu Aminu Rasulzadehu ponuđeno je da u ime znanstvenog istraživanja dođe u Lenjingrad. Odatle je, uz pomoć pokojnog tatarskog odgojitelja Muse Jarrullaha Bigijeva (1875.-1949.), otet i prebačen u Finsku čamcem preko Finskog zaljeva. Iz Finske je prešao u zapadnu Europu, a zatim u Tursku. Godine 1923. objavljuje u Istanbulu knjigu Prošlost, formiranje i trenutno stanje Azerbejdžanske Republike". Nakon nje objavljuje knjige "Sjena našeg stoljeća" i "Ideologija neovisnosti i mladosti". "Sjena našeg stoljeća“ objavljena u Istanbulu 1923. godine, nadahnuta je "Šahnamom" velikog iranskog pjesnika Firdusija, a napisana je u duhu ideje neovisnosti, mijenjajući događaje u vremenu i prostoru i povezujući ih s Iranom. Knjiga završava obraćanjem Mammada Amin Rasulzadeha mladima Azerbajdžana: 

"Da, građani! I tako vi, sljedeći naraštaj, naša ste mladost! O, odrasli sinovi Siyavush-a našeg stoljeća! Imate sjajan zadatak naraštaja prije nego što ste stvorili zastavu, sveti idealni simbol ni iz čega. Podižući je s tisuću poteškoća, rekao sam: ‘Zastava koja se jednom podigne više se nikada neće spustiti!"   

1923.-1927., pod njegovom uredništvom, u Istanbulu je počeo izlaziti časopis Novi Kavkaz , ali na zahtjev Moskve, vlada Kamalista je zabranila časopis i Rasulzade je bio prisiljen preseliti se u Europu i živjeti u Varšavi i Berlinu. 

Godine 1928. objavio je svoja djela u Istanbulu, poput "Bankrot revolucionarnog socijalizma i budućnost demokracije", "Nacija i boljševizam" i "Kavkaski Turci" . Iste godine pod njegovom uredništvom izlaze "Azeri Turku" (1928.-1931.), Zatim časopisi "Odlu Yurd" (1929.-1930.) I tjednik "Obavijest" (1929.-1931.) .  

M. A. Rasulzade 1930. u Parizu objavljuje na francuskom jeziku "Azerbajdžan i neovisnost“, ana ruskom jeziku "Na Kavkazu, u vezi s problemom panturanizma".  

Knjiga "Neke bilješke o Azerbajdžanskoj Republici" autora MA Rasulzadea, objavljena u Berlinu 1933. godine, također je imala veliki odjek. 

 MA Rasulzade također je bio i istaknuti književni kritičar. Važan je njegov esej "Suvremena azerbejdžanska književnost" objavljen je u Berlinu 1936. godine. Isto tako njegove knjige "Problem Azerbajdžana" na njemačkom, u Berlinu 1938. i "Azerbejdžanski rat za neovisnost" objavljena na poljskom u Varšavi 1939. godine. On je radio kao savjetnik  Poljske vlade od 1938., a zatim je živio u Rumunjskoj od 1940. godine. Članak pod naslovom "Azerbejdžanski dijalekt" objavio je u prvom svesku "Islamsko-turske enciklopedije" . MA Rasulzadeh se 1947. preselio u Ankaru i ondje 1949. objavio knjigu pod naslovom „Azerbajdžan – kulturni štreberi“. Njegove iduće knjige: "Suvremena azerbejdžanska knji-ževnost" (1950.) i "Povijest suvremenog Azerbajdžana" (1951.) pokazuju da je MA Rasulzade tih godina radio vrlo produktivno. Donio je mnoge inovacija u studije svjetskog poretka objavljivanjem svoje autoritativne monografije "Azerbejdžanski pjesnik Nizami", u Ankari 1951. godine. Iste je godine njegov članak "Republika Azerbajdžan" objavljen u 7. svesku 3. broja zbirke "Ukrajina" objavljen na engleskom jeziku u New Yorku. Također je napisao članak u Britanskoj enciklopediji, objavljenom na engleskom u Londonu: „O povijesti stranke Musavat i formiranju Demokratske Republike Azerbajdžan“. U Turskoj nakon Drugog svjetskog rata većinu članaka o Azerbajdžanu u turskoj enciklopediji napisao je MA Rasulzade. Tijekom boravka u Ankari blisko je surađivao s Turskim povijesnim društvom i Institutom za turski jezik. Serija članaka o povijesti i književnosti azerskog naroda objavljena je u časopisu "Azerbajdžan" koji je izlazio u Ankari od 1952. godine. Ovdje se možete upoznati s nevjerojatnim djelom MA Rasulzadea. Prije Drugog svjetskog rata objavljivao je članke o Kavkazu na ruskom jeziku (1932.- 1938 . ) i na francuskom jeziku: Prometej (1928.-1939.)u Parizu. Mnogo toga objavio je pod pseudonimima. 

MA Rasulzadeh je bio i talentirani književnik. Njegovo prvo književno djelo "Mukhammas" objavljeno je u novinama „Istočna Rusija“.  Članci i pjesme A. Rasulzadeha na različite teme objavljeni su u novinama " Irshad " i " Taraggi " . Neko je vrijeme bio i privremeni urednik lista „Irshad“. Važno njegovo djelo je "Tursko-ruski i rusko-turski rječnik" iz 1907. Ponovno je iste godine na azerbejdžanski preveo knjigu A. Bluma "Što treba radničkoj klasi (o zastupništvu naroda). 5. prosinca 1908. postavljeno je njegovo kazališno djelo pod pseudonimom Mohammad Amin: "Svjetla u mraku". Glavna linija predstave bila je promocija pokreta za nacionalno buđenje i neovisnost. Ovim je radom počeo širiti ideju o "Autonomiji Azerbajdžana". Ova je predstava prva predstava u Azerbajdžanu koja je u potpunosti povezana s pokretom za nacionalnu neovisnost. Pored ovog djela, postoji drama MA Rasulzadea pod nazivom "Nagahan bala" napisana iste godine. Umro je u izbjeglištvu u Ankari. 

Kabinet ministara Republike Azerbejdžan usvojio je odluku br. 26, od 13. siječnja 1993. "O podizanju spomenika MA Rasulzadeu u Bakuu" i na taj način odao počast velikome političaru, književniku i politologu.  

 

Spomenik M. A. Rasuladzeu 

MA Rasulzade imao je dva sina, Rasula i Azera. Rasul je rođen 1914. godine. Studirao je u tehničkoj školi. Rasul je kao o otac mu, imao talent za pisanje poezije. Međutim, boljševici ga progone od 1934. godine, a 15. siječnja 1938. i uhićuju. Razlozi za njegovo uhićenje bili su monstruozno jednostavni: "On je sin Mohammada Rasulzadeha" i "izveo je kontra-revolucionarni posao". Ispitivan je samo dva puta. Na tim „ispitivanjima“, po ustaljenoj praksi NKVD-a, sve je "dokazano". Strijeljan je 6. ožujka 1938. godine u dobi od samo 24 godine. Staljin je dao ubiti sina od čovjeka koji je njega samoga spasio od sigurne smrti. Monstruozno! Rasul Rasulzade rehabilitiran je tek 27. listopada 1989. godine. Najmlađi sin Mohameda Rasulzadeha, Azer -  rođen je 1920. godine, dok je otac bio u zatvoru. Kad je Rasulzadeha Staljin odveo u Moskvu, dopušteno mu je sastati se obitelji, a potom odlazak u Tursku, ali bez obitelji. Dvomjesečni sinčić Azer, kojemu je majka dala ime Aliheydar, morao je biti preimenovan u Azer Beya. Godine 1937. 17 godišnji Azer osuđen je na progonstvo u Kazahstan. Nije se nikada vratio u Domovinu. U Kazahstanu je kao prognanik umro 1993. godine u gradu Karagandi, a pokopan je na groblju Novkhani. 

Azerov sin, a unuk velikoga Mohameda Rasulzadeha, Rais, rođen je u progonstvu 1946. godine, u kazahstanskoj regiji Taldy-Kurgan. Srednjoškolsko obrazovanje stekao je tamo u Karagandi gdje mu je živjela obitelj. On se vratio u Domovinu i danas je „Zaslužni umjetnik Republike Azerbajdžan“ i trenutno radi kao izvanredni profesor na Azerbajdžanskom državnom pedagoškom sveučilištu.  

Tijekom događaja iz 1937. uhićena je i poslana u progonstvo ne samo Rasulzadehova obitelj, već i većina njegove rodbine. Njegov rođak, poznati književnik Seyid Hussein je 1937. osuđen na 10 godina GULAG-a, a potom je strijeljan. Supruga Seyida Husseina, pjesnikinja Umgulsum, uhićena je i osuđena na osam godina logora u dalekoj Mordoviji. Boljševici nisu imali ljudskosti niti samilosti, jer je Hussein imao malu djecu. Tu su dječicu stavili živjeti pod skrbništvom Sayyare, kćeri njegove sestre Seyide Hussein. Sudbina obitelji drugog rođaka MA Rasulzade – Mohammada Alija Rasuloglua također je bila tragična. On je bio i osnivač stranke  Musavat. Uspio je izbjeći smrt bijegom u emigraciju, ali su nakon toga boljševici njegovu ženu Razija i njihovo troje malodobne djece deportirali u Kazahstan. M. M. Rasulzadeh se, nakon iseljenja koje mu je odobreno bez obitelji, što je bilo s moralne točke, opet neljudski, silno trudio spasiti svoju obitelj i dovesti ju u Tursku. Njegovoga sina Azera, čak su se jednom pripremili za ulazak u vlak (to se dogodilo 1925.-1926.), ali su boljševici nakon ovakvog psihološkog mučenja, zabranili spajanje obitelji bivšeg prvog Predsjednika Azerbajdžana. Ono što je u tim uvjetima jedino mogao, do 1932. godine M.A. Rasulzadeh je pružao obitelji financijsku pomoć posredstvom raznih ljudi, čak im je i kupovao i slao odjeću. Nakon 1932. to nije bilo moguće jer su tada granice SSSR-a potpuno zatvorene. Isto tako članovi Musavata koji su živjeli u Bakuu potajno su pomagali Rasulzadehovu obitelj. 

Nakon saznanja kako je njegova obitelj poslana u progonstvo i da mu je supruga umrla, M.A. Rasulzadeh oženio se Vandom, rodom iz Poljske. Oboje su radili u Nacionalnoj knjižnici u Ankari. Iz ovog braka nije imao djece. Gospođa Vanda rođena je u Varšavi 1885. godine i diplomirala je na Sveučilištu u Varšavi. Kaže se da je bila u rodbinskoj vezi s maršalom Pilsudskim i Beckom, koji je ujedno bio i poljski ministar vanjskih poslova 1930-ih.  

Prvi predsjednik Azerbajdžana umro je 1974. i pokopan je na groblju "Jabechi" („Stoljeće“) u Ankari.  

Mnoge istaknute političke osobe, kao i predstavnici azerbajdžanske inteligencije, podrijetlom su Tati. Tati su podrijetlom bili prvi sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Azerbajdžanske SSR, Veli Akhundov, predsjednik Središnjeg Izvršnog odbora SSSR -a, Gazanfar Musabekov, predsjednika KGB Azerbajdžan, Ilhuseyn Huseynov, predsjedatelj Vijeća ministara Azerbajdžanske SSR, Sadikh Rahimov, ministri Azerbajdžanke SSR, Satar Zulfugarov i Elmira Gafarova, prvi predsjednik Azerbajdžanske SSR, Ayaz Mutalibov i mnogi drugi.  

*** 

O nama nepoznatom narodu kojem pripada moj „aleluja“ – posinak, Ibrahim Nasrullayev 

Tati (varijante imena: kavkaski Perzijanci, Tats, Parsi, Dagly, Lahij ) maleni su etnos koji govori iranskim jezikom, a živi u Azerbajdžanu i Ruskoj Federaciji (na jugu Republike Dagestan).  Ispovijedaju obje grane islama, sunitsku i šiitsku. Tati-suniti uglavnom žive u azerbejdžanskim regijama Guba i Shabran, a također i u Dagestanu, gdje nastavaju sela zapadno od grada Derbenta. Tati također žive i u Gruziji – Općina Sagarejoi . 

Etnonim Tati prvi se put pojavio u 8. stoljeću. Kroz stoljeća je nekoliko puta mijenjao svoje značenje. U ranoj eri naziv Tat / Tats nalazi se u monumentalnim natpisima drevnih perzijskih kraljeva iz dinastije Ahemenida (vrijeme: oko 5. st. pr. Krista). Riječ "Tat" označavala je jedno od drevnih iranskih plemena. Također, treba napomenuti kako se kršćansko stanovništvo u planinskim područjima Krima također zvalo Tati, ali je govorilo grčki. Spominje se u antičkog natpisima Bosporskog kraljevstva. 

 

Enklave u kojima danas još uvijek žive Tati. 

Tatski jezik nema službeni status i ne podučava se u Republici Azerbajdžan. Stoga su udžbenici za malobrojnu tatsku djecu napisani azerbejdžanskom latiničnom abecedom, a azerski jezik Tati koriste kao svoj književni jezik. 

A a	B b	C c	Ç ç	Dd	E e	Ə ə	Ž f
G g	Ğ ğ	H h	X x	Ja jesam	İ i	J j	K k
Q q	L l	M m	N n	O o	Ö ö	Str	R r
S s	Ş ş	T t	U u	Ü ü	V v	Y y	Z z

Od 1990. godine odlukom azerbajdžanskih vlasti Tati se moraju  
služiti ovom abecedom. 

Do listopadske revolucije 1917. Tati su koristili perzijski jezik kao pisani jezik, a mali dio njih govorio je arapskim jezikom. U sljedećim godinama jezik Tata ostao je bez pisma. Stoga Tati iz Azerbajdžana nemaju vlastito pismo. Obrazuju se na azerskom jeziku. Jedina sfera njihove etničke samobitnosti ostao materinski govor, usmena književnost i folklor.  

Tatski jezik je pod ozbiljnom prijetnjom izumiranja. Proučavanje tog jezika lingvisti provode tek od sredine 20. stoljeća. Tatski nije raširen, nije službeno odobren i ne podučava se u školama. Ima dva dijalekta: šiitski i sunitski dijalekt. Stručnjaci primjećuju da azerbajdžanski Tati nikada nisu imali priliku školovati se na svom materinjem jeziku, čak ni u najvećim selima obuka se provodi samo na azerskom, što je stvorilo paradoksalnu situaciju kada su, živeći među svojim narodom, mnogi Tati sebe smatrali Azerima. Naftni bum i s tim povezana unutarnja migracija Tata iz sela u Baku i druge velike gradove, konačno će isprati sve tragove ovoga naroda koji govori iranski jezik. Shvativši kako će završiti tragično povijest Tata u Azerbajdžanu, znanstvena zajednica aktualizirala je temu: Tati /Tats. Možda će to pomoći zaustavljanju konačne asimilacije Tata u Azerbajdžanu. 

Danas sa sigurnošću možemo reći da su Tati-muslimani u stvari narod koji nestaje, ili bolje rečeno, aktivno se azerizira. Štoviše, u znanstvenom području kulturni i vjerski spomenici porijeklom iz naroda Tati bili su namjerno uništavani, ili pripisani Azerima.  

       

Tati u Azerbajdžanu. Fizički naočita etnička populacija muževa i žena. 
Vidi: 
КТО ТАКИЕ ТАТЫ???  (ruski: Tko su Tati?) 
•25. travanja, 2020.   
https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=Zroy9ehAv8E 

Povjesničari se slažu kako povijest Tata nije potpuno razumljiva i vrlo je malo povijesnih vrela o njihovom podrijetlu. Postoji nekoliko teorija o podrijetlu Tata. Neki povjesničari su skloni vjerovati kako je riječ o etnosu skitskog podrijetla, pozivajući se na lingvističke izvore. Drugi govore o njihovome sasanidskom podrijetlu. Postoje verzije o njihovome židovskom podrijetlu i asimilaciji Massageteae. U literaturi se mogu pronaći studije o dijelu Tata koje nazivaju Planinskim židovima, jer ispovijedaju judaizam. Ova je skupina većinom iselila u Izrael.  

Većina autora smatra kako su Tati autohtoni stanovnici Kavkaza, koji su postupno postali jezično iranski, ali kasnije, u procesu formiranja azerbejdžanskog naroda nisu postali Azeri. Zadržali su svoj jezik i dobili ime Tati /Tats. Složenost njihove etničke povijesti ogleda se u činjenici što nemaju jedinstvenu vjeru, već se dijele na muslimane, kršćane i judaiste. Većina ih je kasnije prešla na islam. Prema izjavama azerbejdžanskih etnografa, nacionalna samobitnost i kultura islamskih Tata, svodi se na jezik.  

Poljoprivreda je bila tradicionalno sredstvo za život Tata. Njihovo planinsko područje s blagom klimom izvrsno je za poljoprivredu, posebno za uzgoj voća i grožđa. Stoka je manje važna. Obrt je dobro razvijen. Nešto drugačiji trend razvio se među Tatima na Apsheronskom poluotoku, nedaleko Bakua, odakle je i moj „aleluja“- posinak – Ibrahim. Već u 19. stoljeću ovdje je postojala poznata naftna industrija u kojoj su, između ostalog, radili mnogi Tati. U socijalističkom Azerbajdžanu život Tata uvelike se promijenio uvođenjem sovjetskog režima i kolektivizacijom. Međutim, to nije značajno promijenilo egzistenciju Tata, jer su poljoprivrednici i dalje živjeli od voća i vina. Međutim, dogodile su se velike promjene u stilovima njihove arhitekture. Tati s Apsheronskog poluotoka, zbog blizine grada Bakua i njegovih industrijskih regija, u kulturnom su pogledu osobito skloni reformama. Gotovo svi  
azerbejdžanski Tati su muslimani. Pretežnu većinu čine šiitski muslimani (šiiti), a oko jedne desetine su sunitski muslimani. Zbog kontinuiranog progona od strane boljševika za vrijeme Sovjetskog Saveza, muslimanski Tati su prakticirali svoju religiju u polutajnom obliku, poznatom kao "paralelni islam".  

Muslimanski Tati pridržavaju se pet osnovnih "stupova" ili odgovornosti u islamu: (1) Musliman mora znati da "nema boga osim Allaha, a Muhammed je njegov poslanik." (2) Pet puta dnevno mora se moliti okrenut Meki. (3) Godišnje mora plaćati obvezne kamate (vrlo slično desetini). (4) Mora postiti tijekom ramazana, devetog mjeseca muslimanske godine. (5) U svom životu mora pokušati barem jednom hodočastiti u Meku.  

 Godine 1921., prema popisu stanovništva, bilo je više od 100 tisuća Tata. 1931. registrirano je 60,5 tisuća Tata, 1989. njihov je broj pao na 10 tisuća, a 1999. samo se 10,9 tisuća ljudi nazvalo Tatima. Treba naglasiti kako su Tati jedan od malih naroda Azerbajdžana i zbog toga i najosjetljiviji na procese asimilacije. To je uočljivo posebno među urbanim muslimanskim Tatima.  

 

Stijeg naroda Tati 
Kultura 

Interakcija Tata s drugim narodima utjecala je na njihovu kulturu, pa se u uočavaju strani sadržaji. Tatski tepisi i rukotvorine izrađeni od tkanine poznati su daleko izvan granica Azerbajdžana. Tati su majstori obrade metala i izrade vrlo lijepih ukrasa. Najveće bogatstvo njihove kulture je nacionalna poezija. Njihovi rubai – katreni su postali popularni na Bliskom i Srednjem Istoku. To su lirske pjesme koje sadrže filozofska promišljanja o svemiru.   

Tati nemaju jako razvijenu glazbenu umjetnost, ali su izvrsni pripovjedači. Njihove bajke govore o ljudima, životinjama i magiji. Svaka bajka želi ugoditi duhovitošću i postati poučna za čitatelja. Najpopularniji lik iz bajke je Jyrtdan. To je mali dječak koji se čitatelju čini prilično lijenim i lukavim momkom. Često prevari drugu djecu da ga nose na leđima, ali istodobno je Jyrtdan pametna i hrabra osoba. Ako sretne čudovište, odmah se pretvara u hrabrog heroja, spremnog da zaštiti druge momke. 

Tatska proza neraskidivo je povezana s legendama. U svakoj legendi postoje mnoge povijesne činjenice i događaji koji će zasigurno završiti poučnim završetkom. Neke su legende povezane s religijom. Postoje i mnoge legende koje detaljno opisuju svakod-nevni život. Najpopularnija legenda među Tatima je priča o proroku Sulejmanu. Legende o Djevojačkoj kuli također su vrlo popularne. Njihove pjesme, također, govore o životima ljudi. Dijele se na radne, povijesne, šaljive i lirske. Pjesme često izvodi jedan umjetnik. Tijekom zborskih pjesama glasovi zvuče jednoglasno.  

Tati imaju mudre poslovice. One odražavaju svjetovnu mudrost, a mnoge su poslovice poznate i ruskom narodu. Na primjer: "Ne možete jesti med bez truda." Neke od njih doslovno pozivaju osobu na posao, ističući kako joj Bog neće dati ništa tek tako. Izreke ukazuju na važnost prijateljskih odnosa – prijatelj je možda važniji od daljnjeg rođaka. 

Zagonetke kod Tata nisu ništa manje popularne. U pravilu je odgovor na svaku od njih određena prirodna pojava ili životinja (kukac). 

Tati-judaisti danas se u znanstvenim krugovima nazivaju Planinskim Židovima, a Tati-kršćani smatraju se sastavnim dijelom armenskog etnosa. Nakon deportacije i masakra Armenaca u Azerbajdžanu, kršćanski su se Tati preselili u Armeniju, 

Tati su bili glavno stanovništvo Bakua početkom prošlog stoljeća. Kako je rečeno, prema popisu stanovništva u Azerbajdžanu 1999. godine, samo se 10,9 tisuća ljudi upisalo se kao Tati. Međutim, s druge strane, pročitao sam kako u samo jednom selu Tata – Lahija, živi više od 10 tisuća. Stoga neki misle kako službena statistika stanovništva u Azerbajdžanu ne može odražavati stvarnu sliku naseljavanja Tata u ovoj zemlji, a posebno njihov broj.   

*** 

Dragi čitatelji, 
moj „aleluja“- posinak Ibrahim možda je najzanimljiviji kao ličnost među svim mojim „posincima“. Pripada narodu Tati o kojemu ništa nismo znali, ali i iz države Azerbajdžan, o kojoj znademo najviše zbog ratova je vodi sa susjednom Armenijom. Stoga mi dozvolite navesti nekoliko osnovnih obavijesti o Azerbajdžanu. Tim više što je upravo prošle godine počeo novi krvavi sukob Armenije i Azerbajdžana zbog jurisdikcije nad pokrajinom Gornji Karabah, naseljenom u cijelosti Armencima, ali smještenoj unutar azerske Države. Govoriti o tome je delikatno i unaprijed naglašavam kako nisam stručnjak na ovome području.

Povijest se krvavo poigrala i Azerima i Armencima. Svemu su kumovali Staljin i boljševici. Sovjetske vlasti nisu dozvoljavale nacionalno čiste federalne jedinice. Nacionalne proturječnosti Moskva nije gasila, već ih je poticala. To je činila i carska Rusija i njima se koristila još od Katarine Velike. Sada se nacionalnim razlikama mora dodati i često nepremostiva vjerska razlika. Azeri su muslimani, a Armenci najstariji kršćanski narod s visoko razvijenom kulturom i civilizacijom još od antičkih vremena. 

 

 Karta Azerbajdžana. Ibrahim je rođen u selu nedaleko Bakua  
(piše Suraxany) 

Republika Azerbajdžan/Azǝrbaycan Respublikası), država je u istočnom dijelu Zakavkazja, uz Kaspijsko jezero; Prostire se na 86 600 km². Leži između Gruzije i Rusije na sjeveru, Armenije na zapadu, Irana na jugu, te Kaspijskoga jezera na istoku. U sastavu Azerbajdžana je Nahičevanska Autonomna Republika (azerbajdžanski Naxçıvan; 5.500 km²), enklava okružena Armenijom, i područje Gornji Karabah (azerbajdžanski Dağlıq Qarabağ; 4.400 km²). 

Prirodna obilježja 

Oko polovine teritorija zauzimaju planine, od toga visoke planine (iznad 1500 m) 10%. Veliki Kavkaz (Bazardüzü 4466 m, najviši vrh zemlje) diže se u sjevernom, a Mali Kavkaz (3724 m) s Karabaškim visočjem u jugozapadnom dijelu. Središnji dio zauzima nizina rijekâ Kure i Araksa, a krajnji jugoistočni dio je Tališinsko visočje (2492 m). Obala Kaspijskoga jezera (duga oko 800 km) u sjevernom je dijelu slabo razvedena. Klima je kontinentalna; u nižim područjima vlažna suptropska, a u višima planinska. Glavne su rijeke Kura (906 km u Azerbajdžanu) i Araks (Araz; 1.072 km); najveće je jezero Mingəçevir (Mingechevir – umjetno jezero na rijeci Kuri). Šume prekrivaju 12% teritorija, a pašnjaci 30,5%. 

Stanovništvo 

Prema popisu stanovništva iz 2009. Azerbajdžan ima 8, 922. 447 stanovnik, a prema procjeni iz 2013. god. 9, 336. 500 stanovnika. Od ukupnoga stanovništva 91,6% (2009.) su Azeri, a ostalo Davestanci (Lezgini; 2,0%), Rusi (1,3%), Armenci (1,3%) i drugi. Po vjeri su uglavnom muslimani (96%: šijiti 63%, suniti 33%), te pravoslavci (3,8%; pripadnici Ruske Pravoslavne i Armenske Apostolske Crkve) i židovi (0,2%). Natalitet je visok (19,0‰, 2012.), a mortalitet nizak (6,0‰, 2012); Glavni je grad Baku ima 2, 150. 800 stanovnika (2013.).  

Do raspada SSSR-a u Azerbajdžanu Rusi su činili četvrtinu populacije, dok ih sada gotovo nema. Stimulirani su na repatrijaciju. U Bakuu, koji je bio poluruski grad, danas se mogu naći tek beznačajni ostaci predstavnika brojne ruske zajednice. U ostalim gradovima ima ih oko nule.  

Gospodarstvo 

Nakon stjecanja neovisnosti Azerbajdžan je od sredine 1990-ih gospodarski razvoj utemeljio na bogatim nalazištima nafte i prirodnoga plina, u suradnji s pretežno zapadnim kompanija-ma. Godine 2012. dnevno je proizvedeno 872 000 barela nafte (1,1% svjetske proizvodnje); najviša proizvodnja od 1,023 milijuna barela dnevno bila je 2010. godine. Nafta se uglavnom izvozi, najviše (oko 80%) preko Gruzije i Turske, naftovodom Baku–Tbilisi–Ceyhan (otvoren 2006.). Ostatak se izvozi u Rusiju naftovodom Baku–Novorosijsk (otvoren 1997.), a manji dio drugim naftovodom preko Gruzije, pravcem Baku–Supsa (otvoren 1999.). 

Proizvodnja plina 2012. iznosila je 15,6 milijarda kubnih metara (0,5% svjetske proizvodnje), uglavnom iz ležišta polja Shah Deniz (u kaspijskom podmorju, oko 70 km jugoistočno od Bakua). Od kraja 2006. plin se izvozi preko Gruzije i Turske (plinovodom Baku–Tbilisi–Erzurum). 

Novac 

Novčana je jedinica manat (m.; AZN); 1 manat = 100 gopika. 

Povijest 

Teritorij Azerbajdžana od VIII. st. pr. Kr. naseljavala su plemena Medijaca. Poslije je postao dio Perzijskoga Carstva. Sredinom VII. st. osvojili su ga Arapi, koji su uveli islamsku kulturu, a u XI. st. Seldžuci. Godine 1231. napali su ga Mongoli, a potkraj XIV. st. Timur Lenk. Od XV. do XVIII. st. u Azerbajdžanu su se prožimali osmanski i perzijski utjecaji. U XVII. st. ponovno je pod vlašću Perzije. Nakon perzijsko-ruskog rata 1804.–1813. mirovnim ugovorima iz 1813. i 1828. dio teritorija predan je Rusiji. Granica koja je tada nastala održala se do danas. Većina povijesnog Azerbajdžana dio je Irana. 

Godine 1870. ukinuto je kmetstvo; potkraj XIX. st. razvija se naftna industrija.  

Kao dio Rusije do 1917. godine, Azeri nisu imali nikakvu autonomiju. Činili su provincije Baku i Elizavetpol. 

Baku je početkom dvadesetog stoljeća bio velik i bogat južnoruski kolonijalni grad, s bezuvjetnom dominacijom ruskog jezika. Glavno bogatstvo Azerbajdžana je nafta, po tome je poznato od davnina. Zahvaljujući nafti, Baku se počeo aktivno razvijati krajem 19. stoljeća i postao jedan od prvih ruskih gradova. 

Nakon Listopadske revolucije (1917.) u Azerbajdžanu dolazi do nacionalno-oslobodilačkog pokreta, ali i snažnoj boljševičkoj agitaciji među radnicima na naftnim bušotinama. Tako je 28. svibnja 1918. u Tbilisiju je proglašena Azerbajdžanska Demokratska Republika, s vlastitim Predsjednikom, Parlamentom i Vladom. Za to je zaslužna azerska domoljubna stranka, tzv. musavatisti, odnosno pripadnici Azerbajdžanske Muslimanske Demokratske Partije Musavat (Jednakost). Proglašeni teritorij Azerbajdžanske Demokratske Republike bio je velik. Obuhvatio je ne samo Gorski-Karabah i Nahičevan, već i značajan dio današnje Armenije. Ali čitav ovaj teritorij zapravo nije bio pod kontrolom središnje vlasti, već državno-pravni provizorij. Ubrzo je prijestolnica nove Države premještena u Ganju, a zatim u Baku. Za svoje vrijeme bila je ovo prilično napredna država. Postojala je gotovo dvije godine i imala je puni suverenitet. Azerbejdžanska Demokratska Republika izdala je vlastitu valutu – azerbejdžansku rublju. Na žalost, u svibnju 1920. porazila ju je Crvena armija, a Azerbajdžan je nasilno proglašen Sovjetskom Socijalističkom Republikom. Tijekom 1920. boljševici potiču armensko-azerbejdžanski međuetnički sukob, popraćen masovnim pokoljem armenske populacije. Bila je riječ o etničkom čišćenju toliko temeljitom i okrutnom da nakon toga na nekim teritorijima Azerbajdžana gotovo više nije bilo ni jednog Armenca. Nakon što su Turske vlasti izvršile genocid nad armenskom manjinom u Turskoj, ovo je bio novi prilog istrebljenju ove stare kršćanske nacije koja je imala nesreću živjeti velikim brojem rasuta unutar muslimanskih naroda. No, ubrzo su komunističke vlasti u Moskvi uspjele ugasiti međunacionalno neprijateljstvo, ali posljedice etničkog čišćenja nisu se mogle više ispraviti. Umjesto znanstvenog i povijesnog rješavanja  nacionalne samobitnosti boljševici stvaraju 1922. umjetnu i nametnutu "nadnacionalnu" Zakavkasku Socijalističku Federativna Sovjetska Republika (TSFSR) s Tbilisijem kao glavnim gradom. Gruzija, Armenija i Azerbajdžan bili su ugurani u tu tvorevinu. Konačno su uvidjeli kako je to promašen potez i 1936. ZSFSR je podijeljen u tri nacionalne Republike. Njezinim raspadom Azerbajdžan je postao konstitutivna Republika SSSR-a. To mu je omogućilo proglašavanje nezavisnosti 1991. godine.  Armensko-azerbejdžanska napetost tada će buknuti svom strahotom. 

Nakon raspada Sovjetskoga Saveza, Azerbajdžan je 30. VIII. 1991. proglasio neovisnost. Od 1989. s Armenijom je bio u sukobu oko Gorskoga Karabaha (enklave u Azerbajdžanu većinski naseljene Armencima), koji je prerastao u rat.  

 

Karta Azerbajdžana s označenom pokrajinom Gornji Karabah (obojen zeleno), nastanjenom Armencima koji nisu željeli doći pod vlast Azera, imajući gorko iskustvo s ranije provedenim etničkim čišćenjem, te su proglasili svoju neovisnu državu „Republiku Gorski Karabah“, tijesno povezanu s Armenijom. Država Armenija tu secesiju priznaje i time ugrožava međunarodno priznati teritorijalni integritet i državni suverenitet Azerbajdžana. Azeri to odbijaju i krvavi istrebljujući rat između dviju država bio je neizbježan. Dogodili su se brutalni masakri azerbejdžanskog civilnog stanovništva u Khojalyu i armenskog civilnog stanovništva u Shushi. Nove neovisne države Armenija i Azerbajdžan dobile su pristup naoružanju Sovjetske armije. U ratu su se masovno počeli koristiti tenkovi, teška artiljerija, pa čak i zrakoplovstvo. Gotovo svi Azerbajdžanci su protjerani iz Armenije, a gotovo svi Armenci protjerani iz Azerbajdžana. Na teritoriju Azerbajdžana uništene su gotovo sve građevine i svi kulturni spomenici na bilo koji način povezani s Armencima i njihovom religijom: groblja s kačkarama (drevni nadgrobni spomenici), kuće-muzeji istaknutih Armenaca rođenih u Azerbajdžanu. Armenci na svom teritoriju, međutim, učinili su isto. Intenzitet mržnje i razina neljudskih zločina bili su visoki s obje strane. Ipak Azeri su prednjačili. Samo u Bakuu bilo je barem dvostruko više Armenaca nego u Gornjem-Karabahu. Svi su etnički očišćeni. Selo Chardakhli, smješteno izvan Karabaha, potpuno je uništeno, a u njemu su rođeni poznati Armenci, maršali Sovjetskog Saveza, Baghramyan i Babajanyan. 

Mržnja prema Armencima u Azerbajdžanu totalna je i univerzalna. Svim nositeljima armenskog prezimena, imena ili patronima zabranjen je ulazak u Azerbajdžan. Neće im biti dopušteni ni tranzitni letovi kroz zračnu luku Baku (na primjer, Moskva – Baku – Dubai). Oni koji nisu etnički Armenci, ali imaju, na primjer, armensko prezime, također neće biti propušteni. Ako prezime završava na "-yan", ali nije armensko, već, na primjer, moldavsko, tada je za unos potreban dokument koji označava nacionalnost. 

Početkom 1992. Azerbajdžan je primljen u UN, a od 1993. KESS posreduje u pokušajima okončanja rata. Istodobno je Azerbajdžan obilježavala unutarnja nestabilnost: do 1995. izvršena su tri državna udara i dva neuspjela pokušaja, kao i smjene predsjednika (Ajaz Mutalibov, Abulfaz Elčibaj) dok 1994. nije uspostavljen režim Hejdara Alijeva. On je Azerbajdžan otvorio zapadnim, uglavnom američkim naftnim kompanijama (sporazumi 1994. i 1997) radi iskorištavanja bogatih kaspijskih naftnih ležišta i izgradnje novih regionalnih naftovoda, čime bi se smanjila ovisnost o Rusiji i dobila politička potpora SAD-a. Od 1992. Azerbajdžan je bio u sporu s Iranom zbog svojatanja tzv. »Južnog Azerbajdžana« na sjeveru Irana, u kojem živi dvostruko više Azera nego u matičnoj državi. Odnosi su poboljšani 1996. sporazumom o opskrbljivanju teritorijalno odvojene Nahičevanske oblasti Azerbajdžana iranskim plinom. S Gruzijom, koja mu je važna radi nove mreže naftovoda, Azerbajdžan je početkom 1997. potpisao protokol o određivanju granica. Postoji i zahtjev manjinskih Lezgina (oko 200 000) za ujedinjenjem sa sunarodnjacima u Dagestanu (Rusija) radi stvaranja neovisnog Lezgistana. Rusija je nastavila koristiti prijašnju sovjetsku radarsku postaju Gabala, strateški važnu u proturaketnoj zaštiti. Potkraj 2012. novi sporazum nije postignut pa se rusko osoblje povlači. H. Alijev je zbog bolesti odstupio s vlasti 2003., a potom je za predsjednika izabran njegov sin Ilham (reizabran je 2008.); predvodi politički vodeću Novu azerbajdžansku stranku (osnovanu potkraj 1992.). Povremeni oporbeni prosvjedi suzbijeni su političkim progonima. Pogoršani su ostali odnosi s Armenijom (sredinom 2012. došlo je do oružanih incidenata na granici). U listopadu 2013. Ilham Alijev ponovno je izabran za predsjednika uz oporbene prosvjede. Sukobi s armenskim snagama oko Gorskog-Karabaha trajali su nekoliko dana u travnju 2016. (vraćena su manja područja uz bojišnicu), a veću i uspješnu ofenzivu Azerbajdžan je pokrenuo potkraj rujna 2020. (uz efektivnu potporu Turske). Posredovanjem Rusije borbe su sporazumno okončane 10. studenoga, 2020. (poginulo je oko 2.800 azerbajdžanskih vojnika i oko 100 civila, a približan je broj poginulih i na armenskoj strani). Armenske snage pristale su na povlačenje iz većine područja, osvojenoga (1991.–1994.) oko Gorskog-Karabaha, te su do početka prosinca 2020. Azerbajdžanu vraćeni okruzi Ağdam (Agdam), Kəlbəcər (Kalbadžar) i Laçin (Lačin). Dogovorena je i mirovna operacija Rusije s raspoređivanjem oko 2.000 ruskih vojnika (na rok od pet godina). Pitanje statusa Gornjeg-Karabaha ostavljeno je za buduće međudržavne pregovore; Azerbajdžan je pristao na njegovo prometno povezivanje s Armenijom preko Lačinskoga koridora, pod nadzorom ruskih mirovnih snaga (Armenija se obvezala Azerbajdžanu osigurati prometnice do njegove teritorijalno odvojene Nahičevanske Autonomne Republike). 

Politički sustav 

Prema Ustavu od 12. XII. 1995 (reformiranome na referendumu 2002), Azerbajdžan je unitarna republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države. Na izravnim ga izborima biraju građani za mandat od 5 godina, bez ograničenja broja mandata. Dakle, može i doživotno! On je nositelj izvršne vlasti, imenuje članove Vlade, a suglasnost parlamenta potrebna mu je samo za izbor premijera. Zakonodavna vlast pripada jednodomnoj Nacionalnoj skupštini (Milli Məclis), sa 125 zastupnika biranih na izravnim izborima za mandat od 5 godina. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Sudbenu vlast obavljaju Vrhovni sud (civilni, kazneni, vojni i upravni sporovi) i Gospodarski sud (civilni i upravni sporovi u poduzećima). Administrativno je Azerbajdžan podijeljen na 66 okruga (rayon) i 11 gradova (şəhər). Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 28. svibnja (1918).

*** 

A sada par riječi o rodnome mjestu Ibrahima Nasrullayeva – Amiradžan 

 

Amiradžan, panorama 

 

Zemljopisni položaj sela Amiradžan 

Staro ime sela je Khile. Ime Amiradžan (Emir Khajan) dolazi od imena emira Nizama ad-Dina, Emira Khadja, koji je bio veliki feudalac i posjedovao je selo. Titula "Amir Khodja" bila je počasna na dvoru Shirvanshaha i dodijeljena je osobi koja je stajala na čelu hodočasnika koji su išli u Meku. Ovo ime sela zamijenilo je njegovo drevnije ime Hile, za koje se pretpostavlja da je arapsko. Ime Nizam ad-Dina, Emir Hadž, uklesano je na vratima džamije u Amiradžanu, koju je sagradio u XIV stoljeću. To je dans najvažniji kulturno-povijesni spomenik u mjestu. Selo ima od 1936. status naselja gradskog tipa pod administrativnom podređenošću okruga Surakhani u Bakuu. U davna vremena teritorijom Khile prolazile su karavanske ceste, kojima su lutale brojne zaprege. To je bila vjerojatno najstarija ruta na poluotoku Apsheron. Prolazeći sredinom poluotoka, ovaj put bio je jedini za hodočasnike koji su vodili do svetih mjesta. To su poluotok Pirallahi i hram obožavatelja vatre "Ateshgah" u selu Surakhani, nedaleko od Khilea. Svojedobno je i selo Surakhany bilo dio teritorija Khile. (Vidi na karti.) 

Tijekom poljoprivrednih radova pronađeno je mnogo prastarih kovanica i predmeta. Tijekom iskapanja arheolozi su ovdje pronašli i ostatke ljudi koji su na ovom području živjeli prije oko 5.000 godina. Također, vrijedni nalazi pronađeni su 1932. godine. To su poklopci, kućanski predmeti, lukovi, strijele itd. Međutim, ovi nalazi nisu donijeli podatke o povijesti sela. 

Žitelji Amiradžana bavili su se vrtlarstvom, povrtljarstvom; smokve i grožđe, jabuke, šipak odvozili su u Baku na prodaju. Ovdje se uzgajao i šafran koji je bio poznat po visokoj kvaliteti. Velike ravnice i pašnjaci stvorili su uvjete za razvoj stočarstva. Konjske zaprege bila su nezamjenjivo prijevozno sredstvo za prijevoz robe. Brojna stada ovaca odvožena su u grad svake nedjelje. U selu su bile obitelji koje su se bavile uzgojem ovaca. 

Povijest je sačuvala imena obitelji kao što su Shahbulat, Aligylinch i Atabaly. Bogati i utjecajni ljudi naselja, trgovci Hadži Hajibaba i Hadži Babir, posjedovali su kamp prikolice za deve. Trgovci koji su putovali u druge zemlje unajmili su ove karavane kao pouzdano prijevozno sredstvo do Južnog Azerbajdžana, Tbilisija, Derbenta i zemalja Bliskog Istoka. Karavane su se sastojale od 100-150 deva. 

Kako je stanovništvo raslo, a teritorij sela se povećavao, pojavila se potreba za novim džamijama. Stoga su u selu izgrađene nove džamije i oko njih su se naseljavali vjernici. Prema starim stanovnicima, ovdje je nekada bilo 9 džamija, više od 50 kupališta i više od 200 bunara. Ali, glavno bogatstvo Khila bilo je bijelo ulje. Prema europskom putniku Kempferu, 1683. godine 32 su radnika i gotovo cijelo stanovništvo susjednog sela radili na naftnim poljima u Surakhaniju, dobivajući 7-8 abasa za svoj rad. (Sara Ashurbeyli, "Esej o povijesti srednjovjekovnog Bakua"). Ulje se prevozilo u krznu.  

Zanimljivo je da su od srednjovjekovnog razdoblja do prve polovice 19. stoljeća u selu postojali mlinovi koji su koristili vučnu snagu životinja. Ti su mlinovi bili građeni od masivnih kamenih ploča, promjera 2 metra, a debljina im je bila 30-35 centimetara. U drugoj polovici 19. stoljeća u selu je počeo raditi mlin na parni pogon. Bio je to poznati "Khalaf-kishi Mill". 

Prisutnost prirodnog vapnenca u kamenolomima omogućila je stanovništvu da se bavi izgaranjem vapna i njegovom trgovinom. Stanovi u selu bili su mali, pokriveni ravnim krovovima. Kuće su bile široke 3 metra i visoke 7-8 metara. Kuće su djelomično ušle u zemlju. Dio kuće bio je odvojen za kokošinjac i staju. 

Od davnina je tkanje tepiha bilo dobro razvijeno u Khili. Tepisi "Hilya", "Hilaputa" "Hile Afshan" bili su vrlo cijenjeni. Tepisi su se tkali u kućama, gdje su neke sobe majstora preuređene u kućne radionice-karkhane. Stručnjaci vjeruju da su amiradžanski tepisi po svojoj strukturi i umjetničkim zaslugama među najboljim kavkaskim tepisima (velika gustoća tkanine, mirna, pomalo prigušena boja). Ovi tepisi čine skupinu Shirvan, a njihov složeni sastav svojstven je grupi tepiha "Baku-Khila" i poznat je kao "Khila-Afshan". (Rječničko značenje riječi "afshan" je "raspršivanje", "šarenilo", a u zemljama Bliskog istoka to je naziv za neovisne ukrasne kompozicije). 

Kao što je spomenuto, selo Khile (Amiradžan) osnovano uz cestu. Razvoj trgovinskih odnosa postavio je temelje za razvoj kožarskog zanata. Ulje se prevozilo u krznu koje su proizvodile kožare. Izrađivali su i kade kako bi crpili ulje iz bunara. Koža se proizvodila za šivanje čariha za majstore čargija. Njihov je zanat bio vrlo tražen. Bazar u blizini ceste Khila, stajališta karavana i arapskih trgovaca, bijelo ulje, šareni tepisi, vuna, koža i drugi proizvodi, odigrali su važnu ulogu u razvoju trgovine i privukli brojne kupce. Ovakav razvoj trgovine utjecao je na stvaranje trgovačkog staleža. 

Početkom dvadesetog stoljeća, zbog razvoja naftne industrije u selu, broj stoke počeo se smanjivati. Dakle, u vezi s izgradnjom naftnih polja na teritoriju sela Surakhany, opseg zasijanih površina smanjio se. Većina stanovništva počela je raditi na naftnim poljima. 1873. godine iskopana je prva "mehanička" naftna bušotina. Zahvaljujući ovoj metodi, broj takvih bušotina počeo je rasti, do 1878. već je bilo 55 takvih bunara. 

(Na osnovu materijala iz knjige Bagira Babajeva "Amirajan" (1986). Iz arhive novina ECHO), e-izdanje. 

     

          

Vrlo lijepa džamija „Murtuza Mukhtarov“ iz 1908. (dvostruka džamija) u Amiradžanu  

Džamiju Goshaminarali sagradio je 1908. godine bakuški milijunaš Murtuza Mukhtarov. Stoga se ova bogomolja u narodu naziva "Džamija Murtuza Muhtarov". Površina molitvene dvorane iznosi 196 četvornih metara, a površina bogomolje za žene 84 kvadrata. Kupola čiji se donji dio sastoji od okruglih prozora, iznutra se oslanja na visoke lučne stupove. Visina molitvene dvorane od poda do kupole iznosi 19 metara. Tu su ulazna vrata visoka šest metara. Za razliku od ostalih džamija u selima poluotoka Apsherona, ova džamija ima dva minareta. Visina svakog od njih je 47 metara. Krug iznad oltara džamije znak je postojanja Boga, 4 glavna luka su glavni proroci, 4 tanka stupca su svete knjige, a tanke crte ispod njih 12 imama šiitske vjere.   

Murtuza Mukhtarov sagradio je 1908. dvije džamije: jednu u rodnom selu Amiradžan, a drugu u gradu Vladikavkaz. Arhitekt džamije Amiradžan je Ziverbey Ahmadbeyov, a arhitekta džamije Vladikavkaz bio je Joseph Plosko. Povjesničar umjetnosti Titus Burkhardt, koji proučava džamijsku arhitekturu, piše da se u tradicionalnoj istočnoj arhitekturi ne boje težine kamena, već ga vješto pretvaraju u kreativni element kompozicije, dok je u Europi snažna tendencija da kamen učini nevidljivim. Ova se razlika može uočiti u radovima dviju džamija izgrađenih u isto vrijeme i dviju velikih arhitekata koji su živjeli u isto vrijeme. Obje su džamije prekrasna umjetnička djela. Ali one predstavljaju dva različita stila i dva različita svjetonazora. Kaže se kako je tih godina Murtuza Mukhtarov često dolazio u ovu džamiju i molio se. Čak je po posebnoj naredbi pripremio Časni Kur’an u Istanbulu i poklonio ga džamiji. Murtuza Mukhtarov umro je boreći se protiv boljševičkih vojnika koji su 1920. godine provalili u njegovu kuću u Bakuu. Pokopan je u dvorištu džamije Goshaminarali koju je sagradio. 

Preko puta je još jedna atrakcija Amiradžana - kuća velikog azerbejdžanskog znanstvenika i prosvjetitelja, književnika Abbasa gulu-age Bakikhanova (1794. - 1847. ). Bakikhanov je  živio u ovoj kući, ali kuća u kojoj je rođen, nažalost, nije preživjela. Bakihanov je poznat i pod književnim pseudonimom Qudsi („čist“, „plemenit“) – azerbejdžanski znanstvenik-pedagog, pjesnik i književnik, lingvist, koji je pisao na azerbejdžanskom, perzijskom i arapskom jeziku, govorio ruski. Utemeljitelj je azerbejdžanske znanstvene historiografije i arheologije. Pukovnik, nositelj nekoliko ordena Ruskog Carstva, Abbas gulu-aga Bakikhanov umro je 31. svibnja 1847. godine tijekom epidemije kolere u arapskoj pustinji. Ime Bakikhanov nosi Institut za povijest Nacionalne akademije znanosti Azerbajdžana. U rodnom selu,  Amiradžanu, postavljena je njegova bista. 

Kuća Murtuze Mukhtarova je div-zgrada. Visoko iznad balkona, ispod samog krova, nalazi se tekst pisan arapskim pismom, a pored njega je simbol sovjetske snage – čekić i srp. Dvije ere na jednoj zgradi! Mukhtarov je pokopan u dvorištu džamije, koju je sagradio u Amiradžanu. Po njemu su nazvane jedna od ulica Bakua i željeznička stanica u blizini sela Sabunchi. Godine 1910. Mukhtarov mauzolej u Mardakanu sagradio je zemljak – Akhundov Turab (1817.-1910.), poznati teolog, esejist i pedagog. Abu Turab je govorio arapski, perzijski, turski i ruski jezik. Bio je toliko cijenjena osoba da je Zeynal-Abdin Tagiyev oporučno zamolio da se pokopa pred njegove noge. 

U Amiradžanu je grob Amirajan Sattar Bahlul oglu Bahlulzadeha (1909.-1974.). zaslužnog umjetnika, „narodnog umjetnika“, laureata Državne nagrade Azerbajdžanske SSR, poznatog po velikim lirskim krajolicima koji slave prirodu Azerbajdžana. U umjetnikovom opusu poznato je oko 600 slikovitih panoa različitih veličina i oko 300 grafičkih uzoraka. Njegovim slikama divili su se na izložbama u Kairu i Damasku, Parizu i Montrealu, Havani, Beču i Berlinu, Rigi, Kijevu i Tbilisiju, Minsku, Moskvi i New Yorku, Londonu, Istanbulu i Bonnu.  U Amiradžanu, u kojem je umjetnik rođen i proveo veći dio svog života, otvorena je Kuća-muzej u kojoj su izloženi osobni predmeti i kopije umjetnikovih slika. Nad grobom Bahlulzadea u Amiradžanu podignut je spomenik. 

(Na temelju materijala iz knjige Bagir Babaev: " Amiradžan " (1986). e- izdanje. 

Na kraju:

Na kraju, moj „aleluja“- posinak, Ibrahim Ismayil oglu Nasrullayev, vjerojatno će ostvariti svoje snove i postati europska pjevačka veličina. Pored darovitosti koji mu je dao Bog, tu je i mudra majka koja je znalački, promišljeno i nadahnuto znala kako od djeteta stvoriti čovjeka, a azerbajdžansku pjevačku zvjezdicu dovesti do švedskog pjevačkog Olimpa. Međutim, ne smije se zanemariti izazove hedonističkog društva, kakvo je švedsko. A Ibrahim je tek postao punoljetan, popularan i naočit. 

Mladi pjevač Ibrahim ponukao me na pisanje eseja o njemu kao primjeru inkulturacije muslimanskih useljenika u zapadnu Europu. Eseju sam dao naslov: PROBLEM INKULTURACIJE MUSLIMANSKIH EGZILANATA – PIMJER MLADOGA GLAZBENIKA IBRAHIMA NASRULLAYEVA IZ ŠVEDSKE.  

Na neki sam se način ponovno povezao s Leonardom Cohenom i njegovim proročanstvom o „lomu drevnoga zapadnog kôda“. O tome je Matija Štahan objavio izvanredan članak 7. prosinca, 2020. ma portalu Bitno.net.