U svojoj je digitalnoj magazi Kemal Mujičić zatefterio 2400 ‘prijatelja’. Točan broj ne možemo znati, ali znamo da je Kemal bio sklon prihvaćanju sviju i svakoga – sve do onoga trena kad pokoji od njih iskaže elementarno neznanje ili pak nepoštovanje drugog i drugačijeg mišljenja. Pritom, mišljenje je Kemal uvijek imao i jasno ga obrazlagao, uz poneku psovku kad je trebalo, ali svoj je stav branio svim srcem. I katkad znao pogriješiti, ali to je odmah i priznavao, „da prijatelju, zajeb’o sam“, znao je napisati.

„Živ sam“, uzviknuo je na takozvanoj društvenoj mreži, u ponedjeljak 21. veljače točno mjesec dana otkad se nije oglasio, a dan kasnije napisao je: „Život je pravo i na razumijevanje.“

Naravno, mnogi smo se već bili zabrinuli, a gdje nećeš, jer Keme na mreži nejma već mjesec dana, gluho bilo da mu se nešto nije dogodilo?

Kasnije, nismo saznali puno, oglasio se s onim ‘živ sam’, pa o danu preseljenja Kemala Mujičića ne znamo. On je tako i htio i već se o tome izjasnio – dakle, naprosto živ sam! A vi kako hoćete.

Na rečenoj društvenoj mreži znamo samo to da je Kemal iz Bosanske Dubice.

Tako je u nekom danu od kraja veljače pa do prvog behara u vječnost preselio Kemal Mujičić. Gdje je, što je, znade li se dan komemoracije, kad je preselio na Ahiret, ima li koga da to zna?

Na kraju s proljeća, komemoracije nije bilo, a svoje je zemaljsko bivanje Kemo zaključio donorskom karticom, poput legendarne novinarke Jasne Babić, tako da ni dženaze nije bilo.

 

Prva večer „Pjevati u Zagrebu“ posvećena Kemalu Mujičiću

„Dogodilo se tako da je prva večer projekta „Pjevati u Zagrebu“, što je pokrenula BNZ za Zagreb i Zagrebačku županiju, posvećena Kemalu Mujičiću. Program je zamišljen kao oživljavanje sjećanja na veliki broj umjetnika, književnika, koji su stvarali ili još uvijek stvaraju u gradu Zagrebu“, rekao je Adis Keranović, predsjednik BNZ Zagreba i Zagrebačke županije istaknuvši suradnju s Vijećem bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba.

„Ovime želimo naglasiti kako je znatan broj Bošnjaka stvarao i danas stvara u gradu Zagrebu doprinoseći ukupnom kulturnom i društvenom životu grada. Kemal Mujičić čovjek je koji nikoga nije ostavljao ravnodušnim, a ova je večer prilika da se prisjetimo njegova djela i stvaralačkog života“, rekao je Armin Hodžić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba.

Tako se, negdje oko prvoga dana proljeća ove godine, u prostoru BNZ u zagrebačkoj Ilici, sastalo niz prijatelja, kako je autor projekta „Pjevati u Zagrebu“ Sead Alić rekao: „Večeras smo tu i večeras je ovdje s nama, u sjećanju našemu, Kemal Mujičić. Govorit ćemo o njemu, govorit će njegovi prijatelji i oni koji to požele, oni koji su ga poznavali.“

 

Zekat je znanje da ga širiš

Dugogodišnji Kemin prijatelj Avdo Imširović govorio je o zajedničkim putovanjima naglasivši „ako želite upoznati čovjeka onda putujte s njim, a Kemo je bio hodajuća enciklopedija, svladao je tehniku brzog čitanja i čitao sve do čega je stigao, od islama do kineske filozofije“.

„Nekako se čini, u ovim godinama to volim reći, imam dvije mahale. Eno, Kemo je nedavno preselio na onu stranu rijeke, a ja sam u mahali s ove strane, tu su mi kćeri, sin, unučad, još nešto rođaka i prijatelja, a na drugu već su prešli djedovi, nene, roditelji, moja Emina i mnogi prijatelji i rođaci – i nekad ne znam koja mi je od tih mahala važnija, jer nekako volim misliti da oni mene tamo čekaju“, rekao je Avdo.

Kemin zemljak iz Bosanske Dubice Sulejman Tabaković istaknuo je da je Kemo osebujna ličnost i teško je takvu nadomjestiti jer on je naprosto dobra duša.

„Kada sam pisao knjigu iz pravne tematike, stalno me je opominjao, misli za koga pišeš, nemoj pisati pravnicima, piši meni i zato sam je posvetio njemu kao zahvalu. On je mnogo toga pokretao, od poslova u vojsci, pisanja domovinskih načela do izdavaštva i poezije, urednik toliko knjiga, autor i scenarist mnogih televizijskih emisija. U isto vrijeme bio je i lagan i težak, zalagao se za svoje stavove“, rekao je Tabaković.

Rijetko je Kemal govorio svoje pjesme, a kako je rekao Enes Kišević, divno je pisao i istaknuo njegov „Samotni sonet“ (‘sad huk se sove čuje, tek se jeka blaga javlja, čuješ li je, čuješ li je’) te je izgovorio njegove stihove „Vodenica na Uni“ i „Samo pjesma i ništa više“.

„Poznavali smo se pedesetak godina, pratio je sve naše izvedbe na Dubrovačkim ljetnim igrama gdje sam nastupao trideset godina, bio je na svakoj predstavi. Pamtim ga kao onoga koji je manje govorio nego što je znao, a znao je puno. Istovremeno bio je jednostavan i skroman. Najslađe sam se smijao s Kemom, a trebate do smijeha narasti u sebi da bi se smijali“, rekao je Enes Kišević.

 

Vječiti dječak s Une

Toplinu, znanje i sve ono što je Kemo nosio, teško je do kraja spoznati, ali on je naš i s nama je, rekla je Mirna Čadež Maljenović i naglasila da je Kemo sanjao ljepotu, znanje, a ponajviše sanjao je Bosnu. Izgovorila je dvije Kemalove pjesme „Venera i Pluton“ i „Bosna iz sna“.

„S Kemom se moglo razgovarati o svemu, čitao je mnogo, pisao i poklanjao knjige, u Bosanskoj Dubici svi smo ga znali kao Kemo Pibin, a i danas ga stariji znaju po tome spomenuti“, rekao je njegov sugrađanin Darko Milić dodavši „on će za mene uvijek biti onaj vječiti dječak s Une“.

„Imao sam sreću družiti se s čovjekom koji ne može stati u naša određenja riječima i svako je ono većim dijelom promašeno, pa čak i kad pogodimo nešto, zapravo smo promašili sve ostalo. Naravno da je najljepše bilo i do izražaja dolazi onda kada je sam govorio, znao je iznenaditi svojeg sugovornika, u dramaturgiji i u izrazu lica i svemu što je imao reći“, rekao je Sead Alić na kraju večeri i dodao:

„Njega je jednostavno nemoguće upristojiti, staviti ga da se drži etikecije, i tu bih rekao ono što mislim da je ovo jako važno. Kemal Mujičić važno je reći, bio je pokušaj apsolutne slobode, ili pokušaj istraživanja slobode, spajanja te ljepote u koju je toliko vjerovao i koju je pronašao u ženskom tijelu, ali ljubio je, što bi stari Grci rekli ‘prvo voliš jednu, pa mnogo žena, a onda voliš ideju žene’. Kemo je ljubio ideju žene, on se uzdigao do te razine i šalio se na svoj račun pod stare dane. Kemo je pod stare dane više prešao u meditativni oblik seksa, ima u tome nečega erotskoga, on je zavodnik, zavodio je i muškarce i žene.“

Riječ je o čovjeku istraživaču, čovjeku ljubavi, čovjeku kao pokušaju slobode, čovjeku koji je prelazio granice koje su nametali moral, kruta pravila i dužnosti u ponašanju.

Foto: Ognjen Karabegović, Nikola Šolić