Ove je godine navršeno stotinu godina djelovanja P.E.N.-a, međunarodne svjetske organizacije književnika koja se zalaže za slobodu pisane riječi te prava pisaca i publicista ugroženih represivnim politikama. Tada elitistička skupina londonskih pisaca 5. listopada 1921. osnovala je klub koji je postao najdugovječnija međunarodna organizacija za ljudska prava.

Osnovna su načela organizacije bila štititi progonjene pisce, promicati solidarnost i propagirati opća humanistička načela, slobodu izražavanja, mir i prijateljstvo.

Udruga je osnovana u Londonu gdje se i danas nalazi središnjica, a na inicijativu novelistice Catherine Amy Dawson Scott. Prvi predsjednik PEN-a bio je engleski književnik John Galsworthy.

P.E.N. International, A World Association of Writers što je puno ime organizacije okuplja pisce iz 104 zemlje svijeta, kroz 145 centara. Kratica P.E.N. izvorno je značila pjesnici (poets), esejisti (essayists) i novelisti (novelists), a danas se povezuje sa značenjem da je to organizacija „ljudi od pera“, što dolazi od engleske riječi pen, pero.

P.E.N. djeluje preko centara i međunarodnih odbora: Pisci u zatvoru (Writers in Prison Committee); Pisci za mir (Writers for Peace Committe); Ženski odbor (Women’s Committee); Pisci u egzilu (Writters in Exile Commitee); Odbor za prevođenje
i lingvistička prava (Translation and Linguistic Rights Committee).

Na ovim su prostorima P.E.N. Centri u Hrvatskoj i Srbiji osnovani prije 2. svjetskog rata, u Beogradu 1926. godine te u Zagrebu 1927. godine. Prvi predsjednik hrvatskog P.E.N.-a bio je Milivoj Dežman, liječnik i humanist, zatim Vladimir Trščec Baranjski, pa Dragutin Domjanić. Neki od istaknutijih članova bili su: Ivana Brlić Mažuranić, Vladimir Nazor, Ksaver Šandor Gjalski, Ivan Mažuranić, Pecija Petrović, Branimir Livadić, Vladimir Dvorniković, Tito Strozzi, Josip Kulundžić, Stanko Tomašić, Ivan Nevistić, Ahmed Muradbegović, Slavko Batušić, Slobodan Galogafa.

Međunarodni kongres P.E.N.-a u Dubrovniku, održan 1933. godine, ostao je zabilježen u povijesti jer je snažno osudio nadirući nacizam i apelirao protiv rasnih i vjerskih progona, zatvaranja pisaca i spaljivanja knjiga. U to vrijeme djelovanje P.E.N.-a se proširilo po cijelom svijetu. Osnovani su centri u Tel Avivu, Buenos Airesu, Pekingu, New Yorku, Kairu, Tokiju, Varšavi i mnogim drugim gradovima. Godine 1931. prvi put je poslan apel vlastima da poštuju prava autora, jer počela su prva zatvaranja i progoni iz vjerskih ili političkih razloga. Kad su nacisti došli na vlast i kad su počeli žestoki progoni pisaca, spaljivanja knjiga i cenzura, P.E.N. je Canby rezolucijom (1933.) oštro osudio “progon zasnovan na rasnim predrasudama”, a Raymond rezolucija (1934.) zahtijevala je pravo na slobodu izražavanja za sve autorice i autore u egzilu.

Na kongresu u Dubrovniku 1933. godine o prilikama u nacističkoj Njemačkoj govorio je židovski pisac, Ernst Toller, već tada u egzilu.

„Milijunima ljudi u Njemačkoj nije dozvoljeno da govore i pišu slobodno”, rekao je tom prilikom. “Ne dajmo se zavarati, političari nas tek toleriraju, i progone kada im postanemo neugodni. A glas istine nikada nije bio ugodan”.

Tollerov glas istine, riječi koje je tad izrekao („Glas istine nikada nije bio ugodan“) aktualne su i danas. U brojnim zemljama svijeta stalno se dešava da vlast ograničava slobodu izražavanja, pisci i autori bivaju proganjani, zatvarani, ugrožavani, a nerijetko i ubijani.

“Sloboda riječi nije nešto za što se borite jednom da biste je osvojili zauvijek”, citat je njemačke književnice Juli Zeh u publikaciji objavljenoj u Njemačkoj na stotu godišnjicu postojanja P.E.N.-a.

“To je vječna borba za temeljne vrijednosti ljudskog zajedništva. Koja bi to zadaća za nas pisce mogla biti časnija?”, napisala je Juli Zeh.

Hrvatski P.E.N. ukinut je 1941. godine, a djelatnost mu je obnovljena 1962., kada mu je predsjednik postao Miroslav Feldman, pa su slijedili Marijan Matković, Antun Šoljan, Saša Vareš, Josip Tabak i Predrag Matvejević.

Predrag Matvejević uspijevao je privući pažnju međunarodne javnosti i pomoći zatvaranim piscima i njihovim obiteljima. Upravo je on 80-ih godina 20. stoljeća pokrenuo značajnu djelatnost zastupanja utamničenih ili progonjenih književnika i intelektualaca od strane režima zbog delikta mišljenja,
među kojima se u dva navrata ističe zatvarani hrvatski pjesnik i esejist Vlado Gotovac.

Nakon Drugog svjetskog rata, P.E.N. je 1948. godine usvojio povelju s ciljevima poput onih navedenih u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima.

“Književnost ne poznaje nacionalne granice”, kaže se u tom dokumentu, “i mora ostati zajednička vrijednost za sve ljude i u vremenima unutarpolitičkih ili međunarodnih potresa”. Zaštita umjetnosti i slobode izražavanja do danas su ostali najvažniji zahtjevi ove povelje.

P.E.N. Centar BiH osnovan je 31. listopada/oktobra 1992. godine. Prvi predsjednik bio je Tvrtko Kulenović, potpredsjednici Zdenko Lešić i Marko Vešović. Članovi Upravnog odbora bili su Ivan Lovrenović, Hanifa Kapidžić-Osmanagić, Veselko Koroman i Admiral Mahić, a sekretar Ferida Duraković. Osnivačkoj skupštini prisustvovali su još: Zlatko Topčić, Dževad Karahasan, Nikola Kovač, Vladimir Premec, Nedžad Ibrišimović, Juraj Martinović, Stevan Tontić, Mirko Marjanović, Selim Arnaut, Enes Duraković, Sead Fetahagić, Muhamed Filipović, Predrag Finci, Alija Isaković, Željko Ivanković, Miljenko Jergović, Ivan Kordić, Ilija Ladin, Velimir Milošević, Muhamed Nezirović, Nenad Radanović, Zvonimir Radeljković, Bajram Redžepagić, Muhsin Rizvić, Izet Sarajlić, Abdulah Sidran, Ranko Sladojević i Mario Suško. Službeno je potvrđen 1993. godine na kongresu u Španjolskoj kome bosanskohercegovački delegati nisu mogli prisustvovati jer nisu mogli izići iz Sarajeva koje je bilo pod opsadom. Za to vrijeme, međunarodne kontakte P.E.N. Centra BIH privremeno je zastupao P.E.N. Centar Slovenije.

P.E.N. Centar u Bosni i Hercegovini dobrovoljna je nestranačka, nevladina i neprofitna udruga intelektualaca u koje se udružuju i učlanjuju pisci, urednici, prevoditelji, esejisti, dramski pisci, scenaristi, povjesničari, kritičari, izdavači, novinari i drugi intelektualci Bosne i Hercegovine. Društvo je član međunarodnog udruženja P.E.N. International, a sjedište Centra je u Sarajevu, u Vrazovoj 1.

U okviru P.E.N. Centra BiH od 1998. godine djeluje časopis „Novi izraz“ koji predstavlja književnu produkciju u BiH i regiji i koji je još u Jugoslaviji imao značajnu ulogu kao poveznica sa svjetskim tokovima u znanosti, umjetnosti i kulturi. Osim toga P.E.N. Centar BiH objedinjava žensku čitaonicu koja se bavi afirmacijom autorica na bosanskohercegovačkoj književnoj sceni, esejistiku, dramu, pjesništvo, prozu, publicistiku.

Prvi P.E.N. Centar osnovala je, u Londonu 1921. godine, književnica Catherine Amy Dawson Scott, a John Galsworthy bio je prvi predsjednik. Među prvim članovima bili su Joseph Conrad, Elizabeth Craig, George Bernard Shaw i H.G. Wells. P.E.N. je kratica za međunarodno udruženje književnika: pjesnika, esejista i pisaca. Puni naziv glasi Poets Essayists and Novelists. Udruga se sastoji od pojedinih jedinica (PEN centara) koji djeluju u okviru pojedinih zemalja i komuniciraju izravno ili preko svoje centrale u Londonu. Članovi iz 15 nacionalnih klubova osnivaju u Berlinu 1926. godine, krovnu organizaciju International PEN, koja je poslije ovoga imala sjedište u Londonu. Do 2005. godine osnovano je 135 centara u više od 100 država. Neki od poznatih predsjednika međunarodnog P.E.N.-a bili su Alberto Moravia, Heinrich Böll, Arthur Miller, Pierre Emmanuel, Mario Vargas Llosa i György Konrád.