Dvadeset peti studeni/novembar obilježava se kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine (BiH), u znak sjećanja na Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNOBiH) održanog u Mrkonjić Gradu tih dana 1943. godine, gdje je donesena odluka o obnovi državnosti BiH.
Historijski zaključak sa tog zasjedanja glasi: “BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska, i hrvatska, zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata”.
Taj dan je u Federaciji BiH neradni i svečano se proslavlja, dok se u drugom entitetu kao praznik slavi 21. novembar, dan parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je uspostavljena Republika Srpska.
Također, nacionalni je praznik Dan nezavisnosti koji se obilježava 1. ožujka/marta, a kojim se proslavlja nezavisnost BiH od SFRJ. Građani Socijalističke republike Bosne i Hercegovine glasali su na referendumu (29. februara i 1. marta 1992.) o nezavisnosti BiH na kojem je jedino pitanje bilo: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?
Prvi put je u Bosni i Hercegovini Dan nezavisnosti proslavljen 7. aprila 1995. godine i tada, kao i danas samo u jednom dijelu njezina teritorija. Jednako je, kao što znamo, i s Danom državnosti.
Bosna i Hercegovina složena je država, koja se prema Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini sastoji od dva entiteta, jednom koji prema nekim podacima zauzima 51% teritorija i drugom koji se prostire na 49% teritorija.
Ovi se postoci u nekoj mjeri moraju uzeti s rezervom, jer imamo, u tako složenoj državi, Brčko distrikt koji se prostire na površini od 493 km², ili 1% područja BiH. Ova posebna jedinica u administrativno-pravnom smislu je kondominij oba entiteta, nastao odlukom Međunarodnog arbitražnog suda 8. ožujka/marta 2000. godine.
Moguće je, iako je to samo pretpostavka, da se u Distriktu Brčko proslavljaju i nezavisnost i državnost Bosne i Hercegovine. Možda ona jedino tamo i postoji kao nezavisna državna tvorevina?
Ili je već vrijeme za ukidanje oba ta datuma, čak i onih posebnih entitetskih, kada smo već trideset godina u nekoj vrsti dijagnoze. Kako drugačije misliti ako u jednom dijelu BiH traje proslava i čak neradni dani, a u drugom se taj isti datum i proslava prezire, ismijava i gazi – zajedno s himnom bez teksta, a o zastavama da ne zborimo.
Poznaju li, oni preostali, stanovnici Bosne i Hercegovine, mimo samih datuma, suštinu državnosti i nezavisnosti?
Pitanje seže i malo šire, jer znamo li stvarno u Republici Hrvatskoj ponešto o nezavisnosti i državnosti. Dotiče li se malo prijašnja dijagnoza i ovih krajeva?
Ovdje je 30. svibnja/maja ponovno Dan državnosti, dan konstituiranja prvog demokratskog i višestranačkog Sabora na taj dan 1990. godine, u tada socijalističkoj Hrvatskoj. Kao neradni dan, Dan državnosti proglašen je zakonom koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. godine.
Taj datum je sve do kraja 2019. godine bio Dan Hrvatskog sabora, a Dan državnosti slavio se 25. lipnja kao državni blagdan i neradni dan. No, HDZ-ova većina u Saboru, kod uređivanja novog kalendara blagdana, vratila je Dan državnosti na 30. svibnja, kako je to bilo i 90-ih godina.
Tako je danas u Republici Hrvatskoj Dan neovisnosti 25. lipnja, spomendan i radni dan kojim se obilježava povijesna odluka Sabora od 25. lipnja 1991. godine, o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika. A 8. listopada, kada Hrvatski sabor 1991. jednoglasno odlučuje o raskidu svih državnopravnih veza RH sa SFRJ, umjesto Dana neovisnosti, postaje tek Dan Hrvatskog sabora i samo je spomendan i radni dan.
Doista, kako se to kaže, na ovim prostorima, ostaje pitanje što ćemo i kako proslavljati u budućnosti?