Nije velika mudrost pisati o glupostima koje izgovaraju političari. Ima ih napretek i ne treba biti posebno domišljat da bi ih se ismijalo, na njih odgovorilo, odnosno da bi se pokazala paradoksalnost posljedica koje iz tih riječi proizlaze. No kada glupost preraste u političku metodu, vršenja pritiska na javnost nekoliko država, čini se da se mora prokomentirati. Srećom radimo to – onako usput.
Riječ je naravno o osobi koja je tvrdila jedno (u vremenu kada se željela domoći vlasti) a koja sada s pozicija vlasti tvrdi nešto drugo, suprotno. Riječ je o osobi koja vrlo kategorično najavljuje radikalne poteze od kojih (nakon što uvuče i opoziciju i kritiku i medije i svoj narod) vrlo fleksibilno odustaje.
Za tu bi se osobu moglo reći da se ponaša poput nezrelog, nedoraslog i bahatog djeteta koje iskušava granice prelazeći ih. Uvijek je tri koraka ispred ostalih ali samo zato što trči u slobodnom padu.
Onog trena kad pomislite da je prevršio svaku mjeru stižu nove izjave kojima dokazuje da su granice dobrog ukusa pomaknute prema još daljem bespuću. Tako pomaknute granice omogućavaju nekažnjive verbalne zločine, kao novi uvod u nove zločine.
Riječ je o osobi kojoj je nakon svih afera, krađe i pranja novaca, ostalo još samo da izazove novi rat da bi se mogao u miru povući u svoje bogatstvo stečeno siromašenjem ‘svog naroda’ ali i ostalih naroda BiH.
Nove će generacije ‘njegovog’ naroda njegovo ime pokušati što prije zaboraviti. Zaboraviti sramotne riječi i rečenice, bahatost, neuviđavnost, isključivost… Ostat će u sjećanju samo neko buncanje bolesnika koji nije dopuštao preglede i postavljanje dijagnoze. Ostat će neke slike pijančevanja i seljakluka kao oblika političke komunikacije.
Nove će se generacije šaliti s trojanskim konjem (ispuštajući pridjev trojanski) i govoriti o promašenoj politici koja nije ni mogla pronaći boljeg zastupnika od političkog šibicara uličnog diskursa i iluzionista s velikim brojem plaćenih pomagača.
Odjeci huškanja ovog trojanskog konja osjete se i u Hrvatskoj. Dogodilo se ono što se ne bi smjelo dogoditi: trojanski je konj priman na razgovore s političkim vođama zemlje koja želi biti dijelom uljuđene Europe. Možda će se netko izvlačiti da je to bilo ‘politički potrebno’. Odgovor je vrlo jednostavan: To je moralno nedopustivo. Na uzvrat da je politika iznad morala imamo i savjet: Politiku koja je iznad morala – mijenjajte!
I još jedna poruka za kraj početka i početak kraja: Za novo Karađorđevo bili bi potrebni neki novi naivci. A njih u Bosni ima sve manje.
Među Bošnjacima ih više nema.