Izdavačka djelatnost Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju u prošloj godini: o čemu su pisala glasila pod njenim patronatom?

Bošnjačka pismohrana, inače pokrenuta još 1998. svezak 19/broj 47 iz 2020. godine, u cijelosti posvećuje simpoziju “Bosna i Hercegovina – Hrvatska – Europa”, održanom u oktobru 2019. godine, na kojem se razgovaralo o društveno-historijskim, političkim i kulturološkim aspektima ove teme.

Riječ je, ustvari, o zborniku radova sa tog naučnog skupa, na kojem je sudjelovalo 12 izlagača, eminentnih znanstvenika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Riječ je o radovima, kako to u recenziji ističe i Petar Kurečić, iz područja društvenih i humanističkih znanosti koji pokrivaju prvenstveno polja povijesti, filozofije, sociologije i politologije i kao takvi pružaju vrijedan doprinos za upoznavanje širokog spektra međuodnosa Bosne i Hercegovine, Hrvatske, šireg konteksta Balkana i Europe.

Budući odnosi

Osnovna tematika u podnesenim radovima, kako skup recenzira i Krešimir Regan, promišljanje je o dosadašnjim i budućim odnosima triju konstitutivnih naroda unutar Bosne i Hercegovine, od političkih pa sve do društveno-socijalnih, kao i same Bosne i Hercegovine kao države prema Hrvatskoj, ali i zajednici slobodnih demokratskih naroda okupljenih u Europskoj uniji.

U prošloj godini u izdanju BNZ-a za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju tiskana je i knjiga “Bošnjaci – Kako su postali to što jesu“ Zije Sulejmanpašića. Sulejmanpašić (Sarajevo 1931.-Zagreb 2019.) bio je poznato ime u zagrebačkom novinarstvu, posebno u redakcijama nekadašnjeg Vjesnika i Večernjeg lista, i to kao urednik, tehnički i grafički, ali i kao novinar, a posebno je bio angažiran u radu Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod.

Posebno mjesto u izdavaštvu BNZH-a pripada Bošnjačkom glasu, izašlo je već 58 brojeva tog periodičnog informativnog glasila koje pokriva široko područje aktivnosti i djelovanja ove zajednice, ali i Bošnjaka u Hrvatskoj i šire. Od početka prošle godine Bošnjački glas je redizajniran (djelo Damira Bralića i njegovog dizajnerskog tima) i vodi ga novi urednik Sead Alić, do sada je izišlo osam brojeva, a može se pregledati i na stranici www.bnzh.hr. U svom uvodniku novi urednik jasno ispisuje i što ta publikacija želi biti: nipošto ekskluzivna, naprotiv, potpuno otvorena svim sadržajima i interesima Bošnjaka u Hrvatskoj, a onda dijelom i dalje, dakle, postati medijem oblikovanja i iskazivanja tog interesa, jer Bošnjački glas i jeste glasilo nacionalne manjine koje bi trebalo doprijeti do svakog Bošnjaka u Hrvatskoj.

Zapisi o promocijama knjiga, osvrti na novotiskana izdanja, pjesnička, književna, kulturna događanja, likovne izložbe, ples, pjesma – sve su to teme o kojima Bošnjački glas ima što reći. Čest je gost glumac, pjesnik, trubadur Enes Kišević – bilo da je riječ o njegovoj novoj knjizi – “Pjesnik vjere u poetsku objavu “ o kojoj nadahnuto piše Predrag Finci i ovako ga portretira: “Enes je po pozivu i osobnom osjećaju čovjek scene; glumac koji kazuje tuđe riječi kao da su njegove, pa je onda kazao svoje kao da pripada svima. Zato je njegovo kazivanje uvijek bilo sjajno, a njegova riječ popularna i tako lako prihvatljiva da bi je svaki koji je čuje ponio sa sobom i sačuvao za sebe…”. Ili kada objavljuje neku novu pjesmu, ili svoja sjećanja iz djetinjstva… Na stranicama ovog časopisa često ćemo susresti i Kemala Mujičića, kao u hodoljubnom eseju “Čudna je zemlja, ta moja Bosna…” ili kada analizira knjigu “Bespuća povijesne zbiljnosti” Franje Tuđmana, ukazujući na nedosljednosti autora, posebno kada je riječ o nekim tumačenjima islama. Naravno, ovo glasilo nije moglo ne zabilježiti bitne datume i događaje bilo iz povijesti bilo iz sadašnjosti: impozantan broj autora osvrće se na tragična zbivanja vezana za Srebrenicu u zbirci tekstova pod jednim nazivom: “Srebrenica – 25 godina kasnije”, a broj iz siječnja ove godine dobrim je dijelom posvećen zemljotresu i solidarnoj pomoći iz svih krajeva stradalnicima – svemu onom dobrom što je potres pokrenuo u ljudima.

Zrelost romanesknog pisma

Kultura je, kako sam već naveo, nezaobilazno područje kojemu Bošnjački glas poklanja dužnu pažnju, često ćete naići na neki zapis, crticu, stih ili pjesmu, sjećanje ili zabilješku nekoga iz ove branše: priča Dževada Karahasana, čudesni likovni svjetovi Tahira Mujičića, knjiga “Bosna na udaru srpskog nacionalizma” Muje Demirovića, poznatog bosanskohercegovačkog politologa i sociologa, Porto Etno festival u Rijeci sa bogatim folklornim programom, tu su i sevdah-kolumne Seada Muhamedagića,103. obljetnica rođenja Mehmedalije Maka Dizdara – sve to samo je dio tema i sadržaja vezanih uz kulturu o kojima je Bošnjački glas pisao u protekloj godini. Završavam sa posljednjim ovogodišnjim brojem za februar, u kojem se vrlo iscrpno izvještava o književnoj večeri online posvećenoj mladoj književnici Lani Bastašić i njenom romanu “Uhvati zeca” koji je lani ovjenčan Europskom nagradom za književnost.

Bošnjački glas, tim povodom, navodi i što o mladoj književnici kažu naša istaknuta književna imena. Dubravka Ugrešić daje četiri karakteristike njenog književnog djela: zrelost romanesknog pisma, autentični spisateljski glas, specifičnu energiju pripovijedanja i visoke književne standarde koje je postavila prema sebi. S druge strane, Faruk Šehić reći će da je taj roman sjajno dočarao atmosferu raspada jednog društva i tjeskobu rata, ali i da je to prvenstveno roman potrage ostvaren u formi romana ceste u kojoj je glavni zamajac radnje osoba koje nema. No, on će reći i nešto još važnije: “
…priča je to o nestajanju ljudi pogrešnog imena i prezimena u Banjaluci tokom rata 1992-1995, ispričana kroz dva narativna toka, bespoštedno i beskompromisno, precizno i jasno”. Lana Bastašić, rođena u Zagrebu, odrasla u Banjoj Luci, sada živi u Barceloni, tako je s pravom postala neodvojivi segment onoga što obično nazivamo regionalnom književnom scenom.

 

izvor: https://www.oslobodjenje.ba/magazin/kultura/znanstveni-radovi-nove-knjige-izlozbe-637657

Objavljeno: 12.3.2021.