Zagreb, 25. i 26. 10. 2019.

Dvorana Bošnjačke nacionalne zajednice, Ilica 54

Na Međunarodnom simpoziju BOSNA I HERCEGOVINA – HRVATSKA – EUROPA. Društveno-historijski, politički i kulturološki aspekti  bilo je mnogo zanimljivih izlaganja i rasprava u zaista ugodnom druženju.

Namjera nam je da izlaganja objavimo u zborniku radova, u časopisu Bošnjačka pismohrana 2020 (ISSN 1332-2362) kojeg izdaje Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, čime bi se dodatno potvrdila vrijednost i značaj simpozija.

Rok za predaju Vaših radova je 31. 3. 2020. godine. Radove treba poslati na našu elektroničku adresu: bnzh@zg.t-com.hr.

Na simpoziju su napravljene video snimke svih izlaganja i rasprava za našu arhivu a i ideja je da se ovaj materijal postavi na WEB portalu Zajednice..

Srdačan pozdrav do nekog novog viđenja!

 

Predsjednik Programskog odbora:      Predsjednik Organizacijskog odbora:

Prof. dr. sc. Sead Alić                               Prof. dr. sc. Sead Berberović

 

Uz simpozij

 

Mnogi će se od nas zapitati čemu još jedno druženje znanstvenika kad se ionako njihove riječi ne čuju dovoljno u javnosti? Zašto bismo došli slušati akademske građane kad njima u pravilu upravljaju politike i neka zvučna imena iz sjene? Uostalom zašto razgovarati o temi Bosna i Hercegovina – Hrvatska – Europa?

Krenimo od kraja. O Bosni i Hercegovini i njenoj sudbini ne može se raspravljati bez razumijevanja političkog konteksta, interesa susjednih zemalja, bez uzimanja u obzir povijesti odnosa BiH s Hrvatskom i Srbijom, a onda i šire. No i kontekstualiziranje problema razumijevanja bosansko-hercegovačke stvarnosti nije moguće bez razumijevanja trendova u odnosima Hrvatske i Srbije s Europom, pa i dalje – preko oceana.

Utoliko je razgovor o BiH zapravo razgovor o aktualnim pitanjima odnosa nacionalnog i vjerskoga, pitanju konstituiranja države naspram konstitutivnih naroda, o pitanju želje da se pomogne svom narodu ali istovremeno i da se ne pomaže sa skrivenim namjerama. Bosna i Hercegovina je stoljećima bila dokazom da se može biti zajedno, da je ‘suživot’ moguć, da smo svi samo ljudi sličnih, izmiješanih sudbina i da bi sreća onog drugoga trebala biti i naša sreća.

Naravno, većina će znanstvenika razmišljati na takav način. Ima naravno i onih bošnjačkih znanstvenika koji bi preko svojeg hrvatstva ili srpstva (na što imaju pravo) pomagali ‘ispravljanju kifle’ ili objedinjavanju teritorija na kojemu žive predstavnici neke nacije. To nikome neće donijeti sreću pa ni njima samima. Kad ih kao cirkusante potroše u medijima nestat će u bespućima komplicirane riječi.

No to nije razlog da se ne razgovara i da se ne razgovara intenzivno. Svaki bi simpozij trebao biti gozba. Duhovna gozba kojoj mogu prisustvovati i neakademski građani. Puno je mudrosti u Bošnjaka. Treba otvoriti kapije da ta mudrost izađe u svijet. Da dođe do izražaja…

I sada najteže. Sasvim je jasno da politici odgovaraju samo poslušni znanstvenici. Uistinu ne bi imalo smisla odlaziti na skupove na kojima se uvijek priča isto i na kojima nema rasprave. BNZH pokušava razviti koncept otvorenog simpozija gdje neće biti ustručavanja ili šutnje. Mišljenje koje se razlikuje od mog mišljenja mene samo može natjerati da ponovno promislim o vlastitim stavovima. Utoliko su i ova simpozijska druženja malo bogatstvo. Tragovi ovih druženja ostat će do tko zna kojih vremena.

Ključ svega je naravno da diskutiramo korektno, slušamo sugovornika, pratimo slijed njegova izlaganja, pronađemo ono što je dobro i u mišljenju s kojim se ne slažemo… Ako tako pristupimo našim simpozijima onda će svaki biti gozba, duhovno i intelektualno bogaćenje.

 


Hrvoje Jurić: Bosna i Hercegovina u svjetlu migracija

 


Filip Škiljan: Bošnjaci u Hrvatskoj u Domovinskom ratu
 
 

foto: Ognjen Karabegović