Kontekst političke pismenosti predstavlja skup političkih kompetencija potrebnih za uspješno djelovanje građana u demokratskom društvu. Konkretna znanja i razumijevanje načina rada političkih institucija i vještine kritičkog promišljanja ovisi o tome koliko su građani politički pismeni, koliko su spremni ozbiljno sudjelovati u raznovrsnim političkim procesima. Vitalni preduvjet za razmatranje i razumijevanje sadržaja i razina političke pismenosti u svom izvornom značenju pretpostavlja zajednički interes i potencijal aktivnih građanki i građana u političkim procesima. Visoka razina političke pismenosti doprinosi dosljednosti i stabilnosti političkih stavova građana, osobito u kontekstu poznavanja uloga i dometa političkih institucija i procesa. Politički pismeni građani skloni su promatrati ponašanja i odluke političkih dužnosnika uz dužno poštovanje učinjenih propusta i pogrešaka. Kompetencije mladih i njihov politički interes važan su fenomen istraživanja i (boljeg) razumijevanja.
Istraživanjem političke pismenosti mladih (političkog znanja, stavova, vrijednosti i obrazaca ponašanja) kojega su na uzorku od 999 učenica i učenika završnih razreda srednjih škola tijekom školske godine 2009./2010. proveli GONG i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, a s ciljem analize političke socijalizacije hrvatskih srednjoškolaca[1] . Bogati rezultati ove studije objavljeni su u publikaciji Odgaja li škola dobre građane? Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca.
Istraživanje je ukazalo i na značajne razlike znanja i stavova kao dimenzija političke pismenosti između polaznika različitih tipova srednjoškolskih programa. Učenici strukovnih škola, a posebice trogodišnjih strukovnih škola, imaju nižu razinu (političkog) znanja i u prosjeku češće iskazuju stavove koji nisu kompatibilni s demokratskom političkom kulturom u odnosu na polaznike gimnazijskih programa.
Pet godina nakon ovog istraživanja političke pismenosti mladih, provodi se i drugo, ovoga puta u suradnji GOOD inicijative, GONG-a i Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu[2] , a rezultati su detaljno razloženi u izvještaju Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj te dijelom i u zborniku radova Od podanika do građana? Razvoj građanske kompetencije mladih. Istraživanje je provedeno na uzorku od 1146 učenica i učenika završnih razreda srednjih škola tijekom školske godine 2014./2015. i (ponovno) ukazuje kao politička pismenost učenika nije posve u skladu s onom koja bi bila očekivana u demokratskoj političkoj kulturi.
Političko znanje i socio-politički stavovi mladih su nešto demokratičniji posebno kod stavova prema homoseksualnim osobama, u smanjenom priklanjanju autoritarnim tendencijama, kod stavova prema medijima te u odnosu prema vlastitoj i tuđoj naciji. Redoviti pokazatelji političke pismenosti među mladima služe za ograđivanje i privatiziranje javnih prostora, neprirodnih i sumnjivih pojava. Političke elite pridonose situaciji u kojoj mladi ne vide okvir djelovanja u javnom prostoru. Nedostatna implementacija građanskog odgoja ozbiljan je društveni problem koji stagnira što je vidljivo u navedenim istraživanjima. Istraživanje pokazuje da mladi ne poznaju osnove političke faktografije, bez razumijevanja osnovnih političkih pojmova , povjerenja u političke institucije i političke stranke. Sklonost predrasudama i raznim stereotipima smanjuje priklanjanje autoritativnim tendencijama. Progresivnost i neodlučna pozicija su aspekti identiteta koji iskazuju apsolutnu opredijeljenost na polju budućih odluka i ponašanja.
Da je obrazovni sustav zakazao vidi se iz sljedećeg istraživanja:
Među hrvatskim maturantima je 64,9 % koji smatraju da homoseksualne osobe imaju privatno pravo raditi što god hoće, ali ne bi u javnosti trebale isticati svoju seksualnu orijentaciju“. Isto tako, 49,5 % njih bi zabranilo homoseksualnim osobama javne nastupe jer „tako loše utječu na mlade“, a 40 % bi zaustavilo svaki pokušaj sudskog progona eventualnih hrvatskih ratnih zločinaca iz Domovinskog rata.[3] Zanimljiva je i činjenica da ih se više od 80 % slaže s tvrdnjom da bi se svatko od nas trebao zauzeti za rješavanje društvenih problema, a ne čekati da to učini netko drugi, a čak 65,8% kao uvjet za društven napredak pretpostavlja poštivanje autoriteta u obitelji, školi i državi. Problem koji nosi političku (ne)pismenost utječe na razvoj demokratske političke kulture među mladima. Gotovo na svakom koraku, neefikasnošću državnih organa položaj mladih je pasivan, neminovno se osuđuje, stagnira i propada. „Odnos mladih prema politici i demokraciji zahtijeva posebnu pažnju, budući da se radi o specifičnoj društvenoj grupi sa svojstvenim i izraženim političkim potrebama“[4] Mladi kao društvena grupa gotovo da nemaju mogućnosti sistematski steći vrline, znanja i vještine za političko sudjelovanje.
Moderna teorijska misao podrazumijeva da „država postoji zbog naroda, a ne narod zbog države, najbolje odgovara na pitanje važnosti izbora čime se postiže i budi realna slika i mehanizam građanske suverenosti“ Iako svjesni svoje uloge u izbornom procesu mlada populacija nemaju povjerenja u vlast te analogno tome ne sudjeluju u izbornom procesu.
Politička odgovornost i percepcija samog pojma u sferi individualnih i kolektivnih interesa generalizira nespremnost i nepolitičnost u društvu. Težnja je na osnaživanju mladih ljudi u kontinuiranom obrazovanju i učvršćivanju vrijednosti demokratske svijesti. Kroz primjerene metode koje bi omogućile jačanje vještina i kompetencija te dodatna uloga organizacija civilnog društva iskustveno naglašava političku pismenost. Nedostatak političke volje , kritičko promišljanje medijskih sadržaja te povećana participacija mladih u izbornim procesima ne može podržati demokratski sistem. Niska razina političke pismenosti, visoka razina apatije, nezainteresiranost i apolitičnost statistički pokazuju lošu i neorganiziranu ulogu cijelog društva i obrazovnog sustava.
Posljedice političke nepismenosti mogu, biti dugoročne i vrlo ozbiljne. Politička scena je sterilna bez naznaka skorijeg oporavka počevši od neznanja i nerazvijenog kritičkog mišljenja, nepoznavanja pretpostavki ideologija, društveno-političkih procesa i političkih pojmova. Neoliberalizam i konzumerizam stvorili su situaciju u kojoj su mladi isključeni iz procesa političkog odlučivanja direktivama s državnih vrhova.
“Mladi političarima nisu primarna ciljna grupa jer u manjem broju izlaze na izbore, a oni koji izlaze su više orijentirani ka desnim strankama i tu se javlja paradoks: partije koje zahtijevaju veći nivo angažmana od mladih imaju veću popularnost”[5]
Izvor:IDIZ
SLIKA1.Politička pismenost mladih
Prema rezultatima istraživanja na više od 1100 učenika iz Hrvatske dvije trećine srednjoškolaca ne zna da je NDH fašistička tvorevina, a trećina smatra da je homoseksualnost bolest.
SLIKA 2. Autopercepcija političke kompetencije mladih u Zagrebu
Izvor: suvremene teme, (2014. god. 7., br. 1)
Autopercepcija mladih prikazuje da se ne smatraju politički kompetentnim osobama. Također da se politička kompetencija izjednačava s političkim znanjem.
SLIKA 3. Grafički prikaz političke participacije uzorka mladih u Zagrebu prema najčešće korištenim sredstvima političke participacije
Izvor: suvremene teme, (2014. god. 7., br. 1)
Ispitanici su svoju participaciju ocijenili niskom, a na pitanje koje vidove su ikad koristili, istaknuli su uglavnom potpisivanje peticije te proteste na drugom mjestu. Gotovo 60% ispitanih mladih često glasuje na izborima. 73% je izjavilo kako je izašlo na izbore. 67% mladih uglavnom i potpuno spremni su glasovati na izborima i 66% potpisivati peticije. Među mladim u Hrvatskoj i na lokalnoj razini Grada Zagreba i na nacionalnoj razini nema razlike u učestalosti korištenja formalne i neformalne političke participacije.
SLIKA 4. Komparativni prikaz (ne)povjerenja mladih u društvene i političke institucije (%)*
| 1.VOJSKA | 40,04 | 24,5 | 33,4 | 27,6 | ||
| 2.VJERSKE INSTITUCIJE | 53,6 | 23,0 | 33,4 | 42,5 | ||
| 3.PREDSJ.DRŽAVE | 41,4 | 24,7 | 30,8 | 40,3 | ||
| 4.POLICIJA | 31,0 | 31,8 | 30,6 | 41,4 | ||
| 5.ORGANIZAC.CIVIL.DRUŠTVA | 34,4 | 25,7 | 24,6 | 35,1 | ||
|
6.RADIO/INTERNET PORTALI |
44,9* | 14,3* | 21,7 | 42,9 | ||
| 7.JAVNE SLUŽBE | 19,7 | 30,3 | 18,9 | 41,0 | ||
| 8.TISAK | 30,0 | 24,1 | 17,6 | 50,7 | ||
| 9.TELEVIZIJA | 45,5 | 14,8 | 15,0 | 53,7 | ||
| 10.SINDIKATI | 27,6 | 28,3 | 14,2 | 48,5 | ||
| 11.LOKALNE VLASTI | – | – | 13,6 | 60,4 | ||
| 12.PRAVOSUĐE | 22,5 | 38,8 | 13,2 | 59,4 | ||
| 13.VELIKE TVRTKE | 19,2 | 36,9 | 11,7 | 48,9 | ||
| 14.VLADA RH | 20,8 | 38,3 | 7,2 | 74,0 | ||
| 15.HRVATSKE SABOR | 21,7 | 37,4 | 6,8 | 74,8 | ||
| 16.POLITIČKE STRANKE | 9,3 | 56,9 | 5,0 | 74,8 | ||
* Ljestvica je imala pet stupnjeva i razliku do 100% čine neutralni odgovori.
IZVOR: Paradoksi demokratskog potencijala suvremene generacije mladih; Vlasta Ilišin
NAPOMENA: *Prva dva stupca prikazuju rezultate (2004.) onih koji potpuno ili uglavnom NE vjeruju i onih koji potpuno ili uglavnom vjeruju , dok druga dva prikazuju rezultate (2013.) onih koji potpuno ili uglavnom NE vjeruju i onih koji potpuno ili uglavnom VJERUJU*
Komparativni prikaz prikazuje rezultate u razdoblju 2004-2013. Komparativni podaci pokazuju kako je u desetak godina znatno oslabilo povjerenje u sve ispitivane institucije, pri čemu su najveći gubitnici televizija, vjerske institucije te hrvatski parlament i vlada.
Pitanje je kako očekivati od mladih ljudi da točno razluče što je opravdano a što kažnjivo kada u prilog ovoj tvrdnji ide nerazmjerno visok postotak nejasnih i oprečnih poruka u javnom prostoru. Iako znanje nije jedini bitan pokazatelj političke pismenosti, ipak je bitno razumjeti političke koncepte i informacije u javnom prostoru.
Živimo u društvu u kojem se politika prikazuje nužno negativnom zbog ogorčenosti i depresije te pojedinih aktera koji su vječno bacili blato na sam društveno-politički angažman. Politika kroz političke stranke je ta koja smjernicama i izglasavanjem u Parlamentu donosi odluke i svi znamo da mora biti dosljedna i iskrena. Mladi su zaslužili bolje ,postoji trend pomlađivanja političkih aktera. Važno je nastaviti te mlade uključivati, davati im prilike ali i graditi osjećaj odgovornosti. svako novo lice, osobnost i mišljenje koje se temelji na poštenju i ljubavi je dobrodošlo.
[1] Istraživanje je provedeno u okviru projekta „Politička pismenost mladih”, uz financijsku potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Osim analize političke pismenosti, cilj je projekta bio i na temelju dobivenih rezultata razviti preporuke za unapređenje sustava političkog obrazovanja i političke socijalizacije u širem smislu, te otvoriti širu raspravu o potrebnim promjenama u modelu političkog obrazovanja. Uz neke od ključnih rezultata predstavljenih u članku, važno je napomenuti da se ovim istraživanjem ukazalo na to kako sustav formalne političke socijalizacije ne uspijeva u potpunosti spriječiti usvajanje političkih stavova koji su nekompatibilni s demokratskom političkom kulturom, niti uspijeva u potpunosti promovirati one stavove koji bi trebali biti u njezinim temeljima.
[2] Istraživanje je financirano uz potporu Mreže fondacija Otvoreno društvo te Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva u okviru Centara znanja za društveni razvoj, a u provedbi su sudjelovali i suradnici s drugih (domaćih) visokoškolskih odnosno znanstvenih institucija. Sadržaj i struktura korištenog upitnika u znatnoj su mjeri preuzeti iz prvog istraživanja političke pismenosti mladih koje je 2009./2010. godine proveo GONG u suradnji s Fakultetom političkih znanosti, što omogućuje komparaciju rezultata, a time i uvida u stanje i promjene političke pismenosti hrvatskih maturanata s obzirom da su oba istraživanja provedena na nacionalnom reprezentativnom uzorku, pri čemu je slučajno odabrani uzorak stratificiran prema šest regija i tri vrste srednjoškolskog programa (gimnazijski programi, ostali četverogodišnji i petogodišnji programi te trogodišnji programi).
[3] Istraživanje „Politička pismenost učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj“ koje su proveli GONG, Institut za društvena istraživanja i GOOD inicijativa (za uvođenje građanskog odgoja u škole, op.a.) na reprezentativnom uzorku od 1146 maturanata.
[4] (Kapidžić, 2015: 114)
[5] Stefan Janjić, suradnik Novosadske novinarske škole, komunikolog