Kontekst političke pismenosti predstavlja skup političkih kompetencija potrebnih za uspješno djelovanje građana u demokratskom društvu. Konkretna znanja i razumijevanje načina rada političkih institucija  i vještine kritičkog promišljanja ovisi o tome koliko su građani politički pismeni, koliko su spremni ozbiljno sudjelovati u raznovrsnim političkim procesima. Vitalni preduvjet za razmatranje i razumijevanje sadržaja i razina političke pismenosti u svom izvornom značenju pretpostavlja zajednički interes i potencijal aktivnih građanki i građana u političkim procesima. Visoka razina političke pismenosti doprinosi dosljednosti i stabilnosti političkih stavova građana, osobito u kontekstu poznavanja uloga i dometa političkih institucija i procesa. Politički pismeni građani skloni su promatrati ponašanja i odluke političkih dužnosnika uz dužno poštovanje učinjenih propusta i pogrešaka. Kompetencije mladih i njihov  politički interes važan su fenomen istraživanja i (boljeg) razumijevanja.

Istraživanjem političke pismenosti mladih (političkog znanja, stavova, vrijednosti i obrazaca ponašanja) kojega su na uzorku od 999 učenica i učenika završnih razreda srednjih škola tijekom školske godine 2009./2010. proveli GONG i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, a s ciljem analize političke socijalizacije hrvatskih srednjoškolaca[1] . Bogati rezultati ove studije objavljeni su u publikaciji Odgaja li škola dobre građane? Studija o političkoj socijalizaciji hrvatskih srednjoškolaca.

Istraživanje je ukazalo i na značajne razlike znanja i stavova kao dimenzija političke pismenosti između polaznika različitih tipova srednjoškolskih programa. Učenici strukovnih škola, a posebice trogodišnjih strukovnih škola, imaju nižu razinu (političkog) znanja i u prosjeku češće iskazuju stavove koji nisu kompatibilni s demokratskom političkom kulturom u odnosu na polaznike gimnazijskih programa.

Pet godina nakon ovog istraživanja političke pismenosti mladih, provodi se i drugo, ovoga puta u suradnji GOOD inicijative, GONG-a i Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu[2] , a rezultati su detaljno razloženi u izvještaju Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj te dijelom i u zborniku radova Od podanika do građana? Razvoj građanske kompetencije mladih. Istraživanje je provedeno na uzorku od 1146 učenica i učenika završnih razreda srednjih škola tijekom školske godine 2014./2015. i (ponovno) ukazuje kao politička pismenost učenika nije posve u skladu s onom koja bi bila očekivana u demokratskoj političkoj kulturi.

Političko znanje i socio-politički stavovi mladih su nešto demokratičniji posebno kod stavova prema homoseksualnim osobama, u smanjenom priklanjanju autoritarnim tendencijama, kod stavova prema medijima te u odnosu prema vlastitoj i tuđoj naciji. Redoviti pokazatelji političke pismenosti među mladima služe za ograđivanje i privatiziranje javnih prostora, neprirodnih i sumnjivih pojava. Političke elite pridonose situaciji u kojoj mladi ne vide okvir djelovanja u javnom prostoru. Nedostatna implementacija građanskog odgoja ozbiljan je društveni problem koji stagnira što je vidljivo u navedenim istraživanjima. Istraživanje pokazuje da mladi ne poznaju osnove političke faktografije, bez razumijevanja osnovnih političkih pojmova , povjerenja u političke institucije i političke stranke. Sklonost predrasudama i raznim stereotipima smanjuje priklanjanje autoritativnim tendencijama. Progresivnost i neodlučna pozicija su aspekti identiteta koji iskazuju apsolutnu opredijeljenost  na polju budućih odluka i ponašanja.

Da je obrazovni sustav zakazao vidi se iz sljedećeg istraživanja:

Među hrvatskim maturantima je 64,9 % koji smatraju da homoseksualne osobe imaju privatno pravo raditi što god hoće, ali ne bi u javnosti trebale isticati svoju seksualnu orijentaciju“. Isto tako, 49,5 % njih bi zabranilo homoseksualnim osobama javne nastupe jer „tako loše utječu na mlade“, a 40 % bi zaustavilo svaki pokušaj sudskog progona eventualnih hrvatskih ratnih zločinaca iz Domovinskog rata.[3] Zanimljiva je i činjenica da ih se više od 80 % slaže s tvrdnjom da bi se svatko od nas trebao zauzeti za rješavanje društvenih problema, a ne čekati da to učini netko drugi, a čak 65,8% kao uvjet za društven napredak pretpostavlja poštivanje autoriteta u obitelji, školi i državi. Problem koji nosi političku (ne)pismenost utječe na razvoj demokratske političke kulture među mladima. Gotovo na svakom koraku, neefikasnošću državnih organa položaj mladih je pasivan, neminovno se osuđuje, stagnira i propada. „Odnos mladih prema politici i demokraciji zahtijeva posebnu pažnju, budući da se radi o specifičnoj društvenoj grupi sa svojstvenim i izraženim političkim potrebama“[4] Mladi kao društvena grupa gotovo da nemaju mogućnosti sistematski steći vrline, znanja i vještine za političko sudjelovanje.

Moderna teorijska misao podrazumijeva da „država postoji zbog naroda, a ne narod zbog države, najbolje odgovara na pitanje važnosti izbora čime se postiže i budi realna slika i mehanizam građanske suverenosti“ Iako svjesni svoje uloge u izbornom procesu mlada populacija nemaju povjerenja u vlast te analogno tome ne sudjeluju u izbornom procesu.

Politička odgovornost i percepcija samog pojma u sferi individualnih i kolektivnih interesa generalizira nespremnost i nepolitičnost u društvu. Težnja je na osnaživanju mladih ljudi u kontinuiranom obrazovanju i učvršćivanju vrijednosti demokratske svijesti. Kroz primjerene metode koje bi omogućile jačanje vještina i kompetencija te dodatna uloga organizacija civilnog društva iskustveno naglašava političku pismenost. Nedostatak političke volje , kritičko promišljanje medijskih sadržaja te povećana participacija mladih u izbornim procesima ne može podržati demokratski sistem. Niska razina političke pismenosti, visoka razina apatije, nezainteresiranost i apolitičnost statistički pokazuju lošu i neorganiziranu  ulogu cijelog društva i obrazovnog sustava.

Posljedice političke nepismenosti mogu, biti dugoročne i vrlo ozbiljne. Politička scena je sterilna bez naznaka skorijeg oporavka počevši od neznanja i nerazvijenog kritičkog mišljenja, nepoznavanja pretpostavki ideologija, društveno-političkih procesa i političkih pojmova. Neoliberalizam i konzumerizam stvorili su situaciju u kojoj su mladi isključeni iz procesa političkog odlučivanja direktivama s državnih vrhova.

“Mladi političarima nisu primarna ciljna grupa jer u manjem broju izlaze na izbore, a oni koji izlaze su više orijentirani ka desnim strankama i tu se javlja paradoks: partije koje zahtijevaju veći nivo angažmana od mladih imaju veću popularnost”[5]

Izvor:IDIZ

SLIKA1.Politička pismenost mladih

Prema rezultatima istraživanja na više od 1100 učenika iz Hrvatske dvije trećine srednjoškolaca ne zna da je NDH fašistička tvorevina, a trećina smatra da je homoseksualnost bolest.

SLIKA 2. Autopercepcija političke kompetencije mladih u Zagrebu

Izvor: suvremene teme, (2014. god. 7., br. 1)

Autopercepcija mladih prikazuje da se ne smatraju politički kompetentnim osobama. Također da se politička kompetencija izjednačava s političkim znanjem.

SLIKA 3. Grafički prikaz političke participacije uzorka mladih u Zagrebu prema najčešće korištenim sredstvima političke participacije

Izvor: suvremene teme, (2014. god. 7., br. 1)

Ispitanici su svoju participaciju ocijenili niskom, a na pitanje koje vidove su ikad koristili, istaknuli su uglavnom potpisivanje peticije te proteste na drugom mjestu. Gotovo 60% ispitanih mladih često glasuje na izborima. 73% je izjavilo kako je izašlo na izbore. 67% mladih uglavnom i potpuno spremni su glasovati na izborima i 66% potpisivati peticije. Među mladim u Hrvatskoj i na lokalnoj razini Grada Zagreba i na nacionalnoj razini nema razlike u učestalosti korištenja formalne i neformalne političke participacije.

SLIKA 4. Komparativni prikaz (ne)povjerenja mladih u društvene i političke institucije (%)*

1.VOJSKA 40,04 24,5 33,4 27,6
2.VJERSKE INSTITUCIJE 53,6 23,0 33,4 42,5
3.PREDSJ.DRŽAVE 41,4 24,7 30,8 40,3
4.POLICIJA 31,0 31,8 30,6 41,4
5.ORGANIZAC.CIVIL.DRUŠTVA 34,4 25,7 24,6 35,1
 

6.RADIO/INTERNET PORTALI

44,9* 14,3* 21,7 42,9
7.JAVNE SLUŽBE 19,7 30,3 18,9 41,0
8.TISAK 30,0 24,1 17,6 50,7
9.TELEVIZIJA 45,5 14,8 15,0 53,7
10.SINDIKATI 27,6 28,3 14,2 48,5
11.LOKALNE VLASTI 13,6 60,4
12.PRAVOSUĐE 22,5 38,8 13,2 59,4
13.VELIKE TVRTKE 19,2 36,9 11,7 48,9
14.VLADA RH 20,8 38,3 7,2 74,0
15.HRVATSKE SABOR 21,7 37,4 6,8 74,8
16.POLITIČKE STRANKE 9,3 56,9 5,0 74,8

* Ljestvica je imala pet stupnjeva i razliku do 100% čine neutralni odgovori.

IZVOR: Paradoksi demokratskog potencijala suvremene generacije mladih; Vlasta Ilišin

NAPOMENA: *Prva dva stupca prikazuju rezultate (2004.) onih koji potpuno ili uglavnom  NE vjeruju i onih koji potpuno ili uglavnom  vjeruju , dok druga dva prikazuju rezultate (2013.) onih koji potpuno ili uglavnom  NE vjeruju i onih koji potpuno ili uglavnom  VJERUJU*

Komparativni prikaz prikazuje rezultate u razdoblju 2004-2013. Komparativni podaci pokazuju kako je u desetak godina znatno oslabilo povjerenje u sve ispitivane institucije, pri čemu su najveći gubitnici televizija, vjerske institucije te hrvatski parlament i vlada.

 

Pitanje je kako očekivati od mladih ljudi da točno razluče što je opravdano a što kažnjivo kada u prilog ovoj tvrdnji ide nerazmjerno visok postotak nejasnih i oprečnih poruka u javnom prostoru. Iako znanje nije jedini bitan pokazatelj političke pismenosti, ipak je bitno razumjeti  političke koncepte i informacije u javnom prostoru.

Živimo u društvu u kojem se politika prikazuje nužno negativnom zbog ogorčenosti i depresije te pojedinih aktera koji su vječno bacili blato na sam društveno-politički angažman. Politika kroz političke stranke je ta koja smjernicama i izglasavanjem u Parlamentu donosi odluke i svi znamo da mora biti dosljedna i iskrena. Mladi su zaslužili bolje ,postoji trend pomlađivanja političkih aktera. Važno je nastaviti te mlade uključivati, davati im prilike ali i graditi osjećaj odgovornosti.  svako novo lice, osobnost i mišljenje koje se temelji na poštenju i ljubavi  je dobrodošlo.

 

[1]  Istraživanje je provedeno u okviru projekta „Politička pismenost mladih”, uz financijsku potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Osim analize političke pismenosti, cilj je projekta bio i na temelju dobivenih rezultata razviti preporuke za unapređenje sustava političkog obrazovanja i političke socijalizacije u širem smislu, te otvoriti širu raspravu o potrebnim promjenama u modelu političkog obrazovanja. Uz neke od ključnih rezultata predstavljenih u članku, važno je napomenuti da se ovim istraživanjem ukazalo na to kako sustav formalne političke socijalizacije ne uspijeva u potpunosti spriječiti usvajanje političkih stavova koji su nekompatibilni s demokratskom političkom kulturom, niti uspijeva u potpunosti promovirati one stavove koji bi trebali biti u njezinim temeljima.

[2] Istraživanje je financirano uz potporu Mreže fondacija Otvoreno društvo te Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva u okviru Centara znanja za društveni razvoj, a u provedbi su sudjelovali i suradnici s drugih (domaćih) visokoškolskih odnosno znanstvenih institucija. Sadržaj i struktura korištenog upitnika u znatnoj su mjeri preuzeti iz prvog istraživanja političke pismenosti mladih koje je 2009./2010. godine proveo GONG u suradnji s Fakultetom političkih znanosti, što omogućuje komparaciju rezultata, a time i uvida u stanje i promjene političke pismenosti hrvatskih maturanata s obzirom da su oba istraživanja provedena na nacionalnom reprezentativnom uzorku, pri čemu je slučajno odabrani uzorak stratificiran prema šest regija i tri vrste srednjoškolskog programa (gimnazijski programi, ostali četverogodišnji i petogodišnji programi te trogodišnji programi).

[3] Istraživanje „Politička pismenost učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj“ koje su proveli GONG, Institut za društvena istraživanja i GOOD inicijativa (za uvođenje građanskog odgoja u škole, op.a.) na reprezentativnom uzorku od 1146 maturanata.

[4] (Kapidžić, 2015: 114)

[5] Stefan Janjić, suradnik Novosadske novinarske škole, komunikolog