Esad Dizdarević: Razgovor s određenim povodom sa prof. dr. Huseinom Muratovićem

Povod za današnji razgovor sa prof. dr. Huseinom Muratovićem je intervju koji je predsjednik SDP-a BiH, Nermin Nikšić, dao FACCE TV. Naime, u prilično dugom i iskrenom razgovoru zanimljiva je bila njegova opservacija na ono što se događa iza scene kada naši političari „razgovaraju“, bolje reći, kada se ubjeđuju s namjerom da sačuvaju ili preuzmu vlast. Tada novac postaje najvažnije pitanje. S tim u vezi, Nikšić je rekao da bi Dodik odustao od svih namjera oko prenosa nadležnosti samo da mu se dopusti da se entitet RS i dalje može zaduživati na inostranom finansijskom tržištu, a da kolateral (hipoteka) budu prirodni resursi BiH. Zanimljivo je da je na ovu okolnost upozoravao profesor Muratović još sredinom 2018. godine. Naime, on je tada i javno upozorio bh zvaničnike da Ministarstvo finasija BiH i Centralna banka BiH ne smiju dati saglasnost entitetu RS da se na Bečkoj berzi zaduži za 330 miliona eura, te na Londonskoj berzi za 600 miliona (2021.), jer će zbog nemogućnosti izmirenja obaveza po osnovu duga, kupci obveznica RS poklopiti naše prirodne resurse. Ovaj Profesor čak je upozorio guvernera Centralne banke BiH (Softića) i ministra finansija u Vijeću ministara (Bevandu) da će obveznice na Bečkoj berzi kupiti ruski oligarh, a one na Londonskoj berzi srbijanski tajkun i da će prodaja ovih obveznica spasiti Dodikov režim od bankrota, ali i biti uvod u materijalnu razgradnju države BiH.  Međutim, blagovremena upozorenja nisu ozbiljno shvaćena, niti tretirana tamo gdje su to morala biti. Zašto, profesore Muratoviću?

Muratović: tzv. probosanska strana bila je amaterski naivna, popustljiva i u krajnjoj liniji, neodgovorna prema interesima Države.

Dizdarević: Zbog čega?

Muratović: Očigledno je da je spašavala koalicionog partnera, odnosno SNSD, odnosno entitet RS od izglednog bankrota.

Dizdarević: Po koju cijenu je to činila i zašto?

Muratović: Konačnu cijenu ćemo tek saznati. SDA-u i DF-u bilo je važno da ostanu na pozicijama i da pri tome SDP i druge stranke drže što dalje od od mjesta odlučivanja.

Dizdarević: Zašto ih onda sada zovu u pomoć?

Muratović: Zato jer su kasno shvatili da su došli do zida!

Dizdarević: Vi ste nedavno objavili tekst pod naslovom: Kada će Bosanci postati punoljetni, misleći očigledno na Bošnjake. Šta ste time htjeli ukazati?

Muratović: Htio sam ukazati da se ozbiljna politika ne vodi popuštanjem onima koji otvoreno govore da će rasturiti Državu, a da ih tzv. „patriote“ u tome i finansijski pomažu!

Dizdarević: Jeste li stoga napisali i javno predstavili i tekst pod naslovom „Može li država BiH preživjeti neodgovornost i pohlepu bošnjačke politike?

Muratović: Da. Svako prekomjerno popuštanje, posebno u domenu novca, kao najvažije ekonomsko-političke kategorije, predstavlja vrhunac neodgovornosti, posebno kada ide na štetu Države ili nacije. Kada se tome doda i neograničena pohlepa bošnjačke politike, koja je u suštini klijentelističko-tajkunska i koja se provodi preko naštimanih tendera i pljačkom javnih preduzeća, onda narod od takve pogubne politike ne može spasiti ni nobelovac Krugman, jedan od najboljih svjetskih ekonomista.

Dizdarević: U tekstu „Nacionalni interes Bošnjaka i kako ga odbraniti“, precizno ste definisali kriterije i principe kako taj interes odbraniti, a da pri tome ne ugrožavate interese druga dva naroda. Šta bi danas savjetovali ljudima koji, bar formalno, zastupaju interese Bošnjaka?

Muratović: Ništa novo ne bih im imao reći od onoga što sam javno napisao i njima poslao. Jer, čemu savjetovati bilo koji nivo vlasti u BiH u situaciji kada mu je važnija samo jedna ruka (glas) za potrebnu većinu od svih projekata i nacionalnih interesa. Nažalost, tu počinje i završava se sva priča. Pri tome, ovakva jadna većina održava se različitim pritiscima, pogodbama, materijalnim i foteljaškim nagradama, ali na račun bosanske sirotinje.

Dizdarević: Kolika je dosljednost bošnjačke politike?

Muratović: Izvinite, jeli Vi to mene zasmijavate? Ona je dosljedna kao seoska „dama“, da ne kažem kao seoska k..va! Zapravo, ona je dosljedna samo u domenu neograničene pohlepe, nerada, neodgovornosti (respiratori, tuneli, putevi), pa ako hoćete i u domenu neznanja!

Dizdarević: Vaš tekst pod naslovom „Zašto Bošnjaci i finansijski ne brane državu BiH“, izazvao je veliki interes. Šta se u međuvremenu promijenilo?

Muratović: Baš ništa! Jer, ja sam u tome tekstu na osnovu zvaničnih podataka naveo da je samo 2019. godine entitet RS dobio po osnovu raspodjele javnih prihoda od Uprave za indirektno oporezivanje BiH  više 840,8 miliona, za koliko je oštećena Federacija. Istina, u ovu cifru uračunate su i posebne putarine za izgradnju autoputeva i drugih puteva. Da bi apsurd bio veći, majka Srbija u zadnjih pet godina (zaključno sa 31.12.2020.) u novcu i u naturi pomogla je braću u entitetu RS sa svega 73,6 miliona eura. Dakle, Federacija je samo u jednoj godini pomogla ovaj Entitet sa 431,18 miliona eura (840,8 : 1,95), dakle, više za 5,8 puta nego Srbija za pet godina! Dokaz za ovu tvrdnju su zvanični podaci, koji glase: FBiH je uplatila po osnovu indirektnih poreza 76,20%, RS 22,18%, a distrikt Brčko 1,80%. Nakon izmirenja obaveza Države sa ovoga računa povukli su sredstava: FBiH 64,26%, RS 32,19% i distrikt Brčko 3,55%. Dakle, FBiH je povukla manje sredstava za 11,94%, RS više za 10,09% i distrikt Brčko više za 1,75%. Tada sam citirao Mladena Delića, koji je svojevremeno uzviknuo: „ljudi moji, da li je ovo moguće?!“ Odgovorio sam da je  moguće samo u BiH, gdje fiskalnu i uopšte makroekonomsku politiku u ime Bošnjaka vode neodgovorni i zadatku nedorasli ljudi! Stoga je Dodik na zadnje mjesto pri prenosu nadležnosti stavio  Upravu za indirektno oporezivanje BiH. Pitam ga: što nisi krenuo upravo od ove Uprave? Jer, kada već omalovažavaš Bošnjake (po tebi, muslimane), zašto koristiš njihove prihode da bi se spasio od bankrota i ko ti to omogućava?! S obzirom da nisu objavljeni podaci koliko su u 2020. godini uplatili sredstava po osnovu indirektnih poreza entiteti i distrikt Brčko, već samo koeficijenti povlačenja ovih sredstava (dana 29.11.2020.), navodim da se pozicija FBiH pogoršala, jer je povukla 62,83%, dakle, manje za 1,43% u odnosu na prethodnu godinu, RS 33,62%, dakle, više za 1,43%, dok je distrikt Brčko zadržao isti koeficijent (3,55%) kao i prethodne godine. Čitaoci se mogu zapitati: pa, ko ovdje štiti interese Federacije?! Odgovor je da ih „štiti“ malinar Novalić i  ekipa oko njega!

Dizdarević: Zašto pitate dokle će bošnjačka politika biti amaterska?

Muratović: Pazite, ako dva, tri ista čovjeka tumače i brane bošnjačku ekonomsku politiku, od kojih je jedan savjetnik premijera Novalića za sve, drugi poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH, a treći profesionalni apologeta (branilac) aktuelne politike vladajuće bošnjačke stranke, onda vam je sve jasno. Vjerujte, kod mene ni jedan od njih ne bi mogao položiti predmet Privredni razvoj na dodiplomskom studiju ekonomskog fakulteta.

Dizdarević: Zadnja dešavanja u BiH, ali i ona na međunarodnoj sceni, nažalost, aktueliziraju Vaš tekst na temu „Zašto Evropi smetaju Bošnjaci muslimani?“. Naime, bio sam svjedok da su neke od vaših kolega rekle da to ne bi tako otvoreno ustvrdili. Imate li komentar na ovo?

Muratović: Tekstu koji ste pomenuli, nemam ništa dodati. Nažalost, događaji u zadnja dva dana nedvosmisleno su pokazali da sam bio u pravu. Jer, Njemačka nas je prodala preko Visokog predstavnika K. Šmita zbog ruskog plina, SAD digle su od nas ruke radi navodne „osvete“ Njemačkoj, Turska, iako nam je ostala dužna Državu, samo formalno nas podržava, a  druge zapadne zemlje mudro šute, čak kada se negira presuda Međunarodnog suda za ratne zločine i veličaju kreatori i izvršioci tih zločina genocida. Produžetak mandata EUFOR-u ne znači puno. Ali, brisanje OHR znači puno, odnosno ono daje signal rušiocima države BiH da je napad na nju (Državu) nešto normalno. Jer, koji će međunarodni organ spriječiti rušitelje i prekrojače BiH. Nema ga, jer čak i da ostane, Visoki predstavnik bez tzv. Bonskih ovlaštenja je obična figura. Sve ovo mi liči na stanje iz 1990-tih godina, kada nam je nametnut embargo na uvoz oružja da branimo goli život!

Dizdarević: Zar ove vaše ocjene nisu suviše radikalne i zabrinjavajuće?

Muratović: Ne, one su samo realne. Naime, ja zaključke izvodim na osnovu činjenica i pri tome isključujem emocije. Jer, nemojte zaboraviti da je Zakon o zabrani negiranja genocida i veličanju ratnih zločinaca nametnuo Valentin Insko. Da se ne zavaravamo, prije nametanja ovoga Zakona, on je zasigurno imao odobrenje najvažnijih zapadnih zemalja. Zašto sada one ne brane svoju politiku i politiku osnovnih ljudskih (moralnih) principa, razuman odgovor nemam, osim da smo mi Bošnjaci krivi i onda kada zastupamo građanski princip uređenja Države, na kome se zasniva Evropska unija. Od svega, ove „demokrate“ nam stalno  govore kako su zabrinuti, što predstavlja obično licemjerje. Pored toga, mene najviše zabrinjava zabluda bošnjačkih političara da će nas spasiti tzv. Međunarodna zajednica, iako to nisu učinili u zadnjem, ali i u Drugom svjetskom ratu, kada su nad nama izvršeni zločini genocida. Pri tome vladajuća bošnjačka stranka (SDA) igra sa drugo ili trećerazrednim igračima i očekuje povoljan rezultat!

Dizdarević: Molim Vas, gdje su tu bošnjački političari? Zar je moguće da oni nisu uspjeli na stranu pravde pridobiti više međunarodnih zvaničnika?

Muratović: Bošnjački političari imaju ograničen domet čak i u BiH, a kamoli na međunarodnom planu. Jer, ministrici vanjskih poslova, Biseri Turković, trebalo je tri mjeseca da dođe do Bos. Novog u vezi Trgovske Gore. Prije toga javno sam je pitao, pišući njoj i javnosti, da li zna išta o geografiji i šta bi značila izgradnja skladišta radio aktivnog nuklearnog otpada uz samu rijeku Unu. Sarkastično sam ju pitao da li je ona ministrica vanjskih poslova BiH ili Hrvatske i da li je u Bos. Novi došla preko Pelješkog mosta?! Tražio sam njenu smjenu i dizanje na noge cijelog USK, ali, uzalud. Dakle, dotična gospođa u najboljoj varijanti može dobaciti do zemalja Zaliva, Istambula i turistički, do Zagreba i Vašingtona. Bakir Izetbegović već standardno dobacuje samo do Turske i ponekad do Zagreba i ništa više. Čak i kao takav, on se predstavlja liderom (poglavicom) Bošnjaka, vodeći razgovore o sudbini Države sa Dodikom i Čovićem van institucija Države. Kao takav i kao čovjek koji u dva dana više puta mijenja svoje stavove u vezi sudbine Države, javno kažem da on nije odgovoran, a još manje lider. Stoga Vas i čitaoce pitam: da li želite da vas on predstavlja? Ja ne želim da mene predstavlja na takav način i sa ljudima oko sebe, koji  nisu dorasli zadatku. Uz to, mi Bošnjaci moramo se zapitati da li imamo pravo kritikovati K. Šmita, koji je prvo došao Vučiću u Beograd (vjerovatno mu šapnuo da se njegov pulen Dodik ne sikira da će biti smijenjen), kada je isto ili slično svojevremeno uradio Izetbegović, kada je poslao emisare Vučiću da mu kažu da se ne sikira zbog „tužbe“ BiH protiv Srbije.

Dizdarević: Da li Bošnjaci griješe što za račun pozicije Željka Komšića imaju sukob sa Hrvatima i što Čović odlično koristi floskulu o nedopustivosti da Bošnjaci Hrvatima biraju člana Predsjedništva BiH i pri tome poklapa najvažnija ministarstva u BiH i u Federaciji BiH?

Muratović: Da, griješimo. Ako je Ž. Komšiću već stalo do Države, neka se više ne kandiduje. Zar mu nije dosta što je bio 12 godina član Predsjedništva. Da li on to oponaša Putina i šta može dati Državi, a šta do sada nije dao?! Tvrdim da nijedan političar nije  vrijedan da zbog njega Bošnjaci od rata pa naovamo drugima prepuštaju ministarstva finansija, pravde, vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa inostranstvom, te Upravu za indirektno oporezivanje BiH.

Dizdarević: Šta je onda rješenje za držvu BiH?

Muratović: Iako nemam potrebne informacije da bih odgovorio na ovo pitanje, procjenjum da bi bilo mudro da se formira jedan relevantan tim koji bi bio dorastao zadatku-očuvanju države BiH. Taj tim bi činili najumniji i odlučni ljudi ove Zemlje: akademik Esad Duraković, akademik Slavo Kukić, Bogić Bogičević, profesor Ivo Komšić, Miro Lazović, Selim Bešlagić, Vojin Mijatović, Franjo Komarica i po tri predstavnika svake probosanske stranke. Jer, vrijeme i praksa pokazali su da vrh SDA nema dovoljno kapaciteta  za odbranu države BiH. Uz to, oni ne koriste umne ljude, akademije i univerzitete, kao što to čine Dodik i Čović, pa Izetbegović biva inferioran i popustljiv čak i onda kada mu činjenice idu u prilog i kada to ne bi smio. Dakle, želim vjerovati da bi ekipa od 30-tak ljudi mogla okupiti najmanje 2/3 građana oba entiteta, kojima je stalo do države BiH, kao ravnopravne za sva tri naroda i za sve njene građane. Po svoje mišljenje ovi ljudi ne bi išli u bilo čije ambasade, već među građane. Tome nas bar uči historija.

Dizdarević: Zahvaljujem Vam se na konkretnim odgovorima na postavljena pitanja.

 

Naslovna fotografija: izvor Oslobođenje