U Kulturno-informativnom centru Ambasade Bosne i Hercegovine u Zagrebu, između 10. i 20. lipnja 2025. na samostalnoj izložbi pod nazivom „37 pogleda na Ramu“ svoje je radove predstavio bosanskohercegovački – američki slikar Amer Kobašlija. Autor video zapisa s otvorenja izložbe i snimka razgovora sa slikarom je Mladen Grganja Grga, dok je autor popratnih fotografija Nikola Šolić. Izložba „37 pogleda na Ramu“ donosi snažne prikaze Ramskog jezera i kraja, usmjerene ne samo na pejzaže, već i na suptilne, često rubne detalje koji svjedoče o ljudskom prisustvu, sjećanjima, boli i tišini.

O slikarskom opusu Amera Kobašlije govorio je Feđa Gavrilović, likovni kritičar i voditelj Galerije Forum u Zagrebu.

Na izložbi je predstavljen impresivni katalog u kojem likovni kritičar Feđa Gavrilović i književnik Miljenko Jergović potpisuju eseje u kojima, svaki na svoj način, opisuju kontekst umjetnikova odnosa prema području Ramskog jezera.

Amer Kobašlija: “Meni je mnogo toga vezano za Ramu fascinantno. Pored mistične ljepote tih predjela, još puno nečeg se sluti ispod mirne vode – naslage povijesti i sjećanja, bola, tuge, ljudskih sudbina… Pa ti duhovi izrone kad se voda povuče s vremena na vrijeme — odjeci prošlosti koji kao da polariziraju i ova naša, ionako odveć turbulentna vremena. Kao da jučer nikad nije prošlo. Privlači me liminalnost tih prostora – kažu Ramljani da nisu ni u Bosni ni u Hercegovini, već u nekom među-prostoru, tom ‘i‘ vezniku što spaja i razdvaja dvije strane. Kao emigrant, i to prekomorski, ove tri decenije sam ni tu ni tamo, uvijek negdje između, nikad na čvrstom tlu. Sjećanja i liminalnost su neki od povoda što mi kvrčkaju u glavi dok ovo radim. Nemam konkretnog odgovora zašto, vjerojatno to i nije tako bitno, jer intuicija te vodi. Zalutao sam inicijalno u Ramu, ali vjerujem da se sve dešava sa razlogom. Znakovi pored puta — samo je pitanje da li obraćamo pažnju.”

Feđa Gavrilović: “Općina Prozor – Rama ima značajnu tradiciju sakupljanja suvremenih umjetničkih ostvarenja koju su započeli školovani gvardijani samostana na Šćitu, od kada se gradio novi crkveno-samostanski kompleks. Tu tradiciju nastavlja Općina, zahvaljujući načelniku Jozi Ivančeviću i agilnom Boži Mišuri, njegovu neslužbenom kulturnom savjetniku, koji oduševljeno prikuplja komadiće povijesnih i suvremenih svjedočanstava o ramskom kraju u različitim umjetničkim izričajima. Tako su otkrili i prepoznali vrijednost ovog slikara iz Orlanda u Floridi, podrijetlom iz Banje Luke, koji je u Rami pronašao najnoviju postaju svoje inspiracije. Između stvarnog i imaginarnog, pojedinačnog i kolektivnog, osobnog i univerzalnog, kulture i prirode, kao i između kontinenata, smjestio se život i opus Amera Kobašlije. U Ramskom jezeru čini se da je ovaj slikar vidio pomirenje svih tih suprotnosti i prostor cjeline, koji teži izraziti svojim slikama.”

Miljenko Jergović: „Amerove slike Rame – autora ću dalje zvati po imenu, ne zbog familijariziranja nego zbog aliteracije – mogu se gledati kao kadrovi stripa zbog načina njihova kadriranja, zbog detalja unutar slike, te, što je i najvažnije, zbog njihove izrazite narativnosti. Premda je na većini slika pusto, nema ljudi ni životinja, pa bi se onda moglo reći da se ne događa ništa, u detaljima su upisani događaji. Recimo, na slici, koja me je možda i prva privukla, u drugom planu gledamo naselje, kuće, zgrade iza kojih se odvija pretpostavljeni život. U prvom su planu stvrdnuto blato isušenog korita, stisnuti tragovi nečijih stopa, plastična boca i – najvažniji detalj na slici i u priči – automobilska guma. Od automobilske gume slika započinje, širi se na stope utisnute u stvrdnutom blatu i na plastičnu bocu, da bi se potom razvila na mjesto u daljini, na kuće, zgrade, objekte, čija prepoznatljivost je nesumnjiva. U njoj je, u toj gumi, sadržan fraktal jedne epske pripovijesti, koja se kreće u dva pravca. Jedan vodi prema onom što je na slici, drugi vodi prema onom tko je ispred slike, prema onom tko je upravo slika, a možda i prema onom trećem koji sliku gleda. Tako stižemo do još jednog važnog elementa cijele priče. Ili bi bolje bilo reći da je riječ o elementu ovih slika: njihovu je naraciju, ali i u sam slikarev način i stil, upisana njegova biografija.“

Zahvala Amera Kobašlije: „Slikarstvo je uvijek osobno, neka vrsta konkretnog a unutarnjeg putovanja na koje slikar iz ovog ili onog razloga krene. Ali da bi to imalo smisla i ostavilo traga, potreban je tim dobronamjernih pojedinaca. Stoga želim zahvaliti nekima od njih koji su pomogli da ova izložba ugleda svjetlost dana. Božo Mišura, rođeni Ramljak sa zagrebačkom adresom, i diplomat Zoran Perković uložili su mnogo truda da se ova, logistički nimalo jednostavna, operacija realizira. Spomenut ću i moje ramske domaćine Jadranku i Luku Markešića i njihovu prekrasnu djecu kod kojih sam boravio kad sam prvi put zalutao u Ramu prije neke dvije godine. I svaki put od tada kada sam gost kod njih osjećam se dobrodošlo.”