https://www.youtube.com/watch?v=jXJiVgjwEEk
foto:
U dvorani BNZ u zagrebačkoj Ilici, 19. veljače 2025. održan je KONCERT ANSAMBLA BOSANA, uz sudjelovanje njegova zbora, orkestra i solista, naslovljen „Sjećanje na profesora Fuada Ahmetspahića“.
Pjesma „Zemlja Tvrtka i Kulina bana“ izvedena na početku koncerta postala je svečana pjesma, himna bošnjačke zajednice u Hrvatskoj, čime se htjelo podsjetiti na Fuada Ahmetspahića, autora glazbe i aranžmana, koji je bio inicijator i jedan od osnivača Ansambla BOSANA davne 1996. godine i pokretač svih njegovih aktivnosti. Pjesmu je, uz pratnju zbora i orkestra izveo gost večeri Ivan Jelić.
„Onda, ako uzmogneš, na ćilimu mašte, uzdigni se, poleti, pa ozgor pogledaj tu srcoliku zemlju Bosnu. Eno tamo je niknuo Fuad, baš po obliku zavičaja i ime mu čitam, jer ono je u prijevodu SRCE“ rekao je Bosiljko Domazet, voditelj večeri, najavljujući riječi sjećanja na profesora Ahmetspahića i razgovor s njegovom suprugom Zdenkom te profesorom Seadom Berberovićem.
Na koncertu je izveden niz pjesama za koje je Ahmetspahić napisao glazbu ili aranžman, poput „Selam“, „Mila majko šalji me na vodu“, „Kolika je Jahorina planina“, „Na prijestolju sjedi sultan“, „Ne klepeći nanulama“, „Zvijezda tjera mjeseca“ i drugih.
Tijekom večeri bilo je riječi o tome da je UNESCO, 4. prosinca 2024. na sjednici Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu u Anuncionu, Paragvaj, uvrstio tradicionalnu bosanskohercegovačku pjesmu sevdalinku na popis svjetske nematerijalne kulturne baštine.
Sevdalinka nije tek glazbeni izraz. Ona je živuća povijest, pjesma koja nosi glas naroda, svjedočanstvo o prošlim vremenima i osjećajima koji nas spajaju. Ona je, kao kulturni fenomen, od neizmjernog značaja u oblikovanju bosanskohercegovačkog identiteta, rečeno je. Konferencija na kojoj je to potvrđeno počela je izvođenjem sevdalinke “Kraj potoka bistre vode” koja je izvedena i na ovoj svečanosti u Zagrebu.
Iz biografije
Fuad Ahmetspahić rođen je 1937. godine u Zenici. Osnovnu školu i Nižu gimnaziju završio je u Zenici a 1948. upisuje Nižu muzičku školu u kojoj je učio svirati violinu. Srednju muzičku školu u Sarajevu upisao je 1953. na teoretsko-nastavničkom odsjeku, a nakon završetka upisuje se na Muzičku akademiju na kojoj je diplomirao 1961. na teoretsko-nastavničkom odsjeku. Nakon diplomiranja započeo je svoj dugogodišnji uspješni pedagoški rad zapošljavanjem u Zenici u Nižoj muzičkoj školi, a nastavio u Gimnaziji te Srednjoj muzičkoj školi na kojoj je predavao solfeggio, teoriju muzike, violinu, klavir te sviranje horskih partitura. U Zagrebu je sa suprugom Zdenkom radio u osnovnoj i srednjoj školi za izbjegličku djecu iz BiH koje je organizirala Ambasada BiH u Zagrebu, a zatim kao nastavnik solfeggia u Osnovnoj muzičkoj školi u Ivanić gradu i profesor muzičkog obrazovanja u Zagrebačkoj medresi.
Bio je profesor brojnim učenicima ovih škola, od kojih su neki postali vrhunski muzički stručnjaci i pedagozi. U svojoj knjizi „Bosana – Zbirka kompozicija za zborove i vokalne grupe“ objavljenoj 2008. napisao je:
„U Osnovnoj muzičkoj školi u Zenici bio sam prvi učenik, a u Srednjoj – prvi profesor, tako da su moj život i ovih dviju škola neumitno i od samih početaka usko povezane, a što nas svrstava zajedno u historiju razvoja muzike i muzičke kulture na ovim prostorima. Danas, kad vidim nastavnike obiju škola, od kojih su većina bili moji učenici, izuzetno mi je drago da su postali vrsni stručnjaci. Moje zadovoljstvo je tim veće što i sada, kada sam zaokružio svoj radni vijek, znam da sav trud i znanje, ali i ljubav za muziku, nije bio uzaludan. Muzika koja je prožimala cijeli moj život vidim da sada „teče“ i njihovim venama, stvarajući onaj prepoznatljiv entuzijazam i strast sa kojima sada oni podučavaju nove generacije i stvaraju nove talente.“
Osim pedagoškog rada u školama Fudo je vodio brojne zborove i orkestre u općini Zenica, u svim školama u kojima je radio, u raznim KUD-ovima u Sarajevu, u KUD-u Željezare Zenica, KUD-u „Ibrahim Perviz“ Zenica. Za svoj rad dobio je brojna priznanja i nagrade, između ostalih Nagradu grada Zenice za razvoj kulture i Zlatnu značku „Muzičke omladine“. Osvojio je veliki broj prvih, drugih i trećih mjesta na takmičenjima zborova u BiH i bivšoj Jugoslaviji sa zborovima Željezare Zenica, Gimnazije Zenica i Muzičke škole u Zenici. Proglašen je najboljim profesorom solfeđa od strane profesora Muzičke akademije u Sarajevu. Dodijeljene su mu diplome Gimnazije, Muzičke škole i Kamernog simfonijskog orkestra u Zenici za doprinos u razvoju tih institucija.
U Zagrebu
Profesor Fuad Ahmetspahić dobro je poznat u bošnjačkim krugovima širom Hrvatske. Ratne okolnosti i zdravstveno stanje doveli su ga s obitelji u jesen 1992. godine u Hrvatsku. Kao dugogodišnji voditelj uspješnih zborova i orkestara u školama i kulturno-umjetničkim društvima u Bosni i Hercegovini, uvijek nemirnog i stvaralačkog duha, bio je inicijator i jedan od osnivača Ansambla „Bosana“ davne 1996. godine i pokretač svih aktivnosti u Ansamblu. Od 2001. Ansambl je prešao u okrilje Bošnjačke nacionalne zajednice i od tada datiraju naš zajednički rad i intenzivnija druženja. S Ansamblom „Bosana“ sudjelovao je širom Hrvatske i u mnogim mjestima u Bosni i Hercegovini na brojnim kulturno-umjetničkim manifestacijama, smotrama folklora i zborova te priredbama povodom značajnih dana iz naše povijesti. U Ansamblu je bio voditelj orkestra i zbora, dirigent i pisac aranžmana za orkestar i zbor u kojem je sa solistima njegovao moderni izraz četveroglasnog izvođenja tradicionalnih sevdalinki. Pod njegovim znalačkim vodstvom mnogi glasovi su ljepše zazvučali a glazbenici su unaprijedili i izbrusili svoje muziciranje.