Elma Kovačević Bajtal, ambasadorica BiH u Republici Hrvatskoj
Razgovarao: Bosiljko Domazet Fotografije: Nikola Šolić
Od proljeća prošle godine imenovani ste ambasadoricom Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj. Molim vas prenesite nam dojmove i iskustva rada ovdje i što ste sve unijeli u svoj program predstavljanja BiH?
Ovdje u Hrvatskoj sam tek nešto više od pola godine, ali imam osjećaj kao da sam puno duže samim time što je ovo veoma aktivna destinacija. Čast mi je predstavljati Bosnu i Hercegovinu u Republici Hrvatskoj. Iskustva rada su pozitivna, obavila sam seriju bitnih nastupnih posjeta od ministara do predstavnika vlasti na nivou županija i gradova, a također i kod nekoliko udruga. Također, posjetila sam i neke od intitucija koje su nam važne sa stanovišta realnih životnih potreba i zacrtanih planova. A nakon izbora u Republici Hrvatskoj uslijedit će nastavak posjeta i svim ministarstvima iz oblasti u kojima želimo unaprijediti dobrosusjedsku saradnju naših zemalja.
U program predstavljanja Bosne i Hercegovine, pored rada na realizaciji vanjskopolitičkih prioriteta naše zemlje, unijela sam također i rad na projektima unapređenja privrednih, kulturnih, obrazovnih i drugih za naše građane i zemlje egzistencijalno važnih projekata.
Vjerodajnice Zoranu Milanoviću, predsjedniku Republike Hrvatske predali ste 28. rujna lani. Otada zapravo službeno počinje Vaš mandat u Republici Hrvatskoj?
Tako je. Prema diplomatskim pravilima i uobičajenoj praksi, amabasador jedne zemlje, tek kada preda vjerodajnice predsjedniku, kralju ili nekom drugom šefu države, može da obavlja svoju funkciju u punom kapacitetu. Prije toga, dakle od trenukta dolaska u zemlju pa do tog momenta, a nakon predaje kopije vjerodajnica u protokolu MVPEO, BH ambasadoru je omogućeno da obavlja nastupne posjete ambasadorima i niže rangiranim službenicima.
Prva osoba sa kojem se svaki ambasador jedne zemlje sretne je doajen diplomatskog kora. U Republici Hrvatskoj to je nadbiskup Giorgio Lingua, apostolski nuncij. Diplomatski kor je bio veoma korektan, prijateljski raspoložen i dobila sam, naglašavam to sa zahvalnošću i poštovanjem, mnoge preporuke za daljnju saradnju koje će mi olakšati i ubrzati realizaciju mnoštva predstojećih aktivnosti.
Bili ste ambasadorica BiH u Kraljevini Norveškoj, kakva su vaša iskustva iz te zemlje i na koji ste način radili na suradnji BiH i Norveške te kakva iskustva nosite s dalekog sjevera u promoviranju BiH?
Od 2008. do 2011. godine bila sam ambasadorica BiH u Kraljevini Norveškoj, bila je to moja prva diplomatska misija na kojoj sam ispekla zanat. Iskustva rada u Kraljevini Norveškoj su posebna. Norveška je lijepa i veoma dobro uređena zemlja. A norveške institucije su veoma pristupačne za razgovore i saradnju.
Pored toga, i to valja naglasiti, zahvaljujući našim građanima, koji su se veoma dobro integrirali u norveško društvo, mnoga norveška vrata su mi bila širom otvorena. Pored ostalog, radila sam na povezivanju poslovnih ljudi, te sam, shodno vlastitom profesionalnom iskustvu te vrste, osnovala norveško-bosanskohercegovačku komoru. Također, stupila sam u kontakt sa afirmisanim i uspješnim BiH građanima koji se u Norveškoj bave medicinskom profesijom i kulturom. Ali i u nekim drugim proizvodnim djelatnostima, tada već prepoznatim u toj skandinavskoj zemlji.
I da ne zaboravim, stekla sam nekoliko prijatelja Norvežana koji su istinski, čak dirljivo prijateljski, bili okrenuti ka našoj zemlji i našim građanima. Nihova podrška i pomoć bili su mi veoma dragocjeni. Nekima su dodijeljena i zaslužena priznanja naše zemlje. Svakako je bilo potrebno i zahvalno raditi na pormociji turističkih potencijala, tim prije što je, skijaški senzibilnim Norvežanima, Sarajevo bilo više nego dobro poznato po savršenoj organizaciji Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.
Ranije ste radili u Vanjskotrgovinskoj komori BiH, te doktorirali na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu kao autorica prve doktorske disertacije o temi lobiranja u BiH. Kako ste prenijeli iskustva tadašnjeg znanstvenog rada u novo područje diplomatsko-konzularne djelatnosti? Pomaže li vam to u radu?
Vanjsko politički ciljevi BiH ostali su isti, želimo postati članica Europske unije i NATO-a. Iako Norveška nije članica EU, njezina je legislativa usklađena s evropskom, tako da je i način poslovanja naših kompanija usmjeren poštivanju evropskih standarda. Nekoliko puta susrela sam se s Jensom Stoltenbergom koji je tada bio norveški premijer, a kasnije šef NATO-a.
Ključna aktivnost svakog diplomate je lobiranje tj. zagovaranje interesa svoje zemlje u zemlji primateljici. Da bi uspjelo, lobiranje mora razraditi svoju strategiju i taktiku. Strategija je način dolaska do cilja, dok nam taktika govori o neophodnim konkretnim aktivnostima kojim bismo mogli imati uticaj na ciljanu problematiku. Smatra se, da, što je razvijenija država, to su i njene aktivnosti usmjerenije ka realizaciji konkretnih ciljeva. Na tragu tog poimanja i prakse koja ga slijedi širom modernog svijeta, svaka spoznaja lobističke vrste – alati, metode, sredstva, i konačno, poznavanje ljudi kao najvažnije – dobro dođu na praktičnom putu realizacije ideja i metodološki precizno zacrtanih ciljeva.
Nauka bi morala biti temelj svih naših nastojanja, jer nam, kao zgusnuto iskustvo generacija, pomaže da budemo znatno brži i efikasniji. Utoliko više ukoliko i druge strane slijede iste principe i standarde dogovaranja i poslovanja. Nema uspjeha bez uzajamno dobrog razumijevanja i obostranog zadovoljstva učinjenim. Ukratko, lobiranje je dugoročan proces i što se prije krene veće su šanse da će donijeti rezultate.
Temeljni je vaš znanstveni interes bilo lobiranje kao struka. Naravno, kada govorimo o pozitivnom shvaćanju njegova pojma, kako vi to vidite, posebno sada kad ste na čelu Ambasade BiH u RH?
U principu, da biste mogli da uvijerite nekoga da prihvati vaše ideje, stavove, predloge, i da donese odluku koja je dobra za vašu državu, prije svega morate da imate valjane, racionalno zasnovane argumente. Moderni svijet se rukovodi ne samo interesnim, nego i principima racionalno spoznatih i iskustveno provjernih mogućnosti koje smanjuju rizik od neuspjeha. Pored toga, na čisto personalnom planu, psihologija nas uči da morate razvijati logičke modele i retoričko-pregovaračke sposobnosti i vještine neophodne za minimum neizbježno-persuazivnog, ubjeđivačkog djelovanja. Naravno, za sve to potreban je kontinuiran trening i permanentno obrazovanje na tragu spoznaja te vrste. Dakle, baviti se ovim poslom danas, znači prije svega učiti, učiti i samo učiti. I to je imperativ modernog, dinamičnog poslovnog svijeta koji slijedi privredno-ekonomski aksiom našeg doba da je vrijeme – novac.
Čitatelje će zasigurno zanimati i Vaše viđenje uspona i padova u odnosima dvije susjedne zemlje, BiH i RH, ali i odnosi BiH s drugim zemljama na širem području. Kako krenuti u bolje sutra?
Najprije ističem da naše svije zemlje imaju jako dobru susjedsku saradnju, iako imamo nekoliko otvorenih pitanja. Jedno od njih je ratifikacija sporazuma o granici, iako potpisan još 1999. godine, još nije ratificiran. Ostaje još nekih pitanja vezanih za imovinsko pravne odnose. Isto tako, želimo potpisati sporazum o socijalnom osiguranju kako bi se i našim građanima omogućio pristup zdravstvenim uslugama u Hrvatskoj, ne samo u hitnim slučajevima.
Usponi i padovi u odnosima dvije zemlje jesu postojali, ali u posljednje vrijeme svjedoci smo uzlazne putanje u odnosima BiH i Hrvatske. U pitanju je proces koji traži kontinuirani angažman svih nas. Konačno, i neizbježno, da bi uspio to mora biti obostrano neupitan dobrosusjedski cilj. Kao što je poznato, Vlada RH jedan je od aktivnijih zagovarača i lobista za dobijanje statusa kandidata BiH i za otvaranje pregovora sa EU. Ne smijemo zaboraviti i ostale države, kao što su Austrija, Slovenija, Italija, Njemačka, sve one koje su nam pomogle u otvaranju pregovora sa Europskom unijom.
U istom smislu i na tragu logike obostranosti, Hrvatska je drugi vanjskotrgovinski partner, značajan investitor. I nadam se, sve bolji i bolji susjed, jer nas ukupno stanje u svijetu danas, geopolitički, kulturni, civlizacijski i ljudski razlozi, zbližavaju na zajedničkom putu u bolju budućnost naših zemalja. Uostalom, to građani naših zemalja očekuju od nas, a mi smo na ovom poslu, ovdje i danas, upravo radi njih.
Konačno, i toga moramo biti svjesni u svakom momentu, građani su ti koji nas plaćaju i naše je da radimo na tragu njihovih očekivanja, želja i nada. A oni žele: red, mir i ljudsku izajamnost koja će sve to producirati, garantirati i održavati na stabilnoj osnovi, a u funkciji boljeg i sigurnijeg života svih, u ovako nestabilnom i ekspanzionistički raspoloženom okruženju, koje nas, htjeli mi to ili ne, nužno upućuje jedne na druge.
Ono što ističem jest privredna suradnja dvije zemlje na čemu treba dalje raditi. Ukupna robna razmjena Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, za 2023. godinu, iznosila je 4 milijarde 644 miliona KM, koja je manja za 878 miliona KM u odnosu na 2022. godinu. Učešće Hrvatske u ukupnoj robnoj razmjeni BiH je 10,44%. U vanjskotrgovinskoj razmjeni Bosne i Hercegovine sa Republikom Hrvatskom za 2023. godinu zabilježen je suficit u vrijednosti od 453,62 miliona KM, dok je u prethodnoj godini zabilježen deficit. Pokrivenost uvoza izvozom sa Republikom Hrvatskom za 2023. godinu iznosila je 121,65%.
Hoće li po vama, a i iskustvima Republike Hrvatske, nedavnim datumom otvaranja pregovora s Bosnom i Hercegovinom, možda započeti jednako dugotrajan proces?
Do sada smo pokazali da sve možemo kada hoćemo, pa se nadam da taj put od otvaranja pregovora do punopravnog članstva BiH u EU neće biti dug. Svakako to jest mukotrpna put u kojem se mnogo toga mora prilagoditi, ali u nadi smo da će to biti na dobrobit svim građanima Bosne i Hercegovine. Oni koji bi taj pozitivni ishod dovodili u pitanje na neki način potpisuju i kartu za odlazak građana iz naše zemlje. Jer jedan od argumenata za ostanak u BiH jest približavanje standardima EU čemu se iskreno nadamo.
U posljednje su vrijeme primjetna su brojna događanja u u organizaciji Kulturno informativnog centru Ambasade BiH u Zagrebu, što se nekako poklapa s vašim dolaskom. Pretpostavljam da imate plan i najave zbivanja u KIC-u BiH, možete li nam ih predstaviti?
Nažalost, kulturno informativni centar Ambasade BiH, opravdano ili ne, da ne ulazim u to, bio je nevidljiv, a samim tim i naše društvo, država i kultura. To se mora mijenjati, i kao što ste dobro primijetili, radimo intenzivno na tome. Srećom, na tom polju, imam aktivnu podršku mojeg najbližeg saradnika, ministra savjetnika u Ambasadi Zorana Perkovića koji je i voditelj Centra.
Sretni smo, jer u centru Zagreba, u Ilici, nekadašnjem ateljeu Dušana Džamonje, posjedujemo vlastiti prostor za raznolika zbivanja kojima stvaramo priliku za otvorenu komunikaciju. Cilj nam je, a to smo i postigli u proteklih pola godine, da svakih petnaest dana održimo izložbe, predstavljanje knjiga, male koncerte, tribine, simpozije i predstavljanje istaknutih pojedinaca. Pritom, ističem odličnu suradnju koju smo ustanovili s udrugama, primjerice Hrvatskim kulturnim društvom Napredak te Bošnjačkom nacionalnom zajednicom.
Kulturno-informativni centar mjesto je susreta i zasigurno prostor zbližavanja i predstavljanja kulture, tradicije, običaja i svega što nas povezuje. Osim toga, može li postati i mjesto predstavljanja privrede, turizma i širih zbivanja u povezivanju ali i širenju suradnje dviju zemalja?
U tom smislu, pored rada na polju ekonomske diplomacije, tokom mandata fokus će biti na projektima što intenzivnije kulturne saradnje. Kultura zbližava ljude i narode, zajednice i države, utoliko više i brže, ukoliko ima više zajedničkih elemenata koji vode lakšem uvezivanju, razumijevanju i sporazumijevanju. A u našem slučaju, geografska blizina i stoljeća susjedskih odnosa i upućenosti jednih na druge, već su nas toliko zbližili da se već poodavno prepoznajemo i razumijemo kao „svoji“. Upravo to traži od nas ne samo čuvanje, nego i produbljivanje te iskonske „svojosti“ u svim oblastima kulture, običaja i dobrih međuljudskih odnosa. Konkretno, književnost, poezija, muzika, film, istaknuti umjetnici, akademici i afirmisani intelektualci s obje strane, imat će sve više mjesta u našem Kulturno informativnom centru. Ukratko, i sasvim planski, otvoreni smo za sve vidove saradnje koja zbližava ljude, narode i naše dvije zemlje. Činimo to za zadovoljstvom i uvjerenjem da je to najbolji put zajedništva i uvezivanja naših društava i zajednica, i njihovog što boljeg razumijevanja.
Stalo nam je da naše kulturne manifestacije posjećuju ne samo građani Zagreba, koji su već tu, nego i građani cijele Republike Hrvatske, uključujući upravo i te slojeve na koje cilja Vaše pitanje. U modernom svijetu, i njegovoj kompleksnoj povezanosti svih fenomena života – ekonomija, privreda, kultura i umjetnost, samo su segmenti te najšire životne cjeline kojoj rođenjem svi zajedno pripadamo. Jer, izuzev čisto didaktički, u svrhu lakšeg izučavanja, nikava druga granica među nama ne postoji. Holistički pogled na život čini te segmente, sve više i više, ravnopravnim komponentama svakodnevne egzistencije prosječnog čovjeka danas. Nikakva jednostranost ni isključivost više nisu mogući. Zrela diplomatija mora slijediti logički zov tog holističkog imperativa.
Naravno, prostor Kulturno-informativnog centra je višenamjenski i u narednom periodu planirali smo organizirati privredne događaje, predstaviti mogućnosti privredne saradnje, turističke potencijale, edukacije i prezentacije.
Do sada smo imali odličnu saradnju s brojnim institucijama i pojedincima iz BiH, među kojima ističemo saradnju s Umjetničkom galerijom Bosne i Hercegovine, te kolekcionarom akademikom Asimom Kurjakom, koji je, na samom početku mojeg mandata, za potrebe organizacije izložbe bh slikara, ustupio odabrane slike iz svoje privatne kolekcije. Također, u saradnji sa Internacionalnom akademijom nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovini, planiramo organizirati seriju naučnih predavanja. Na taj će način KIC Ambasade BiH u Zagrebu, imati priliku ugostiti i eminentne znanstvenike iz BiH i RH.
Sredinom studenoga lani bili ste u nastupnom posjetu kod gradonačelnika Grada Zagreba Tomislava Tomaševića. S obzirom na dugogodišnju suradnju Zagreba i Sarajeva, jeste li otvorili neke nove teme i područja suradnje?
Bila je to prva, formalno-oficijelna posjeta prigodnog karaktera, ali smo, tome uprkos, razmatrili neke nove principe i mogućnosti širenja već postojeće saradnje. Razgovaralo se i o mogućoj saradnji u području političkih, kulturnih i ekonomskih inicijativa, kao i unaprjeđenju saradnje u sektoru za saobraćaj. Također je iznesen i prijedlog ponovnog uspostavljanja željezničkog saobraćaja (putna i teretna linija) između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, te konstatirano da ponovno uspostavljanje zračnog saobraćaja između Zagreba i Mostara doprinosi razvoju turizma i drugih bliskih privrednih sektora.
Ali, da bi ta, i svaka druga saradnja bila uspješna, bitna je kontinuirana i dobro osmišljena komunikacija. Imali smo priliku i sami posvjedočiti da takva saradnja između gradova postoji. Gradonačelnica dr. Banjamina Karić je nedavno na poziv gradonačelnika Tomaševića učestvovala u ceremoniji otvaranja Adventa u Zagrebu. Saradnja između gradova traje više od 20 godina. Tema i mogućnosti za unapređenje saradnje ima, i sigurna sam da će se mnoge od konkretnih inicijativa realizirati, a neke nove pojaviti na horizontu uzajamnih potreba.
Kada je riječ o boljem prometnom povezivanju BiH i RH, postoje li neke inicijative u tom smjeru, pa i u turističkoj suradnji?
Kao što vam je poznato u proteklom periodu zahvajujući saradnji nadležnih ministarstava uspješno je realizirano nekoliko projekata a posebno želim da istaknem projekte izgradnje novih cestovnih mostova preko rijeke Save, kod Gradiške i kod Svilaja.
Razgovara se i o brojnim projektima moguće saradnje kao što su gradnja brze ceste Jajce – Bihać – Kladuša; rekonstrukcija ceste Posušje – Aržano, dionica Vir – granični prelaz Pazar; izgradnja autoceste Glamočani Banja Luka – granica RH (Kamensko); gradnja novog mosta i priključnih dionica Orašje – Županja te osiguranje tehnološke interoperabilnosti između elektronskih sistema naplate putarine na području BiH i RH. Također se radi na uspostavljanju željezničke putničke linije Sarajevo – Zagreb, te pripremi Sporazuma o olakšavanju željezničkih graničnih procedura na Koridoru Vc.
Razmjena iskustava, edukacija u oblasti turizma, kreiranje zajedničkih turističkih proizvoda je nešto što već postoji na ćemo ćemo svi zajedno, iskreno i na obostranu korist, intenzivno raditi. Tom trendu ne vidim alternative, jer je na tragu životnih potreba i očekivanja građana.
Najzad, Hrvatska je zemlja partner na ovogodišnjem sajmu u Mostaru, a na sarajevskom biznis forumu sudjeluju brojne institucije i poduzetnici iz Hrvatske.
Dan nezavisnosti BiH u Zagrebu, 29. 2. 2024. godine obilježen je upravo u Kulturno informativnom centru predstavljanjem romana “Ljetopis o kralju Tvrtku” autora Jasmina Imamovića, a događaju su prisustvovali Stjepan Mesić i Ivo Josipović, bivši predsjednici Republike Hrvatske, muftija Aziz ef. Hasanović te Sandra Bagarić, operska primadona i Tonči Staničić, bivši veleposlanik RH u BiH. Poželjevši svima sretan Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine istaknuli ste ogroman potencijal sposobnih, obrazovanih, pametnih i uspješnih ljudi, iako su mnogi raseljeni po svijetu. Rekli ste: „Prvog marta davne 1992. godine BiH građani su izglasali nezavisnost države Bosne i Hercegovine, a time i pravo na vlastitu nezavisnost, dostojanstvo i slobodu. Cijena tog izbora nije bila mala, ali je dostojanstveno plaćena i plaćana na očigled cijelog svijeta. Plaćamo je čak i danas.“ Ipak, ostaje pitanje za sve nas, koliko i kako se obilježava taj važan dan u samoj Bosni i Hercegovini?
Iako se taj dan još uvijek ne obilježava jednako na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, nada se da ćemo dobiti zakon o praznicima i da ćemo zajedno slaviti praznike naše domovine, od dana nezavisnosti do dana državnosti BiH. Obilježavaju se zasad onako kako to politički moment dozvoljava. Nije tajna da neke političke opcije imaju ne samo drugačiji pogled na taj dan, nego i strategije koji taj pogled determiniraju, dobrim dijelom i djelovanjem izvanbosanskih faktora, geopolitičkih interesa i ideologija koje, uvijeno ili otvoreno, kako kad, i kako koja, ne odustaju od antidaytonskih platformi i interpretacija BiH svakodnevnice i njene euro-atlantske budućnosti. Ali, uprkos tome, osnovna intencija svakog iole ozbiljnog društvenog i političkog djelovanja mora biti na tragu potreba, želja i očekivanja građana. A oni žele bolju i sigurniju budućnost u svojoj zemlji, u kojoj će moći da rade, žive, rađaju i vaspitaju djecu na civilizacijski neupitnim principima čovječnosti, uzajamnoga uvažavanja i poštovanja bez kojih nema ozbiljne životne i društvene perspektive. Lične ambicije, ma čije bile, moraju biti podređene opštim, javnim interesima i zajedničkom dobru svih. Ukratko, i iznad svega, mora biti odgovornost svih nas.
Dr. sc. Elma Kovačević-Bajtal, diplomirala je i magistrirala na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, doktorirala na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu o temi: Lobiranje kao instrument suvremene politike. Inicijatorica je organiziranja edukacije o temi lobiranja ekonomske diplomacije te verificirani predavač Agencije za državnu službu BiH za teme: lobiranje i ekonomska diplomacija. Trenerica je za europske integracije Instituta za ekonomiju u Berlinu. Certificirani menadžer za antikorupciju – ISO 37001. Dužnost ambasadorice BiH u Kraljevini Norveškoj obavljala je od 2008. do 2011. godine, a 20. 3. 2023. godine imenovana je za ambasadoricu BiH u Republici Hrvatskoj. Dobitnica je Povelje zahvalnosti za promociju inovatorstva u BiH, Sarajevo, 2004. godine. Koautorica je više knjiga i autorica knjiga “Osnove ekonomske psihologije” i “Usluga lobiranja u savremenoj ekonomiji.