1.

Možda bi bilo dobro da Bošnjake u Hrvatskoj (politički) predstavlja manji broj udruga, manje ‘krovnih’ organizacija, manje stranaka i manje nadobudnih samoproglašenih ambicioznih i nezaobilaznih sveprisutnika. Međutim, scena je takva kakva je i predstava na njoj se mora igrati.

Islamska zajednica u Hrvatskoj, unatoč svim iskušenjima (zasad) dobro obavlja svoju funkciju i kad je riječ o odnosu prema političkoj vlasti u Hrvatskoj, predstavlja nezaobilazan autoritet. To je naravno dobro, ali moramo biti svjesni potencijalnog pogubnog svođenja bošnjačke nacionalne manjine na vjersku skupinu. No problem je u tome što Islamska zajednica ne treba, ali i ne želi rješavati probleme usitnjenosti bošnjačkog korpusa i u nedostatku znanja i volje da se inicijative i udruge pronađu u nekim kulturnim, organizacijskim pa i političkim vertikalama.

I početkom trećeg desetljeća dvadeset i prvog stoljeća nemoguće je u Hrvatskoj sresti Bošnjaka koji ne želi bolju povezanost udruga, zajedničke inicijative, kvalitetniju i snažniju izdavačku djelatnost, veću vidljivost i prisutnost u medijima i sl. No gotovo da bi se moglo reći da koliko ima Bošnjaka, toliko je i koncepcija kako doći na višu razinu suradnje među bošnjačkim organizacijama.

Proklamirani cilj, naravno, za sve je isti. Boljom koordinacijom, zajedničkim inicijativama i radom, Bošnjaci bi se mogli izboriti ili za svoju izbornu jedinicu  ili za jedinstvenog kandidata koji bi na izborima sigurno pobijedio svoje protukandidate. No ono što je proklamirano u većini slučajeva služi kao izgovor za ‘političke’ karijere onih koji sebe vide u saborskim klupama i koji se očigledno te slike ne mogu osloboditi.

U takvoj situaciji i inicijative koje se pojavljuju i koje pozivaju na jedinstvo, povezivanje, zajedničke koordinacijske odbore i slično, zapravo predstavljaju dio operacije pojedinih kandidata za saborsku mirovinu.

Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske najstarija je aktivna  bošnjačka asocijacija Bošnjaka kao manjine i po logici stvari trebala bi biti (a i bila je svojevremeno) inicijator takvih udruživanja. Konačno i njeno ime govori o nacionalnoj zajednici koja ima svoje podružnice u ponajvećim hrvatskim gradovima. Bilo tko, ako bi i pokretao nekakvu inicijativu, trebao bi vjerojatno porazgovarati s predstavnicima najstarije bošnjačke asocijacije u Hrvatskoj.

Političkim igrama a i ambicijama pojedinaca izdvaja se  SABAH kao nova (imenom) i s ambicijom da bude središnja asocijacija Bošnjaka Hrvatske. Pojavljuju se i nove stranke uz postojeću SDA i to samo u cilju osvajanja mjesta u Saboru.

Sve to naravno dovodi do nepovjerenja i daljnjeg usitnjavanja. Nakon tridesetak godina danas je svima jasno da je stanje neodrživo i da se mora pronaći način koji bi Bošnjake povezivao, koji bi vraćao povjerenje u bošnjačke organizacije, te koji bi iznjedrio instituciju koja bi u ovom svjetovnom dijelu uspješno predstavljala sve Bošnjake.

Nove se inicijative uglavnom pojavljuju pred izbore, kako za manjinska Vijeća i predstavnike, tako isto i pred parlamentarne izbore. Nove inicijative su nešto poput političkih poziva na reforme. Malo je koja politička opcija izvršila bilo kakvu bitnu političku reformu koja bi običnom građaninu donijela neko dobro. Reforme su u pravilu nova miješanja karata za stare igrače.

U tom se kontekstu pojavila i nova inicijativa SABAH-a. Upućena je svim udrugama u Hrvatskoj s namjerom da se poziv na suradnju uputi i političkoj stranci SDA i Islamskoj zajednici u Hrvatskoj. Inicijatori su tako pokušali ili pokušavaju u isti koš strpati i kulturne udruge, i manjinska vijeća i predstavnike kao poseban vid manjinskog organiziranja sukladno zakonu, i političke stranke, i vjersku organizaciju. Na razini razgovora to bi još i moglo funkcionirati (jer zašto ne bi bilo tko razgovarao s bilo kim iz bilo koje institucije), ali na razini organiziranja predloženog tzv. Bošnjačkog koordinacijskog odbora u kojemu su inicijatori vidjeli i predstavnike ovih institucija, to jednostavno ne može funkcionirati.

Tako se u inicijativi među ostalim kaže:

Članovi Odbora bi bili svi zainteresirani dionici koji bi dobrovoljno pristupili, a imali obvezu podupirati rad Odbora te provoditi njegove odluke i to:

– Predstavnici svih udruga i političkih stranaka Bošnjaka u Hrvatskoj, predsjednik Koordinacije bošnjačkih županijskih Vijeća u Republici Hrvatskoj, član Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH iz redova bošnjačkog naroda ili zastupnik u Saboru (ako obnaša ovu funkciju u Hrvatskom saboru), predsjednici općinskih, gradskih i županijskih Vijeća u Republici Hrvatskoj, predstavnici bošnjačke nacionalne manjine u gradovima i županijama, predstavnik Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, ugledni Bošnjaci iz Republike Hrvatske koji su dali doprinos na afirmaciji bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.

Odmah je vidljivo da autor ovog teksta predlaže tijelo u koje bi ulazili pojedinci iz već postojećih udruga (gdje imaju svoje inicijative i ovlaštenja), a koji bi ulaskom u novo tijelo poništili autonomiju postojećih vlastitih organizacija (jer bi morali podupirati odluke natpolovične većine Odbora). Istovremeno pisac teksta tvrdi da udruge i stranke ne gube ništa od svoje autonomije.

Dakle četrdesetak aktivnih bošnjačkih udruga trebale bi delegirati nekakav koordinacijski odbor od petnaestak ljudi i slijediti naputke tog koordinacijskog odbora. Odmah na početku treba reći da bi nešto takvo bilo jako dobro – kad bi bilo realno. Problem i jest nastao usitnjavanjem bošnjačkih udruga i željama pojedinaca da sebe nazivaju predsjednicima ovoga ili onoga. Od takvih tražiti da ih netko drugi zastupa sipanje je iz šupljeg u prazno.

Na djelu je dakle beživotna ideja koja se temelji na okupljanju udruga s po nekoliko članova i drugih institucija pod zajedničku kapu. Pritom se ne postavljaju nikakvi kriteriji koji bi odredili sastav tog tijela, važnost, kvalitetu rada, angažmane, inicijative, vidljivost. Iz pravničke glave vidi se samo broj udruga, vijeća, organizacija, osoba, koji bi mogao poslužiti da ljudi koji stoje iza inicijative dobiju mogućnost sidrenja na krovu krovne institucije. Da budu dimnjačari.

 

2.

Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske u suradnji s nekoliko drugih udruga i Vijeća na ovu je inicijativu odgovorila na sljedeći način:

Poštovani gospodine Kulašin, prije svega, zahvaljujemo Vam se na inicijativi i izdvojenom vremenu da nas upoznate sa željom o osnivanju organizacije koju biste nazvali “Bošnjački koordinacijski odbor”. Odmah na početku ističemo kako smo nakon Vašeg pisma i poziva obavili konzultacije i donijeli odluku da Vam odgovorimo zajednički, kako ne bi bilo previše nedorečenosti. Dakle, nastavak teksta je zajednički stav svih potpisnika. Držimo važnim razgovarati o važnim temama za Bošnjake u Hrvatskoj, posebno uzimajući u obzir velik broj organizacija Bošnjaka koji postoji u Republici Hrvatskoj. Međutim, imamo niz zamjerki na Vaš prijedlog koje Vam želimo izložiti u dobroj vjeri i nadi da ćete iste usvojiti a možda u konačnici i implementirati.

— Želimo se prvo referirati na Vaš opis održanog skupa u Zagrebu za kojeg ste naveli da je održan u “vrlo konstruktivnoj diskusiji, pozitivnoj atmosferi”. Nažalost, pregledom video snimki govornika koje su objavljene na Facebook stranici pod nazivom Bošnjaci u Hrvatskoj ne možemo se složiti da se radilo o pozitivnoj atmosferi i konstruktivnoj diskusiji. Većinu vremena govornici su trošili omalovažavajući i prozivajući druge organizacije pa su se čak i poimence obračunavali s predstavnicima Bošnjaka koji uzgred budi rečeno nisu ni bili prisutni na skupu. Takvo ponašanje ocjenjujemo netolerantnim i nepriličnim, posebno uzimajući u obzir da ste u svome pozivu na navedeni skup naveli kako Vam je cilj okrupnjivanje i ujedinjavanje bošnjačkih organizacija. Međutim, zbog retorike i sadržaja vaših izlaganja posijana je velika sumnja u konačne namjere ovoga prijedloga.

— Isto tako, na skupu je jedan od govornika, gospodin Omer Alibašić, ustvrdio kako “živi za dan kada će se ukinuti prava nacionalnim manjinama u Hrvatskoj”. Ovakva izjava je za svaku osudu te nas žalosti da gospodina Alibašića niste na to i upozorili, a isto tako nas zanima je li to i službeni stav SABAH-a? Također, dobronamjerno sugeriramo da na vašem skupu nije bila istaknuta službena zastava naše nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.

— Nadalje, u inicijativi ne vidimo nikakvu logičnu utemeljenost. Naime, Zakon o nacionalnim manjinama ne propisuje nikakvu mogućnost osnivanja ovako nečega. Postoji jedino Koordinacija županijskih vijeća koja je najlegitimnija institucija u bilo kojoj nacionalnoj manjini. Želimo napomenuti kako smo konzultirali i predstavnike drugih nacionalnih manjina koji su nam potvrdili da u njihovim manjinama ne postoji ništa tome slično (BKO). Zbog toga smatramo da bi pokretanje nečega ovakvog bilo krajnje derogiranje institucija Bošnjaka i pokušaj oduzimanja legitimiteta institucijama. Primjerice, udrugu na bilo kojem području mogu osnovati svega 3 čovjeka, ti isti ljudi mogu osnivati čak i više udruga. Te udruge, dakako, praktički nemaju nikakav legitimitet pa nema opravdanja da je broj udruga relevantan kriterij za osnivanje i donošenje odluka u predloženom tijelu. Posebno ne vidimo logičan razlog zašto ih pretpostavljati županijskim vijećima koja imaju najveći mogući stupanj legitimnosti (svi Bošnjaci iz pojedine županije mogu birati i biti birani). U konačnici sve udruge koje to žele mogu se kandidirati na manjinskim izborima i ljudi će izabrati najbolje. U ovome trenutku u Hrvatskoj među Bošnjacima najmanji prijepor postoji upravo oko Koordinacije županijskih vijeća; tome u prilog govori činjenica da su sva županijska vijeća i predstavnici Bošnjaka u pojedinim županijama ujedno i članovi Koordinacije. Zbog toga, ne vidimo nikakav smisao osnivanja novoga tijela ako već postoji institucija utemeljena na Zakonu te izbornoj volji i legitimitetu Bošnjaka Hrvatske.

— Uzimajući u obzir da ste u ovome trenutku predsjednik Koordinacije županijskih vijeća i predstavnika bošnjačke nacionalne manjine u RH, nejasno nam je da ovakva inicijativa dolazi upravo od Vas gospodine Kulašin U ovome mandatu napravljeni su veliki koraci unazad jer se Koordinacija skoro pa i nije sastala tijekom cijeloga mandata.

— U prijedlogu koji nam je dostavljen postoji niz nejasnoća. Kojeg bi formalno-pravnog oblika tzv. BKO bio? Udruga? Savez udruga? Koordinacija? Osim toga, navedene su kvote za delegate po županijama koje također držimo krajnje nepravednima i neravnomjernima, ali nije ni navedeno tko bi birao te delegate. Na koji način bi oni bili imenovani u tzv. BKO?

— Kraj prijedloga pojačao je sumnje u namjere ove inicijative. Krajnje nedorečeno i konfuzno spominju se predizbori za kandidata za Sabor što ostavlja dojam težnje da se stvori okvir iz kojega će u strogo kontroliranim uvjetima iskočiti kandidat za Sabor iza kojeg će stajati većina koja bude projicirana u tzv. BKO. Naš stav je da se bilo kakva koordinacija na ovako neformalnoj razini može baviti temama poput bosanskog jezika u školama, preimenovanja Musliman/Bošnjak, pitanjima diskriminacije, zapošljavanja, kulturne autonomije i tome sl. Međutim, bilo kakva politička aktivnost u ovako neformalno skrojenim okolnostima za nas ne dolazi u obzir.

— Isto tako, na skupu održanom u Zagrebu član SABAH-a Ishak Hodžić prezentirao je izgradnju centra kojeg je nazvao “Bosanska kuća”, ali je u nastavku prezentacije ustvrdio kako bi centar bio sjedište SABAH-a. Strogo smo protiv nazivanja sjedišta bilo koje udruge “bosanskom kućom” ili “bošnjačkim centrom” itd. Niti jedna udruga ne može se i ne smije poistovjećivati s nečim takvim, te izgradnja takvog objekta mora predstavljati javno dobro za sve Bošnjake u Hrvatskoj.

— Osim svega navedenog, ne razumijemo čemu žurba u pokušaju pokretanja tzv. BKO. Termin držimo jako lošim jer je u tijeku natječaj Savjeta za nacionalne manjine za izbor novih članova te je ostalo još 2 mjeseca do održavanja manjinskih izbora. Žurba može ukazivati na pokušaj stvaranja okvira koji bi onemogućio daljnji rad Koordinaciji županijskih vijeća.

— Detaljnom analizom Vašeg prijedloga također smo uočili da ste u svome govoru isticali koliki je broj aktivnih udruga, a koliki broj udruga okuplja SABAH očigledno aludirajući da bi SABAH na papiru okupljao većinu tih udruga o kojima smo govorili nešto ranije u ovom dopisu. Dakako, Vaše je pravo da tzv. BKO osnujete sa svojim članicama, međutim, naglašavamo kako takva organizacija ne bi imala legitimitet, barem ne veći od onoga kojeg trenutno ima SABAH, te da na terenu ne bi dovela do homogenizacije. Osim toga, takav čin dodatno bi produbio rascjep među bošnjačkim organizacijama.

Unatoč svim zamjerkama koje imamo, pristajemo održati sastanak s Vama na kojem bismo uživo imali priliku prodiskutirati ove detalje te možda na nekim zdravijim i konstruktivnijim temeljima nastojali koordinirati aktivnosti o kojima se usuglasimo.

POTPISNICI ZAJEDNIČKE IZJAVE:

Adis Keranović – predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju

Alija Avdić – predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Sisačko-moslavačke županije

Rasim Alijagić – predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Primorsko-goranske županije

Ekrem Budimlić – predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Primorsko-goranske županije

Nafa Delimehić – predsjednica Vijeća bošnjačke nacionalne manjine općine Kastav

Salih Huremović – predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Zagrebačke županije i

Udruge Bošnjaka veterana Domovinskog rata RH

Fahrudin Jašarević – predsjednik Počasnog voda Bošnjaka

Armin Hodžić – predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba i Bošnjačkog nacionalnog vijeća RH

Orhan Zubčević – predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne Dubrovačko-neretvanske županije

Iris Turbić – predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine općine Gunja

 

3.

Poštujući ipak načelo da su razgovori uvijek dobrodošli, predsjednik BNZH Hase Salihović upriličio je sastanak BNZH i SABAH-a u Zadru. Svatko je od sudionika sa sastanka ponio svoje zaključke. Za vjerovati je da će SABAH ubilježiti pokoji bod sam sebi jer je sastanak održan. Članovi BNZH bit će i bili su rezervirani jer o tako velikoj organizaciji odluke može donijeti samo skupština BNZH. Piscu ovih redaka potpuno je jasno da je riječ o inicijativi iza koje se kriju ambicije pojedinaca da sebe predstave kao ozbiljne političke faktore.

Prezentirana inicijativa u razgovoru je doslovce demontirana (rastavljena na sastavne dijelove pa tako rastavljena vraćena vlasniku). Predstavnici SABAH-a i sami su priznali da ne stoje principijelno iza stvari koje su napisali te da im se zbog toga ne može vjerovati. Puko nabacivanje paragrafa i govor o kvalitetnim kadrovima koji će dobiti šansu pao je u vodu čim se počelo govoriti o kadrovima SABAH-a koji na bošnjačkoj sceni u Hrvatskoj izazivaju nepotrebnu pomutnju i razvijaju nepovjerenje između institucija. U razgovoru se među ostalim ispostavilo da bi kadrovi SABAH-a krenuli u osnivanje nove političke stranke (novi SDA). Proturječnost usitnjavanja i objedinjavanja bila je očigledna i samim donositeljima papirnatog prijedloga.

BNZH je predstavnicima SABAH-a objasnio da jedino zajednički projekti mogu vratiti povjerenje u ljude i institucije. U tom smislu zagovarana je inicijativa novih i zajedničkih projekata. No to, barem za sada, nije naišlo na pozitivan odjek. Najvjerojatnije zato što je SABAH-ova inicijativa zapravo pravna igra zakulisnih političkih ambicija zamotana u ukrasni celofan nužnosti bošnjačkog jedinstva.