Izbori za članove vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, šesti po redu od 2003. godine, održani su u nedjelju 7.5.2023.

Na ovim izborima Bošnjaci su izabrali:

  1. Vijeća i predstavnike u jedinicama područne (regionalne) samouprave – županije i Grad Zagreb:
    • 9 vijeća u županijama: Dubrovačko-neretvanska, Istarska, Karlovačka, Primorsko-goranska, Sisačko-moslavačka, Splitsko-dalmatinska, Vukovarsko-srijemska i Zagrebačka županija te Grad Zagreb;
    • 5 predstavnika u županijama: Brodsko-posavska, Osječko-baranjska, Šibensko-kninska, Varaždinska i Zadarska županija.
    • Nije izabran predstavnik u 1 županiji, Ličko-senjskoj, jer nije bilo kandidatura.
  2. Vijeća i predstavnike u jedinicama lokalne samouprave – gradovi i općine:
    • 16 vijeća u gradovima: Dubrovnik, Buzet, Labin, Poreč, Pula, Rovinj, Umag, Vodnjan, Karlovac, Rijeka, Kastav, Split, Petrinja, Sisak, Velika Gorica i Zadar;
    • Nisu izabrana vijeća u 2 grada: Buje i Krk, jer nije bilo kandidatura;
    • 5 predstavnika u gradovima: Slavonski Brod, Osijek, Crikvenica, Zaprešić i Šibenik
    • Nije izabran predstavnik u 1 gradu: Mali Lošinj, jer nije bilo kandidatura;
    • 13 vijeća u općinama: Župa Dubrovačka, Fažana, Kršan, Marčana, Raša i Sveta Nedjelja iz Istarske županije, Cetingrad i Vojnić iz Karlovačke županije, Viškovo i Vrbnik iz Primorsko-goranske županije, Drenovci i Gunja iz Vukovarsko-srijemske županije, te Vir iz Zadarske županije;
    • Nisu izabrana vijeća u 10 općina: Stupnik (Zagrebačka županija), Janjina, Lastovo i Ston (Dubrovačko-neretvanska županija), Brtonigla (Istarska županija), Topusko (Karlovačka županija), te iz Primorsko-goranske županije Čavle, Dobrinj, Malinska-Dubašnica i Omišalj, jer nije bilo kandidatura.

Statistički gledano, polučen je dobar rezultat: izabrano je 9 od 9 mogućih županijskih vijeća, (100 %), 5 od mogućih 6 županijskih predstavnika (83,3 %), 16 od mogućih 18 gradskih vijeća (88,9 %), 5 od 6 mogućih gradskih predstavnika (83,3 %) i 13 od mogućih 23 općinskih vijeća (56,5 %).

Statistički podaci o izlaznosti Bošnjaka na izbore su sljedeći:

  • na razini županija i Grada Zagreba pravo glasa imalo je 12.822 birača. Od toga je glasalo 2.273 birača, što je 17,7 % od upisanih birača. Najveći odaziv je bio u Gradu Zagrebu (24,8 %) ali je i na izborima 2019. Zagreb također imao visok odaziv (22,8 %). Najbolju izlaznost imala je Zagrebačka županija s 476 birača i izlaznošću 31,7 %. Relativno dobru izlaznost imale su županije s brojnijim bošnjačkim stanovništvom: Dubrovačko-neretvanska sa 702 birača i izlaznošću od 18,8 %, Istarska s 2.420 birača i izlaznošću od 16 % te Primorsko-goranska s 1.452 birača i izlaznošću od 14 %. Nešto lošija izlaznost je bila u Sisačko-moslavačkoj županiji koja ima 1.026 birača od kojih je izišlo 10,1 %, a posebno je zabrinjavajuća (i zaslužuje posebne analize ne samo zbog toga) izlaznost u Vukovarsko-srijemskoj županiji koja ima 1.013 birača, raspoređenih na kompaktnom teritoriju, a na izbore je izašlo samo 47 birača ili 4,6 %.
  • na razini gradova pravo glasa imalo je 5.059 birača. Od toga je glasalo 847 birača, što je 16,7 % od upisanih birača. Najveću izlaznost imala je Velika Gorica gdje je glasalo 105 od 211 birača ili 50 %. Ako iz analize uspješnosti izlaznosti isključimo manje gradove s manjim brojem Bošnjaka, koji žive u kompaktnim sredinama pa je izlaznost bila očekivano velika (Buzet – 127 birača, glasalo 45 ili 35,4 %, Rovinj – 253 birača, glasalo 50 ili 19,8 %, Petrinja – 191 birač, glasalo 44 ili 23 %), gradovi s brojnijim bošnjačkim stanovništvom imali su solidnu izlaznost: Dubrovnik – 558 birača, glasalo 115 ili 20,6 %, Pula – 624 birača, glasalo 98 ili 15,7 %, te Rijeka – 849 birača, glasalo 132 ili 15,6 %. U Sisku koji ima 701 birača, izašlo je 57 birača i to daje manju izlaznost od 8,1 %.
  • na razini općina pravo glasa imalo je 2.049 birača. Od toga je glasalo 263 birača, što je 12,8 % od upisanih birača. Opet, veću izlaznost imaju manje općine s manjim brojem Bošnjaka, a zabrinjavajuće je da dvije općine u Vukovarsko-srijemskoj županiji imaju posebno nisku izlaznost: Drenovci – 239 birača, glasalo 13 ili 5,4 % i Gunja – 731 birač, glasalo 33 ili 4,5 %.

Sveukupno, na svim razinama pravo glasa imalo je 19.930 birača, od toga je glasalo 3.383 birača, što čini 17 % svih upisanih birača. Treba uvažiti činjenicu da su neki od birača imali mogućnost glasanja za 2 liste – županijsku i gradsku/općinsku.

Karakteristično za ove izbore je da su neka vijeća izabrana s manjim brojem članova od onih određenih zakonom: 25 županijska, 15 gradska i 10 općinska vijeća. Radi se o ukupno 11 vijeća: za Primorsko-goranska županiju u kojoj je izabrano 24 vijećnika, zatim u 5 gradova: Poreč (9), Vodnjan (13), Karlovac (14), Rijeka (8) i Kastav (14), te 5 općina: Fažana (6), Marčana (7), Sveta Nedjelja (7), Vrbnik (6) i Vir (9). Za većinu ovih vijeća nije na kandidatskim listama bilo dovoljno kandidata, a na nekima je kandidata bilo i više nego što se bira vijećnika, ali su zbog primjene čl. 53. Zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina ostala nepopunjena do kraja. Naime, u tom članku, u st. 4. predviđeno je da ako se zbog jednakog broja dobivenih glasova kandidata ne može utvrditi broj izabranih kandidata, izabranima će se smatrati manji broj kandidata od broja članova vijeća nacionalnih manjina, a u st. 5. definiran je minimalan broj kandidata utvrđen na taj način i to šest članova u vijeću općine, osam članova u vijeću grada odnosno 13 članova u vijeću županije odnosno Grada Zagreba. Zorno je to ilustrirati na izborima za vijeće grada Rijeke. Na zbirnoj listi je bilo 45 kandidata (3 puta više od potrebnog broja) a izabrano je samo 8. Naime, zbog male izlaznosti od 132 birača za ovako veliku listu s očito konfrontiranim kandidaturama, nije došlo do raslojavanja i razlučivosti kandidata prema broju glasova: kandidat s najvećim brojem glasova dobio je 47 glasova, sedmi i osmi su imali po 35 glasova a iza njih je bilo još osam kandidata svi s po 34 glasa, koji su prema navedenom članku Zakona otpali. Površan uvid u rezultate izbora pokazuje da se to događalo i kod drugih manjina.

Izdvojio bih nekoliko karakterističnih detalja koji se odnose na ove izbore. Veći broj kandidata od 25 koliko se bira u županijska vijeća i Gradu Zagrebu bio je u Gradu Zagrebu (75), Primorsko-goranskoj županiji (72), Zagrebačkoj županiji (50) i Istarskoj županiji (39). Na razini gradova (većih) u kojima se biraju vijeća od 15 članova veći broj kandidata bio je u Rijeci (45), Puli (42), Velikoj Gorici (30) i Rovinju (27). Prvi zaključak koji se nameće je da među Bošnjacima vlada pluralizam i velika zainteresiranost za aktivnost u vijećima. Nažalost, istina je drugačija: brojnost na kandidatskim listama rezultat je konfrontiranih udruga, pojedinaca, interesa. Svakome ko bolje poznaje prilike bit će to jasno prepoznatljivo: radi se o Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji. U Gradu Zagrebu su bile 3 liste s po 25 kandidata: jedna je bila zajednička lista Bošnjačke nacionalne zajednice Grada Zagreba i Bošnjačkog nacionalnog vijeća, druga je bila lista Bošnjačkog divana, udruge osnovane pred izbore i treća lista Bošnjačkog nacionalnog savjeta, udruge koja postoji od 2016. godine ali je njeno djelovanje potpuno nepoznato i aktivirana je u svrhu ovih izbora. Iz ove tri liste daju se naslutiti tri potencijalna kandidata za bošnjačkog zastupnika na skorim parlamentarnim izborima, pa se ovi izbori mogu protumačiti i kao odmjeravanje snaga i bildanje mišića pred parlamentarne izbore. Predizbornu atmosferu u Zagrebu obilježila je nezapamćeno prljava kampanja, nekultura, nepostojanje dijaloga i uvažavanja drugoga, difamacija i pljuvanje po konkurentima, osporavanje tuđeg rada i veličanje do neslućenih visina nekog svog doprinosa… Nosioci i sudionici takvog ponašanja sami su se legitimirali na društvenim mrežama; rijetki su bili dostojanstveni i trezveni komentari. Žalosno je da se pozitivne vrijednosti Zakona o nacionalnim manjinama, između ostaloga izbori za vijeća i predstavnike, umjesto afirmiranja i unaprjeđenja položaja i statusa bošnjačke manjine, obezvrjeđuju na ovakav način. Svi protivnici prava koja uživaju nacionalne manjine dobili su dodatne argumente za svoje stavove i sigurno mogu biti zbog toga sretni.

Posljedice toga vide se i iz ove analize izbora. Izlaznost se smanjuje, ne može se u nekim sredinama naći niti dovoljan broj osoba zainteresiranih za kandidaturu, a broj birača koji izlaze na izbore se smanjuje i ponekad je čak i bizaran: tako neslavni rekord bilježimo na izborima za predstavnika za Šibensko-kninsku županiju (glasalo 2 od 51 birača) ili predstavnika za Osječko-baranjsku županiju (glasalo 5 od 148 birača).

Mnogi će naći obrazloženje u tome da je to opći trend i posljedica stanja u manjinskim zajednicama koji se reflektira na izborima. Sigurno ima dosta objektivnih razloga na koje ne možemo ili malo možemo utjecati, ali u dijelu gdje je sve u našim rukama pokazana je apsolutna nezrelost, nedoraslost, neshvaćanje povijesnog trenutka, isključivost, jalova borba i međusobna konfrontiranost. I to traje skoro pa dvije decenije. A vrijeme teče…