Temeljno je pitanje koliko smo kao ljudi spremni odustajati od moralnog (ne)djelovanja, sustava vrijednosti koji je razvijala tradicija iz koje smo došli, odustajati čak i od građanskih načela liberalne demokracije (koja je i sama velikim dijelom već odustala od tih sustava vrijednosti). Prema ponašanju ‘svjetovnog dijela’ bošnjačkih zajednica, gotovo da bismo s pravom mogli tvrditi da je odustajanje masovna pojava.

Odustajanje od temeljnih vrijednosti opravdava se ‘širenjem djelovanja’, pokušajima uspostavljanja novih i sve novijih krovnih organizacija te željom da svaki kutak Hrvatske ima svoje kulturne, manjinske udruge. Naravno, sve to je legitimno i u mnogo slučajeva dobrodošlo. Problem je jedino u tome što imamo mnogo krovova, ali kuće nemamo. Imamo ‘predsjednika’ na svakih nekoliko kilometara, imamo pretendente (i sve ih je više) ali opet nećemo imati zastupnika u Saboru.

Naime, već se naziru taktike i strategije koordinirane iz Hrvatskog sabora. Ignorira se ozbiljan rad, a podržavaju ‘trkači na kratke staze’. Ne poštuje se kvalitetan rad nego lojalnost sadašnjoj zastupnici, koja interesima Bošnjaka u Hrvatskoj nije lojalna. Uskoro ćemo vjerojatno imati objavu kandidature za sljedeće izbore osobe koja je razjedinjenjem bošnjačkog korpusa izvršila ono za što će biti nagrađena potporom u bezumnom naumu kandidiranja.

Hrvatska politička zbilja rijetko prepoznaje ljude koji su na razini ideje političkog djelovanja, odnosno osobe koje se bore za opći boljitak hrvatskih građana. Takozvani političari ne shvaćaju sebe servisom i slugama građana, onima koji stoje na usluzi. Nažalost, može i niže od toga. Manipulirani bošnjački korpus zna kako će protiv sebe: odabrat će one koji stvaraju privid raspolaganja novcem za manjine i manjinske udruge.

Ako ova nacionalna manjina ne može bolje onda nije zaslužila bolje, niti da postoji. Ako se gaze moralna načela onda to nemoral određuje koga treba podržati a koga uništiti. Ako su pogažena vjerska načela (a učinjeno je to već gaženjem morala) onda je na djelu struktura onih koji su se prilagodili sustavu političkog trgovanja, provođenju plana razaranja snage bošnjačkog korpusa kroz potporu manje kompetentnim osobama.

Naravno, ako je tomu tako, onda bošnjački korpus ne zaslužuje niti napore redakcije Bošnjačkog glasa. Činjenica da se rad ove redakcije u Savjetu za nacionalne manjine opstruira do razine karikaturalnih izjava i odluka – govori u prilog tome da je na djelu nastavak negativne selekcije.

Ima li smisla pokušavati objasniti nekompetentnim ljudima da su takvi (kad to i oni znaju). Na djelu su interesi koji su očito iznad interesa nacionalnih manjina, interesa vjere, morala, uljuđenog ponašanja. Na djelu su posve osobni interesi koji su nekompetentnima puno bliži od interesa za opće dobro.