Sve je u čvorovima, u tom najstrašnijem proizvodu ljudske misli da je politički horizont važniji od kulture, da je pravo nadređeno moralu koji bi u to pravo trebao biti ugrađen. Pravo se zaobilazi, moral ignorira, a politika odvodi ljudsku zajednicu prema novom svjetskom ratu.
Vjera se nije uspjela zaustaviti na brizi za ljudske duše. Politizirala se i obukla u gradsko ruho. Više se ne razlikuju ljudi politike i spasitelji ljudskih duša. Iza takozvane brige za vjernike počela se ponovno razvijati politizirana struktura religijskih hijerarhija, onakva kakva je Europi priskrbila duge, krvave, vjerske ratove.
Ljudski život osuđen na uvijek novu i bržu informaciju postao je običnim objektom informacije. Kao sljedbenici tehničkog svijeta postali smo zagovornici vlastitih proizvoda kao novih božanstava. Zlatno tele danas se ne pojavljuje bez antene odnosno WI-FI-ja.
Ljudi duha i kulture danas su najveća manjina. Nakon te manjine na listi su iskreni vjernici koji ne mogu doći do izražaja od ljudi hijerarhija vjera, onih koji se polako ali sigurno politiziraju. Spajanje nacionalnog i vjerskog umjesto da se zaustavi na razini osobnoga, postaje navijačkim dresom za koji se želi prolijevati krv ljudi u dresovima drugih boja.
Svijet je u predratnom uspostavljanju novih saveza. Braća se ponovno pripremaju za bratoubilački obračun. Nažalost ovaj put potop je vrlo blizu. Potop za koji se običan čovjek ne može pripremiti. Nema Noine arke koja bi mogla spasiti čovjeka pred naletom atomskih kiša, nuklearnih gromova i radioaktivnih voda.
Pa ipak, u nečemu možemo ostati ljudi. Poput lijepo obučene gospođe u opkoljenom i granatiranom i ubijanom Sarajevu, poput dragog i uvijek kritički nastrojenog Mandića koji uz svoje omiljeno jelo i šampanjac dočekuje kraj – na svima nama je dostojanstveno, do zadnjega trena zagovarati put koji je nažalost napušten. Put kulture, duha, duhovnosti, umjetnosti, put jednakosti među ljudima, put razlikovanja građanskog i vjerskoga, put tolerancije.
Velike nesreće ujedinjuju male ljude. Sreća u nesreći je da će i Bošnjake velike nesreće koje se najavljuju barem malo ujediniti. Dobro je biti zajedno pred lavinom koja prijeti i kojoj se razjedinjeni ne možemo suprotstaviti.