Uoči obilježavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 1. 3. 2022. godine, u zagrebačkim prostorijama Bošnjačke nacionalne zajednice otvorena je izložba „Vremenska lenta događaja i ličnosti iz historije Bosne i Hercegovine“ koju je priredio i ostvario Adnan Demirović, mladi Mostarac.

Izložbu, kako je naglasio, postavio je s ciljem upoznavanja jednog naroda kroz kulturno-historijsku dimenziju činjenica, a ne subjektivnih zapisa historijske-povijesno-istorijske ili geografske i kulturološke domene. Također, smatra da time potiče multinacionalni i multikulturalni dijalog svih naroda koji potječu s tla današnje Bosne i Hercegovine, a osjećaju se kao pripadnici narodâ iste te Bosne i Hercegovine bez obzira kojoj konfesiji pripadali.

O ideji za stvaranje ove izložbe Adnan Demirović kaže: „Kada sam prije 10 godina prisustvovao jednom predavanju o stanju u BiH, eminentnog hrvatskog profesora povijesti i svojevremeno kandidata za predsjednika Republike Hrvatske u IC Zagreb, postavio sam pitanje koje mi se činilo kao ključ rješenja stoljetnog problema u BiH: Bi li se situacija u BiH promijenila da svi narodi, koji žive u BiH, priznaju BiH kao svoju državu? Odgovor na to pitanje nisam dobio. Stoga na tragu toga, izložbom predstavljam priču jednog naroda i jedne zemlje kroz vremensku dimenziju prikazanu u kolažu likova i događaja od srednjovjekovnog perioda do danas. Ono što likove, ove 900 godišnje priče, čini jedinstvenim činjenica je da su na neki način osjećali Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu i/ili djelovali na način da jedinstvena ostane. I to je sukus moje ideje.“

„Priča“ izložbe počinje „Zapisom o zemlji“, Mehmedalije Maka Dizdara (Bosna, prkosna od sna), a završava monologom Mehmeda Meše Selimovića pisanim spomenikom narodu koji je „od nevolje stvarao vrlinu“ i „do jučer bio ono što danas želi da zaboravi, ali nije postao nešto drugo“.

Izložba je podijeljena na kratki uvodni dio i šest segmenata koji predstavljaju važne epohe iz bosansko-hercegovačke povijesti, preko srednjovjekovlja, osmanlijskog razdoblja, perioda austro-ugarske vladavine, Kraljevine SHS te Kraljevine Jugoslavije, SFRJ sve do današnje države.

Na svakom plakatu nalazi se i vremenska dimenzija koja prikazuje početak i kraj određene epohe, a unutar te vremenske dimenzije nalaze se godine djelovanja osobe koju plakat predstavlja ili godina kada se nešto dogodilo. Na taj način dobivamo vremensku lentu događaja i ličnosti.

I za kraj priče, kroz 71 plakat proteže se tužna činjenica o 10 izvršenih genocida nad jednim narodom.

„Nisam povjesničar, niti politolog, niti filozof – samo sam magistar struke elektrotehnike, čovjek koji je postavljao pitanja i traži odgovore te se odvažio na ovakav pothvat. Odabir likova i događaja je moja subjektivna procjena na bazi ideje kojom sam se vodio i na bazi literature koju sam odabrao uz pomoć profesora povijesti s Filozofskog fakulteta u Tuzli, profesora Adnana Jahića. Kao osnovu ove priče koristio sam zapise iz kratkog osvrta likova i događaja „Prvi milenij“ koji su pripremili profesor Ivan Lovrenović i Vildana Selimbegović“, zaključuje Adnan.

 

Mehmedalija Mak Dizdar, Zapis o zemlji
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade :
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna

 

Mehmed Meša Selimović, Kakvi smo mi ljudi Bosanci
Mi nismo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije.
Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća.
Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed.
Nesreća je što smo zavoljeli tu svoju mrtvaju, pa nećemo iz nje, a sve se plaća, pa i ta ljubav.
Zar smo mi slučajno tako pretjerano mehki i surovi, raznježeni i tvrdi? Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti.