Redakcija Bošnjačkog glasa odlučila je postaviti nekoliko pitanja prvim ljudima bošnjačkih udruga, kao i onima koji žele odgovoriti na njih. Usprkos razlikama u stavovima i različitim vizijama organiziranja Bošnjaka, odnosno upravo zbog toga, odlučili smo kroz odgovore na ta pitanja započeti razgovore o predstavljanju Bošnjaka u Republici Hrvatskoj. U želji da transparentno prikažemo različita mišljenja i pokušamo pronaći minimum zajedničkih stavova, želimo pomoći prevladavanju nesporazuma što bi, vjerujemo, pomoglo boljem položaju naše nacionalne manjine.

U nadi za nastavkom takvih razgovora, naši su sugovornici u ovom broju: Armin Hodžić, Sead Berberović, Kadro Kulašin, Ibrahim Duraković.

Riječ je o pozivu na suradnju, stoga pozivamo sve zainteresirane da nam pošalju svoje odgovore na pitanja koja smo postavili, ali i da zajedno pokrenemo druge teme koje će zasigurno naći mjesta na našim stranicama.

Pošaljite nam i svoja razmišljanja o ovih pet tema: U čemu vidite osnovni razlog što su Bošnjaci u Hrvatskoj toliko nesložni?; Koju instituciju vidite kao krovnu i sposobnu ujediniti različite stavove i interese bošnjačkih institucija u Hrvatskoj?; Koje, vlastite ili projekte drugih vidite kao one koji bi mogli rezultirati povezivanjem bošnjačkih udruga i Bošnjaka u Hrvatskoj?; Koji biste način predložili da Bošnjaci na sljedećim izborima imaju samo jednog kandidata?; Biste li prihvatili ideju češćih online razgovora koje bismo s vremenom širili na druge udruge i pojedince?

Pišite nam na adresu elektroničke pošte bosnjackiglas@bnzh.hr i također posjetite nas na stranicama www.bnzh.hr

 


 

U ČEMU VIDITE OSNOVNI RAZLOG ŠTO SU BOŠNJACI U HRVATSKOJ TOLIKO NESLOŽNI?

 

Armin Hodžić

Prije svega, smatram da je postalo prenaglašeno isticanje nesloge među Bošnjacima. Koliko primjećujem, niti u drugim nacionalnim zajednicama nije bajno. Samo je razlika ta što su ostale nacionalne manjine izgradile institucije koje su etablirane i prisutne u društvenom i političkom životu Republike Hrvatske pa te razmirice ne dolaze do izražaja kao kod Bošnjaka koji kasne u navedenom procesu. Ipak, ne možemo negirati da je politički uspon Ermine Lekaj Prljaskaj bio jedan od glavnih generatora današnjih rascjepa među Bošnjacima jer je dio bošnjačkog rukovodstva direktno kumovao pojavi a sada i ostanku njezinu drugom mandatu Hrvatskom saboru.

 

Sead Berberović

Ovo pitanje je trebalo preciznije postaviti: koji su osnovni razlozi da su čelnici bošnjačkih udruga i asocijacija kao i pojedinci koji su uključeni u manjinski aktivizam nesložni? Bošnjaci kao zajednica su sigurno složni u 10-ak ključnih pitanja koja su bitna za očuvanje njihovog manjinskog identiteta. Najveći broj čelnika bošnjačkih udruga i asocijacija, pa i pojedinaca, smatra da su upravo oni i njihova udruga najkvalitetniji i najbolji, te da, uz omalovažavanje drugih, jedino oni zaslužuju ugled, čast, uvažavanje i ono što je najprivlačnije – poziciju saborskog zastupnika. I upravo u tome su izvori svih nesloga i razdora. Uvjerili smo se u proteklim godinama da su takve ambicije najčešće popraćene s malo ili nimalo rezultata – riječ je jednostavno o egocentričnim paradama bez pokrića koji bi potvrdili takva visoka vlastita mišljenja o sebi.

 

Kadro Kulašin

Nerealne trenutne ambicije pojedinaca. Primjer je kandidiranje za zastupnika u toku dva izborna ciklusa na kojima smo polučili poražavajuće rezultate.

Dosta utječe dezinformiranje, odnosno puštanje netočnih ili izmišljenih informacija, kao i lažno predstavljanje.

Izborne skupštine pojedinih udruga su na granici legaliteta iz razloga jer pojedinci žele po svaku cijenu osvojiti ili zadržati poziciju ne obraćajući pažnju na veliku i teško popravljivu štetu koja se radi. Savjest pojedinaca nije sazrela da to vidi i prepozna. Dobar je primjer i pokušaj nelegalnog preuzimanja SDAH od strane pojedinaca. Koliko vidim ima toga još.

 

Ibrahim Duraković

Kriza predstavljanja, posebno političkog predstavljanja, veliki broj krovnih bošnjačkih institucija uz malu bazu ili bazu koja u ničemu ne odlučuje osim u vrlo maloj mjeri kad su posrijedi programi Savjeta za nacionalne manjine, samovolja pojedinih predsjednika koji ne razumiju ni svoju funkciju ni zadaće kojima bi se trebali baviti. O pravim problemima Bošnjaka u RH  izgleda nitko se ne želi ni baviti. Sve ovo govori da je problema i previše a najbolje se to ogleda u tome da nakon svake neuspješne aktivnosti ne postoje nikakve analize zašto se i zbog čega podbacilo i kako to ispraviti.

 


 

KOJU INSTITUCIJU VIDITE KAO KROVNU I SPOSOBNU UJEDINITI RAZLIČITE STAVOVE I INTERESE BOŠNJAČKIH INSTITUCIJA U HRVATSKOJ?

 

Armin Hodžić

Takva institucija trenutno ne postoji, postoji jedino bezbroj neuspješnih pokušaja da se nešto slično nametne ili uspostavi. Istaknuo bih Koordinaciju županijskih vijeća bošnjačke nacionalne manjine i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba kao najlegitimniji oblik mogućeg organiziranja. Unatoč tome, Koordinacija teško može biti motor ujedinjavanja zbog nepostojanja financijskih okvira za rad, ali i zbog pogrešnog stava da je Koordinacija samo jedan od mehanizama utjecaja ili terena kojeg je potrebno “obilježiti”.

 

Sead Berberović

Mislim da Bošnjacima, ovakvi kakvi jesu, ne treba krovna institucija, već međusobno uvažavanje i suradnja postojećih institucija. Godinama se zagovara, s različitih bošnjačkih adresa, potreba za krovnom institucijom koja bi kao čarobnim štapićem riješila sve bošnjačke unutarnje probleme. Imamo i onih koji su samoproglašene „krovne institucije“. Zagovarateljima krovne institucije smisao njenog postojanja oni vide samo u tome da se postave na njeno čelo i autoritetom funkcije diktiraju poslušnost i pravila djelovanja i ponašanja svima ostalima, uz naravno ključni zahtjev da se svima nametne „odabrani“ kandidat za saborsku funkciju. U nedostatku političke i svake druge kulture, prije svega kulture dijaloga, stvaranje krovne institucije bi doprinijelo novim raskolima i potpuno ugušilo demokratske potencijale unutar bošnjačkog korpusa.

 

Kadro Kulašin

U RH ima više institucija koje se smatraju krovnima i za očekivati je da svaka misli da je najvažnija. Mislim da bi trebali objektivno sagledati stanje. „Koordinacija županijskih vijeća, Vijeća Grada Zagreba i predstavnika za županije bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj“ jedina ima izborni legitimitet tj sve njene članice su neposredno izabrane na manjinskim izborima. Po svim političkim pitanjima koja se tiču stanja u društvu, a samim time i položaja bošnjačke nacionalne manjine u RH Koordinacija ima apsolutni legitimitet na njih reagirati i njima upravljati u skladu s mogućnostima. Dobri primjeri su usvajanje prijedloga Koordinacije o grbu i zastavi bošnjačke nacionalne manjine u RH i izučavanje bosanskog jezika i kulture po modelu „C“. Te dvije vrlo važne stvari prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina imala je pravo predložiti isključivo Koordinacija. Udruge to nemaju pravo. Jedan od problema koji se pojavio u radu Koordinacije je financiranje. Koordinacija nema osigurana sredstva za svoj rad nego se isključivo financira iz proračuna vijeća po županijama, proračuna vijeća Grada Zagreba i proračuna predstavnika u županijama. Koordinacija je članica Ureda za koordinaciju bošnjačkih vijeća (BNV iz domovinskih zemalja) i aktivno sudjeluje u njegovom radu. Nažalost kad je pripremana platforma za osnivanje BNV u RH, pojedinci su iskoristili naziv i registrirali udrugu koja do sada nema zapaženu aktivnost.  Iz svega navedenog Koordinacija je krovna institucija koja može ujediniti različite stavove i interese bošnjačkih institucija u Hrvatskoj. U svom sastavu ima 14 članica (10 vijeća i 4 predstavnika).

Sabor bošnjačkih asocijacija Hrvatske (SABAH) je institucija koja ima najviše članica (koliko mi je poznato). Članice SABAH-a su udruge koje se većinom bave tradicijskom kulturom, spisateljstvom, sportom, braniteljskim pitanjima ili kombinirano.  Sredstva za svoj rad osiguravaju iz lokalne samouprave, ministarstava, te Savjeta za nacionalne manjine RH.  SABAH je član  Kongresa Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine. Potpredsjednik Kongresa je iz reda članica SABAH-a. Član Savjeta na nacionalne manjine RH je iz SABAH-a. SABAH može puno doprinijeti približavanju stavova pojedinih organizacija i uvijek je spreman za sve oblike suradnje. U samom vodstvu i članicama ima dovoljno kapaciteta za uspješan rad.

 

Ibrahim Duraković

Nažalost, ni jednu od postojećih. Potrebno je dovesti sve organizacije i institucije Bošnjaka u RH (političke, vjerske, kulturne, humanitarne, braniteljske, bošnjačka vijeća, predstavnike…) na jedno mjesto odlučivanja. To moramo napraviti, kako radi nas, to još više radi naše djece i unučadi. Predlažem osnivanje BOŠNJAČKOG SABORA u RH. Sve gore navedene institucije bi se obvezale delegirati određeni broj delegata za članove Bošnjačkog sabora u RH. Projekcija govori da bi ovaj Bošnjački sabor u RH imao između 100 i 150 punopravnih delegata (članova sabora) i isto toliko njihovih zamjenika (svaki bi član točno znao ko je njegov zamjenik i aktivirao bi se po potrebi). Nacrt Statuta Bošnjačkog sabora je gotov već neko vrijeme i mogu ga poslati, po potrebi i uredništvu Bošnjačkog glasa. Također sam spreman predstaviti potpunu ideju Bošnjačkog sabora u RH na poziv svake krovne bošnjačke institucije u RH (kod organizacija njihovih skupština ili tijela njihova predstavljanja, naravno po dogovoru)

 


 

KOJE (VLASTITE ILI PROJEKTE DRUGIH) VIDITE KAO ONE KOJI BI MOGLI REZULTIRATI POVEZIVANJEM BOŠNJAČKIH UDRUGA I BOŠNJAKA U HRVATSKOJ?

 

Armin Hodžić

Potrebno je uspostaviti univerzalne kanale komunikacije dostupne svima. Što god da se napravi ili dogovori, ako ne dođe do ljudi uzaludno je. Smatram da su ad hoc projekti iz trenutne pozicije Sizifov posao, te da se treba orijentirati na velike projekte, graditi infrastrukturu, privlačiti mlade i obrazovane kadrove i  tek na kraju to dvoje integrirati te staviti u programsku funkciju.

 

Sead Berberović

Brojni su projekti koji bi mogli povezati bošnjačke udruge u Hrvatskoj. Zašto je sada suradnja na tako niskoj razini razlog je prije svega u izostanku volje i želje da se surađuje. Većina se ograđuje u svoje vlastite okvire u kojima sami sebi izgledaju najbolji i najveći. Suradnja na projektima bi dovela do isprepletenosti udruga i pojedinaca i između njih bi se promovirala kvaliteta projekata, rada, angažmana, idejnosti, inovativnosti, uz enormni sinergijski efekt. Mnogi se ne žele upustiti u takve kompeticije; radije ostaju uljuljkani u opsjenama vlastite veličine.

 

Kadro Kulašin

Moje skromno mišljenje da će nas najprije ujediniti povjerenje i međusobno poštivanje.

 

Ibrahim Duraković

Izgradnja velike zgrade Bošnjačkog sabora u RH, u sklopu koje bi bili: dvorana za zasjedanje Bošnjačkog sabora u RH (do 300 mjesta), zatim, dvorana za održavanje programa (do 400 mjesta), zatim, uredske prostorije za sve naše krovne institucije i ostale bošnjačke organizacije u RH (po dogovoru) uz još neke sadržaje koji bi bili unutar navedene zgrade. Znači, sve bošnjačke institucije i organizacije u RH bile bi na jednom mjestu.To je ujedno i najbolji preduvjet boljoj suradnji i realizaciji svih zacrtanih zajedničkih programa.

 


 

KOJI BISTE NAČIN PREDLOŽILI DA BOŠNJACI NA SLJEDEĆIM IZBORIMA IMAJU SAMO JEDNOG KANDIDATA?

 

Armin Hodžić

Sabor je nažalost za Bošnjake postao poput mrkve za kojom svi trče a nitko je ne može uhvatiti. Razlog tome je što trenutno Bošnjaci, slikovito rečeno, trče trku na 100 metara, a imaju snage i kapaciteta za oko 40-50 metara. Svi raspravljaju jedino o krovnim organizacijama, predizborima za Sabor, i jednom ili zajedničkom kandidatu, međutim stava sam, kako iz teorije tako i iz prakse, da ništa slično od navedenog trenutno nije moguće. Potrebno je prvo napisati knjigu pa joj dati naslov, a kampanja da Bošnjaci imaju zajedničkog kandidata je obrnuti proces, prvo davanje naslova pa onda pisanje knjige, što rezultira ograničavanjem i sputavanjem razvoja svih kapaciteta i potencijala. Moj prijedlog bi bio da se Bošnjaci zajednički potrude uraditi terensku i marketinšku kampanju, ali i zajedničko lobiranje kod nadležnih državnih institucija da se što više Bošnjaka izjasni u popisu birača. Jer trenutno je situacija takva da Bošnjaci imaju 6000 manje birača od Albanaca. Frapantan je podatak da tek 113 ljudi iz BiH može glasati na tim izborima. Zbog toga, ako je veći bazen birača, smanjuje se opasnost od gubitka izbora zbog više kandidata, a i to nam je svima u zajedničkom interesu. Međutim, trenutno je to pitanje, iako je daleko najvažnije, potpuno zanemareno. Zbog toga sam ranije naglasio kako je Sabor mrkva za kojom trčimo, a ovo je pitanje koje nas usporava da je i dohvatimo. U konačnici, može nam zajednički kandidat biti Barack Obama, ali ako nema ljudi koji će glasati za tog kandidata, sve je uzaludno, jer je najvažnije pobrinuti se za segment elektibilnosti kandidata.

 

Sead Berberović

Ako analiziramo prethodne izbore, a bilo ih je do sada 6, na njima su se pojavili brojni kandidati: neki potpuno nepoznati široj bošnjačkoj javnosti, neki bez ikakvih rezultata u radu za bošnjačku manjinu, za neke bismo mogli reći da bi bilo bolje da se iz krucijalnih političkih razloga (redukcije bošnjačke nacije na vjersku skupinu) nisu ni trebali kandidirati itd. Kod velikog broja kandidata birači su mogli lako prepoznati isključivo osobni interes pa je to bio dovoljan razlog da uopće ne glasaju za manjinsku listu. Također, ako se analiziraju zadnji izbori na kojima je 3 puta pobijedila albanska predstavnica Ermina Lekaj Prljaskaj, može se uočiti da je broj glasača Albanaca nadmašio (ne znatno) broj glasača Bošnjaka te da među ozbiljnijim bošnjačkim kandidatima nije bilo izrazitog favorita. Ono što je pozitivno je da se broj bošnjačkih kandidata smanjivao; od osam u izborima 2015., na pet 2016. i na četiri 2020. godine.

Ideja o održavanju predizbora, kojima bi se dobio uvid u raspoloženje biračkog tijela, koja je demokratska i na prvi pogled izgleda da bi polučila željeni rezultat, teško bi funkcionirala unutar bošnjačkog korpusa zbog istih unutarnjih tenzija. Bojim se da bi predizbori bili preslikana predizborna kampanja iz prethodnih izbora sa svim svojim negativnostima koja produbljuju postojeće podjele. Nadam se da će se, uz osviještenost da se ne može baš svako kandidirati za saborskog zastupnika koja se dade naslutiti iz smanjenja broja kandidata u zadnjim izborima, konačno isprofilirati kandidat koji će privući glasove većine Bošnjaka na temelju svog minulog rada i postignutih rezultata, dokazane spremnosti i otvorenosti za konstruktivnu suradnju i dijalog uz uvažavanje svih relevantnih faktora koji doprinose bošnjačkoj opstojnosti u Hrvatskoj.

 

Kadro Kulašin

Bilo bi možda dobro provesti predizbore (ako bi bilo više kandidata) i ići s jednim kandidatom. Ukoliko bi se dogodili da neko još i dalje ustrajava na kandidaturi, a nije prošao predizbore, da se da uputa na terenu da ga se ignorira. Kandidate predlagati prema sljedećim osobinama: poštenje, spremnost na rad i suradnju (demokratičnost), dosadašnji rad unutar zajednice, obrazovanost…

Ne smijemo podržati osobu koja je na bilo kakav način do sada kompromitirana, odnosno osobu koja je svojim ponašanjem pokušavala destabilizirati bilo koju organizaciju. Takva osoba će nam nanijeti nepopravljivu štetu.

 

Ibrahim Duraković

Kad zaživi ideja i organizacija Bošnjačkog sabora u RH to neće biti nikakav problem. Do tada imat ćemo mučnu situaciju. U proteklih nekoliko godina naslušali smo se svakakvih prijedloga: Vijeće petorice, sučeljavanje pa se ostali povuku i slično. Sve je to površno, neodgovorno, a da i ne govorimo o radu na terenu kad su posrijedi bilo kakvi izbori. Da nije toliko žalosno bilo bi smiješno! Tome uvijek najprije pridonosi problem nekompetentnosti pojedinaca kao i slaba, skoro nikakva komunikacija onih koji predstavljaju naše bošnjačke organizacije (u nekim situacijama tu je i otvoreno neprijateljstvo), zatim, površnost pristupu priprema za bio koje izbore a pogotovo za izbore gdje bi mi imali samo jednog i jedinog bošnjačkog kandidata za našeg zastupnika u Hrvatski sabor.

Do sada sam tri puta osobno radio na terenu (u Splitu) i to kod dva mandata Šemse Tankovića i jednog mandata Nedžada Hodžića. Neću reći ništa novo ako kažem da za dobijanje izbora treba imati financijsku podlogu ali i biti lukav i doći do željenog cilja. Kako sad stvari stoje samo jedna bošnjačka organizacija u RH pretpostavljam da ima takvoga novca. Ta organizacija treba organizirati svebošnjačku koaliciju s drugim bošnjačkim organizacijama ali i pojedincima. Zatim bi trebalo napraviti duboku analizu gdje se sve mogu dobiti bošnjački glasovi (isključivo bošnjački, naivno je očekivati glasove Crnogoraca, Makedonaca a pogotovo Slovenaca). Sljedeći korak je za svaku sredinu (u RH i BiH) gdje Bošnjaci mogu glasati oformiti izborni stožer sa striktnim zadacima. I na kraju, sve to treba početi raditi najmanje godinu dana prije samih izbora a ne u zadnji tren, kampanjski…

I na kraju, još nešto vrlo važno, da bi se postigao siguran uspjeh glavni finansijer gore spomenute svebošnjačke kampanje treba učiniti još jednu stvar: nagovoriti ili odobrovoljiti najvećeg konkurenta među bošnjačkim kandidatima da se povuče iz izborne utrke za XII izbornu jedinicu kako bi njihov kandidat odnio sigurnu pobjedu. Za ovo nagovoriti ili odobrovoljiti postoje dva načina. Bilo bi sada od mene neozbiljno iznijeti ovdje i na ovom mjestu koji su to načini ali ću to svakako u četiri oka reći glavnom finansijeru svebošnjačke koalicije za izbore u XII izbornoj jedinici ako ta osoba to od mene zatraži.

 


 

BISTE LI PRIHVATILI IDEJU ČEŠĆIH ONLINE RAZGOVORA KOJE BISMO S VREMENOM ŠIRILI NA DRUGE UDRUGE I POJEDINCE?

 

Armin Hodžić

Naravno. Uvijek sam za dijalog i sučeljavanje različitih mišljenja, ne samo u online formatu, već i svakom drugom mogućem.

 

Sead Berberović

Načelno i na riječima, svi su deklarativno za razgovore i suradnju. Kada treba konkretizirati i pretvoriti u stvarnost, toga uglavnom nema. BNZ je uvijek zagovarala i danas je spremna za uspostavljanje svake vrste komunikacije i dijaloga. Nekada smo uporno u Zagrebu kroz instituciju neformalne koordinacije bošnjačkih udruga i asocijacija, uključujući i Islamsku zajednicu, pokušavali uspostaviti međusobnu komunikaciju i dogovaranje na mjesečnom ritmu. Oni koji su dulje prisutni u životu manjinske zajednice znaju i tko je to i zašto kontinuirano opstruirao. Razgovori, on-line ili u živo, ako bi bili otvoreni, iskreni i bez fige u džepu, mogli bi donijeti novu kvalitetu i impuls u zajedničkom djelovanju. Ako im se ne pristupi s čvrstim opredjeljenjem da se utemelje na ovim postavkama, bili bi običan gubitak vremena.

 

Kadro Kulašin

Svaki oblik komunikacije je važan. Uvijek sam za suradnju i međusobnu pomoć. Malo nas je i svaki kontakt je važan. Svaki čovjek koji nešto doprinosi zajednici zavrjeđuje poštovanje i tako se prema njemu trebamo i odnositi. Razgovor nema alternative.

 

Ibrahim Duraković

Podržavam sve načine komuniciranja bošnjačkih predstavnika u RH ali složit ćete se sa mnom najbolji su iskreni sastanci takvih predstavnika u četiri oka. Svi znamo ili bi trebali znati: vrag nikada ne spava. Pa zar tu školu nismo osjetili na svojoj koži u posljednjih 100 godina.