Početkom 90-tih do danas mijenjali su načini izbora predstavnika nacionalnih manjina u Hrvatski sabor. Hrvatski sabor je 1991. donio Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj koji je, među ostalim, manjinama jamčio određeni broj zastupnika u parlamentu. Manjine čiji je udio u pučanstvu bio manji od 8 posto imale su pravo izabrati najmanje pet zastupnika u Zastupnički dom Sabora, a po jedan je zastupnik morao biti iz reda pripadnika mađarske, talijanske, češke i slovačke, rusinske i ukrajinske, te njemačke i austrijske manjine. Prekretnica promjena u načinu izbora manjinskih zastupnika u Zastupnički dom dogodio se 1995.kada su etničke i manjinske skupine imale pravo izabrati po osam zastupnika : tri pripadnici srpske manjine, a pet manjine koje su to pravo imale i na prethodnim izborima i po istom načelu. Identitet nacionalnih manjina ostao je još uvijek pomalo neriješen s obzirom na ekstreman primjer da jedan zastupnik predstavlja čak 12 nacionalnih manjina, čime se zasigurno ne poštuje pravo svih nacionalnih manjina na jednaku zastupljenost. Ustavno su priznate 22 nacionalne manjine, a da one same uopće ne zahtijevaju da im bude priznat manjinski status. Širok prostor za političku slobodu u cijelom političkom sustavu iskoristila je Bugarska, Slovačka i Mađarska. One zastupaju ustavno načelo o jedinstvenoj naciji, i u tim su državama nacionalne manjine zaštićene kao građani Bugarske, odnosno Slovačke. S druge strane, Mađarska u svojem ustavu spominje 13 nacionalnih manjina, te im jamči kulturnu autonomiju. U parlamentu postoji državni pravobranitelj, ombudsman, zadužen za zaštitu manjinskih prava.
1.1.Oblici predstavljanja manjina u parlamentima nekoliko europskih država
1.1.1. Italija i manjine
Prema popisu stanovništva 2001., u Republici Italiji živjelo je 56.305.568 stanovnika:
| TALIJANI | 96% | ||
| ARAPI | 0,9% | ||
| ALBANCI | 0,8% | ||
| NIJEMCI | 0,4% | ||
| AUSTRIJANCI | 0,4% | ||
| FRANCUZI | 1,5% | ||
| SLOVENCI | 1,5% | ||
| OSTALI | 1,5% | ||
Otkako su 1946. ozakonjeni opće pravo glasa i demokratsko političko predstavništvo, Italija nikad nije uvela ni dvostruko pravo glasa za pripadnike etničkih manjina ni posebne oblike njihova političkog predstavljanja. Prema važećemu izbornom zakonu, u Predstavničkom domu parlamenta, koji ima 630 članova, sjedi samo predstavnik francuske manjine izabran u jednomandatnom okrugu u regiji Valle d’Aosta. U tom domu Talijani iz dijaspore imaju 12 predstavnika izabranih u četiri posebna izborna okruga izvan Italije. Ni zastupnik Valle d’Aosta ni zastupnici dijaspore nemaju pravo glasa u izboru vlade (Fusaro, 2009:67).[1]
1.1.2.Njemačka i manjine
Prema podacima iz 2001., SR Njemačka je imala 82.440.309 stanovnika:
| NIJEMCI | 88,2% |
| TURCI | 3,4% |
| TALIJANI | 1% |
| GRCI | 0,7% |
| RUSI | 0,6% |
| POLJACI | 0,4% |
| OSTALI | 5% |
Njemačka ne poznaje institute dvostrukog prava glasa za pripadnike etničkih ili nacionalnih manjina i posebnoga političkog predstavljanja manjina u Bundestagu. Savezni izborni zakon pogoduje parlamentarizaciji stranaka nacionalnih manjina tako što određuje da se petpostotni zakonski izborni prag koji moraju prijeći izborne liste da bi sudjelovale u postupku podjele mandata ne odnosi na stranke nacionalnih manjina (čl. 6. st. 6), te da stranke nacionalnih manjina ne moraju prikupiti propisani broj potpisa birača kako bi istaknule svoje kandidate u jednomandatnim izbornim okruzima (čl. 20. st. 2) i pokrajinske liste (čl. 27. st. 1). Zakonske pogodnosti formalne su prirode i nemaju stvarne političke učinke. Ipak, Savezni ustavni sud morao je 2004. i 2005. odlučivati o ustavnosti oslobađanja stranaka nacionalnih manjina od poštovanja petpostotnog praga. Suci su zaključili da “Savezni ustavni sud smatra predstavljanje političkih manjina politički značajnim i da odobrava izuzimanje stranaka nacionalnih manjina od prohibitivne klauzule koja vrijedi u saveznome izbornom pravu”[2]
1.1.3.Slovenija i manjine
Prema popisu stanovništva 2002., u Sloveniji je živjelo 1.948.250 stanovnika:
| SLOVENCI | 92,3% |
| SRBI | 2,2% |
| HRVATI | 2,0% |
| BOŠNJACI | 1,8% |
| OSTALI | 1,7% |
Među njima su i malobrojne zajednice Mađara, kojih je 0,3 %, i Talijana, kojih ima samo 0,1 % u stanovništvu zemlje. Upravo te dvije zajednice Slovenija priznaje kao “autohtone” manjine – nacionalne manjine u kojima je više generacija živjelo na određenom području Slovenije – koje imaju dvostruko pravo glasa i pravo na izbor po jednoga predstavnika u Državnom zboru od 90 članova. Ostale manjine, ponajviše nastale doseljavanjem u Sloveniju tijekom Prve i Druge Jugoslavije, smatraju se neautohtonim, useljeničkim zajednicama i nemaju zajamčena posebna politička prava. Hrvatska manjina u Sloveniji, koja je oko sedam puta zastupljenija u stanovništvu Slovenije nego slovenska manjina u stanovništvu Hrvatske, nema ni dvostruko pravo glasa ni pravo na izbor svoga posebnog predstavnika u Državnom zboru.[3]
1.1.4.Slovačka i manjine
Prema popisu stanovništva 2001.,
| SLOVACI | 85,8% |
| MAĐARI | 9,7% |
| ROMI | 1,7% |
| ČESI | 0,8% |
| UKRAJINCI | 0,7% |
Unatoč razmjerno brojnim manjinama, slovački Ustav ne priznaje nacionalne manjine i, sukladno tome, one nemaju nikakva posebna politička prava, pa ni pravo na izbor vlastitih zastupnika u državni parlament. Predstavnici mađarske manjine ulaze u parlament zahvaljujući brojnosti, homogenosti i samostalnoj političkoj organiziranosti u svoju stranku. Kurioziteta radi, vođa Slovačke nacionalne stranke, koja je na izborima 2006. dobila 12% glasova i ušla u vladajuću koaliciju, javno j rekao da bi vođe mađarske manjine posla na Mars “s kartom u jednom smjeru”. Hrvatska manjina u Slovačkoj, sukladno tome, nema ni dvostruko pravo glasa ni svoga predstavnika u slovačkom parlamentu. U Hrvatskom saboru 0,1 % Slovaka, zajedno s 0,2 % Čeha, ima posebnog zastupnika.
1.1.5.Srbija i manjine
Prema popisu stanovništva 2002.,
| SRBI | 82,8% |
| MAĐARI | 3,9% |
| BOŠNJACI | 1,8% |
| ROMI | 1,4% |
Srbija nije ozakonila ni dvostruko pravo glasa ni zajamčen broj mjesta predstavnicima nacionalnih manjina u Narodnoj skupštini. Problem manjinskog predstavništva nastoji riješiti čl. 81. st. 2 izbornog zakona prema kojemu “političke stranke nacionalnih manjina i koalicije političkih stranaka nacionalnih manjina učestvuju u raspodjeli mandata i kad su dobile manje od 5% glasova od ukupnog broja birača koji su glasali”. Petpostotni prag ukinut je 2004. nakon što ga na izborima 2003. nije prešla nijedna stranka ili koalicija nacionalnih manjina. Nakon izbora 2008. u Narodnu skupštinu Srbije posredstvom stranačkih i koalicijskih lista nacionalnih manjina ušlo je sedam predstavnika manjina: 4 mađarska, 2 bošnjačka i 1 albanski. Hrvatska manjina, mahom naseljena u Vojvodini, nema ni dvostruko pravo glasa ni svoga predstavnika u Narodnoj skupštini Republike Srbije.[4]
1.1.6.Mađarska i manjine
Prema popisu stanovništva 2001., u Mađarskoj je živjelo 10.198.315 stanovnika:
92,3% Mađara, a ostatak su činili Romi, Nijemci, Slovaci, Rumunji, Hrvati, Srbi, Ukrajinci i dr. Prema procjenama, najviše je Roma, oko pola milijuna, koji žive raštrkani po cijeloj zemlji. Mađarska ne poznaje institut dvostrukog prava glasa i zajamčenoga manjinskog predstavništva u državnom parlamentu. Sukladno tome, ni hrvatska manjina nema posebna prava ni posebnog predstavnika u mađarskom parlamentu. Nasuprot tome, 0,4 % Mađara u Hrvatskoj ima svoga posebnog zastupnika u Saboru.
SLIKA1.
Izvor: Narod.hr
2. BOŠNJAČKA NACIONALNA MANJINA U HRVATSKOJ
Bošnjaci su južnoslavenski narod nastanjen ponajviše u Bosni i Hercegovini, kao i na području pokrajine Sandžaka u Srbiji i Crnoj Gori. Ima ih oko 3 milijuna, od toga oko 2 milijuna u Bosni i Hercegovini, a velik broj Bošnjaka živi u Turskoj, približno 350 000. U Republici Hrvatskoj Bošnjaci su jedna od 22 priznate nacionalne manjine. Bošnjaci čine relativnu većinu muslimanskog pučanstva u Hrvatskoj.
2.1. POPIS STANOVNIŠTVA 2001.-2011.
| (2001.)
20.755 ,(0,47%) |
(2011.)
31.479,(0,73%) |
U 2001. bilo je popisano 20.755 ili 0,47% dok u 2011. godini u Republici Hrvatskoj je popisano 31.479 (0,73 %) pripadnika bošnjačke nacionalne manjine
IZVOR: Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina
2.2.BOŠNJACI U REPUBLICI HRVATSKOJ
|
ZAGREB |
8,119 |
| ISTARSKA ŽUPANIJA |
6,146 |
| PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA |
4,877 |
Najviše Bošnjaka živi na području Grada Zagreba, Istarske i Primorsko-goranske županije. Pripadnici bošnjačke nacionalne manjine imaju izabrana 23 vijeća i 15 predstavnika bošnjačke nacionalne manjine.
IZVOR: Wikipedija
Danas svjedočimo nepovoljnom položaju Bošnjaka u Hrvatskoj koji se artikulira kroz nezainteresiranost, nekvalitetan rad i izbjegavanje komunikacije i suradnje. Također svjedočimo dehumanizaciji Bošnjaka, bosanskih muslimana koji vođeni politikom susjednih zemalja nemaju svoga predstavnika u Parlamentu. U Hrvatskome saboru interese bošnjačke nacionalne manjine predstavlja zastupnica Ermina Lekaj Prljaskaj koja zastupa ukupno 5 nacionalnih manjina (albansku, bošnjačku, slovensku, makedonsku, i crnogorsku nacionalne manjine). Dijeljenje zastupnika s Makedoncima, Crnogorcima, Slovencima i Albancima ne ostavlja puno prostora za vlastitu afirmaciju, djelovanje unutra zajednice i šire, iznošenje problema koji tište zajednicu Bošnjaka ne dajući im sve one pogodnosti i prava koja im pripadaju kao punopravnoj nacionalnoj manjini u Parlamentu. Očuvanje identiteta Bošnjaka, jedan je od temeljnih programskih ciljeva na ovim prostorima i obaveza je političkih predstavnika da rade na očuvanju i unaprjeđenju identiteta bošnjačkog naroda. Očuvanje tradicije, običaja, jezika, kulture i svih drugih posebnosti Bošnjaka dio su zajedničkog procesa u cilju izgradnje multietničkog društva.
U visokoj politici treba voditi i računa kakva se slika ostavlja i na političkom planu. Malo dobre volje ,razmišljati šire i unaprijed te otvorenost hrvatske države da integrira jednu muslimansku zajednicu i da na taj način izbjegne asimilaciju koja po prirodi stvari prijeti manjinama cilj, ali i želja svih Bošnjaka na ovim prostorima. Cilj i mogućnost za rješavanje integracije Bošnjaka za sad je otvoreno pitanje sa puno upitnika „iznad glave“.
Međutim, moramo krenuti naprijed radi bolje i sretnije budućnosti svih nas.
[1]Fusaro, Carlo (2009). Party System Developments and Electoral Legislation in Italy (1948- 2009). Bulletin of Italian Politics. (1) 1:49-6
[2] Röper, 2005:1). Bundeswahlgesetz (BWG). Bundesgesetzblatt od 5. kolovoza 2009. Röper, Erich (2005). Däne ist, wer will. http://www.taz.de/1/archiv/archiv/?dig=2005/ 02/26/a0444
[3] Žagar, M. (2001). Položaj i prava nacionalnih manjina u Republici Sloveniji. Politička misao. (38) 3:106-121
[4] Zakon o izboru narodnih poslanika. Službeni glasnik Republike Srbije, br. 35/2000, 57/2003 – odluka USRS, 72/2003 – dr. zakon, 75/2003 – isp. dr. zakon, 18/2004, 101/2005 – dr. zakon, 85/2005 – dr. zakon, 28/2011 – odluka US, 36/2011 i 104/2011 – dr. zakon