Nedavno je objavljeno prvo izdanje elektroničkog časopisa Manjinskog društva pisaca (MDP) imenom „Drugi glas“. Riječ je o časopisu za koji je izbor radova napravila njegova urednica, književnica i književna kritičarka, Jadranka Pintarić.

E-časopis će na stranicama https://mdp.hr/drugi-glas/ biti objavljivan četiri puta godišnje i urednikom/com za svaki broj posebno. Pozivi za suradnju također se mogu pronaći na stranicama MDP-a.

Doista, kome treba da se 2021. naziva manjinskim piscem, upitala je u uvodniku prvog izdanja njegova urednica Jadranka Pintarić i nastavila: „Koga briga? Kad je većinski jezik jedino engleski (ne računam Kinu i Indiju!); kad je koeficijent deteritorijalizacije zapadnjački; kad je političko polje ionako doslovno sve kontaminiralo. I da, ima pravo Casanova: sve je to anakronizam i literarni etnocentrizam. I da, zapravo svi smo manjinski, osim onih koji pišu na engleskom, objavljuju kod multinacionalnih korporativnih nakladnika i imaju moćnu marketinšku mašineriju iza sebe. I da, naše su etnocentrističke naklade u nekim drugim kulturama bibliofilske, tj. smiješne.“

Za prvi broj e-časopisa urednica je izabrala radove petnaest autora, zastupljenih poezijom i prozom te dva eseja.

Važno je istaknuto da su u ovom prvom izdanju uvršteni ogledi o sevdahu Seada Muhamedagića pod naslovom „Pohodi raspjevanom đulistanu“ koje je redovito objavljivao „Bošnjački glas“, pri čemu je onaj posljednji Sead napisao nekoliko dana prije nego će preseliti na Ahiret.

E-časopis „Drugi glas“ grafički su opremili Amir Ahmetašević i Srećko Brdovčak Mac uz naslovnu fotografiju koju je ljubazno ustupio Nikola Šolić.

Autori/ce čiji su radovi uvršteni u „Drugi glas“:

Sead Alić, profesor je na Sveučilištu Sjever. Sebe smatra osobom koja prije svega ostalog pokušava misliti. Tamo gdje mišljenje zastaje okreće se pjevanju. Tamo gdje ni mišljenje niti pjevanje više ne pomažu – prakticira tehnike i pristupe koje pronalazi kod mistika svih religija. Redoviti je član Međunarodne akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i voditelj Razreda humanističkih znanosti. Knjiga i tekstova objavio više nego je trebalo…

Dejan Đorđević, (Velika Sejanica kod Leskovca, 1970) pjesnik, esejist. Objavio četiri zbirke pjesama: Jesam i nisam (2007), Ne/pristajanje (2008), Budim se da bih te voleo – jedna pesma na petnaest jezika (2014) i Kraj i beskraj – elektronsko izdanje (2018). Urednik je u izdavačkoj kući Fileks i u časopisu Uspenja. Živi i radi u Leskovcu.

Mirjana Grbac Pismestrović, rođena 1956. u Karlovcu. Gimnaziju i fakultet političkih znanosti završila u Zagrebu. Pisala je za Polet i Arenu, bila urednica u listu Novi Zagreb. Surađuje i s drugim redakcijama, do odlaska u Austriju. Nakon nekoliko godina učenja njemačkog jezika na Univerzitetu Klagenfurt, počinje se baviti prevođenjem te podučavanjem hrvatskoga jezika. Napisala je knjigu Domovina u koferu, izdanje kuće Mohorjeva Hermagoras iz Klagenfurta. Pisala je novinarske članke, objavljivala satire i humoreske, napisala dva romana (Lutka od papira i Story o Vjeki Klokanu) i priče za djecu.

Enes Kišević, rođen 1947. u Bosanskoj Krupi. Nakon gimnazije završene u Ključu dolazi u Zagreb, gdje 1971. diplomira glumu na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti. Imao je zapažene uloge u brojnim kazališnim predstavama, glumio u filmovima, televizijskim serijama, radijskim i televizijskim emisijama. Prvom zbirkom poezije Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled (1974.) stječe naklonost publike i kritike. Objavio je tridesetak knjiga i postao jedan od najpoznatijih i najpopularnijih pjesnika u široj regiji. Ujedno, slavan je po nadahnutom govorenju poezije, ne samo vlastite, nego i velikih svjetskih i domaćih autora. Dobio je mnoge književne nagrade, a zbirke su mu postizale danas nedostižne naklade. Često je surađivao sa slikarima i skladateljima. Pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika te uvrštene u antologije.

Jagoda Kljaić, rođena je 1950. godine, završila je Fakultet političkih znanosti zagrebačkog Sveučilišta i ima višegodišnji staž u novinarstvu. Piše kratku prozu i poeziju. Objavila je deset knjiga, od kojih je zbirka pjesama na banijskom narodnom govoru koji nestaje, Sa druge strane štreke, do sada štampana u tri izdanja, na latinici i ćirilici. Bila je višegodišnja kolumnistica portala e-Novine i objavila zbirku Crveni karanfili – Izbor 100 kolumni. Šest mjeseci nakon razornog potresa na Baniji objavljena joj je zbirka Kuća sa zelenim barkodom – Priče iz epicentra. Pjesme su joj prevedene na poljski, slovenski, bugarski i makedonski jezik. Živi u Glini.

Olja Knežević, rođena u Podgorici, maturirala u Kaliforniji, diplomirala na katedri za engleski jezik i književnost Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Živjela je u Londonu 2004-2014, gdje je 2008. magistrirala kreativno pisanje na Birkbeck koledžu Univerziteta u Londonu. Dobitnica je Overall prizea za najbolji magistarski rad 2007/2008. Sada živi u Zagrebu. Od 2008. objavljuje kratke priče na crnogorskom, hrvatskom i engleskom jeziku. Kratka priča Učionica (The Classroom) 2009. objavljena je u antologiji FREEDOM Amnesty Internationala, uz priče poznatih svjetskih autorica i autora. Osamdesetak kolumni/priča iz magazina Art, poslije ukoričenu u zbirku Londonske priče juga, 2013. Romani: Milena & druge društvene reforme, 2011. (tri izdanja: u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji); Gospođa Black, (2015. Crna Gora, 2017. Srbija); Katarina, Velika i Mala, dobitnik nagrade VBZ-a za roman godine, 2019.

Ivo Lučić – Nakon više od 40 godina novinarstva, možda u prisutnosti nostalgije prema jugu, otkrio da se to isto može na zavičajnom jeziku. I eto.

Domagoj Margetić, rođen 1974. godine. Dvadeset i tri godine radi kao slobodni novinar. Autor brojnih novinarskih tekstova, kolumni, komentara u tiskanim i internetskim medijima u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji. Kao autor ili koautor objavio petnaest publicističkih, istraživačkih knjiga, od kojih su najpoznatije Tko je opljačkao Hrvatsku? (2003.), Bankarska mafija (2008.), Slučaj Pukanić: Ubojstvo s potpisom države (2011.), Operacija Durres: Kosovo i Novi balkanski poredak (2013.), Karamarko – Najmoćniji među  najkorumpiranijima (2015.), Krvave balkanske milijarde (2019.). Autor dvije knjige poezije: Razotkrivanje (2006.) i Opraštam nebu tvoj osmijeh (2011.), a izbor neobjavljivanih pjesama objavio je magazin Društva hrvatskih književnika Ogranak u Rijeci, Književna Rijeka, 2011. godine.

Tugomir Matić, rodio se u Zagrebu 1957. godine. Veliki dio života proveo u Sarajevu u kojem je i počeo objavljivati u književnoj periodici. Objavio knjige pjesama Ponoćka u Sarajevu, Između neba i zemlje, Vrijeme šutnje, Kartolina, Obrati pažnju na detalje, Nisam sagradio kuću te knjige proze Sarajevsko pivo i skandinavske noći i Jazz za zaboravljenog strica. U pripremi mu je knjiga pjesama Bog sanja grozan san. Od 1997. živi u Račišću na otoku Korčuli.

Marina Mijakovska, rođena je 1984. godine, pjesnikinja, prozaistkinja, esejistkinja i književna kritičarka. Doktorica je filoloških znanosti. Članica je Društva makedonskih pisaca (DPM). Pjesničke knjige: Nomadska duša, Koferi, Psihoanalitička alkemija strasti, Tirkiz u ljeta, Postelja tišine, Kost. Kratke priče: Kućice, Priče Pajka Maala. Esejističke knjige: Žanrovski polimer: Sanduče sa rukopisima u obidu, Modeli rodove identifikacije, Écriture féminine i roman Prilog feminističkoj teoriji žanra; pjesnička knjigu za djecu Novogodišnje dječje pjesme.

Marijana Mrvoš, rođena je 1968. godine u Ogulinu. Od 2016. prozu, poeziju i osvrte objavljuje na vlastitom blogu, on-line časopisima i zajedničkim zbornicima te sudjeluje na domaćim i regionalnim književnim festivalima. Priče, bajke i legende oživljava za slušatelje svih uzrasta kroz umjetničko pripovijedanje. Živi i radi u Zagrebu.

Sead (Ivan) Muhamedagić (1954. – 2021.), diplomirao je germanistiku i jugoslavistiku u Zagrebu. Književni prevodilac, publicist i pjesnik (Slijepčev vir, Pop i pop, Zagreb 2001.). Najviše je prijevoda objavio iz austrijske književnosti, osobito austrijskih dramskih autora (Schnitzler, Hofmannstahl, Michel, Bernhard, Handke, Turrini, Jelinek, Jonke, Mitterer, Altmann, Saenger, Schwab). Također je prevodio liriku, uglazbljenu poeziju (koncertne popijevke i oratorijske tekstove), esejistiku, književno-znanstvenu, muzikološku i pedagogijsku literaturu. Poeziju hrvatskih pjesnika i književnoteorijske tekstove prevodio i na njemački. Dobio je niz nagrada za prevodilački rad.

Tahir Mujičić (1947.) dramski pisac, pjesnik, scenarist, redatelj, scenograf, kostimograf, lutkar, kazališni i filmski djelatnik. Diplomirao je komparativnu književnost i slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio kao menadžer, novinar, urednik i glavni urednik u Vjesnikovoj izdavačkoj kući. Bio je direktor Egmonta Hrvatska i umjetnički direktor Zagreb filma. U razdoblju 1971.–1984. u kazališnoj trojci znanoj kao Mujičić&Senker&Škrabe sudjeluje u nastajanju i postavljanju šesnaest kazališnih predstava. Objavljivao je kazališnu kritiku, oglede, poeziju, kraću prozu, prevodio s engleskog i njemačkog, piše scenarije za tv serije, film, TV-drame i radio-igre. Objavio niz knjiga poezije, zbirke pripovijedaka i nagrađivani roman Budi Hamlet, pane Hamlete!

Petar Pismestrović, rođen 1951. godine u Sremskoj Mitrovici. Nakon mature u Zagrebu upisuje Fakultet političkih nauka, a od 1972. radi kao profesionalni karikaturist. Jedan je od osnivača i idejni tvorac Hrvatskog društva karikaturista (HDK). Surađuje s više od 100 različitih magazina i dnevnih listova. Do sada imao više od 50 samostalnih izložbi. Sudjeluje na mnogobrojnim svjetskim i domaćim festivalima karikatura, osvajao nagrade Objavio deset knjiga karikatura. Ilustrirao knjige, radio plakate, omotnice za ploče, maskote i slično. Piše poeziju, romane, priče, aforizme, anegdote i humoreske. Živi u Austriji i radi za Kleine Zeitung. Romani: Ljudina, Puška, Neobična djevojka, Vidio sam i sretne ljude, Glumac svoga života, Sve zbog jedne karikature, Lukine žene. Piše ljubavnu, protestnu, angažiranu poeziju, priče, aforizme, crtice, anegdote, zapise.

Adam A. Subašić, rođen je 1958. u Donjim Biljanima, Ključ. Od 2010. stalno nastanjen u Sarajevu, djeluje kao slobodni umjetnik. Po struci diplomirani inženjer mašinstva, po opredjeljenju muzičar i pisac (autor i bubnjar grupe Kongres, 1984. godine; koautor albuma za djecu Slatki snježni voz, 1989.). Objavio knjige pjesama Čokolend Princeza Osmijeh, Princeska nasmeha, Mirno spavaj Mevlana, Pustinjska ruža, Ptice kao mi te romane Tečaj brzog spavanja, Dobri, u potrazi za imenom.

Ajka Tiro Srebreniković, rođena u Duvnu, 1961. godine. Na Univerzitetu “Veljko Vlahović” Titograd (Podgorica), diplomirala srpskohrvatski jezik i književnost jugoslavenskih naroda i narodnosti. Magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku književnosti s temom “Koncepcija likova u romanu Derviš i smrt Meše Selimovića”. Odslušala i ispolagala ispite na doktorskom kulturalnom studiju tog fakulteta. Objavila četiri knjige.

Blanka Will, profesorica njemačkog i engleskog jezika i književnosti. Studirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na Filološkom Fakultetu u Tübingenu. Prevodi djela s područja filozofije i teologije. Kratku prozu počinje pisati u jesen 2017. kao polaznica Centra za kreativno pisanje u grupi Miroslava Mićanovića. Kratke priče i poeziju objavljuje na internetskim portalima i u književnim časopisima. Izbor iz putopisa „Plovidba Dunavom do Crnog mora“ i „Bilješke o prvom putovanju u Iran“ objavljeni su na 3. programu Hrvatskog radija. Putopis o plovidbi Dunavom objavljen je u izdanju Ex Libris Rijeka. Živi naizmjence u Zagrebu i Bilju/Baranja.