Ima situacija kada ste sretni što niste bili u pravu. Bojim se da ću se (da ćemo se) u jednoj takvoj uskoro naći. Odmah nakon izbora. Naime već letimična analiza medijskih nastupa bošnjačkih kandidata, te analiza komuniciranja na društvenim mrežama pokazuje nešto što bi se moglo nazvati i svojevrsnom mrtvom trkom kandidata koji se intenzivno, uglavnom kvalitetno i odmjereno (s tek povremenim izuzecima) bore zapravo za nekog trećega. I to upravo onoga, odnosno onu kandidatkinju koju obojica žele pobijediti – Erminu Lekaj Prljaskaj.

Oba kandidata koji su najranije objavili svoju kandidaturu obišli su Hrvatsku uzduž i poprijeko. Facebook je prepun fotografija tih mladih, lijepih i ambicioznih ljudi željnih pomaka u rješavanju neriješenih pitanja Bošnjaka u Republici Hrvatskoj. Evo me u Gunji. Evo me u Dubrovniku. Evo mene u druženju s mladima i slično. Nije to loše. Ni u kom slučaju nije nepotrebno. No rijetko se u tim porukama (uz fotografije) mogla naći i konkretna ideja koja je povezana uz program kandidata na kojoj bi se inzistiralo po dolasku u Sabor. Naravno ima iznimaka, ali kampanja svedena na obećanje nove snage (koja naravno pripada nama Bošnjacima) i obećanje slaganja života zajedno (u situaciji velike podijeljenosti bošnjačkoga bića u Hrvatskoj) kao da pripada nekom prošlom vremenu.

Prema informacijama koje pristižu pojavljuju se i novi bošnjački kandidati (koji obećavaju da će pomesti sve svoje konkurente). Možda bi i to bilo dobro, ali osim što nije uvjerljivo pa ni vjerojatno, činjenica je da se oni pridružuju ponovnom izboru albanske saborske zastupnice u Sabor.

Bili Bošnjaci zadovoljni ili nezadovoljni radom Ermine Lekaj Prljaskaj, očigledno je da uz pomoć svojih kandidata intenzivno rade na njenom novom mandatu. Otuda mudra šutnja. Bošnjaci se bore podijeliti biračko tijelo i tako odrezati granu na kojoj sjede. Umjesto sučeljavanja, Ermina Lekaj Prljaskaj odabrala je strategiju promatrača političke i medijske borbe bošnjačkih kandidata. Nažalost, koliko god to ne izgledalo nekorektno (jer ne ulazi u duel koji bi trebao pojasniti koristi za sve nacionalne manjine koje zastupa), za nju je izbjegavanje duela vrlo korisno. Bošnjaci, kojih ima puno više bit će podijeljeni u nekoliko grupa.

Osobno ne mislim da je ključna stvar za Bošnjake u Hrvatskoj izbor bošnjačkog predstavnika u Sabor. Puno je važnije uspostaviti nove i snažne kanale komuniciranja između samih Bošnjaka. Bolje poznavanje i više komunikacije rezultirali bi koordiniranjem akcija koje bi i problem izbora za Sabor lako riješili.

Bošnjacima je potrebna neka vrsta predizbora. Nakon ovih izbora (koji su vjerojatno već izgubljeni) treba započeti raditi na sistemskom organiziranju načina na koji bi se mogli provesti predizbori. Oni bi obvezali sve kandidate da ako nisu dobili najviše glasova odnosno ako nisu priložili dokaz o najsnažnijoj potpori, odustanu. O načinu kako bi se to provodilo treba razgovarati. To naravno nisu pravi izbori, nije niti američki sistem, ali zasigurno postoji način da na temelju ranije uspostavljenih kriterija neko tijelo ozbiljnih ljudi može prosuditi koji kandidat ima najviše šansi. Taj bi kandidat onda sigurno išao u Sabor.

Bio bih sretan da nisam u pravu. Čestitat ću naravno bošnjačkom kandidatu koji uspije pobijediti i svog bošnjačkog suparnika i dosadašnju saborsku zastupnicu. No čini mi se da će to biti teško. Samouvjerenost je osobina snažnih ljudi ali i ljudi koji možda nisu sagledali sve okolnosti. Treba vjerovati u sebe. Naravno. Ali i jednostavna matematika govori da ovdje nije samo stvar u vjeri u sebe i uloženom trudu. Lako se naime može dogoditi da trka bude unaprijed izgubljena.

U Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici Hrvatske nije bilo suglasja oko kandidata kojega treba podržati. Načelni razlozi su pobijedili i mislim da je to dobro. Neka pobijedi bolji. Neka Bošnjak uđe u Sabor. No čak i da se to desi smatram da je neophodno razmisliti o kriterijima, organizacijskim i drugim pravilima i mogućnostima nečega što bi se moglo nazvati Predizborima za bošnjačkog kandidata za Sabor.

Bošnjaci danas imaju argumente na svojoj strani, ali ako te argumente podijelimo na više kandidata, presudit će nam matematika iz osnovne škole.

Nadam se da nisam u pravu.