“Ima jedan slikar
neobuvenih stopa
koji svaki prst u
drugoj boji oslikan ima,
a kada ih ispruži
šake ikožu otvori
u njima dvije
raznobojne duge pletu,
dva kamika davnih Duša….”
Poezija Mehmeda Sadovića podsjeća nas na našu povezanost s prirodom, na sponu između pločastih kamenih kora i sjećanja na majčinu pitu zeljanicu, harmoničnost tišine koja odzvanja oblicima priobalnih kamika. Utoliko je ova poezija na pravom putu pronalaženja svih onih veza po kojima jesmo to što jesmo, a koje nerijetko ne vidimo.
Sead Alić