Na Gatu Karoline Riječke obilježen je Dan bijelih traka u znak sjećanja na žrtve Prijedora i Kozarca i sanske doline.
Okupljeni su, noseći bijele trake na rukavu u znak sjećanja na slična obilježja koja su ratne prijedorske vlasti 31. svibnja 1992. godine naredile da Bošnjaci i Hrvati istaknu na svojim kućama te nose na rukavima, iskazali pijetet žrtvama te položili bijele ruže u more kao simboličan čin i poruka da život u Prijedoru, Kozarcu i sanskoj dolini nije stao te da na kraju uvijek pobijedi dobro.
Obilježavanje je organiziralo Vijeće Bošnjačke nacionalne manjine Općine Viškovo uz suorganizatore, odnosno vijeća Bošnjačke nacionalne manjine Grada Rijeke, Grada Kastva, Primorsko-goranske županije te Udruge mladih Bošnjaka i prijatelja Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije te predstavnik Bošnjačke nacionalne manjine Grada Crikvenice.
Prisutnima se obratio predsjednik Vijeća Bošnjačke nacionalne manjine Grada Rijeke dr. sc. Mensur Ferhatović, koji je uz navedene događaje podsjetio i na osnivanje logora te 3.176 ubijenih među kojima je 102 djece, a naglasio je važnost prisjećanja na sve žrtve genocida te počinjene zločine kao i borbe za istinu kako se takvo zlo više ne bi nikad i nikome ponovilo.
Ovdje smo da opomenemo i podsjetimo napredni civilizirani svijet kako ne bi zaboravili genocid koji se dogodio. Narod koji zaboravi svoju bližu prošlost ne može svijetlo gledati u budućnost.
Naša je dužnost da opominjemo, dižemo glas i borimo se za istinu, rekao je Ferhatović, a uz njega prisutnima se obratio predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Istri Muhamed Muratagić, koji je naglasio da su ljudi na tim područjima stradali samo zato što su Bošnjaci gdje nas neprijatelj nije htio ubiti s metkom već je to činio nožem kako bi nas ponizio pred našim najmilijima.
Oni koji su preživjeli vratili su se u svoj kraj da grade bolje sutra.
Riječki imam Dženan ef.Čaušević predvodio je molitvu ali se prije molitve prigodnim govorom obratio nazočnima
“Zamislite ovdje ispred nas da ima 3000 galebova, koji čovjek bi se usudio da ih zatoči i da ih muči, zamislite sad 30 000 ljudi koji su zarobljeni u logorima, mučeni na najnehimaniji način!
Kakve su to osobe koje su to učinile,kakav je to um, promislimo živi svjedok je ovdje među nama (Fikret Alić) koji je bio svjedok svega što se desilo, ubijeno je mučki stotinu i više male djece, ko bi sad ovdje ubio stotinu galebova, kakvi su to ljudi, kakav je to um? Znamo da svako od nas svojim mislima, riječima i djelima predstavlja sebe i svako od nas ko kaže lijepu riječ i učini dobro djelo on je sebi naručio dobrotu, ljepotu i sreću. Ti ljudi koji su to počinili, taj stravičan zločin, oni su sebi naručili nesreću u životu, oni misle da su tim činom nešto dobro narodu svome učinili a nisu a mi smo svjedoci da nećemo nikada zaboraviti to i našu djecu ćemo podsjećati što se desilo 31.05. 1992. godine.
Nikad oprostiti a uvijek se sjećati jer samo Bog prašta, mi možemo samo da kažemo da nećemo njih dirati a svjedoci smo i toga da nema zabilježen niti jedan osvetnički čin iz reda našeg naroda za sve stradale, to govori o veličini vas koji dolazite s tih područja i to govori o nama svima koji imamo ljubavi u svom srcu. Ljubav je najveća snaga koja pobjeđuje”
Uz podjelu bijelih traka i polaganje ruža u sklopu obilježavanja u Gradskoj vijećnici Grada Rijeke održana je i tribina sa svjedokom logorske žice Fikretom Alićem, čovjekom koji je za vrijeme ratnih strahota bio u logoru Trnopolje, a čija je fotografija, zahvaljujući britanskim novinarima, 1992. godine obišla svijet.
Alić je tijekom tribine iznio nekoliko potresnih svjedočanstava o zvjerstvu zločinačkih umova i odgovorio na nekoliko pitanja nazočnih gdje se pri tom prisjetio tih teških trenutaka. Tijekom tribine emitirana je i video projekcija pjesme “Posljednje pismo iz Bišćana” autora Seada Alića koju je uglazbio Ismet Kurtović a navedenih dvojac zadužen je i za interpretaciju iste. U spotu pjesme prikazan je dio patnje ljudi koji su bili zatočeni u logorima smrti.
Denis Beganović je gospodinu Aliću u ime Koordinacije bošnjačkih asocijacija PGŽ uručio prigodnu zahvalnicu za sudjelovanje i jednu jednako prigodnu hediju od Bošnjaka u Hrvatskoj.
