Da bi koalicija BNZ-a za grad Zagreb i BNV-a mogla biti uspješna i dobro proći na manjinskim izborima osjetilo se i na zajedničkom predstavljanju većine kandidata ove dvije udruge za Vijeće bošnjačke nacionalne manjine za grad Zagreb. Dobra atmosfera, kratki govori, rezimiranje dosadašnje suradnje i naglasak na činjenici da nikakav ugovor nije potpisan. Naprosto riječ je o nastavku suradnje koja se razvijala nekoliko godina.

Kad se pred vratima pojave izbori za vijeća nacionalnih manjina u pravilu oživi manjinska scena u Hrvatskoj. Bude se uspavani i počinju slagati liste. Kod nekih je važan rad, kontinuitet, kvaliteta projekata, nastupi u medijima, objavljeni tekstovi i knjige, dok je drugima bitna jedino opsesija da (ponovno) sjednu u neku fotelju u kojoj će proizvoditi privid da nešto rade i da su bitni za svoj narod.

Izbori su nešto poput lakmus papira. Oni jasno pokazuju razliku između onih koji nešto pokušavaju i onih koji sebe vole predstavljati uvijek prisutnima i uvijek aktivnima (premda ih u pravilu nema gotovo nigdje).

Sklapaju se neke privremene koalicije, dogovori. Obećanja padaju na sve strane. Govori se o osnivanju novih stranaka. I sve to samo na temelju nerealnih ambicija nerijetko nekompetentnih ljudi koji su u bošnjački korpus unosili samo podjele.

Bošnjačka nacionalna zajednica za grad Zagreb i Zagrebačku županiju odlučila se za smjer koji je sama sebi zacrtala, a to je razvijanje suradnje sa svim institucijama u kojima sjede ljudi koji su voljni raditi. Budući je protekle četiri godine najbolja suradnja bila sa sada odlazećim članovima Vijeća za nacionalne manjine (okupljenih oko Bošnjačkog nacionalnog vijeća), bilo je logično napraviti zajedničku listu i izaći na izbore zajedno.

Naravno da bi šira lista koja bi uključila još nekoliko važnih imena bila bolja, no budući da je načelo povezivanja bilo rad i suradnja, lista se morala zaustaviti tamo gdje prestaje angažman a počinju ili ambicije, ili nerealnost, ili autoritet prezimena naslijeđenog od obitelji.

U hotelu Sheraton pred ove izbore upriličeno je predstavljanje zajedničke liste BNZ-a i BNV-a. Ono što je najznačajnije činjenica je da se nisu potpisivali nikakvi dokumenti, odnosno ugovori o suradnji. Naime četverogodišnje iskustvo rada na projektima stvorilo je atmosferu povjerenja koja je dominirala i trenucima predstavljanja inicijative.

Bio je to uistinu prijelomni trenutak među Bošnjacima u Hrvatskoj. Dvije su institucije ulazile u suradnju s povjerenjem i bez stavljanja potpisa na papire (koji se ionako prije ili kasnije pokazuju nevažnima).

Naravno nesporazumi su uvijek mogući. No nijedan nesporazum neće se moći riješiti ukoliko nema obostranog povjerenja i zajedničkih interesa.

Ova je inicijativa pokazala i smjer kojim bi trebale ići i ostale bošnjačke organizacije. Treba povezivati projekte a ne ambicije ljudi. Treba poštovati iniciranje rada, a ne iniciranje (polu)tajnih dogovora voditelja udruga i stranke odnosno stranaka. U tom smislu pokazan je put koji od ujedinjavanja projekata vodi do razvijanja povjerenja, a s novim razvijenim povjerenjem sve je moguće.

Ljepota ove suradnje počivala je i počiva na tome da nije riječ ni o kakvoj trgovini. U središtu pozornosti su projekti kao sredstvo okupljanja interesa što više Bošnjaka u Hrvatskoj. Iz toga će sve proizaći.

Sve se uvijek može pokazati i drukčijim nego što jest. No vrijedi pokušati. Okupljanje bošnjačkog korpusa projektima, zajedničkim radom na stvarima od interesa za sve Bošnjake, pomakom od komemorativne prema aktivnoj demokraciji – tu je prostor za popravljanje pozicije Bošnjaka u Hrvatskoj. Pokušati se u svakom slučaju mora.