Na koji način državljani trećih država mogu boraviti u Republici Hrvatskoj?
Državljanin treće zemlje, odnosno osoba koja nema državljanstvo države članice Europskog gospodarskog prostora (EGP) ili Švicarske Konfederacije, može na području Republike Hrvatske boraviti kratkotrajno, privremeno ili stalno. Kratkotrajno može boraviti (turistički boravak) do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, a stalni boravak mu se odobrava ako na području Republike Hrvatske ima neprekidno pet godina zakoniti boravak, odnosno odobren mu je privremeni boravak, azil ili supsidijarna zaštita.
Međutim, u praksi je sve veći broj slučajeva u kojima se državljanima trećih država odobrava privremeni boravak u svrhu rada. Najprije valja napomenuti da poslodavac ne smije zapošljavati državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj niti se smije koristiti njegovim radom. Stoga, državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i samo kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim je zasnovao radni odnos, ako Zakonom o strancima nije drukčije propisano.
Dakle, poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada, a prije zasnivanja radnog odnosa mora od državljanina treće zemlje zatražiti na uvid valjano odobrenje boravka u Republici Hrvatskoj.
Kome se podnosi te tko odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad?
Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad može podnijeti državljanin treće zemlje ili poslodavac u policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje ili sjedištu poslodavca.
O navedenom zahtjevu odlučuje rješenjem Ministarstvo unutarnjih poslova putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje u roku od petnaest dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Važno je napomenuti da se dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj izdaje državljaninu treće zemlje na vrijeme koje je potrebno za obavljanje posla odnosno vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu, a najduže na godinu dana.
Može li se produljiti dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj?
Prema Zakonu o strancima, zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad u Hrvatskoj podnosi se najkasnije 30 dana prije isteka važenja dozvole za boravak i rad u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje, koja i odlučuje o produljenju. Ministarstvo unutarnjih poslova, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno je odlučiti o zahtjevu za produljenje prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad. Protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
S druge strane, važno je napomenuti da u slučaju prestanka ugovora o radu ili prestanka postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj, poslodavac i državljanin treće zemlje dužni su obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od 15 dana od dana nastupa tih okolnosti.
Koja prava imaju državljani treće zemlje kojima je izdana dozvola za boravak i rad?
Prema članku 138. Zakona o strancima, državljaninu treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, zajamčena su sljedeća prava:
- radni uvjeti uključujući plaću i prestanak ugovora o radu, kao i sigurnosne zahtjeve za mjesto rada,
- opće i strukovno obrazovanje,
- priznavanja obrazovnih i stručnih kvalifikacija sukladno propisu kojim se uređuje priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija,
- grane socijalne sigurnosti kako je definirano Uredbom (EZ) broj 883/2004,
- porezne olakšice, u mjeri u kojoj se radnik smatra rezidentom u porezne svrhe u Republici Hrvatskoj,
- pristup robi i uslugama i opskrbi robom i uslugama koji su dani na raspolaganje javnosti, uključujući postupke za dobivanje subvencioniranih smještaja sukladno posebnim propisima kojima se uređuju navedena područja, ne dovodeći u pitanje slobodu ugovora u skladu s pravom Unije i Republike Hrvatske,
- slobodu udruživanja i povezivanja te članstva u organizacijama koje zastupaju radnike ili poslodavce ili organizacijama čiji članovi obavljaju posebno zanimanje, uključujući i naknade koje im takve organizacije daju,
- usluge savjetovanja koje pružaju javni zavodi za zapošljavanje.