Živimo u vremenu brze komunikacije, društvenih mreža, u vremenu kada je svaka vijest od prije dan ili dva već zastarjela. Istovremeno Savjet za nacionalne manjine u pravilu sufinancira tiskane oblike ‘informiranja’ unutar nacionalnih zajednica. Koliko je to efikasno govori činjenica da pratitelji, primjerice Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske – vijesti o svojoj zajednici elektroničkim putem odnosno preko svoje stranice dobiju mjesec, dva ili tri mjeseca prije nego se vijesti otisnu (zbog poskupljenja papira treba dodati i riječ eventualno).

Pod hitno dakle treba promijeniti sistem sufinanciranja i dati prednost proizvodnji materijala za brže i vremenu adekvatnije komuniciranje. To bi oslobodilo i dio sredstava za pokojeg novog suradnika (jer ne bi najveći dio sredstava otišao tiskarama).

No teško je očekivati neke promjene jer se i konstruktivni prijedlozi u Savjetu dočekuju kao napad na tu instituciju. Šteta jer mogućnost postoji, novac postoji, ali nema volje da se taj novac troši na konstruktivan i vremenu odgovarajući način.

Jesu li u pitanju ljudi koji vode Savjet i koji se ne mogu maknuti od medija svojih vremena, ili je u pitanju neznanje, ili je možda riječ o namjernoj opstrukciji brže, snažnije, bolje, uspješnije komunikacije – teško je reći. Vjerojatno ima svega pomalo. No i na neuviđanju boljih mogućnosti rada zajednica nacionalnih manjina prepoznaje se pomalo parazitska uloga Savjeta koji je više tu da disciplinira nacionalne manjine nego da bude akcelerator dobrih vibracija.

S nadom gledamo u neke buduće izbore kada posebno treba obratiti pozornost na izbor bošnjačkog predstavnika u Savjetu. Aktualni predstavnik je nažalost nekompetentan što je među ostalim pokazao i dolaskom u BNZH u Ilici 54 u Zagrebu, kada se pokušao igrati nastavnika iz osnovne škole i propitivati što to radi BNZH. Svojim je ignorantskim nastupom pokazao da mu uopće nisu važni ni projekti ni kvaliteta niti broj uključenih ljudi, ni teme, ni tekstovi… Važna je samo uloga vlasti koju je taj bošnjački član Savjeta pokušao odigrati (na nezreo i amaterski način).

Interesantno je međutim da udruga iz koje je došao nekim čudom za časopis može dobiti tri puta više sredstava od Bošnjačkog Glasa. Još jedan je to pokazatelj da u takva tijela treba birati ne nezrele karijeriste i nekompetentne ljude nego osobe koje se razumiju u kvalitetu proizvoda koje treba i financijski valorizirati.

Nije naravno samo novac u pitanju. Savjet je mjesto gdje se kroje igre uključivanja tih i takvih nekompetentnih osoba u izbore za Sabor. Ideja je stara: što više Bošnjaka dobije neka mala inicijalna sredstva i što im se više napuhne njihov ego – bit će više bošnjačkih kandidata i onda će Veliki Koordinator Discipline uspješno zadržati osobu (s problematičnim automehaničarem) koja bez problema podiže ruku kad god joj se kaže.

BNZH je trenutno vodeća intelektualna snaga bošnjačkog korpusa u Hrvatskoj. Logično bi i realno bilo da je predstavnica Bošnjaka ‘svratila’ i u Ilicu 54. Međutim, ne samo da nije svratila, nego je zaobišla većinu bošnjačkih interesa u Republici Hrvatskoj. Zato one koji joj drže kišobran treba staviti na stub srama.

Burna su vremena i traže jasan, jezgrovit, konkretan, otvoren govor. Priče o tome kako će nam ‘poslati inspekciju’ više ne prolaze.

Vrijeme je za bitne promjene.