Predstavljanje knjige sabranih drama i monodrama Ibrahima Durakovića održano je 14. svibnja 2022. u zagrebačkom prostoru BNZH u Ilici, uz nastup članova dramske skupine KDB „Preporod“ iz Splita.
Autor je u knjizi okupio svojih deset drama i monodrama naslovivši je „Prizivanje duha bosanskog i duha hercegovačkog“ prema monologu koji govori Bosanka Luna ‘prizivajući duhove’ Tvrtka I. Kotromanića, Husein-bega Gradaščevića, fra Grge Martića i Alekse Šantića. S razlogom se oni i nalaze na naslovnici knjige, kako ističe Duraković, riječ je o pravim velikanima, ljudima koji su činili ispravne stvari.
„Ako se vratimo u prošlost Bosne i Hercegovine, pa i ne tako davnu, vidjet ćemo da je taj duh bio fantastičan, općeprihvatljiv, narodi i pojedinci su si pomagali međusobno, imali smo velike vođe i velike junake, ljude koji su pravilno postupali“, kaže Ibrahim Duraković.
Drame, monologe i jednočinke autor je pisao za potrebe Kulturnog društva Bošnjaka i njegove dramske skupine, a uz to piše scenarije i režira dramske predstave. Pet njegovih drama igrano je u splitskom Kazalištu mladih, autor je raznih tekstova u više listova, članaka, eseja, priča, poezije te priprema novu dramu „Život kao teatar apsurda“ koja govori o aktualnim društvenim temama.
Danas je Ibrahim Duraković počasni predsjednik Kulturnog društva Bošnjaka „Preporod“ Split i voditelj njegove dramske grupe.
Do sada je objavio šest knjiga („Bošnjak na splitskoj rivi“, „25 godina islamske zajednice Split“, „Priče iz Bosnalanda“, „20 godina kulturnog društva Bošnjaka Preporod Split“, „Rob Božji sin bosanski“ i „Bošnjaci u Splitu 1916.-2017.“).
foto: Nikola Šolić
PRIZIVANJE DUHA BOSANSKOG I DUHA HERCEGOVAČKOG /fragment/
Prizivačica duha, Bosanka Luna, sjedi za okruglim stolom na kojem je stolnjak. Odjevena je u crveno. Uz sto je još jedna stolica preko koje je prebačena zastava s ljiljanima, štit kralja Tvrtka I Kotromanića. Na sredini stola je svijećnjak sa šest svijeća, visak, staklena čaša okrenuta naopako, veći papir na kome su ispisana slova abecede. Prizivačica duha pali svijeću te polaže golublje pero na komad papira s ispisanim slovima abecede i počne prizivati „duha bosanskog i duha hercegovačkog“.
PRIZIVAČICA DUHA BOSANSKOG I DUHA HERCEGOVAČKOG: Duše, duše, javi se! Duše bosanski javi se! Duše hercegovački javi se! Javi se! Duša koja dođe ovim putem neka prođe! U miru neka bude i ostavi nas mudre! Tako neka bude!
Ništa! Večeras nemam sreće! Probat ću još jednom i ako ne uspijem zvat ću ga sutra navečer! Duše, duše, javi se! Duše, bosanski javi se! Duše, hercegovački javi se! Duše, ako si tu javi se…!
DUH KRALJA TVRTKA I KOTROMANIĆA: Ko me to tako uporno zove!
DUH HUSEIN-BEGA GRADAŠČEVIĆA: Ko me bona zove u ovaj nevakat!
PRIZIVAČICA DUHA BOSANSKOG I DUHA HERCEGOVAČKOG: O, koja sam ja sretnica! Mislila sam da mi se večeras neće javiti nijedan duh bosanski i nijedan duh hercegovački a meni se javiše čak dva! U pozadini kao da čujem još neka dva glasa. To znači da su mi se javila čak četiri duha. Baš me zanima ko mi se sve javio? Duše, prvi koji si mi se javio, kako se zoveš?!
DUH KRALJA TVRTKA I KOTROMANIĆA: Ja sam duh kralja Tvrtka I Kotromanića, najvećeg bosanskog vladara. U moj vakat Bosna je bila najmoćnija zemlja u okruženju. Bili smo ekonomska sila a naša privreda se temeljila na bogatim rudnicima: zlata, srebra, olova i drugih vrijednih metala. Kad sam bio vladar Bosne-ponosne moj bosanski dukat bio je četiri puta veći od osmanskog, vrijedan 24 karata a bio je širok 4 centimetra i težak 16 grama.
Djevojko, ko sad vlada mojom zemljom?
PRIZIVAČICA DUHA BOSANSKOG I DUHA HERCEGOVAČKOG: Duše, kralja Tvrtka I Kotromanića, tvojom zemljom trenutačno vladaju tri člana BH Predsjedništva! Kako i do kada – ne znam!
DUH KRALJA TVRTKA I KOTROMANIĆA: Djevojko, a zašto su trojica? Zašto narodi Bosne i Hercegovine ne izaberu samo jednog vladara? Mojoj zemlji neće biti dobro dok ona bude imala istovremeno tri vladara! Moja zemlja treba imati jednog vladara izabranog voljom svih naroda u Bosni i Hercegovini!
Djevojko, još jedno bi te pitao: „Vidim uz kraj tvoga stola moju zastavu s mojim štitom i heraldikom?!“
PRIZIVAČICA DUHA BOSANSKOG I HERCEGOVAČKOG: Da, duše, kralja Tvrtka I Kotromanića, zastava i štit su vaši!
DUH KRALJA TVRTKA I KOTROMANIĆA: Djevojko, jesu li pod mojom zastavom svaki od ova tri trenutačna člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine?
PRIZIVAČICA DUHA BOSANSKOG DUHA HERCEGOVAČKOG: Jesu, uz zastavu su koja ima tamnoplavo polje s jednokračnim pravokutnim žutim trokutom čija tri kuta predstavljaju tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Duž hipotenuze trokuta nalazi se devet bijelih petokrakih zvijezda od kojih se prvoj i posljednjoj vidi samo polovica. Tamna boja na zastavi i devet bijelih zvijezda na istoj predstavljaju Europu. No, zna se tu naći i neke drugačije zastave, ne baš naše!
DUH KRALJA TVRTKA I KOTROMANIĆA: Djevojko, to je zamršeno i za mene a kamoli običnim i vjernim podanicima. Ja sam kao kralj moje Bosne – ponosne imao pod mojom vlašću i pod mojim žezlom jedan narod a tri vjerozakona. Zato smo tada i bili moćni. Mi smo bili ravnopravni sa svim drugim narodima u tadašnjoj Europi. Mi Kotromanići smo bili u srodstvu sa mnogim europskim velikaškim i kraljevskim dvorovima. Naše bosanske kraljevne su se udavale diljem Europe. Bilo ih je na austrijskom dvoru, pa na germanskom, ugarskom, aragonskom i brojnim drugim. I bosanski kraljevići su se ženili europskim kraljevnama.
Ali moram vam reći i ovo: imali smo ponos i bili smo nepokolebljivi…
PRIZIVAČICA DUHA BOSANSKOG I DUHA HERCEGOVAČKOG: Veliki i mudri bosanski kralju Tvrtko, kako ste Vi prošli sa ženama i koga ste Vi oženili, odabrali za izabranicu svoga srca?
DUH KRALJA TVRTKA I KOTROMANIĆA: Djevojko, vjerna i poštena, teško mi je o tome kazivati jer će ispasti da se volim hvalisati a to mi nikako ne pada na um. Kad sam stasao za ženidbu europski dvorovi su se naprosto utrkivali da mi ponude svoje kraljevne. Svi su se željeli oroditi s Kotromanovićima i da za zeta dobiju najuglednijeg vladara na cijelom prostoru Balkana. Moja majka je za mene imala puno kombinacija ali su nam prevladali državni interesi pa smo se ja i majka opredijelili za bugarsku kraljevnu Doroteju. Bila mi je dobra, vjerna i odana žena. Poslije njene smrti sve je vodilo tome da oženim jednu lijepu i zgodnu austrijsku kraljevnu ali sam nekako u to vrijeme umro pa od toga nije bilo ništa. Jednu večer prije nego što sam umro u san mi je došla ta austrijska kraljevna i u snu mi se obratila ovako: „Tvrtko moj, ljubavi moja, ako se tebi što hrđavo ili zlo dogodi ja do smrti neću ljubiti niti jednog drugog muškarca!“
Moram reći i ovo da su skoro svi bosanski kraljevi bili oženjeni strankinjama ali su imali i svoje prve i prave domaće ljubavi. Ja sam imao svoju Grubaču, bosanski kralj Ostoja imao je Vitaču, bosanski kralj Tomaš Vojaču…
Nego, djevojko, ja sam večeras puno govorio, teško mi je više i usta otvarati pa te molim da ja sad malo šutim a da koju riječ prozbori i Husein-beg Gradaščević koji ti se javio!
PRIZIVAČICA DUHA BOSANSKOG I DUHA HERCEGOVAČKOG: Husein-beže Gradaščeviću, jeste li još tu?
DUH HUSEIN-BEGA GRADAŠČEVIĆA: Da, tu sam. Nisam nigdje otišao, lijepa djevojko, već sam s divljenjem slušao velikog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića i nadam se da sam upamtio svaku njegovu riječ. Odrastao sam uz priče i hvalospjeve o kralju Tvrtku, o svim bosanskim banovima i kraljevima, o svim mojim dalekim precima bogumilima koji su bili umjereni, čestiti, pošteni, pravedni i nadasve darežljivi ljudi jer samo onaj tko je bio takav mogao se zvati „dobri Bošnjanin“. Možda, lijepa djevojko ne znaš ali ću ti reći da je moj otac Osman-kapetan u mom rodnom Gradačcu ne samo zemljište za katoličku i pravoslavnu crkvu u Gradačcu već je iste sagradio o svom osobnom trošku, jednu uz drugu, koje razdvajaju samo asfaltna cesta i mala rijeka. Lijepa djevojko, naša povijest nas uči da je Bosna uvijek imala dobrih i darežljivih ljudi…
PRIZIVAČICA DUHA BOSANSKOG I DUHA HERCEGOVAČKOG: Dragi moj Husein-beže Gradaščeviću, junače Bosne ponosne! Kako Vi završiste u Istanbulu i ko vam dole naudi?
DUH HUSEIN-BEGA GRADAŠČEVIĆA: O lijepa djevojko! Vako je to bilo: nakon što Turke u Bosni još za njihove vladavine porazih tri puta u istoj 1831. godini: u aprilu u boju pred Travnikom, drugi puta u blizini Štimja i treći puta kod Novog Pazara na Sandžaku, sve ovo zabrinu i turskog sultana te odluči poslati svoju vojsku na moje junake. U maju iduće godine dočekasmo tursku vojsku na Palama i na Bakijama kod Sarajeva. Pobijedili bismo da ne bješe izdaje Smail-age Čengića i Ali-paše Rizvanbegovića. Do moje smrti dva puta su mi Turci nudili pusta odlikovanja, visoki položaj u vojnoj službi: prvi put kad sam došao u Beograd 14. oktobra 1832. godine koji je tada bio turski teritorij i drugi puta kad sam u drugoj polovici decembra 1832. godine došao u Istanbul. Sve sam to odbio jer jednostavno nisam mogao živjeti nigdje drugo nego u Bosni. Od mog dolaska u Istanbul pa do moje smrti prošlo je osam mjeseci. A tad su me otrovali. Da, da, otrovali! I nije mi krivo: bolje biti i otrovan nego biti živ i osuđen na život u kojem ćeš vječno patiti za voljenom Bosnom!
Lijepa djevojko, jeste li još tu?
PRIZIVAČICA DUHA BOSANSKOG I HERCEGOVAČKOG: Jesam, Husein-beže Gradaščeviću! Imate li na kraju kakvu osobnu poruku, kakav savjet ili molbu ljudima dobre volje?
DUH HUSEIN-BEGA GRADAŠČEVIĆA: Ja sam sve dao i učinio za Bosnu i opet bi da budem u prilici. Kad mi je 1831. osmanski beglerbeg rekao: Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine! Gineš za državu koja nikad nije postojala niti će! a ja mu odgovori: Ima Bosne, beglerbeže, i Bošnjaka u njoj! Bili su prije Vas i ako Bog da, bit će i poslije Vas! A onda me pita: Bojiš li se Boga, sultana i vezira? A ja mu odgovori: Boga se bojim malo, tvoga sultana nimalo a vezira ko dorata svoga! Najviše mi je žao Bosne i Hercegovine jer znam da joj dušmani rade razne pakosti i pasjaluke!
Lijepa djevojko, molim te da sve ljude u Bosni i Hercegovini od mene i pozdravite i poselamite!
Nadam se, da ovi moji pozdravi neće nikoga naljutiti. Jednom me neki ljudi upitaše: Presvijetli Husein-beže, zašto gradiš katolicima tolike konake i tolike čardake po Bosni, tvrdom vilajetu? A ja im odgovori: Oni su moja braća po krvi, jeziku i povijesti! U Bosni zvono crkve nikad nije smetalo glasu mujezina! Pa nek tako i ostane!
Nešto bi te zamolio, lijepa djevojko, da preneseš svim mojim Bosancima a posebno Bošnjacima da me napokon prebace u moju zemlju Bosnu! Bio živ ili mrtav ja njoj pripadam! Više od 186 godina ja nemam mira ovdje u tuđoj zemlji. Molim Vas, pribacite me u Bosnu moju ponosnu! Molim Vas!
Lijepa djevojko, evo vidim, nedaleko od mene i fra Grgu Martića što skuplja snagu da ti nešto kaže.
DUH FRA GRGE MARTIĆA: Mala, mala, divna moja djevojko, evo i mene da se javim. I ja tu pripadam. Po rođenju sam iz Hercegovine a po sveukupnom svom djelovanju vezan sam za Bosnu.
PRIZIVAČICA DUHA BOSANSKOG I HERCEGOVAČKOG: Da, da, Vi ste još davne 1860. godine poručili: „Teško narodu bez ljubavi bratske!“
DUH FRA GRGE MARTIĆA: Upravo tako i tako mora biti i ostati. Svi znaju, ili bi trebali znati, da sam član slavne franjevačke redovničke zajednice Bosne Srebrene. Upravo kako to rekoh – „bosanske“ moje drage domovine.
Cijeli svoj život moljah skrušeno Boga prizivajući Njegovu milost, ali bijah i sakupljač narodnih pjesama, pjesnik, preporodni književnik, kulturni i politički djelatnik. Gajio sam srdačne i bratske odnose i sa drugom braćom i sestrama – i s muslimanima i pravoslavcima. Rado su me primali na razgovor i druženje Omer-paša Latas, Osman Topal-paša, Hadži Lojo i presvijetli dabrobosanski pravoslavni mitropolit.
Lijepa moja djevojko, pozdravi mi sve moje u Bosni i Hercegovini s našim starim franjevačkim pozdravom – Mir i dobro! I još nešto: u mojoj blizini je i naš Aleksa Šantić koji bi se želio obratio vama.
PRIZIVAČICA DUHA BOSANSKOG I HERCEGOVAČKOG: Opa! Baš me veseli da ste mi se javili! Znam Vas kao velikog pjesnika i rodoljuba. Još uvijek pamtim Vaše nadahnute domoljubne i ljubavne pjesme… a Emina, Bože moj, još je i danas svi pjevamo. Svi znamo da se vaša ljubavna poezija razvila pod jakim utjecajem sevdalinke čiji su sadržaji smješteni u zelene bašče pune behara i šadrvana.
DUH ALEKSE ŠANTIĆA: Da, da, svi su me voljeli, i jedni i drugi. Bijah plaho tužan kada vidjeh toliko mojih Bošnjaka da se iseljavaju u Tursku iz naše domovine kada je u Bosnu i Hercegovinu nasilno nagrnula vojska austrijskog Cara Franje Josipa… Ajme, kakvog li jada i tuge…
PRIZIVAČICA DUHA BOSANSKOG I HERCEGOVAČKOG: Jeste, jeste, upravo tako! I tada ste za te nesretnike ispjevali ove divne stihove:
Zemljaci moji, dokle ćete, dokle? / „Tamo daleko! Jer nas usud prokle / I na nas pade tvrda tuča s neba…“ / A zar vam nije zavičaja žao? / „Žao je, brate… Bog mu sreću dao…
Evo, sve vas večeras zamolih da pošaljete kakvu poruku današnjim ljudima u Bosni i u Hercegovini. Kakvu biste im poruku poslali?
DUH ALEKSE ŠANTIĆA: Ni danas nisu baš neka najbolja vremena. Puno je nastradalo ljudi u prošlom ratu. Mnogi su ostali bez posla. Mladi ne vide nikakvu budućnost… Iseljavaju… masovno! Napuštaju rodnu grudu, ali zauvijek. Želio bih ih podsjetiti na moju davno napisanu pjesmu: Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba / Neće vas grijat ko što ovo grije / Grki su tamo zalogaji hljeba / Gdje svoga nema i gdje brata nije.
A sad, lijepa djevojko, došlo je vrijeme da i Tebe pozdravimo. Malo je falilo da ti i ne dođemo na ovo druženje. Nas četvoricu je smekšalo to što smo ti po glasu poznali da voliš Bosnu i Hercegovinu. Oprosti i halali, lijepa djevojko, ja, fra Grga, Husein-kapetan i kralj Tvrtko I Kotromanić moramo nazad na svoje odredište, moramo na svoj put, a naš put je i dalek i težak.
(Čuje se lagana sjetna glazba. Reflektori se polako gase na pozornici.)