Safvet-beg Bašagić, poznat i pod pseudonimom Mirza Safvet, ovako je pisao i govorio godine 1903.: „Šta je domovina? Je li selo ili grad, u kojem si se rodio? Je li država, pod koje se vladom nalaziš? Je li kopno Evropa, Azija itd? Nije ni jedno ni drugo, nego kolijevka jednog te istoga naroda, s kojim dijeliš radost i žalost, s kojim pjevaš i jadikuješ u istom jeziku i po istoj kajdi. Ta je kolijevka ograđena kostima tvojih otaca i djedova i okartana njihovom zajedničkom krvlju.“
Bašagić zastupa tezu o djelomičnoj državnoj samostalnosti Bosne u doba osmanske vladavine. „Kad se to gradivo malo po malo obradi i tačno ispitaju sva istočna i zapadna vrela, a to će više radinih sila stajati dosta truda i vremena; istom onda će poći za rukom jednom povjesničaru od zanata da sastavi potpunu povijest ponosne Bosne i junačke Hercegovine, koje su, kao države u državi sve do Omer pašinih vremena 1850., sačuvale svoju narodnu i povjesničku individualnost u formi aristokratske zadruge prkoseći istoku i zapadu“, zapisao je.
Druga u nizu posveta znamenitim Bošnjacima, književno-muzička večer „Pjevati u Zagrebu“ održana 18. svibnja u prostorima BNZ za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, ovaj je put bila posvećena bosanskohercegovačkom književniku, znanstveniku, prevoditelju i političaru Safvetu-begu Bašagiću, jednom od najmarkantnijih ličnosti devetnaestog stoljeća te začetnikom bošnjačkog nacionalnog preporoda.
Stihove Safvet-bega Bašagića govorio je Enes Kišević, u glazbenom dijelu programa nastupili su zbor i orkestar „Bosana“ te solisti, dok su program vodili Fatima Baloković i Bosiljko Domazet.
„Neka ovo bude mubarek večer da razvijemo i potaknemo znanje, spoznavanje, učenje i podsjećanje na one koji su nam u povijesti imali što poručiti i kazati. Večerašnji putnik, namjernik iz onoga vremena, Safvet-beg Bašagić, musafir naš, neka u nama probudi sjećanje na svoj život i djelo“, rečeno je u najavi programa „Pjevati u Zagrebu“.
Voditeljica Fatima Baloković upoznala je prisutne s biografijom Safvet-bega Bašagića, govorilo se o njegovom školovanju, postignućima i njegovim zaslugama za bosanskohercegovačko društvo u austrougarskom periodu.
Taj vješti vitez riječi i kalema, rođen 6. maja 1870. godine u Nevesinju, bio je znanstvenik, pjesnik, pisac, historičar, prevodilac sa orijentalnih jezika, ali i političar.
Spremao se u Zagrebu 1894. privatno polagati maturu, ali mu je, zbog sudjelovanja u polaganju kamena temeljca domu Ante Starčevića u Zagrebu, vlada Khuena Hédervárija to zabranila, pa je maturirao sljedeće godine.
Za vrijeme dok je studirao u Beču, 1896. godine, u Zagrebu mu je štampana prva zbirka pjesama Trofanda iz hercegovačke dubrave. Za boravka u Beču, prikupljao je građu za historiju BiH te je 1900. godine publicirao Kratku uputu u prošlost Bosne od 1463. do 1850.
Na prvim izborima za Sabor BiH izabran je za zastupnika Banje Luke, bio je potpredsjednik te predsjednik Sabora radi čega nije mogao prihvatiti kandidaturu za profesora na Zagrebačkom sveučilištu.
Iz njegova saborskog djelovanja ostala je zabilježena anegdota: „Na sjednicu Sabora koja se održavala u Banja Luci, Safvet-beg stiže sa zakašnjenjem, gospodski obučen, s fesom na glavi. Čim je ušao, vikne Petar Kočić, također saborski zastupnik: Turci u Aziju!, a Bašagić mu odgovori: A međedi u šumu!“
Bio je jedinstvena ličnost, a njegova ostavština je bogata i u velikoj mjeri raznovrsna. Godine 1900. postao je jedan od samo devet Bošnjaka s fakultetskom diplomom, a deset godina kasnije stječe doktorat u Beču s tezom o bošnjačkim piscima na orijentalnim jezicima.
Na početku večeri, ansambl „Bosana“ izveo je pjesmu „Zemlja Tvrtka i Kulina bana“ u izvedbi Donata Orlića, a potom „Nigdje tako k’o u Bosni nejma“ koju je otpjevala Šefika Mešić.
Iz raskošne poetske ostavštine Safvet-bega izvedene su: „Pjesma Bošnjaku“ (objavljena 1891.), „Šta je Bošnjak“ (iz 1894.), „Na Bajram“, „Knjiga života“, „Epilog“, „Kratak odgovor“, „Skroman poziv“ i druge.
„Ipak imade nešto što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj, ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine, koje mi zovemo literaturom. U tom carstvu ni sila, ni slučaj, dapače ni zub vremena, ne može pomračiti umne stečevine naroda koje je privrijedio kad je pobijedio barbarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer je on amanet budućim naraštajima i vremenima“, pisao je Safvet-beg.
U nastavku večeri, ansambl i orkestar „Bosana“, pod vodstvom dirigenta Ivana Buljana i voditeljem orkestra Edinom Džaferagićem, izveli su poznate pjesme: „Svi dilberi“, „Razbolje se šimšir list“, „Tamburalo momče uz tamburu“ (solistica Nađa Dervić) i „Bosno moja“ u završnici programa. Ilahiju „Dobro nam doš’o najveći sine“ recitirao je mladi Krenar Kadriju.
Video zapis održanog programa dostupan je na web stranici bnzh.hr
fotografije: Nikola Šolić