Ovih je dana jedno od najuglednijih sveučilišta u svijetu, Stanford University,  objavilo  rang listu znanstvenika u Hrvatskoj za 2020-tu godinu. Metoda rangiranja temeljila se na scijentiometrijskom evaluiranju objavljenih znanstvenih radova. Na tom popisu prvo mjesto pripalo je Asimu Kurjaku. Bio je to povod da porazgovaramo s Asimom Kurjakom i o znanstvenim ali i o bošnjačkim temama.

 

Profesore Kurjak, uz čestitke za ovo, najviše mjesto u hrvatskoj znanosti (prema ovoj metodi i ovom sveučilištu), za početak – jeste li iznenađeni? Kako ste doživjeli ovu vijest?

Hvala na čestitkama. Bio sam obradovan ali ne i iznenađen. Naime, praćenje znanstvene produktivnosti, koje danas nazivamo scijentometrija, rutinski je postupak u razvijenim znanstvenim središtima. Svako područje ljudske djelatnosti ima svoje rezultate. U tvornici cipela produkt je broj proizvedenih cipela, a u znanosti je produkt znanstveni članak. Danas nepristrani i nemilosrdni strojevi, kompjuteri, vrednuju znanstvenu produktivnost na temelju mjerljivih parametara: broj objavljenih znanstvenih radova, kvalitet časopisa u kojima su objavljeni mjeren tzv. impact faktorom (čimbenikom odziva), brojem citata i tzv. h-indeksom. Ti odgovori su utemeljeni na činjenicama i danas su najvažniji parametar u nečijem napredovanju u znanstvenoj i akademskoj hijerarhiji. Ovu vijest su već objavili mnogi mediji u BIH i Hrvatskoj pa i danas primam čestitke i, naravno, veselim im se.

 

Informaciju o ovoj rang listi našli smo u objavi Međunarodne akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, kojoj ste predsjednik. Da li se pri primanju u Vašu akademiju primjenjuje kriterij scijentiometrijskog vrednovanja radova i kako stojite prema tom kriteriju u odnosu na slične institucije?

Naša Internacionalna akademija znanosti i umjetnosti u Bosni i Hercegovini stara je tek 8 mjeseci ali njeni bilansi su impresivni jer je već organizirala 6 znanstvenih simpozija u BIH i Hrvatskoj, izdala prvi broj respektabilnog časopisa SAR (Science, Art and Religion), bila primljena kod reis-ul-uleme  Kavazovića, nosilac je jednog opsežnog znanstvenog projekta u Europskoj uniji i ima 11 razreda od kojih 4 razreda druge akademije nemaju: razred religije, razred za mlade znanstvenike, razred za održivi razvoj i razred za dijasporu. Upravo Vi gospodine Alić vrlo uspješno vodite razred za humanističke znanosti i kulturu, jednu od naših najaktivnijih jedinica. Imamo vrlo zahtjevne kriterije za prijem u akademiju i udružujemo scijentometrijske podatke sa ocjenama kompetentnih kolega. Akademija ima preko 100 članova ali je samo 20 najboljih postalo redovnim članovima i dobilo pravo da ispred imena stavljaju titulu akademik. Kada usporedimo scijentometrijske međunarodne podatke o našoj znanstvenoj produktivnosti razvidno je da smo najjača intelektualna jedinica u BIH. Među nama je 12 bivših rektora, 14 bivših dekana različitih fakulteta, 7 ambasadora, 8 bivših ministara i slično.

 

Član ste niza europskih i svjetskih akademija. Pomažu li ta iskustva u vođenju IANUBIH-a i kako?

Član sam 8 europskih i svjetskih akademija. Ponegdje sam jedini iz ovog podneblja (Akademija Rusije) a i predsjednik sam Svjetske akademije perinatalne medicine koja je svojevrsno priznanje struke. Dakako da sam puno kroz to članstvo naučio i sva znanja primjenjujem i u ovoj novoj akademiji. U akademiji njegujemo visoke znanstvene standarde i snažno zastupamo tezu da među idejama nema koegzistencije i da ideja uvijek nastaje u jednoj glavi ali ju tim pretvara u djelo. Njegujemo i status znanstvenog lidera ali i suradnih članova koji su prijatelji i suradnici a ne sužnji u znanstvenom timu.

 

Može li IANUBIH pomoći u otvaranju BiH prema Europi i Svijetu, u povezivanju s dijasporom, u snaženju znanstvenog korpusa u BiH?

IANUBIH se već otvorio i to snažno prema Europi i svijetu i jedina smo akademija koja ima vrlo aktivan razred za dijasporu, a u svijetu se osim milijun i 500 tisuća Bošnjaka nalaze i 224 doktora znanosti. Naš veliki projekt će pokušati znanstvenu dijasporu povezati s maticom zemljom i tu od nas već uskoro treba očekivati prve konkretne akcije. A znanost, umjetnost i religija su kohezione niti koje ne poznaju granice i čvrsto nas vežu sa ostatkom svijeta.

 

Često ste u arapskim zemljama, a iz njih Vam dolaze i studenti na dokroski studij. Do sada ste radili s medicinskim institucijama u gotovo stotinu država. Kako iz tog iskustva gledate na ideju nesvrstanih ili na možda i propuštenu mogućnost bolje suradnje sa svijetom kojeg je nekada predstavljao pokret nesvrstanih?

Imam svoje međunarodne škole ultrazvuka u 18 arapskih zemalja. Doktorati koje su najbolji studenti iz tih zemalja napravili i obranili kod nas su brojni u Indoneziji, Libiji, Ujedinjenim Emiratima, Egiptu, Turskoj, Saudijskoj Arabiji, Sudanu, Kataru, Bahreinu, Omanu, Azerbaidžanu, Kazahstanu, Iranu i Libanonu. Pokret nesvrstanih je velika zasluga pokojnog predsjednika Tita i Budimira Lončara, a u zadnje vrijeme i Stipe Mesića. Koliko god politički pomalo usporava tempo toliko smo mi stručnjaci i znanstvenici i dalje aktivni. Škola čiji sam osnivač i direktor ima svoje ogranke u 68 nesvrstanih zemalja svijeta. Tužan sam do suza kada čitam koliko smo sve imali problema da dođemo do vakcina u ovom burnom razdoblju pandemije, a svaki dan u mom komšiluku gledam Imunološki zavod i prolazim kraj spomenika njegovog osnivača akademika Drage Ikića. Institut je proizvodio cjepivo za sav nesvrstani svijet i bio uzoran znanstveni i poslovni centar. Našli su se međutim i oni koji su ga uništili i tako ovu zemlju i intelektualno i materijalno osiromašili.

 

Kako to da nikada niste zalutali u politiku?

Kroz svoje medicinsko i humanističko obrazovanje usvojio sam moral i etiku kao životni putokaz. U politici nema ni morala ni etike – postoje samo politički interesi, a oni su promjenjivi. To je glavni razlog zašto se nikad nisam okušao u politici.

 

Veliki ste ljubitelj umjetnosti, posebno likovne. Vaša je kolekcija već izlagana, a koliko čujemo bit još toga u dogledno vrijeme. Koga posebno volite kao slikara?

Slab sam prema svim vrstama umjetnosti, osobito prema slikarstvu. Sve svoje nagrade i honorare s predavanja po bogatom svijetu potrošio sam na slike. Imam bogatu kolekciju hrvatskih i bosansko-hercegovačkih slikara. Moja izložba u Umjetničkom paviljonu bila je najposjećenija, a posjetili su je i mnogi pripadnici naše zajednice. Duga je lista slikara koje volim, od Bukovca, Vanište, Ljube Babića, Stančića pa do bosansko-hercegovačkih velikana Ismeta i Ismara Mujezinovića i nadasve Mersada Berbera i Safeta Zeca. Velikog, možda najvećeg, slikara Bosne Mersada Berbera nedavno smo posmrtno birali za redovnog člana naše akademije i uskoro ćemo na dostojanstven način to i obznaniti na skupu u džamiji. Tako smo ispravili nepravdu koju je BIH učinila, a da njena najstarija akademija i dan danas ima jedva prepoznatljiva imena u svom članstvu, a dobro se zna da je BIH bila i ostala pravi rasadnik vrhunskih slikara i kipara.

 

Bošnjaci su uvijek bili aktivni u hrvatskoj kulturi, znanosti i na drugim područjima. Stječe se međutim dojam da se hrvatska politika plaši samostalnog bošnjačkog glasa u Saboru. Jesu li Bošnjaci dovoljno vidljivi u Hrvatskoj?

Mislim da su Bošnjaci ostavili duboke tragove u hrvatskoj kulturi i znanosti i u poslovnom smislu. Zato je uvelike zaslužan i naš muftija akademik Hasanović jer nije dozvolio da nas se strpa u geto već nas je učio da se osjećamo pripadnikom naroda s kojim živimo i radimo i da svoje uspjehe i radne rezultate vrednujemo u usporedbi s našim susjedima Hrvatima. Iskreno mislim da je ugodno biti Bošnjak u Hrvatskoj, a nikada nisam zbog toga osjetio bilo kakvo nipodaštavanje ili podcjenjivanje. Iskreno mislim da su Bošnjaci sami najviše krivi što nisu vidljiviji u Hrvatskoj, odnosno kroz aktivnosti Sabora. Nažalost, svaki novi izbori nas podijele pa se pojavljujemo sa više kandidata od kojega niti jedan ne dobije dovoljan broj glasova. Tu pokazujemo svojevrsnu nezrelost ali nažalost proces sazrijevanja malo predugo traje.

 

U posljednje vrijeme često govorite o odnosu znanosti i religije, odnosno vjere. Zašto?

Znanost i religija su dvije najznačajnije kulture koje nam je Svevišnji dao. Surađuju već 2000 godina a ponekad su jedna drugu zanemarivale ili čak napadale. I jedna i druga tragaju za istinom samo put do istine ih vodi na različite načine. Znanost počinje tamo gdje počinju mjerenja, a religija se temelji na metafori i dogmama. Velik broj vrsnih znanstvenika su istodobno i religiozni ali ne vidim nikakvu kontroverzu između znanosti i religije, a opširno sam o tome pisao u jednom od posljednjih brojeva Minbera s naslovom Znanstvenik, vjernik ili oboje.

 

Ima li nešto u Vašoj znanstvenoj karijeri što biste najradije preskočili, odnosno što biste napravili drukčije da imate mogućnost?

Ne bih u mojoj karijeri ništa preskočio i kada bi se pet puta ponovo rodio svih pet puta bi radio sve ovo što sada radim. Istina, bilo je i osporavanja jer i ovdje vrijedi pravilo – sve ti oprostim ali uspjeh ne. Moj odgovor osporavateljima bio je – najsmješnije mi je kada me gađate ćorcima. I redovito sam pobjeđivao u tim osporavanjima.

 

Na čemu bi Bošnjaci u Hrvatskoj ponajviše trebali poraditi?

Ima nekoliko naznaka da se Bošnjaci u ovom gradu i državi „prestrojavaju“, osobito se to odnosi na znanstveni pomladak ali i nedavno osnivanje Akademskog foruma koji okuplja oko 60 doktora znanosti i sveučilišnih nastavnika. Imamo pretenciozne planove i čim prođe pandemija privući ćemo u džamijske prostore mnoštvo našeg naroda sa atraktivnim temama. Iskreno mislim da bi Bošnjaci morali biti jedinstveniji; braniti pravo na vlastito mišljenje jedan je od uvjeta da mislimo dobro ali je nužno stvarati akciono jedinstvo pripadnika istog naroda i vjeroispovjesti, suživota sa hrvatskim narodom i zdrave konkurencije unutar višenacionalne Hrvatske. Svi izbori za organe u prijateljskoj Hrvatskoj moraju imati najbolje kandidate iz bošnjačkog korpusa, a zadatak svih nas pojedinačno i grupno da u te izbore idemo zajedno i s doista najboljim kandidatom.

 

Naslovna fotografija: Nenad REBERŠAK / Nl arhiva