Zadnji prilog našeg dragog i velikog Seada Muhamedagića pisan za Bošnjački glas. Nadali smo se nastavku njegovih prekrasnih analiza. Dogovarali smo sve te tekstove ukoričiti u Knjigu sevdaha. Nama, koji smo još tu, ostaje tuga, miris neba i behara s kojim smo te ispratili i žalost što su tvoji „Pohodi raspjevanom đulistanu“ nedovršena priča. Osvijetlio si nas i blagoslovio svojom mudrošću.
Pohod šesti: Il’ je vedro, il’ oblačno
Il’ je vedro, il’ oblačno,
il’ je tamna noć,
il’ je sunce, il’ je mjesec,
il’ je b’jeli dan?
Nit’ je vedro, nit’ oblačno,
nit’ je tamna noć,
nit’ je sunce, nit’ je mjesec,
nit’ je b’jeli dan,
već je ono Sokolović
mlad Ibrahim-beg.
Zanio se, unio se,
u svoj golem nam,
što on ljubi sultaniju,
sultan-Zulejhu.
Kaži Zulko, reci dušo,
što sam tebi ja?
Ti si, Ibro, alem sunce,
što nada mnom sja!
Pjesma koja jednostavnom, pa ipak raskošnom strofnom melodijom prožima vremenski uokvireni zvukoprostor dobro nam znanoga đulistana jedna je od najstarijih zabilježenih sevdalinki. Prvi sam je put na radiju čuo kao golobradi četrnaestogodišnjak u sarajevskom Zavodu za slijepu djecu. Iako sam poput onodobne dugokose mlađarije pjevušio strane hitove popularne zabavne glazbe, na čudnovat me je način već pri prvom slušanju duboko u nutrini dodirnulo majstorsko muziciranje potpuno mi nepoznatoga sarajevskog pjevača i sazlije Muhameda Mešanovića-Hamića (1931-1978). Vinilska singlica na kojoj je bila i pjesma koju analiziram godinama je krckala na mome starom gramofonu.
Specifičnim načinom sviranja i pjevanja vrhunskog umjetnika koji mi je neusiljeno približio sevdalinku u posve novom glazbenom ruhu pomnije ću se pozabaviti u sljedećem pohodu raspjevanom đulistanu. Valja mi se vratiti naznačenoj pjesmi koja se osim istaknute melodijske raskoši odlikuje naizgled običnim tekstom nedvojbene literarne kakvoće.
Slavenska antiteza stilska je figura karakteristična za ugođajnost usmene pučke književnosti. Poznajemo je iz lirskih narodnih pjesama poput u svijetu slavne Hasanaginice. Sastoji se od neobična pitanja, njegove negacije i neočekivana odgovora, živopisno nas uvodeći u slikovitu izričajnost kakvom se može podičiti samosvjesna urbana pjesma koja bez okolišanja dočarava pristala aristokratskog mladića Ibrahim-bega Sokolovića. Nije, dakle, u sutonskoj polutami časovito utihnula gradskog sokaka ni vedro niti oblačno, nije ni noć niti dan, nego je u žarištu pjesme naočit momak, ponosit zbog svoga golemog nama (= ugleda), sretan što ljubi predivnu sultan-Zulejhu. A ona je – znakovito kaže njezino biblijsko ime (= zavodljiva) – predano očarana ljepošću stasita mladića. Njihov kriptični dijalog u završnoj kitici zanosno je blještav vrhunac snažne sevdalinke: Kaži Zulko, reci dušo, / što sam tebi ja? / Ti si, Ibro, alem sunce, / što nada mnom sja!
Kaže se da su književni prevodioci najpouzdaniji tumači literarnih tekstova. Kad sam prije petnaestak godina u Austriji držao predavanja o duhovnim osobitostima Bosne i Hercegovine u europskom kulturalnom kontekstu, poslužio sam se na tragu ove s mnogih strana valjano podzidane tvrdnje ovom sevdalinkom kao osebujnom kulturološkom poveznicom. Slavenska antiteza privukla je velikana svjetske književnosti Johanna Wolfganga von Goethea (1749-1832) velebnoj baladi o Hasanaginici, što je urodilo uspjelim (antologijskim!) prepjevom ove singularne pjesme koja ama baš nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Goethe se pritom znalački poslužio prepjevom talijanskog prirodoslovca i putopisca Alberta Fortisa (1741-1803). Povezujuće je djelovala i lijepa Zulejha, imenjakinja glasovite Goetheove Suleike iz njegova maestralnog Zapadno-istočnog divana (1819.).
Ovu sam pjesmu u svom prepjevu pjevao pred nazočnim auditorijem, nepretenciozno pokazavši da se sevdalinka može pristojno pjevati i na njemačkom jeziku. Pa ipak ju je neusporedivo ljepše čuti u izvorniku, onako kako nenadmašno pjeva Muhamed Mešanović-Hamić. Stara snimka postoji na internetu. Upravo slušam te zakučaste melizme koje nikad neću moći potpunoma svladati. Oči mi se pune suzama! To je ta blagotvorna katarza naše nezamjenjive, vječno žive i nenadomjestive sevdalinke.