Gospođo Svetlana i gospođo Miro
Ako ste još žive
Shvatite ovo kao podignutu zastavu od hartije
Kao predaju
U mojoj unutrašnjoj borbi s vašim grijehom
Kojim sam obuzet
Od davnog prvog trena kad sam ga spazio
Među skrajnutim sudskim spisima
Zaglavljen u stupici
Iznemogao od nedovoljnih trzaja mašte
Izjavljujem kapitulaciju
Pred tupim zlom vaših svjedočenja
Slavile smo tog dana s Ljubišom Bearom
I njegovom suprugom
Ljubišin pedeset i šesti rođendan
Mi smo porodični prijatelji
On je bio s nama
Sjedio u restoranu
Jeo i pio
Rekle ste u Haagu
Bio je s nama u Beogradu
Nije mogao biti i tamo u Bosni
Prisjećale ste se jelovnika
I slavljenikovog vedrog raspoloženja
I vremenskih prilika
I boje kelnerovih očiju
Ne znam jeste li zaboravile
Gospođo Svetlana i gospođo Miro
Ne mogu ni pretpostaviti
Mislite li katkad o svemu tome
Mrak neznanja me paralizira
Ne znam šta ću s vama
U petak 14. jula 1995.
Na pedeset i šesti rođendan pukovnika Beare
Daleko od izmišljenih beogradskih restorana
Po stratištima blizu Zvornika i Bratunca
Ubijeno je oko dvije tisuće zarobljenih Bošnjaka
Pukovnik je nadgledao pogubljenja
I punjenje jama svezanim mladim tijelima
Njegova je bila prva i zadnja
Gospođo Miro i gospođo Svetlana
Primite izraze mog najdubljeg poraza
Naslovna fotografija: Nikola Šolić
