Vrijeme ovogodišnjih vjerskih blagdana, Ramazana kod muslimana, Uskrsa kod kršćana, te Pesaha/Pashe kod Židova odvijaju se u bliskom vremenskom periodu. Čini se da djeca Abrahamova/Ibrahimova opet slave zajedno.

U svim trima religijama postoji nekoliko zajedničkih elemenata: post i odricanje kao propisana disciplina, važnost života koji vodi približavanju Bogu, isticanje vlastite odgovornosti i angažmana u tom činu gdje su post i odricanje sredstva kojima se lakše odvraća pažnja od svakodnevnih navika, što pojedincu omogućava da i u drugim segmentima života i svog odnosa prema stvoritelju, bližnjima i sebi bude prisutniji, svjesniji u svemu što čini.

 

Islam

“O vjernici, naređuje vam se post, kao što je bio naređen i onima prije vas, da bi ste bili Alahu (Bogu) pokorni. To je određeni broj dana. Onaj od vas tko bude bolestan ili na putu, naknadno će postiti one dane koje nije postio. Oni koji ne mogu podnijeti teret posta, otkupit će ga tako što će (za svaki dan koji nisu postili) nahraniti jednog siromaha. Tko od srca bude htio dobro činiti, njemu će i dobro biti. A da postite – to će za vas bolje biti, samo da znate.“ (El-Bekare, 183-184.)

Ususret smo mjesecu ramazanu, najsvetijem mjesecu kod muslimana i ramazanskom postu koji ga obilježava.

Post se sastoji od uzdržavanja od pića, pušenja, tjelesnih zadovoljstava te nedoličnog govora i ponašanja. Poslanik Muhamed je post nazvao „vratima svakog bogoštovlja“, ibadeta.

Ramazanski post strogo je propisan za sve muslimane, smatra se bogougodnim djelom, traje 29 do 30 dana, i prakticira se od zore do zalaska sunca. Obavezan je za sve fizički zdrave i punoljetne muškarce i žene te je to treći stup islama. Post se održava tako da postoji lakši oblik obroka prije početka posta (sehur), te obilniji obrok (iftar) nakon završetka svakoga dana posta. Vrijeme iftara je vrijeme za obitelj te posjete i druženje. Na kraju ramazanskog posta, prvog dana mjeseca ševala, ramazanski je Bajram, tri dana slavlja za vjernike.

Smisao ramazanskog posta je usmjerenost vjernika prema Bogu, molitvi i promatranje sebe i svog odnosa prema Bogu, bližnjima i samom sebi.

„Ramazan je, a meni se ništa ne dešava“, rekla je jednom vjernica koju sam poznavala, primijetivši da užurbanost svakodnevnog života, posao, uobičajene dužnosti, odvlače u već poznata područja aktivnosti i mehaniku življenja u koju smo svi uronjeni. Ramazan je mjesec kada se, koliko je moguće, treba zaustaviti, a disciplina posta pomaže u tome.

U islamu postoje dvije vrste posta, jedan se odnosi na obavezni, propisani post za svakog muslimana, farz (ramazanski post, post iskupljenja i zavjetni post), te neobavezni, dobrovoljni post, nafila, (muharemski post, post na dan Ašure, post u mjesecu šabanu, zatim u šest dana mjeseca ševala, pa na dan Arefata, post ponedjeljkom i četvrtkom, post u bijelim danima te Davudov post).

Post iskupljenja je obavezan za muslimane koji su bez opravdanog razloga, namjerno (kefaret osobe) ali i nenamjerno, s opravdanim razlogom (kada osobe) propustili svoj ramazanski post. To se odnosi na putnike, bolesnike, trudnice, žene s mjesečnicom i slično. Oni koji nisu u stanju postiti dužni su za svaki dan posta osigurati hranu jednom siromahu (fidja).

Zavjetni post poduzimaju oni koji od Boga traže pomoć ili ispunjenje neke želje.

Način obavljanja posta je takav da se na početku donese odluka da će se postiti, nijet: „Odlučih, u ime Boga (Alaha) da predstojeći dan postim ramazanski post“.

Dobrovoljni, neobavezni post je onaj koji se čini izvan mjeseca ramazana, ima ih nekoliko vrsta i svi se smatraju poželjnim, bogougodnim djelom.

Osim za ramazana, najpoželjnije je postiti za mjeseca muharema.

Muharem je prvi mjesec islamskog kalendara, jedan od četiri sveta mjeseca kad je najbolje postiti nakon ramazana. Desetog muharema je blagdan Ašure, jedan od mubarek (blagoslovljenih) dana, kad je preporučen post i omiljen je među muslimanima. To je post koji je prakticirao Poslanik Muhamed prije svog vjerovjesništva, slijedio je u tome svoj narod jer je bio običaj da Arapi poste na taj dan. Nakon hidžre bili su ga obavezni obavljati svi vjernici, a postao je dobrovoljni tada kad je propisan ramazanski post.

Svrha posta u Islamu je razvijanje moralnih osobina i žrtva koju čovjek za to vrijeme podnosi i mjerilo je njegove snage i vjerovanja. Post ima i društvenu funkciju zato što razvija i potiče suosjećanje prema gladnima i siromašnima kojima se daje zekat, „dar koji se daje“, obavezni milodar koji je jedna od pet osnovnih dužnosti islama, propisan je kao dobrovoljni čin ljubavi i znak je pobožnosti.

Iftar započinje jedenjem tri ploda datulje, što se smatra sunnetom, jer je tako odredio Prorok Muhamed. Datulje se nazivaju i „kruhom pustinje“ – ovo izvanredno hranjivo čak i ljekovito voće često je bilo jedino što se u pustinji moglo iskoristiti za preživljavanje.

 

Kršćanstvo

Nalazimo se u vremenu korizme kod kršćana. Korizma ili četrdesetnica dio je liturgijske (vjerničke, crkvene) godine kad se kršćani pripremaju za blagdan Uskrsa. Traje 40 dana, od Pepelnice do samoga Uskrsa. Pepelnica kao početak korizme dan je pokore, molitve, posta. Svećenik na taj dan vjernike posipa pepelom uz riječi: „Sjeti se čovječe da si prah i da se u prah vraćaš“ te podsjeća da treba razvijati duh poniznosti, žrtve, empatiju, jer Bog je dobar prema onima koji su ponizni i čistoga srca.

Pepelnica i Uskrs ne padaju svake godine na isti datum. Datum Uskrsa se određuje usklađivanjem solarnog i lunarnog kalendara, a izvorno je pravilo da se slavi u nedjelju koja pada nakon punog mjeseca iza proljetne ravnodnevice, i razlika je između istočne crkve (pravoslavaca) koja se ravna prema julijanskom kalendaru i zapadne (katolika) koja koristi gregorijanski.

Korizma završava pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak, kojim počinje Uskrsno trodnevlje. Vjernici provode vrijeme u intenzivnoj molitvi, postu, slušanju i čitanju Božje riječi i čine dobra djela. U korizmi je šest nedjelja od kojih se peta po redu naziva Gluha nedjelja i to zato jer se tog dana u crkvama pjeva bez pratnje orgulja, pokrivaju se slike, kipovi i križevi, da bi crkve izgledale što jednostavnije, a to je zato što slijede tri dana u kojima su se odvijali muka, smrt i uskrsnuće Isusa. U vrijeme Uskrsa kršćani pristupaju krštenju, sakramentu ispovijedi te na taj način u miru s Bogom i ljudima mogu radosno slaviti Uskrs, simbol rođenja, života i spasenja. Jer, kako kršćanstvo tumači, Isus je na taj dan uskrsnuo i tako ljudima pokazao da je moguć vječni život koji slijedi iza patnje i ispravnog vjerničkog života. „Tko u mene vjeruje baštinit će život vječni“, poručio je, te je zbog toga Uskrs praznik nade i spasa, ulaska u vječni život. Pri tome se ne radi o vječnom životu u fizičkom smislu, nego vječnom trajanju duha koji se za života može približiti Bogu. Otuda i naoko kontraverzna Isusova poruka „Imate samo ovaj jedan život“, čiji je smisao da se ljudima ukaže na važnost svakodnevnog ispravnog života na Božjem putu.

I crkva u kršćana kao i u drugih konfesija od davnine njeguje vrijednost posta i odricanja od uobičajenih dobara, pogodnosti, a time i navika svakodnevnog života. Smisao posta kod kršćana je isto tako vezan uz odnos prema Bogu, ljudima i samome sebi. Moglo bi se primijetiti da je odnos prema Bogu u odnosu prema sebi važniji i jedini bitan, no od izuzetne je važnosti kako se pojedinac odnosi prema samome sebi, uvažava li se, jer kako se odnosi prema sebi takav će biti i njegov odnos prema Bogu i drugima. Kao i u drugim vjerama, postoji i praktična strana koju post omogućava, jer ona sredstva koja bismo u većoj mjeri potrošili na sebe i na hranu, sad možemo darivati drugima. Spremnost na post i odricanje te napor koji se ulaže u to razlikuje se od pojedinca do pojedinca. Nekima je to izuzetno teško i uglavnom se ne pridržavaju propisanih pravila, dok se drugi mogu maksimalno angažirati i pri tome osjećati neizmjernu zahvalnost. Drugim riječima post je vezan uz ljudsku savjest, sposobnost pojedinca da slijedi disciplinu koju vjera u određenu svrhu propisuje.

U vremenu korizme vjernici se odlučuju na post i/ili nemrs. Post znači uzeti samo jedan puni obrok dnevno, a nemrs znači uzimati tri obroka dnevno ali ne konzumirati meso. Propisana su dva dana jako strogog posta, a to su Pepelnica, koja se još naziva „Čista srijeda“, prvi dan korizme, te Veliki petak koji je tik prije Uskrsa, i tada je propisan jedan obrok dnevno i ne jede se meso, jer je i nemrs. Običaj je da se vjernici za vrijeme korizme odreknu nečega što smatraju svojim lošim navikama, na primjer pušenja, prekomjernog ispijanja kave, uobičajenih užitaka.

Uskrs je dan obilja. Domovi se uređuju, ukrašavaju se cvijećem i mladim tek prolistalim grančicama iz prirode. Za uskrsni doručak na stolu su obojena kuhana jaja, mladi luk, šunka, ručak je svečan i obilan, a hranu koja će se blagovati nosi se u crkvu na prvu jutarnju misu na blagoslov. Uoči Uskrsa pale se vatre, što simbolizira čišćenje od grijeha.

Post je potpuno ili djelomično suzdržavanje od konzumiranja hrane koje se provodi kao čin religijske discipline. U urođeničkim religijama često služi kao priprema za inicijaciju, u judaizmu i kršćanstvu predstavlja znak tugovanja i kajanja radi grijeha. Isto tako se upotrebljava radi čišćenja duha i mističnog uvida Božje blizine. I u islamu, kršćanstvu i judaizmu, svrha posta je za vjernike prije svega duhovno uzdizanje, ali isto tako prisutna je njegova društvena funkcija te utjecaj na zdravlje.

 

Judaizam

Nailazi i blagdan Pashe – Pesah koji slave Židovi i to je prije svega blagdan slobode, spasenja i nade u bolju budućnost. To je dan kad se slavi izbavljenje židovskog naroda iz egipatskog ropstva u prošlosti. Sloboda je najveća ljudska vrijednost i ono čemu svi najviše težimo, za što smo spremni pretrpjeti velike žrtve, i sloboda je nešto što se kod svih najviše cijeni, zato se Pesah smatra jednim od najvećih blagdana kod židovskog naroda.

Pesah je jedna od božjih zapovijedi u Tori, u trećoj je knjizi Mojsijevoj. Veže se za subotu, a smatra se i praznikom proljeća. Počinje u suton četrnaestog dana prvog mjeseca nisana. U znak sjećanja na duboku prošlost židovskog naroda smatra se i nomadskim blagdanom, kada se počinjalo gozbom žrtvenog janjeta da bi se zatim prešlo u Blagdan beskvasnog kruha, Macot. Macot, maca ili maces, beskvasni kruh, naziva se i „kruh nevoljnika“ i/ili „kruh vjere“ zbog sjećanja na bijeg Židova iz egipatskog ropstva kad se u brzini nije moglo čekati da se tijesto uzdigne, niti je u njemu smjelo biti bilo što što izaziva fermentaciju. Macot se spravljao samo od brašna i vode, pekao na brzinu, te se uz njega i božju pomoć židovski narod izbavio iz ropstva. Kasnije, nakon što su se izraelska plemena stalno naselila u zemlji Kanaan, ta su se dva blagdana spojila u jedan. Pesah je postao proljetni žrtveni blagdan kad se prinosi prvi snop vlastite žetve koji se treba predati svećeniku. Kasnije se napušta običaj blagovanja žrtvenog janjeta, a ostaju beskvasni kruh i gorke trave koje su se blagovale na izlasku iz Egipta. U kasnijem se razdoblju blagovanju pridružuje i vino koje se naziva Pashe Seder (Uredba) i poslužuje se u četiri kaleža.

U Izraelu Pesah traje sedam dana, dok je u drugim zemljama gdje žive Židovi dan duže, osam dana, i to je zbog toga što se u prošlosti objavljivao usmenim putem, jer nije na isti datum u godini, pa kako se komunikacija tada odvijala tako da su glasnici prenosili vijest, u drugim je zemljama zbog vremenskog kašnjenja dulje trajao. Danas to naravno uz moderna sredstva komunikacije više nije problem, ali Pesah u drugim zemljama izvan Izraela i dalje traje osam dana iz poštovanja prema običajima predaka.

Iako se uz vrijeme Pesaha treba uzdržavati od određene hrane, to nije pravi post nego se prakticira samo odricanje od hameca, a to je bilo koji prehrambeni proizvod načinjen od pšenice, ječma, raži, zobi, pira, koji u kontaktu s vodom može fermentirati. Židovi Aškenazi izbjegavaju još mahunarke, rižu, kukuruz, dok Sefardi poslužuju rižu, ali strogo paze da se u njoj ne nalazi koje zalutalo zrno pšenice.

Pesah kao praznik koji slavi slobodu ima i dublje, duhovno značenje. To je ukazivanje na slobodu za odgovornost, za nešto a ne od nečega. Ropstvo čovjeku ne dopušta da ostvari svoj puni potencijal, ali ne postoji samo ropstvo u fizičkom svijetu, nego i ropstvo u duhu. Čovjek treba biti slobodan da bi mogao postati Božji sluga, slobodan od svojih vlastitih ograničenja, navika, nedostatka discipline i ustrajnosti na božjem putu. Božja kazna o kojoj govori Tora i koja sustiže svakoga na Sudnji dan sastoji se u tome da na kraju svog životnog puta čovjek shvati što je u životu mogao biti, koliko je mogao živjeti u skladu s Božjim zakonima, a nije, i to je prava kazna – viđenje onoga što je u životu propušteno. Smisao Pesaha je da se čovjek prisjeti toga za života, da zna koje je njegovo poslanje i da teži biti ustrajan na Božjem putu.

Svaki post, iako to nije primarno, sadrži i poruku – hranite se zdravije, tako da su zdravstveni aspekti posta koji nisu zanemarivi našli svoju primjenu u svakodnevici i onih koji nisu vjernici. Može se reći da je moderno vrijeme odricanja od mnogočega „nezdravog“ ima utjecaj i na način prehrane suvremenog čovjeka. Poruka modernog doba je – ako želite ostati zdravi i živjeti dulje, nezamislivo je da ne biste povremeno postili.

 

Vjerska ograničenja u prehrani:

Halal, u islamu, doslovno znači „ono što muslimanima dozvoljavaju vjerski zakoni“. Osnovno je pravilo da se ne smije jesti svinjetina, a životinje moraju biti klane na takav način da što manje pate i sva krv mora biti iscijeđena.

Kosher pravila poštuju Židovi. Životinje se također moraju klati na što bezbolniji način, ali se smije jesti samo meso preživača, peradi i ribe. Školjke i rakovi se ne smiju jesti, a mliječni proizvodi se ne jedu zajedno s mesom nego četiri sata kasnije te se posuđe u kome se priprema meso mora držati odvojeno od onog u kojem se pripremaju obroci od mlijeka.

ramazan: 13. travanj – 13. svibanj 2021.

korizma: 17. veljača – 3. travanj 2021.

Pesah/Pasha: 27. ožujak – 4. travanj 2021