Parlament neovisne i međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine donio je Zakon o proglašenju 25. novembra Danom državnosti Republike Bosne i Hercegovine („Službeni list Republike Bosne i Hercegovine“ broj 9/95, mart 1995. godine).

Na taj dan 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu je održano Prvo zasjedanje Zemaljskog (dakle državnog) antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (skraćeno: ZAVNOBIH-a). ZAVNOBIH je, u tim ratnim okolnostima, predstavljao „ratni parlament Bosne i Hercegovine“, odnosno tijelo koje je imalo snagu najvišeg političkog predstavnika, a kasnije zakonodavnog i izvršnog tijela Bosne i Hercegovine. Upravo zato, tada donesene odluke imaju poseban značaj u potvrđivanju punog državnopravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine u prošlom stoljeću. U Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini Dan ZAVNOBiH-a 25. novembar obilježavan je kao republički praznik.

Dan državnosti Bosne i Hercegovine 25. novembar dan je koji u današnjoj Daytonskoj Bosni i Hercegovini nema status državnog praznika kakav zaslužuje, već se obilježava i slavi samo u dijelovima Bosne i Hercegovine u kojima vlast obnašaju političke stranke bošnjačke, odnosno bosanske državotvorne orijentacije. Osporavaju ga zagovaratelji imperijalističkih politika koje su posezale i još uvijek posežu za teritorijem Bosne i Hercegovine i negiraju njenu državnost. Između ostalog i neutemeljenim tvrdnjama da su odluke Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a „komunistička“ podvala kojom su se, priznavanjem bosanske državnosti, oduzela njihova prava na „povijesni/istorijski prostor“ u Bosni i Hercegovini koji im tobože pripada. Nažalost, ovakva tumačenja, u iracionalnoj želji da se prebriše prošlost i negiraju sve njene pozitivne tekovine, samo zato što su nastale u njima neprihvatljivom društvenom uređenju, prihvaćaju i neki osvjedočeni bosanski patrioti, ne shvaćajući da time potpomažu rušenju temelja državotvornosti BiH.

Na Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a donesena je Rezolucija u kojoj je istaknuto „… da narodi Bosne i Hercegovine žele živjeti u slobodnoj Bosni i Hercegovini u kojoj je garantirana potpuna jednakost i ravnopravnost svih naroda …“. Bosna i Hercegovina je tada pravno konstituirana u svojim historijskim granicama kao država ravnopravnih građana Srba, Muslimana i Hrvata, čiji su predstavnici odlučili da Bosna i Hercegovina, kao federalna jedinica, uđe u sastav Demokratske Federativne Jugoslavije, ravnopravno s ostalih pet federalnih jedinica, tj. republika.

Ove odluke su potvrđene na Drugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a) u Jajcu 29. 11. 1943. kada su postavljeni temelji državnog i društvenog uređenja buduće zajednice južnoslavenskih naroda. Tada su i granice Bosne i Hercegovine potvrđene i priznate kao rezultat višestoljetnog političkog, kulturnog i demografskog kontinuiteta i razvitka.

Bosna i Hercegovina, njen teritorij i njene granice imaju dugu historijsku tradiciju. Kontinuitet bosanske države seže od srednjovjekovne Bosne, preko zasebne administrativno-teritorijalne jedinice unutar Otomanskog carstva – Bosanskog ejaleta ili pašaluka, zatim za vrijeme Austro-ugarske uprave koja je trajala od Berlinskog kongresa 1878., kada su definirane granice današnje Bosne i Hercegovine, pa do kraja Prvog svjetskog rata, te u prvoj Jugoslaviji u kojoj je Senžermenskim ugovorom potvrđena teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine.

Između dva svjetska rata u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca administrativnim podjelama na oblasti i banovine nastojao se razbiti teritorijalni integritet i državotvorna pozicija Bosne i Hercegovine, a pokušaji svojatanja Bosne i Hercegovine nastavili su se i za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Na drugom zasjedanju AVNOJ-a odlučeno je da će se buduća država urediti na federalnom principu. Jugoslavenski komunisti su se pri tome rukovodili sovjetskim modelom federalizma po kojem se federalne jedinice – republike formiraju na nacionalnoj osnovi. Slijedeći taj pristup, postavilo se pitanje pozicije Bosne i Hercegovine zbog njene višenacionalne strukture. Razmatrani su prijedlozi da se Bosna i Hercegovina sa statusom autonomne pokrajine priključi Srbiji ili Hrvatskoj, zatim da bude autonomna jedinica s manjim pravima nego ostale federalne jedinice uz veću ingerenciju federalnih organa vlasti, ili da bude ravnopravna federalna jedinica.

Vodeći ideolozi Komunističke partije Jugoslavije Moša Pijade, Veselin Masleša, Milovan Đilas, Sreten Žujović smatrali su da Bosna i Hercegovina ne ispunjava osnovne kriterije da bude republika. Istaknuti rukovodioci Narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini Avdo Humo, Rodoljub Čolaković i drugi smatrali su pak da Bosna i Hercegovina treba imati ravnopravan status s ostalim federalnim jedinicama, jer vjekovima postoji kao ekonomsko-historijska cjelina. Povjesničari navode da je ova neslaganja razriješio osobno Josip Broz Tito, opredijelivši se za stav bosanskohercegovačkih predstavnika.

No, u odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a Muslimani/Bošnjaci su isključeni iz popisa naroda koji konstituiraju novu federativnu državu, premda su kroz cijeli Drugi svjetski rat, u brojnim proglasima i obraćanjima, tretirani kao zasebna nacionalna zajednica a u Rezoluciji prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a pobrojani su u narode Bosne i Hercegovine. Prema ocjeni prof. Šaćira Filandre, koju je iznio u svojoj knjizi Bošnjačka politika u XX stoljeću, „politički status naroda, i to pod imenom ‘Musliman’, koji je Bošnjacima priznat na ZAVNOBiH-u, uskraćen je na AVNOJ-u, a Bosni i Hercegovini je kompromisno priznat položaj ravnopravne republike“.

Razmimoilaženja oko temeljnih postavki pri konstituiranju nove države koje su imale dalekosežne refleksije, potvrđuje i činjenica da je za vrijeme rata uspostavljeno i Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka, ali na Drugom zasjedanju AVNOJ-a nije uspjelo izboriti zasebnu federalnu jedinicu za Sandžak. Ukinuto je 1945. godine, a teritorij Sandžaka je, linijom razgraničenja iz Prvog balkanskog rata, podijeljen između Srbije i Crne Gore.

Sudbonosnim odlukama Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a i Drugog zasjedanja AVNOJ-a obnovljene su državotvornost i teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine, koje su konačno učvršćene u Ustavu SFRJ iz 1974. godine. Time je ostvarena neupitna osnova državnopravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, koju je ustanovila Badinterova komisija pravnih eksperata početkom 90-ih godina i potvrdila pravne pretpostavke za osamostaljenje Bosne i Hercegovine u procesu razdruživanja bivše države.

 

(Iz Rezolucije ZAVNOBIH-a, usvojena u ranojutarnjim satima 26. 11. 1943.)

… Narodi Bosne i Hercegovine, u zajednici sa drugim narodima Jugoslavije, zajedničkim naporima kroz oružanu borbu za slobodu i nezavisnost, izvojevali su pravo da urede svoju zemlju onako kako to najviše odgovara volji i interesima i njih samih i svih naroda Jugoslavije. Narod Bosne i Hercegovine danas predstavlja jedino Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja za Bosnu i Hercegovinu i Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, kao vrhovno političko predstavništvo svih naroda Jugoslavije koje oličava bratstvo naših naroda i njihovu nepokolebljivu volju da izgrade ravnopravnu demokratsku federativnu Jugoslaviju … U plamenu narodno-oslobodilačke borbe brišu se tragovi zlosretne prošlosti i stvara se nerazrušivo bratstvo naroda Bosne i Hercegovine koji više neće dozvoliti da njihova domovina bude predmet borbe velikosrpske, velikohrvatske i muslimanske reakcije oko podjele vlasti … Danas Narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko predstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska, i muslimanska i hrvatska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata …

Osman Karabegović, na zasjedanju, o značaju ZAVNOBIH-a:

Dan kada smo se sastali iz svih krajeva Bosne i Hercegovine da prvi puta slobodno bez ičijeg tutorstva izaberemo najviše političko predstavništvo Bosne i Hercegovine, kad smo se iz svih krajeva Istočne Bosne, Centralne Bosne, Krajine, Hercegovine, neko sa fronta, neko iz naroda, okupili da utemeljimo veliko istorijsko djelo – biće to najveći i najsretniji dan u istoriji čitavog naroda ove zemlje. Nikada Bosanci i Hercegovci, nikada Srbi, Hrvati i Muslimani nijesu se sreli čistijeg srca i plemenitijih težnji kao danas na ovome velikom narodnom poslu. Ovo naše vijeće, samim tim što se rađa i organizuje usred rata  najtežeg, ali i najslavnijeg kojega je ikad naš narod vodio za svoju slobodu, zasnovano na najširim simpatijama naroda i vojske je i najdemokratskije i najlegitimnije političko predstavništvo koje je ikada zasjedalo na ovoj našoj bosansko-hercegovačkoj zemlji … I zato je ono uistinu najdemokratskije vijeće za razliku od svih dosadašnjih skupština, sabora i drugog … Na taj način mi ćemo udariti čvrste temelje ovom novom predstavništvu Bosne i Hercegovine. Mi ćemo oko BiH vijeća okupiti sve zdrave i rodoljubive snage. Tako će Bosna i Hercegovina prestati za svagda da krvari i robuje za tuđe račune. Tim putem razbićemo mračne planove svih narodnih neprijatelja. Naš narodno-oslobodilački pokret u Bosni i Hercegovini moći će jedino tako u bratskoj saradnji s narodima Jugoslavije donijeti prvi put sretan i zadovoljan život svim sinovima ove napaćene zemlje. Bosanci i Hercegovci, svojim vlastitim snagama postaće po prvi put graditelji novog života i zaista će Bosna i Hercegovina onda biti jednako srpska, kao hrvatska i muslimanska.

(Zapisnik Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a; http://www.znaci.net/00001/145_3.pdf)

ZAVNOBiH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) bio je najviši državni organ antifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata te se razvio kao nosilac bosanskohercegovačke državnosti. Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. u 19 sati. Završeno je iste noći (26. novembra) u 4 sata ujutro. Ovoj osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituiran kao opće političko predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP) Bosne i Hercegovine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti. Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inozemstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 članova koja će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a (29. novembar 1943).