Dan državnosti Bosne i Hercegovine u Puli

Povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine u hotelu
“Histria” u Puli održana je promocija knjige akademika Muje Demirovića
pod naslovom Bosna na udaru srpskog nacionalizma.
Knjigu je izdala Nacionalna zajednica Bošnjaka Istre, a financirana
je iz sredstava Državnog proračuna putem Savjeta za nacionalne
manjine Republike Hrvatske.

Promociju je otvorio predsjednik NZBI Senad Pršić a u promociji
su sudjelovali urednik knjige prof. dr. sc. Sead Berberović i autor
akademik prof. dr.sc. Mujo Demirović. Nažalost, recenzent
knjige Adil Kulenović, predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca
“Krug 99”, zbog svojih obaveza u obilježavanju Dana državnosti
u Bosni i Hercegovini nije mogao sudjelovati u promociji.

Uvodno je akademik Demirović prvo govorio o Danu državnosti
Bosne i Hercegovine, njegovim povijesnim izvorima i značaju
za suvremenu nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu.

U nastavku donosimo izlaganje urednika knjige Seada Berberovića.

“Predstavljalo mi je čast da mi je od strane izdavača i autora
ukazano povjerenje da budem urednik ove knjige, posebno što
sam bio veliki zagovornik da se ova knjiga štampa u R Hrvatskoj. S
moje strane podijelio bih s vama nekoliko dojmova o ovoj knjizi.

Ova knjiga je knjiga koja vizualno komunicira s čitateljem,
čim se uzme u ruke, svojim snažnim simboličkim porukama.

Na naslovnoj strani je srednjovjekovni grb Bosne iz Fojničkog
grbovnika, koji je jedini i najstariji zbornik grbova sačuvan na teritoriji
Bosne i Hercegovine, a od davnina se čuva u Franjevačkom
samostanu u Fojnici. Time se željelo naglasiti kontinuitet bosanskog
nacionalnog identiteta, bošnjačkog etničkog subjektiviteta i
državnog suvereniteta Bosne, jedne od najstarijih država na ovim
prostorima, kako navodi ugledna povjesničarka Nada Klaić u svojoj
knjizi Srednjovjekovna Bosna, a koji se uporno negiraju i osporavaju,
odnosno svojataju od strane bosanskih susjeda.

Na zadnjoj stranici je fotografija poznatog stećka iz nekropole
na Radimlji kod Stoca. Stećci su srednjovjekovni nadgrobni
spomenici koji predstavljaju najznačajnije autohtono kulturno i
duhovno naslijeđe iz srednjovjekovne Bosne. UNESCO je zaštitio
30 lokaliteta grobalja sa stećcima u Bosni i Hercegovini (gdje ih
ima oko 60 000 od ukupno 70 000) a ostatak je u Hrvatskoj, Crnoj
Gori i Srbiji. Stećci se nalaze isključivo na prostorima koje je zauzimala srednjovjekovna bosanska država; rekli bismo današnjim
rječnikom ‘na povijesnim bosanskim prostorima’. Uz tu
fotografiju navedena je misao velikog Miroslava Krleže: Neka
oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike, stećke.
Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanaca! Šta radi Bosanac na
stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje,
nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i
moli. Na kome je prikazan kao sužanj.

Ova knjiga je i knjiga opomene. Zašto? Obrazložit ću to koristeći
nekoliko citata iz knjige.

U II. dijelu knjige, koji nosi naslov Doktrinarni izvori srpskog
nacionalizma prema Bosni i Bošnjacima, autor navodi: Program
srpske nacionalne politike razvijan je i uveličavan u tuđim državama
Habsburške i Osmanske carevine krajem osamnaestog
stoljeća, a svoj uspon i praktičku realizaciju počinje kroz prvi
ustanak 1804. godine. Temeljna odrednica srpskog nacionalnog
programa je obnova srpske države kroz oživljavanje po opsegu,
snazi i značaju Dušanovog carstva. Pošto je Dušanovo carstvo,
po njihovom mišljenju, uništeno od strane Turaka, glavna zadaća,
da bi se ono obnovilo, je srušiti tursku vlast i sve ono što se
veže za Turke, a to je prije svega islam. Na taj način bi Srbi stekli
historijsko pravo nasljedstva svih zemalja koje su bile pod
Osmanskim carstvom. Druga bitna odrednica srpskog nacionalnog
programa jeste da je on ne samo antiturski, već i antiislamski.
Pošto su Bošnjaci kao muslimani pripadnici islama,
jasno je šta predviđa srpski nacionalni program sa njima.

Poslije prvih početnih uspjeha kada je stvoreno državno
jezgro kroz ‘vaskrsavanje Dušanovog carstva’, davanjem samouprave
Kneževini Srbiji 1830. godine, pristupilo se izradi razvijenog,
cjelovitog programa srpske nacionalne politike u
kontekstu međunarodnih i unutrašnjih prilika u kojima se našla
Kneževina Srbija. Ta zamisao ostvarila se kroz ‘Načertanije’
(Program spoljašnje i nacionalne politike Srbije na koncu 1844.
godine).

Program Načertanije formuliran prije 175 godina je nažalost još uvijek živi, program koji nije odbačen od strane srbijanskih intelektualnih i političkih elita, a što potvrđuje poznata srbijanska historičarka i političarka Latinka Perović: Srbija nije izašla iz ambicije zbog koje su vođeni ratovi, da zaokruži srpski nacionalni prostor. Ova njena misao je također istaknuta na prvim stranicama knjige. Program Načertanije se, otkako je nastao, kontinuirano pokušava do kraja realizirati, korak po korak, ovisno o geopolitičkim, unutrašnjim društvenim i međunarodnim okolnostima. Ponekad se privremeno pritaji da bi iznova u povoljnim uvjetima “vaskrsnuo” kao što je bilo koncem 80-ih godina njegovom revitalizacijom kroz poznati Memorandum SANU. Nakon ratova 90-ih godina on se i dalje sprovodi, sada u novim uvjetima prividnog mira. Valjda ne treba nikoga uvjeravati da politika koju Milorad Dodik vodi u Bosni i Hercegovini apsolutno slijedi smjernice Načertanija i Memoranduma SANU.

U svojoj knjizi akademik Mujo Demirović znanstveno utemeljeno,
argumentirano, koristeći brojne izvore i dokumente, razotkriva
ove istine. Navodi: Za realizaciju svojih ciljeva ova politika
(velikosrpska, op. SB) sebi daje za pravo korišćenje svih sredstava:
negiranje kulturnog, jezičkog, etničkog i drugog individualiteta
Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, asimilacija, dehumanizacija,
‘istorijsko’ i ‘prirodno’ pravo za izvršenje čina zločina genocida
i etničkog čišćenja. Ovu velikosrpsku politiku kroz zločine
genocida Bošnjaci iskušavaju od Prvog srpskog ustanka preko
svih kasnijih ratova pa sve do otvorene agresije na našu državu
1992. godine.

Stoga ovu knjigu treba čitati i opet iznova čitati da bi nas na
to podsjećala i opominjala; da ne dopustimo da se opet uljuljkamo
u lažnu sigurnost i doživimo 11 genocid po redu otkako se
sprovodi ovaj velikosrpski program. Pogromi kojima su izloženi
Bošnjaci ne događaju se slučajno, nisu elementarna nepogoda.
Oni su uvijek rezultat pomno planiranog, projektiranog, osmišljenog
i logistički podržanog ostvarenja političkih ciljeva ratnim
djelovanjem. Činjenice, analize i zaključke iznijete u knjizi Muje
Demirovića trebaju svi Bošnjaci svakodnevno imati na umu: i
politički lideri, i intelektualne elite i svaki građanin. Inače ćemo,
ionako jako suženi životni prostor na Balkanu, potpuno izgubiti a
druge, rezervne domovine nemamo.

Zaključio bih sentencom iz knjige Zakhor: Jewish History and
Jewish Memory autora Yosefa Hayima Yerushalmija, profesora
na Columbia Univerzitetu u SAD, koja je odabrana za uvodne
stranice ove knjige. Citiram: Moj užas od zaborava veći je od
užasa nad svim onim što sam prisiljen pamtiti.”

Akademik Mujo Demirović, gostujući na TV Unsko-sanskog
kantona u svečanom programu povodom Dana državnosti Bosne
i Hercegovine govorio je o promociji knjige u Puli pa je tako
šira bosansko-hercegovačka javnost informirana o djelovanju
Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre u promicanju bošnjačkog
identiteta i obilježavanju državnosti Bosne i Hercegovine.