U Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, 1. listopada 2025. predstavljen je Rječnik bosanskog jezika (XI. tom) akademika Dževada Jahića, jedinstven enciklopedijski pothvat u povijesti Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda.

Predstavljanje su organizirali Koordinacija županijskih vijeća, Vijeća Grada Zagreba i predstavnika za županije bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj i Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca u Bosni i Hercegovini, uz pokroviteljstvo Vlade Kantona Sarajevo, Unsko-sanskog kantona i Vlade Zeničko-dobojskog kantona.

Uzvanike i goste na predstavljanju pozdravio je predsjednik Koordinacije Adis Keranović te Jasna Kovačević, ravnateljica Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića.

U ime izdavača Rječnika, Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, obratio se generalni sekretar Emir Zlatar istaknuvši da se nakon smrti akademika Jahića prošle godine smoglo snage i okupio tim koji je nastavio s radom te radi na XII. i XIII. tomu Rječnika čiji se završetak očekuje u sljedećih sedam do osam godina kada se očekuje kompletiranje ovog kapitalnog projekta koji će se prema okvirnim projekcijama sastojati od XX tomova.

Osvrt na važnost Rječnika dali su promotori dr. sc. Ermina Ramadanović, viša znanstvena suradnica iz Instituta za hrvatski jezik u Zagrebu, dr. sc. Alen Kalajdžija, naučni savjetnik u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu, dr. sc. Haris Ćatović, naučni suradnik u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu te prof. dr. sc. Remzija Hadžiefendić-Parić, čije je izlaganje pročitano na predstavljanju, dok je predstavljanje moderirao Tarik Hajdarević.

Generalni sekretar Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca(VKBI), Emir Zlatar uručio je pismo predsjednika VKBI kojim poklanjaju do sada objavljenih XI tomova Rječnika bosanskog jezika Gradskim knjižnicama Zagreba i Koordinaciji bošnjačkih županijskih vijeća u Hrvatskoj.

Promotorica dr. sc. Ermina Ramadanović, naglasila je da rječnik već sada zauzima posebno mjesto u povijesti bosanskog jezika kao „spomenik jeziku i kulturi“ te se posebno osvrnula na ulogu orijentalizama kao važnog identitetskog sloja bosanskog leksika.

„Oni nisu samo lingvistički podaci, nego i pokazatelji identiteta. Svjedoče o povijesnom susretu Istoka i Zapada, o duhu sevdalinke i starije književnosti. Rječnik ih bilježi ne samo kao riječi, nego kao znakove kulturnog pamćenja“, rekla je.

Poruke profesorice Remzije Hadžiefendić-Parić, prenio je dr. sc. Haris Ćatović, koja je istaknula važnost rječnika i njegovu metodološku preciznost, nazvavši ga kapitalnim djelom za očuvanje i afirmaciju bosanskog jezika.

Rječnik ide mnogo šire od drugih, obuhvaćajući bogatstvo značenja, rekao je Ćatović, naglasivši da Jahić donosi cijeli spektar upotrebe riječi, pokazujući bogatstvo bosanskog jezika.

Historijski pregled bosanske leksikografije dao je dr. sc. Alen Kalajdžija, podsjećajući da tradicija rječnika seže sve do 17. stoljeća i djela Potur Šahidija Muhameda Hevaija Uskufija. „Jahićev rječnik prirodno se nadovezuje na tu tradiciju i predstavlja krunu višestoljetnih nastojanja da se jezik dokumentira i sačuva“, naglasio je.

Prvi poznati rječnik bosanskog jezika napisan je 1626. godine, a štampan je 1631. godine, dakle gotovo dvije stotine godina prije prvog rječnika srpskog jezika, koji je, na osnovama bosanskog jezika, sačinio Vuk Karadžić, i više od dvije stotine godina prije nego što je Ljudevit Gaj kodificirao hrvatski književni jezik, također pod snažnim utjecajem bosanskog jezika.

„Mi jesmo narod i jesmo sredina koja je i dalje u velikom raskoraku sa sviješću o jeziku. Neko buduće vrijeme, pa i ono vrijeme koje će ove prve generacije iza nas možda doživjeti, malo će popravljati tu situaciju. Zato što će se svugdje u svijetu u takozvanim civiliziranim zemljama, a i mi smo civilizirana zemlja sa svojim historijskim nesrećama doduše, rješavati pitanje jezika zato što je to kulturno-identifikacijsko pitanje broj jedan. Ono se politizira, ono se ubacuje u politiku, ona ga ovako ili onako tumači, ideologija također – svega tu ima. Dugoročan je i težak ovo posao, a čovjek sazrijeva uz rječnik. Uz to jezik traje onoliko koliko ga štiti narod, a borba za jezik, njegovo izučavanje, odupiranje nijekanju vodile su se u Bosni i Hercegovini“, rekao je, na prošlogodišnjem predstavljanju X. toma Rječnika bosanskog jezika, njegov autor profesor Dževad Jahić.  

U završnom tekstu objavljenom u XI. tomu Rječnika bosanskog jezika, generalni sekretar VKBI Emir Zlatar podsjetio je da je akademik Dževad Jahić posljednju deceniju života posvetio upravo ovom djelu, radeći ga pod okriljem Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca. Njegova smrt 2024. godine prekinula je posao kojem je posvetio više od dvadeset godina, a XI. tom je posljednji koji je Jahić sam uredio, iako nije doživio njegov izlazak iz štampe. Završnu korekturu obavio je njegov suradnik dr. sc. Haris Ćatović.

Zlatar ističe da Jahićev metodološki rad živi kroz njegove suradnike te da je pred njima i cijelom zajednicom obaveza da pronađu snagu i resurse da projekt bude dovršen te istaknuo da će Dževad Jahić ostati upamćen kao jedan od najistaknutijih lingvista i filologa svoga vremena, a njegov rječnik trajna uspomena na njegov lik i djelo.

prilozi:  

Prof. dr. Dževad Jahić (15. 8. 1948 – 21. 4. 2024)

Dževad Jahić rođen je u Mostaru. Osnovnu i srednju školu završio je u Rogatici, a studij srpskohrvatskog jezika i jugoslovenskih književnosti na višoj pedagoškoj školi u Sarajevu i Filološkom fakultetu u Beogradu. Postdiplomski studij iz lingvistike pohađao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i 1977. godine postao magistar lingvističkih nauka. Godine 1981. na Filološkom fakultetu u Beogradu obranio je doktorsku disertaciju na temu Ijekavskoštakavski govori istočne Bosne, a 1983. obavio specijalizaciju iz teorije lingvističke geografije na Moskovskom državnom univerzitetu. Dvije godine radio je kao nastavnik maternjeg jezika u osnovnoj školi u Rogatici (1969–1971), a od 1973. do 1975. bio je suradnik Instituta za jezik i književnost u Sarajevu.

Od 1975. radio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, najprije kao asistent, da bi 1982. bio izabran za docenta, a 1989. za vanrednog profesora na Odsjeku za južnoslavenske jezike. Četiri školske godine (1989–1993) bio je lektor i predavač srpskohrvatskog jezika na Filološkom fakultetu Moskovskog univerziteta. Na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik 2002. biran je za redovnog profesora na predmetima Historijska gramatika i Historija bosanskog književnog jezika.

Bavio se dijalektologijom, sociolingvistikom i književnojezičkim naslijeđem. Objavio je veliki broj naučnih radova te knjige: Jezik, nacija, nacionalizam (1990), Jezik bosanskih Muslimana (1991), Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora (1999), Bošnjački narod i njegov jezik (1999), Školski rječnik bosanskog jezika (1999), Ijekavskoštakavski govori istočne Bosne (2002), a koautor je Gramatike bosanskoga jezika (2000).

Među prvima, još u Jugoslaviji, pisao je o bosanskom jeziku, već od 1982, pa preko 1985. i 1987, sve do početka devedesetih.

Naročito je poznat po svom autorskom višetomnom rječniku bosanskog jezika (2010–2024) te kao koautor prve gramatike bosanskog jezika univerzitetskog tipa (Jahić – Halilović – Palić, 2000), a nadasve kao profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i drugim našim fakultetima gdje se izučava bosanski jezik. Bio je jedan od utemeljitelja suvremene lingvističke bosnistike i veliki bedem u njenom očuvanju i razvoju. Uz njega i preko njega su se razvili i stasali mnogi noviji mladi lingvisti i filolozi u bosnistici.

Bavio se i književnim radom. Objavio je zbirke lirske proze Trešnjev bunar (1992), Stakleni mejt (1999), Sedra pelinova (2001) i Vitorin vrijes (2004).

Prof. dr. Dževad Jahić, umirovljeni profesor Univerziteta u Sarajevu – Filozofskog fakulteta i član Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti preminuo je u Sarajevu u 76. godini života.