Nema sumnje da iza likvidacije vođe Wagnera Jevgenija Prigožina stoji ruski predsjednik Vladimir Putin. Bez obzira na špekulacije koje dolaze sa različitih izvora, da je živ, u egzilu, da ga je Putin samo maknuo, istina je da Jevgenija Prigožina nema i da je poginuo. Vladimir Putin je davno u jednom intervjuu, kada ga je voditelj na kraju pitao kome ne oprašta, jasno i glasno rekao: “onima koji me izdaju, zabiju nož u leđa, nikada ne opraštam!” Nakon pobune i marša na Moskvu u lipnju, Vladimir Putin je Prigožina proglasio izdajnikom koji mu je zabio nož u leđa, nakon čega se znalo kako to zapravo znači smrtnu kaznu.
Vladimir Putin izašao je kao pobjednik jer je eliminirao najveću opasnost s kojom se mogao suočiti u budućnosti, s obzirom da su Wagner i njihov vođa Jevgenij Prigožin nakon osvajanja grada Bahmuta u Ukrajini izašli jaki i moćni, te je Prigožin počeo sa ucjenama i postavljanjem uvjeta ruskom caru Putinu da mora izvršiti promjene u Ministarstvu obrane, odnosno na čelu vojske. U padu zrakoplova Embraer, koji je putovao na relaciji Moskva-Sankt Petersburg, a u kojem je bilo sedam osoba i tri člana posade, poginuo je vođa Wagnera 62-godišnji Jevgenij Prigožin. Zrakoplov je pao u ruskoj regiji Tver kod mjesta Kuzhenkino. Među poginulima, osim Prigožina, bio je i Dmitrij Utkin, bliski suradnik Prigožina i jedan od osnivača Wagnera. Obojica su ranije, u srijedu, stigli u Rusiju iz Afrike. Zanimljivo je da je Prigožin putovao sa cijelim svojim zapovjednim kadrom Wagnera iz Afrike u Rusiju s dva zrakoplova od kojih je srušen onaj kojim je letio Prigožin. Vijest o pogibiji Prigožina malo koga je iznenadila i svi su samo čekali trenutak i način njegove likvidacije nakon što se u lipnju suprotstavio Vladimiru Putinu i sa svojom vojskom krenuo u pohod na Moskvu, nakon čega je javnost počela postavljati pitanja može li on to preživjeti. Wagnerovci su za rušenje zrakoplova odmah uperili prstom u Kremlj. Telegram kanali povezani s Wagnerom pišu da je Prigožinov zrakoplov oborila ruska protuzračna obrana, iako to nije moguće potvrditi. Javljaju da bi se u bliskoj budućnosti trebao održati hitan sastanak vodstva privatne vojne kompanije. I dok je Prigožina gutala vatra, ruski predsjednik Vladimir Putin bio je na koncertu posvećenom 80. obljetnici pobjede sovjetskih trupa u bitci kod Kurska i uživao u muzici. Jevgenij Prigožin rođen je 1961. godine u Lenjingradu, sadašnjem Sankt-Peterburgu. Otac mu je umro dok je bio dijete, a njegova je majka radila u bolnici. Nakon školovanja postao je sitni kriminalac koji je zbog nedjela osuđen na 13 godina zatvora. Oslobođen je 1990. i vratio se u Sankt-Peterburg. Ruski predsjednik Vladimir Putin i Prigožin dijele isti rodni grad, Sankt Peterburg (tada Lenjingrad). Dok je Putin od insajdera KGB-a dospio do ruskog čelnika, Prigožin je odslužio desetogodišnju zatvorsku kaznu nakon čega je počeo prodavati hot-dog, a poslije otvarao otmjene restorane koji su privukli zanimanje Putina. U svom prvom mandatu ruski je čelnik odveo tadašnjeg francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca na večeru u jedan od Prigožinovih restorana. Biznis je kasnije proširio na catering i pružanje obroka u školama. Godine 2010. Putin je pomogao otvoriti Prigožinovu tvornicu koja je dobila izdašne zajmove državne banke. Samo u Moskvi njegova tvrtka Concord dobila je milijune dolara u ugovorima za pružanje obroka u državnim školama. Godinama je organizirao catering za događaje u Kremlju zbog čega je dobio nadimak “Putinov chef”. Pružao je usluge i ruskoj vojsci. Putin koji je bio često kod Prigožina, dovodio je uglednike u svoj rodni grad Sankt-Peterburg i restorane čiji je vlasnik bio Prigožin. Na slikama koje prikazuju Putina često se može vidjeti Prigožin.
“Putin je shvatio da mi nije teško osobno mu donositi tanjure”, rekao je tada Prigožin. Bio je to početak veze s ruskim predsjednikom koja će rasti i širiti se na neočekivane načine. Prigožin je ubrzo počeo dobivati ugovore za opskrbu velikih vladinih događaja. Godine 2012. dobio je ugovore u vrijednosti od 10,5 milijardi rubalja (200 milijuna funti) za opskrbu moskovskih škola hranom. Nove prilike pojavile su se kada je Rusija anektirala Krim u ožujku 2014. i ubrzo nakon toga vojno intervenirala u istočnoj Ukrajini. Ubrzo je postao šef Wagnerove grupe, čije je ime preuzeto od ruskog kompozitora Richarda Wagnera, a osnovana je oko 2014. godine.
Wagnerova grupa se povezuje sa sudjelovanjem u različitim sukobima, uključujući Siriju, Ukrajinu, Libiju, Mali, Sudan, Srednjoafrička Republika, pa čak i Venezuelu, Niger, Obalu Bjelokosti i ostale zemlje Sahela.
Wagnerovi plaćenici, jako su važni za Kremlj što dokazuje i njihovo širenje u središnjoj Africi, koja je ostala podložna francuskom utjecaju, ali je sada pala pod kontrolu ruske vojne skupine, odnosno direktno Vladimira Putina. Wagnerovi plaćenici izvršili su dva važna Putinova naređenja, praćenje zemlje i kontrolu glavnih prirodnih resursa. Središnja Afrika od 2013. svjedoči građanskom ratu između središnje vlade i pobunjeničkih skupina, a 2018. vlada je kontrolirala samo oko 20% površine zemlje, zbog čega je tražila pomoć od Rusije, koja je poslala stručnjake za obuku redovitih vojnih snaga s mandatom UN-a.
U Libiji je veliki broj Wagnerovih plaćenika bio raspoređen na istoku zemlje koju je kontrolirao general Haftar, a aranžmani s gospodarom rata dodijelili su im milijune dolara u izravnim plaćanjima, jer je skupina sudjelovala u opsadi Tripolija 2019. i osigurala svoje usluge za krijumčarenje nafte na širokoj osnovi, što joj je donijelo druge goleme prihode. Od Prigožinova neposluha u Libiji nisu primijećena neuobičajena kretanja Wagnerovih plaćenika, a krijumčarenje nafte i oružja nastavljeno je preko libijskih granica što je dokaz da se ti plaćenici još uvijek kontroliraju direktno iz Kremlja.
Vladimir Putin, prema mišljenju analitičara, nije htio da plaćenici Wagnera i njihov vođa Jevgenij Prigožin u Rusiji postanu nove Snage za brzu potporu kao u Sudanu, gdje danas pokušavaju preuzeti vlast i već mjesecima vode žestoke borbe sa sudanskom vojskom. Da podsjetimo, Snage za brzu potporu formirane su i sastavljene od milicija Janjaweeda koje su se borile u ime sudanske vlade tijekom rata u Darfuru, a njima upravlja Nacionalna obavještajna i sigurnosna služba koja je pod zapovjedništvom Sudanskih oružanih snaga. Snagama za brzu potporu zapovijeda Muhammad Hamdan Dagalo.
Za borce Wagnera kažu da kuda oni prođu trava više ne raste. Gdje god su ratovali, počinili su ratne zločine.
Krajem ožujka 2022. godine gotovo tristo osoba je strijeljano i bačeno u masovne grobnice u malom selu Moura, blizu zapadne obale Malija. Organizacija Human Rights Watch za ovaj stravičan masakr optužila je vojsku Malija i rusku miliciju Wagner.
Gotovo prije dvije godine, međunarodne organizacije za ljudska prava podignule su tužbu protiv milicije Wagner zbog zastrašujućih zločina počinjenih u Siriji od 2018. godine, zatim u Libiji, Sudanu i ostalih 13 zemalja Afrike. Krajem svibnja, ukrajinsko tužiteljstvo je podiglo optužbe protiv ove milicije za izvođenje ratnih zločina nad civilima u Ukrajini. Tužitelji su objavili imena i fotografije osam osoba koje se traže zbog ratnih zločina počinjenih u selu Motyzhyn, blizu ukrajinske prijestolnice Kijeva. Za Vladimira Putina su ekonomski interesi Wagnerove mreže plaćenika važni i unosni i Kremlj ne može riskirati da ih izgubi. Samo dan nakon likvidacije vođe Wagnera, u Rusiji se već na veliko špekuliralo o njegovom nasljedniku koji bi zasigurno trebao biti Putinov miljenik i poslušnik, a to bi bio 61-godišnji Andrej Trošev zvani “Sijeda kosa”.
Naime, kako pišu ruske novine Kommersant, još ranije, pet dana nakon neuspjele pobune Wagnerove skupine krajem lipnja, Putin se sastao s Prigožinom i nizom starijih boraca Wagnera i usred neizvjesnosti oko budućnosti Wagnera. Predsjednik Vladimir Putin predložio je da umjesto Jevgenija Prigožina njima zapovijeda viši plaćenik po imenu Andrej Trošev. Putin je tada Wagnerovim plaćenicima ponudio nekoliko opcija kako da nastave svoj posao, uključujući mogućnost nastavka borbe pod Troševom, pišu ruske novine Kommersant.
Prema dokumentima o sankcijama Europske unije, Andrej Trošev, nosi nadimak “Sedoi” ili “Sijeda kosa”, te je umirovljeni pukovnik koji se ističe kao jedan od osnivača i izvršnog direktora Wagner grupe. Rođen je u travnju 1962. u Lenjingradu, današnjem Sankt Peterburgu i u bivšem Sovjetskom Savezu je završio artiljerijsku akademiju. Dokumenti Europske unije detaljno opisuju Troševljevu ulogu kao “šefa stožera” operacija Wagner grupe u Siriji, gdje je ta grupa pružala podršku sirijskoj vladi pod vodstvom Bashara al-Asada.
“Andrej Trošev izravno je sudjelovao u vojnim operacijama Wagnerove skupine u Siriji. Posebno se istaknuo na području Deir ez-Zora. Njegov ključni doprinos naporima Borbešara al-Assada pridonosi podršci i koristi sirijskog režima”, stoji u dokumentima o sankcijama. Trošev je blisko povezan s nekoliko istaknutih osoba u Wagner grupi, uključujući osnivača Dimitrija Utkina, bivšeg časnika vojne obavještajne službe GRU-a, te zapovjednike Aleksandra Sergejeviča Kuznjecova i Andreja Bogatova.
Trošev se također nalazi na popisu osoba koji su podložni financijskim sankcijama Velike Britanije, gdje je opisan kao: “izvršni direktor Wagner grupe koji je podržavao je sirijski režim, bio je član milicije te sudjelovao u represiji nad civilnim stanovništvom u Siriji”.
Kao veteran višestrukih ratova, Trošev je, dok je služio s ruskim vojnim snagama, sudjelovao u ratu u Afganistanu tijekom sovjetsko-afganistanskog konflikta te se istaknuo na Sjevernom Kavkazu, posebno u Čečenskom ratu. Također je bio zapovjednik u SOBR-u, posebnoj jedinici specijalnih snaga za brzu reakciju Ministarstva unutarnjih poslova Rusije. Za svoje zasluge, Trošev je dva puta odlikovan Ordenom Crvene zvijezde za službu u Afganistanu. Godine 2016., dobio je najviše rusko priznanje, Heroj Rusije, za vođenje napada na Palmiru u Siriji protiv terorista Islamske države.