Intervjuirao: Sanjin Šahmanović

 

U Mostaru u sklopu književnog festivala Poligon predstavljen je novi distopijski roman „Druga Noina arka“ kojim povodom razgovaramo sa autorom, nagrađivanim piscem i filskim scenaristom, književnikom i kolumnistom Josipom Mlakićem, rođenim u Bugojnu 1964. godine

 

Kako vidite trenutnu BH književnu scenu s obzirom da nemamo angažiranu književnost ili je ona na marginama?

Vidim je poprilično rascjepkanu, ona može opstati jedino uz pomoć države, kada vidite da se obračunava PDV na knjigu u državi u kojoj vlada ekstremna bijeda, gdje ljdi nemaju za osnovne potrebe, kamoli za knjigu, da u takvim uvjetima knjiga opstane to je iluzorno očekivati međutim pisci često ne pišu zbog novca, književnost nije isplativa djelatnost, pisci pišu iz potrebe, to je ujedno i najbolja književnost.

Književnost u BiH počiva na pojedincu, za razliku od Hrvatske gdje ministarstvo izdvaja ogromna sredstva za književni rad, jedino u filmskoj sferi je nešto bolja situacija, danas faktički imamo jednog izdavača u BiH to je Buybook.

 

Da li smatrate da smo danas sami sebi zabranili tj. otuđili se od knjige, kao što se izvanjski događa u Rayevom Farenheitu 451 imajući u vidu digitalno doba i društvene mreže?

Književnost je uvijek bila elitistička,kao što znate prije smo imali veliko tržište u bivšoj Jugoslaviji gdje je bilo preko 23 miliona ljudi, sve što imamo danas su reakcije i mišljenja ljudi kojima je važna, i  to neće nikada nestati, bez obzira koliko mali bio prostor, kakva će biti percepcija vani i nije toliko važno jer je toliko sadržaja dostupno na internetu da će malo ljudi zaista čitati, osim onoga što su pročitali kao školsku lektiru.

 

Nakon pandemije virusa nekako se čini da su se ljudi pomalo vratili čitanju?

Jeste očito su bili zasičeni onim što su slušali i čitali da su morali na sve načine bježati od klaustrofobične stvarnosti tako da je knjiga bila jedan od izlaza u tom trenutku.

 

Povod razgovora je i vaš novi roman „Druga Noina arka“, koji je izašao u nakladi Frakture, često koristite biblijske motive koje se prožimaju kroz junake ili fabulu, također u romanu Evanđelje o barabi, zašto su vam toliko važne?

Biblija je prepuna alegorijskih priča, tako da skoro nijedna priča u našem vremenu na izvjestan način sadrži neku od tema iz biblije, priča o braći Kainu i Abelu, o Solomonu o Davidu koji uzima ženu svog prijatelja, mnogo je tih priča koje su mitske, i ja ih koristim na više načina dok u književnosti se koriste u alegorijskom smislu. Čim spomenete Nou odmah vas asocira na biblijsku figuru Noe i odmah dobijate jednu dodatnu mitsku dimenziju i ako želite „obojiti“ svoju priču najbolje je uzeti takve dostupne primjere.

 

Da li je doživljavate više mitološki nego religijski, u svrhu zapleta u ovom slućaju distopijskog narativa koji zadobija na snazi poruke?

To je jedna dimenzija biblije Ima ih mnogo više, može se birati što uzeti, dosta je duboka i kompleksna, također ima sjajne poezije poput Pjesme nad pjesmama, dobro napisanih književnih detalja primjer je i knjiga postanka, potrebno je smjestiti u kontekst kada je nastajala, to su stoljeća prije nove ere, imate pojavu da je rijetko tko tako dobro pisao sve do vremena Shakespearea gotovo hiljadu godina, ona je također prvorazredno književno djelo.

 

U svjetlu priče o potopu zanima me da li mislite da su klimatske promjene kako neki tvrde samo oduzimanje pažnje čovječanstva ili je zaista riječ o promjenama?

Mislim da se radi o ozbiljnom problemu, kažu da će u budućnosti biti važnija tema od samih ratova, osjetim to na vlastitoj koži, ne znam kada su bili jači snjegovi nego kada sam bio dijete, klima se promijenila i to ne može nitko negirati međutim ovdje nisam išao na to, već mada ima veze sa tim, htio sam naglasiti ljudsku samodestruktivnosti i način na koji uništavamo prirodu i same sebe primjer je imela koja raste i na posljetku ubija svog domaćina.

 

Što se tiče junaka vaših romana uključujući i ovaj posljednji imam utisak da su to Sizifovski tipovi junaka ako se može tako nazvati, kroz čije djelovanje naročito Nou i Ibrahima,  provlači i tema smrtnosti kao vječna tema, kako je vi doživljavate?

Distopije su vrlo zahvalan oblik pripovijedanja, može se govoriti o Sizifovskom poslu junaka, govorim o jednom totatlitarnom društvu, i što god on radio osuđeno je na propast, mada oni nisu svjesni toga. U biti govori se o sadašnjosti kroz prizmu budućnosti tj. karikaturalnoj stvarnosti u kojoj živimo. Posebno o smrti govorim u novom romanu koji je u pripremi, što postajete stariji ta vas tema više privlači, to je jedna veliko područje o kojem su pisali i Tolstoj smrt Ivana Iljića, Thomas Mann Smrt u Veneciji, Smrt Artemia Cruza Carlosa Fuentesa meksičkog pisca. U romanu se bavim smrtnošću kroz dva lika i tu se ne radi o strahu, već nekoj vrsti izbavljenja.

 

Kako vidite BiH u novozavjetnom apokaliptičnom smislu shodno trima monoteističkim religijama?

To je bila djelomice tema jednog od mojih romana koji je izašao prije tri četiri godine, pod nazivom O Zlatu, psima. I ljudima koji se dešava 2084 godine, gdje je Bosna i Hercegovina podjeljena na tri države, tri totalitarna društva što ja volim reći tri male Sj. Koreje, koja su ujedno i teokratske, u jednoj je vojna hunta ovladala crkvom, druga je fundamentalistička vjerska država, treća je katolička fundamentalistička država, one su zakrvljene i uopćene ne kontaktiraju, gdje sam karikirao podijeljenost u našem društvu koju nitko normalan ne može negirati, i kako se situacija usložnjava. Imamo političku pat poziciju u zadnjih deset godina, međunacionalni odnosi su jako narušeni u izbornim i predizbornim ciklusima, tako da distopija služi kao neka vrsta opomene da se taj scenario ne dogodi uzimajući najcrniju opciju. Mi gubimo stanovništvo, dolazimo u situaciju da nam neće imati tko održavati infrastrukturu gradova, nećemo imati ljude koji će to znati održavati, pogotovo što nemamo gradske vlasti koje su sposobne takve operacije voditi.

 

Što biste poručili mladim piscima i autorima?

Nema se tu šta poručiti pišite o onome šta vas muči i šta vas proganja.

 

Foto naslovnica Josip Mlakić: Anto Magzan za Festival svjetske književnosti, Fraktura
izvor slike Josip Mlakić: https://bljesak.info/kultura/knjige/bljesak-na-festivalu-svjetske-knjizevnosti-predstavljena-mlakiceva-postapokalipticna-druga-noina-arka/393116