“Dževad Karahasan, jedan od najznačajnijih europskih autora, preminuo je. Kako je priopćila njegova obitelj, preminuo je u 70. godini”, javio je među prvima austrijski medij Kleine Zeitung.

Kratka vijest, a u njoj tako puno! Preminuo je književnik koji je iza sebe ostavio brojna djela po kojima ga i naša publika prepoznaje. Bosanskohercegovački pisac s dvije adrese, jednom u Grazu gdje je živio od godine 1993. i drugom sarajevskom, grada koji nikada nije napustio i kome se uvijek vraćao.

Pisao je zbirke pripovijedaka, romane, drame, eseje, kazališne kritike. Poznate su njegove zbirke pripovijedaka Kraljevske legende, Kuća za umorne, Izvještaji iz tamnog vilajeta, drame Kralju ipak ne sviđa se gluma i Misionari, knjige eseja O jeziku i strahu, Dnevnik selidbe, Knjiga vrtova, Dnevnik melankolije, te romani Što pepeo priča, Istočni diwan, Šahrijarov prsten, Sara i Serafina, Noćno vijeće, Sjeme smrti, Utjeha noćnog neba, Miris straha, te novi roman Uvod u lebdenje.

Prevođen je na brojne strane jezike, ponajviše na njemački. Dobio je Herderovu nagradu, Goetheovu medalju, nagradu Heinrich Heine i nagradu za europsko razumijevanje u Leipzigu, ali i nagradu Veselin Masleša, nagradu za književnost Franjevačke provincije Bosna Srebrena, nagradu Bruno Kreisky, nagradu Vilenica, nagradu Charles Veillon za knjigu eseja.

Rođen je u Duvnu (današnji Tomislavgrad) 1953. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na studiju komparativne književnosti i teatrologije, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dugi niz godina sudjelovao je u uređivanju sarajevske revije za kulturna pitanja Odjek, te bio dramaturg Zeničkog narodnog pozorišta. Bio je profesor pa dekan Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu i redovni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Godine 1993. zbog rata u BiH seli u Graz, i od 1994. angažiran je kao gostujući profesor na sveučilištima u Salzburgu, Innsbrucku, Berlinu (Humboldt-Universitaet) i Baselu. Uz to, bio je glavni urednik časopisa za teoriju i kritiku umjetnosti Izraz u Sarajevu, objavio više od stotinu stručnih radova u časopisima, zbornicima, knjigama. Pisao je eseje, pripovijetke, studije, kritike, te objavljivao po časopisima u Berlinu, Rimu, Parizu, Londonu, Pragu. Knjige su mu prevedene na više od 15 jezika, i za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja.

U Grazu, gdje je živio od 1993., jedno je vrijeme bio čak i tzv. “gradski pisar“! Često je dolazio u Sarajevo i u Hrvatsku gdje je bio rado viđen gost na različitim tribinama, književnim festivalima, u Hrvatskom društvu pisaca.

Od brojnih nagrada koje je za svoj rad dobio u domovini i u svijetu, nije na odmet posebno spomenuti „Književnu nagradu za europsko razumijevanje“ koju je 2004. dobio na književnom sajmu u Leipzigu i to zato što je njegov cjelokupni opus vrijedan doprinos upravo – razumijevanju među različitima, nečemu čega nikad dosta spominjati i čega kronično nedostaje u svijetu.

Također, godine 2020. dobio je najprestižnije njemačko književno priznanje, Goetheovu nagradu koju dodjeljuje Frankfurt, grad Johanna Wolfganga Goethea. U obrazloženju je stajalo da je to priznanje dobio uz ostalo zbog svoje uloge u izgradnji mostova između zemalja njemačkoga govornog područja i Bosne i Hercegovine te svoje posvećenosti razumijevanju europskih naroda i zemalja, jer „njegovo opsežno djelo – romani, drame, eseji i teorijski spisi – posreduju između Istoka i Zapada, islama i kršćanstva“, kako je navedeno tom prilikom. Glavna savjetnica za kulturu grada Frankfurta, spisateljica Ina Hartwig, tim povodom dodala je da je Karahasan veliki europski pisac koji “ono što je strano čini bliskim”, a gradonačelnik Frankfurta Peter Feldmann da se “u vrijeme porasta nacionalizma u Europi ovogodišnji dobitnik nagrade Dževad Karahasan zalaže za trajno nadilaženje granica, bilo da je riječ o politici ili kulturi“.[1] Goetheova nagrada (Goethepreis der Stadt Frankfurt) dodjeljuje se svake treće godine, a među njenim laureatima bili su između ostalih Sigmund Freud, Herman Hesse, Thomas Mann…

Kako je rekao u svom nagrađivanom djelu Istočni diwan, „ako je mržnja ona sila koja je pokrenula svijet…..“ , ne može biti da dolazi od Boga i pisac Dževad Karahasan bio je daleko izvan tog vremena mržnje i podjela, može se reći bio je – „svjetski“.

“Postupajući dobro, čovjek se neće ogriješiti ni o predaju ni o običaje, ni o vjeru ni o svoju prirodu“, citat je iz njegovog diwana.

“Dnevnik selidbe” Dževada Karahasana je upečatljiva memoarska proza, prikaz opsade Sarajeva i funkcioniranja ljudske zajednice u neljudskim okolnostima (wiki).

„Vanjski promatrači bosanske drame, kao i oni koji su u njoj neposredno sudjelovali, zgroženi i nemoćni pred mučeništvom Sarajeva i genocidom nad jednim narodom čija se jedina pogreška sastojala u pokušaju obrane demokratskog ideala, poštovanja i tolerancije, tih temeljnih vrijednosti naših društava – u ovoj kratkoj, ali uvjerljivoj knjizi Dževada Karahasana, pronići će uzaludno traženi ključ zagonetke koja glasi: odakle toliko divljačke tvrdoglavosti u rušenju jednog grada i civilizacijskog modela koji taj grad predstavlja“. (JUAN GOYTISOLO u prikazu francuskog izdanja „Dnevnika selidbe“ u časopisu Le Monde)

[1] Objavljeno u Jutarnjem listu, 9. svibnja 2020.