Upravo je minuo ramazan. I ove su godine djeca Abrahamova/Ibrahimova slavila zajedno: Ramazan kod muslimana, Uskrs kod kršćana, prvo zapadnih 17.travnja, onda istočnih 24.travnja, Pasha kod Židova od večeri 15. travnja do večeri 23.travnja. Svetkovine su se preklopile, približile. Zajedničko je to vrijeme pročišćenja, oslobođenja, svjetlosti, života. Čovjek je taj koji čini podjele.

Ramazan je sveti mjesec u muslimana, to je deveti mjesec muslimanskog lunarnog kalendara i za njegova trajanja muslimani diljem svijeta poste tijekom dnevnih sati. Ramazan se kreće prema lunarnom ciklusu, dakle taj dan se u gregorijanskom kalendaru pomiče svake godine. Čeka se pojavljivanje mladog mjeseca što je znak za objavu početka svetog mjeseca ali se to može procijeniti i unaprijed. Ove je godine ramazan trajao od 2. travnja do 2. svibnja.

Koji je smisao mjeseca ramazana, posta? Muslimanski vjernici koji poste uče obuzdavati svoje instinkte, želje, strasti, razvijaju strpljenje. Smatra se da se na taj način Allahu pokazuje vlastita duhovna snaga i vjera. Namjera vjernika je obuzdati nefs i iznutra postati čišći, osloboditi se negativnosti i grijeha, zlih namjera. Za vrijeme ramazana moguće je pokajati se za svoja loša djela a treba činiti ona dobra, davati dobročinstva jer to koristi i samom vjerniku i cijeloj zajednici. To je put prisjećanja. Smisao ramazana je vidjeti, prisjetiti se.

Često se postavlja pitanje: Tko je napisao Ku’an? Je li to bio Muhamed? Vjeruje se da je tijekom ramazana objavljen Kur’an i to se desilo prije više od 1400 godina. Muhamed je običavao meditirati u pećini Hira, gdje mu se jednom obratio melek Džibril (anđeo Gabrijel).

„Čitaj! (u ime gospodara svoga koji stvara)“, rekao je Muhamedu.

„Ja ne znam čitati“, odgovorio je Muhamed. „Čitaj“, ponovio je Džibril.

I tako je počelo. Objava Ku’ana trajala je 23 godine, jedan dio je objavljen u Mekki a drugi u Medini. U početku se Kur’an učio na pamet, a kasnije su ga počeli zapisivati. Muhamed je imao 40 ljudi koji su zapisivali Kur’an onako kako im je diktirao, onako kako mu je govorio Džibril i bilo je zabranjeno bilo što mijenjati, bilježiti, dodavati ili oduzimati, tako da bi se zabilježio i sačuvao što točniji tekst objave.

Tradicija učenja Kur’ana na pamet nikad se nije izgubila i zadržala se sve do danas. Postoje ljudi koji znaju cijeli Kur’an napamet i oni se nazivaju hafizi (u prijevodu s arapskog ta riječ dolazi od riječi „sačuvati“, dakle hafizi su „oni koji čuvaju“, „čuvari“).

Uz objave Kur’ana veže se i pojam jedne od svetih noći u islamu. Svete ili blagoslovljene (mubarek) noći u islamu su noći kad su se desili za muslimane važni događaji. U vrijeme mjeseca ramazana obilježava se Laylat al–Qadr (Noć sudbine) a to je noć kad je Bog Muhamedu poslao svoju prvu objavu. Smatra se da se te noći određuje sudbina svakog čovjeka, zato ju muslimani provode u molitvi i učenju Kur’ana. Molitva i učenje. To je noć kad se počela objavljivati Istina, božje znanje. Tekstovi svetih knjiga pisani su u više nivoa razumijevanja, nije sve dostupno svima. Ali, čovjek je takve prirode da ne voli pokazivati da nešto ne zna ili ne razumije, ljubomoran je na svoj um, pa često govori i čini nešto iz poluznanja ili neznanja. Otud podjele, nasilje, mržnja, inzistiranje na posebnim obilježjima, kategorijama. Iz neznanja. Da čovjek zna onda ne bi činio zlo. Pri tome se naravno misli na pravo znanje (ilm / otud izvedenica alim, za „čovjeka od znanja“, „učenjaka“ kako ga još zovu), ne na činjenično ili racionalno. Post, molitva i učenje osnažuju, i to je smisao ramazana; podsjećanje, pribiranje, ulaganje vlastitog napora da se čovjek trgne iz rutine svakodnevnog zaborava. Važno je razumjeti da čovjekova odgovornost ne prestaje s posljednjim danom posta. Bit je u tome da se čovjek, osnažen i osvježenih vlastitih snaga i dalje trudi biti što odgovorniji. To je smisao sintagme biti bliže bogu kako se ističe. Čovjek je taj koji stvara podjele! Poruka je: Uči i razumjet ćeš!

 

„Uči u ime svoga gospodara koji stvara, koji je čovjeka stvorio od ugruška. Uči, Plemenit je Gospodar tvoj, koji je podučio čovjeka da se perom služi.“

Kur’an

 

I druge religije čovjeka stalno podsjećaju da je stvoren od grumena zemlje i da mu je božanstvo udahnulo život i smisao. (Čovječe sjeti se da si prah da ćeš se u prah pretvoriti, poručuje kršćanstvo). Što to znači? To znači da čovjek koji je na dar dobio svoje postojanje treba učiti i razvijati se da bi to opravdao, a čovjek se ponaša kao da je gospodar zemlje, ruši, pali, uništava. Čovjek u ime nečega što smatra svojim uništava sve ostalo, kako planetu tako i drugog. Čovjek je taj koji čini podjele. Smisao ramazana je vidjeti, prisjetiti se.

Uči, poruka je Plemenitog čovjeku kojeg je podučio i da se perom služi.

Koji je smisao prisjećanja? U ramazanu se vjernici podsjećaju na misiju zbog koje su stvoreni, “a to je da budemo namjesnici božji na zemlji i da činimo dobro na koje ćemo biti ponosni kada dođemo na sudnji dan”, za sarajevski N1 izjavio je Ammar Bašić, pomoćnik glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo i naglasio da čovjek tijekom godine izgubi smisao svog postojanja, da se opusti kao da ga materijalno i prolazno vuku prema nečemu što je manje vrijedno. „Najveći smisao vjere je biti čovjek“, istaknuo je, „a to znači priznati onog tko te je stvorio i nakon toga činiti dobro ljudima“. No, to ne znači da kad ramazan mine ljudi mogu opet činiti što god hoće.

Ramazan je vrijeme kad se čovjek pribire i okreće bogu ali i da bi vidio i osvijestio što radi i kako živi. Potreba ispravnog života, života po „božjim zakonima“ nisu ništa drugo do li upute za normalan život i suživot u zajednici. Razvijati odgovornost prema svemu što činimo, to znači biti bliži bogu. I to sve treba činiti neprekidno, ne samo za vrijeme ramazana. Ramazan je vrijeme koje je nužno posvetiti sebi i vlastitom samorazvoju što se u svakodnevnoj jurnjavi i zahtjevnosti života potiskuje u stranu, očistiti svoj um od podjela, time i mržnje. Živjeti ispravno i ustrajati u tome i kad sveti mjesec mine. I ništa se ne objavljuje odmah, ni iz čega, bez napora. Zašto je tome tako? Ne pitaj ništa. Uči!