Zašto je važno na predstojećem popisu stanovništva na pitanje o nacionalnoj pripadnosti izjasniti se kao Bošnjak, a ne kao Musliman ili musliman?

Zato što prema Ustavu Republike Hrvatske[1] Muslimani (pisano velikim početnim slovom „M“) nisu nacionalna manjina i ako biste se izjasnili kao Musliman, bili biste svrstani u kategoriju „Drugi“.

U Ustavu Republike Hrvatske izrijekom su navedene 22 nacionalne manjine: Srbi, Česi, Slovaci, Talijani, Mađari, Židovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi i Albanci.

Kao što vidite, u Ustavu ne postoji nacionalna manjina „Muslimani“, a ako biste se izjasnili kao muslimani (pisano malim početnim slovom „m“), tada govorite o svojoj vjeroispovijesti, a ne o svojoj nacionalnoj pripadnosti. To znači da biste i u ovom slučaju bili svrstani u kategoriju „Drugi“.

Nacionalna pripadnost i vjeroispovijest su dvije različite kategorije podataka: Bošnjaci su po nacionalnoj pripadnosti Bošnjaci, a po vjeroispovijesti mogu biti muslimani.

 

Zašto je popis stanovništva važan za sve nacionalne manjine pa tako i za Bošnjake?

Zato što se popis stanovništva radi prema Zakonu o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj u 2021. godini i predstavlja službene statističke podatke u Republici Hrvatskoj. Smatra se da u Republici Hrvatskoj živi onoliko pripadnika neke nacionalne manjine koliko to pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku na temelju Popisa stanovništva.

 

A upravo o broju pripadnika nacionalne manjine ovise prava koja ta nacionalna manjina može iskoristiti i koja su joj zajamčena Ustavom i zakonima Republike Hrvatske. U nastavku teksta nabrojat ćemo samo neka od njih:

  1. Pohađanje nastave u osnovnim i srednjim školama na bosanskom jeziku i pismu[2].
  2. Kulturna autonomija – radi očuvanja svog kulturnog identiteta Bošnjaci mogu osnivati ustanove za obavljanje kulturne, izdavačke, muzejske i knjižnične djelatnosti, osnivati udruge i slično, u čemu imaju financijsku podršku Savjeta za nacionalne manjine, Ministarstva kulture i ureda lokalne samouprave (općina, gradova i županija).
  3. Pravo Bošnjaka na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere. Primjera radi, Republika Hrvatska je s Islamskom zajednicom sklopila Ugovor 2003. godine[3] kojim se Islamskoj zajednici daje pravo na gradnju DŽAMIJA u RH, pravo na vjerski ukop umrlih vjernika, pravo na vjerska vjenčanja s učincima građanskog braka, pravo na islamski vjeronauk u školama itd.
  4. Pravo pristupa sredstvima javnog priopćavanja[4] – pravo Bošnjaka na informiranje putem tiska te radija i televizije na bosanskom jeziku i pismu, izdavanje novina, emitiranje radio i TV emisija na bosanskom jeziku, osnivanje novinskih agencija i drugo.
  5. Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave[5] – ovisno o udjelu pripadnika nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika općine ili grada, nacionalna manjina stječe pravo na svog predstavnika u predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave. Primjerice, ako se na području neke općine udio Bošnjaka u ukupnom broju stanovnika kreće u rasponu od 5% do 15%, Bošnjaci će imati pravo na jednog svog predstavnika u općinskom vijeću. Slično vrijedi i za predstavnike u županijama.
  6. Pravo na zapošljavanje u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima[6] – prilikom zapošljavanja u navedenim tijelima prednost pod istim uvjetima imaju predstavnici nacionalnih manjina.
  7. Pravo pripadnika nacionalnih manjina na sudjelovanje u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina – također ovisi o broju pripadnika nacionalne manjine na području neke općine ili grada.

RADI OSTVARIVANJA SVIH OVIH I DRUGIH PRAVA KOJA SU ZAJAMČENA USTAVOM I ZAKONIMA REPUBLIKE HRVATSKE VAŽAN JE BROJ BOŠNJAKA. I ZATO JE VAŽNO NA PREDSTOJEĆEM POPISU STANOVNIŠTVA IZJASNITI SE KAO BOŠNJAK!

 

[1]  Za one koji žele znati više molimo pogledati Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90 do 05/14).

[2]  Za one koji žele znati više molimo pogledati Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj 87/08 do 64/20).

[3]  Za one koji žele znati više molimo pogledati Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Islamske zajednice u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa („Narodne novine“, broj 196/03)

[4]  Za one koji žele znati više molimo pogledati Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina („Narodne novine“, broj 155/02 do 93/11).

[5]  Za one koji žele znati više molimo pogledati Zakon o lokalnim izborima („Narodne novine“, broj 144/12 do 144/20).

[6]  Za one koji žele znati više molimo pogledati Zakon o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05 do 98/19).